Intervju s Mirkom Bojčićem

Od 09.11. – 10.11.2019. održalo se europsko prvenstvo u društvenoj igri Catan.

Po prvi puta na europskom prvenstvu je sudjelovala i Hrvatska, koju predstavljao pobjednik ovogodišnjeg nacionalnog turnira u igri Catan, održanog u igraonici Meeple’s Corner Udruge Igranje – Mirko Bojčić.

Sada kada je turnir iza nas i kada su se dojmovi malo slegnuli, red je da Mirko podijeli s nama svoje dojmove s turnira 🙂 .

Udruga Igranje:Pa evo za početak mislili smo da nam kažeš nešto ukratko o sebi. Tko je Mirko Bojčić, naš prvi predstavnik na europskom Catan turniru?”

Mirko:Dolazim iz Kaštela, preselio sam se u Zagreb početkom godine, oženjen, radim kao programer. Catan sam igrao prvi put prije 4 godine, ali zadnju godinu i pol sam puno vise igrao jer smo napokon kupili igru 😅 .

Udruga Igranje: “Što te navelo da se prijaviš na turnir?”

Mirko: Na turnir sam se prijavio jer sam se htio upoznati s novim ljudima. Kako sam se tek doselio, malo je dosadno biti u gradu u kojem ne znam puno ljudi. Na turniru kod vas sam upoznao dosta ljudi, sklopio nova prijateljstva i eto osvojio prvo prvenstvo 😄 .

Udruga Igranje: “Bogme se uistinu sve lijepo poklopilo. Rekao si kako si se s Catanom prvi put susreo prije 4 godine. Sjećaš li se kako je došlo do tog susreta?”

Mirko: Bio sam član DUMP Udruge mladih programera u Splitu. Imali smo druženje i netko je donio Catan.”

Udruga Igranje: Koje igre i inače igraš osim Catana? Koja ti je najomiljenija?”

Mirko: Nisam ih igrao mnogo, ali volim uvijek probati nove igre. Zasad mi je najzabavniji bio Game of Thrones jer mi ima odličan balans između suradnje i backstabanja.”

Udruga Igranje: “OK sada možemo prijeći i na teža pitanja. Što nam možeš reći o samom putovanju i turniru?”

Mirko: Zahvale Vama kao udruzi na sufinanciranju putovanja, Žarku Pintaru i Miranu Kranjcu na pomoći u komunikaciji i organizaciji samog putovanja. Organizacija oko dolazaka, smještaja i večera je bilo dobro riješena. Na samom natjecanju je bilo 51 sudionika, mnogi su poveli pratnje sa sobom.

Organizatori su za natjecatelje rezervirali Hilton hotel u samom centru grada, svega par minuta pješke od događaja. Mi nismo bili u hotelu s ostalima, već smo uzeli hotel malo dalje (nije greška organizatora već moja, nisam imao mogućnost refunda pa smo odlučili ovako).

Prvu noć u petak je bila organizirana večera za sve natjecatelje i pratnje u jednom restoranu u centru, tu smo se upoznali s natjecateljima iz Mađarske, Finske i Švedske. Nakon večere smo se prošetali do mjesta gdje je bilo natjecanje – Jaarbeurs .

Petak navečer smo završili igranjem igara u hotelu.
Subota počinje doručkom u Hiltonu, u 9 smo se zaputili prema mjestu održavanja natjecanja.
Kad smo došli do našeg predviđenog mjesta, pristupili smo do sudaca da dobijemo listić na kojem su bile zapisane runde koje igramo, za kojim stolom, koja pozicija, i s kojim protivnicima.
Turnir je započeo s kašnjenjem oko 10:20 sati. Bilo je par uvodnih riječi od strane organizatora, ali nisam ništa razumio jer je sajam bio pun ljudi, a razglas nije bio baš najbolji. Postavljanje ploča se najavljivalo naglas. Za svako polje bi se podigao kartica gore i reklo na mikrofon, te bi se tako slagalo u krug. To je trajalo cijelu vječnost. Nakon postavljanja ploče, opet preko razglasa dobivamo informaciju u kojem smjeru se postavljaju brojevi, i igra napokon može započeti.
Nažalost falilo mi je u partijama malo sreće da ostvarim koju pobjedu.
Tri puta sam završio kao drugi, i to sa 9,8, i 7 bodova, te jednu partiju kao četvrti sa 6 bodova, ukupno 36. mjesto od 51.”
Udruga Igranje: “Kako su te se dojmili suparnici? Je li bilo moguće npr. da se igra pretvori u Game of Thrones gdje se spletkari i međusobno dogovara oko određenih radnji?”
Mirko: Igrači koji su inače bili šutljiviji tijekom druženja su bili isto šutljivi ovdje, mi brbljaviji smo i na engleskom brbljali kroz cijelu partiju. Nije bilo ‘nepoštenog’ dogovaranja, standardni tradeovi i navlakuše gdje uvijek pokušavaš dati ideju zašto se treba okomiti na nekoga drugoga.”
Udruga Igranje: Imaš li neku posebnu taktiku kojom se koristiš u partijama?”
Mirko: Nemam neku posebnu taktiku, mijenjam način igre ovisno o mapi i uvjetima.
Udruga Igranje: “Kako ocjenjuješ samu organizaciju turnira?”
Mirko: “Što se tiče organizacije samog turnira, nisu bili baš najbolji uvjeti za igranje Catana. Sa svime se kasnilo, od samog početka, većina igrača je imalo tremu i potezi su znali trajati 100 godina. U jednoj partiji smo mi bili na postavljanju naselja, dok je stol do nas već imao par gradova na mapi. Organizatori jesu napomenuli ograničenja poteza na 3 minute, ali mislim da su nas ipak puštali da predugo igramo partije. Ove dugačke partije su smetale drugim igračima koji su ranije završili, jer nije se moglo početi sa sljedećim krugom dok ne završe sve partije. Znači nakon svake igre se čekalo da svi završe. Tek onda se kretalo s postavljanjem ploče koje trajalo koliko sam već naveo, pa onda postavljanje naselja koje je isto trajalo predugo. Tako da sam dan natjecanja započeo u 10:20 i završio u 18:30. Bio sam iscrpljen i jedva sam čekao da završi dan.
Također bilo je jako tijesno za igratim, imali smo jako malo mjesta između stolova. Domaće natjecanje za usporedbu je imalo masu više mjesta među stolovima i osoba se mogla rastegnuti sjedeći bez da udari osobe oko sebe ili zid. Stolice na europskom prvenstvu su bile naprosto užasne, svakako nisu napravljene za sjedenje duže od 20 minuta.
Kako je vrijeme čekanja između partija bilo dosta dugo, nije postojalo neko mjesto gdje bi se mi kao natjecatelji mogli opustiti, već smo se morali snalaziti sajmu. U isto vrijeme nisi mogao otići predaleko jer nisi mogao znati kada počinje idući krug.
Stolovi su imali lijepe stolnjake, ali nisu bili pravilno izravnati pa su se stvarale crte točno po sredini, zbog čega je i mapa pucala na frustraciju svih oko stolova. Svi natjecatelji su se udruživali i rukama pokušali ispeglati stolnjak, ali bi bezuspješno brzo odustali.”

