Nate French je sadist. Već neko vrijeme to znam o tvorcu igre The Lord of the Rings: the Card Game. Stvorio je igru koja je kao Prsten. I obožavam je i mrzim u isto vrijeme. Dok uživam u slaganju deckova, kombiniranju karata i izvlačenju žive glave iz kruga u krug, mrzim lakoću s kojom se ova igra poigrava sa mnom. Iz encounter decka okrenem krivu kartu i sva moja strategija od k vragu. Pa ipak, scenarije iz osnovne igre i sad već povećeg broja ekspanzija uspijevao sam s više ili uglavnom manje lakoće nekako proći. Odigrao sam i dva nightmare decka i uz mnogo znoja, umješnosti, sreće i psovanja uspio proći kroz sve prepreke koje su se našle pred mojim izmučenim, ali ponosnim herojima. Taman sam pomislio kako sam dobar u ovoj igri. A tad mi je na stol stigao Return to Mirkwood: Nightmare Deck.
Već osnovni scenarij u kojem jedva ulovljenog Golluma kroz Mirkvudsku šumu vodiš do Thranduila na ispitivanje, poprilično je težak i nalazi mnogo kreativnih načina kako da te zatuče usred šume kojom odjekuju tvoji krikovi. Ali razina iživljavanja nad igračem koju je donijelo 20 mračnih karata iz nightmare decka mora da je djelo samog Saurona.
Biti igrač koji po šumi vuče Golluma znači na pozadini imati nacrtanu metu, a protivnicima ne nedostaje strelica. Treacheryji ti karte izbacuju iz decka u discard pile, neki drugi efekt ti ubrzo te iste karte iz discarda baca izvan igre, drugi ti uništavaju attachmente ili dižu threat neviđenom brzinom. Gollum vrišti, trza se i psuje i svakoj šumskoj beštiji daje do znanja da ste ovdje. Najgore od svega je što ga svim silama moraš štititi, iako bi ga najradije vlastitim rukama zadavio. Živine stvorene u Frenchovoj noćnoj mori su negdje u šumi pronašle steroide i namjerile se na vas. Pogledajte samo Pursuing Warg- Ridera. U zasjedi čeka da se Gollum prebaci iz ruke u ruku i napada tada kad mu ne možete vratiti. Protivnici su jaki, debele kože i s puno hit pointova. Dok se vi mučite da zatučete jednog, iz zasjede već skaču novi, a scenarij ne možete završiti dok ih ne pobijete sve.
Vaši deckovi mogu biti jako dobro složeni i prije nego krenete s igrom divit ćete se komboima koje ste si tako pametno osmislili, ali bolesne kombinacije zla koje samo izviru iz nightmare decka nadilaze sve. Navest ću samo jedan primjer. Isolation igrača koji čuva Golluma izdvoji i prisiljen je sam trpjeti sve svinjarije koje stižu u paketu s tim gadom. Suigrač ne može pomoći jer odjednom ranged i sentinel sposobnosti koje imaju njegovi likovi više ne rade sve dok se ne završi quest. Da stvar bude gora, igrač u nevolji ne može prebaciti čuvanje Golluma suigraču, a Attercop, Attercop je upravo ispao iz encounter decka i zanima ga samo onaj tko Golluma vuče za uho.
Ovaj scenarij krojen je za igranje u dva igrača. Možete ga igrati i solo, ali tada gubite dobar dio onoga što Return to Mirkwood čini posebnim. Prebacivanje Golluma od jednog do drugog igrača, kombiniranje koji od njih može izdržati navalu i podizanje threata, te procjenjivanje kad je pravi trenutak da rasteretiš kolegu u patnji daju osjećaj istinskog timskog rada. U nedostatku partnera, ja sam upravljao s dva decka. Spirit/Lore bio je zadužen za questanje i eskiviranje odvratnih treachery karata, dok je tactics bio zadužen za borbu. Kad su se na kraju puta, nakon dvadesetak neuspjelih pokušaja, moji izubijani i izranjavani heroji konačno uspjeli dovući do Thranduila, osjećao sam se kao da sam kroz Mirkvusku šumu trčao maraton, i to s Gollumom na leđima. Predao sam ga rado jer mi ga je bilo već stvarno dosta. Barem dok ponovno ne osjetim poriv za šamaranjem, makar sam svjestan da ću najviše šamara opet pobrati ja.
Jer ova igra je teška. Jako, jako teška i ako u sebi imate mazohističku crtu, a ja je očito imam, Return to Mirkwood: nightmare deck bit će ono što ste čekali. Svaki je od četiri questa drukčiji od onoga prije, pa scenarij ima sve- od teškog questanja do nemilosrdne borbe. Zato ovu ekspanziju ocjenjujem izvrsnom devetkom, ali samo kad se igra u dva igrača, dok se solo ocjena srozava na šesticu. Ako mislite igrati sami, većina drugih nightmare deckova bit će bolji izbor. U hrvanje s Gollumom upustite se samo ako ste potpuno sigurni da ste spremni. Vjerujte mi, mali je baš vražićak.