Udruga Igranje: “Kako te se dojmila hrana u Nizozemskoj?”
Mirko: “Ručak na natjecanju je šokantan. Ne znam je li ovo kulturološki da u Nizozemskoj imaju slabiji ručak, ali bolju večeru. Uglavnom se radilo malim sendvičima sa sirom i šunkom u industrijskim bublicama, pecivo sa grožđicama, jabuka i tetrapak sok. Vodu su nam podijelili tek nakon ručka, do tad smo se sami snalazili. Večera za prvi dan natjecanja je organizirana za sve natjecatelje. Kako tko je završio s natjecanjem, tako je išao do restorana gdje ga je čekao švedski stol. Nažalost naša se igra odužila zadnja i završili smo sat i pol nakon planiranog završetka, tako da kad smo došli na večeru nije baš bio velik izbor jela. Tako da sam odustao i povukao se do centra grada po restoranima. Kako tu ima puno stranaca iz cijelog svijeta, u ponudi ima zaista raznolike hrane. Jedan dan tako jedeš argentinski rostilj, drugi dan si na tajlandskim jelima, pa na talijanskim, ili jednostavno raznim burgerima. Za svakoga se nađe ponešto. Hrana je bila zaista super.”

Udruga Igranje: “A što je bilo s pratnjama tijekom turnira?”

Mirko: “Mjesto za pratnje i gledatelje je bilo osigurano, ali to je bilo samo par stolica u jednom uglu i nisu mogli pratiti sve stolove, nego samo njima najbliže. Meni je supruga odustala nakon 3 sata stajanja na sajmu, jer nije mogla pratiti igru i nisu je zanimali ostali natjecatelji.”

Udruga Igranje: “Kad smo već kod ostalih natjecatelja, kako su drugi prošli?”

Mirko: “Informacije o poretku nisam nigdje vidio objavljeno, te tko je prošao u finale sam saznao u nedjeljno jutro oko 9 sati preko Reddita. Dijelom moja krivica jer nisam bio u istom hotelu s ostalima, ali opet nije bio neki pouzdani službeni kanal informacija, već preko Catan subredita tražiš komentare od organizatora po postovima. Kako nisam prošao dalje, nisam imao volje ostajati duže pa smo istraživali sajam.

Udruga Igranje: “Sajam? Znači tu se održavao i sajam?

Mirko: “Tako je, Catan natjecanje se održavalo u sklopu velikog sajma društvenih igara – Jaarbeurs. Naš turnir se održavao u jednom uglu. Sajam je bio ogroman, kao 2 velika paviljona na Zagrebačkom velesajmu, i prepun društvenih igara koje su se mogle igrati, kupiti (najskuplja karta Magic-a sto sam vidio 250€), ili popričati s kreatorima igara. Sajam je oba dana bio krcat ljudima svih dobnih skupina. Dobili smo narukvice za ulazak na sajam i mini klompe s logom Catana.

Ako ikad budete u mogućnosti posjetiti sličan sajam i volite igre, definitivno ga posjetite. Nakon sajma smo se uputili razgledavati Utrech i okolna mjesta.”

Udruga Igranje: “Neki finalni dojmovi?”
Mirko: Sve u svemu, organizacija dolazaka, smještaja, večera, komunikacija dolaska je sve super. Zaista savršeno odrađeno. Igranje europskog natjecanja protiv drugih nacija na engleskom je jedno super i lijepo iskustvo. Ali nažalost sama organizacija turnira mi nije legla i nadam se da će popraviti dosta toga ubuduće.”
Udruga Igranje: Neki savjet budućim natjecateljima?
Mirko: Opustiti se, zabaviti se i ne živcirati se, jer sve što odigrate je sigurno krivi potez.” 😂
Udruga Igranje:I na koncu možemo li te očekivati i na domaćem turniru iduće godine?
Mirko: “Definitivno!” 🙂