Bili smo na 11. Danu društvenih igara – Petrinja

U subotu 16. ožujka 2019. u prostorima 1. osnovne škole Petrinja, održao se 11. po redu Dan društvenih igara Petrinje. Organizator i domaćin bio je kao i uvijek naš dobri prijatelj Ivan Kosak i njegova ekipa veterana raznih društvenih igara. Bok uz bok na ispomoći tu je bila i odlična ekipa iz Skhwat-a iz Siska, te i mi iz udruge “Igranje” iz Zagreba. Oformljuje se prava lijepa prijateljska suradnja na relaciji ova tri čestita grada 🙂 .

Igralo se od službenog početka u 12:00 sati, pa sve do kasno u noć i jutro do idućeg dana. Što u prijevodu znači da dobrih igara, zabave, super ljudi, smijeha, hrane i pića, nije nimalo nedostajalo. Dapače došli su igrači i igračice iz skoro svih krajeva “Lijepe naše”, tako da je bilo ljudi u tolikom obujmu da ih je došlo još, ne bi ih se imalo više gdje smjestiti. Izuzetno je bio lijep osjećaj vidjeti ovakvu povezanost i sve više i brže rastući broj zainteresiranih za ovaj naš lijepi hobi.

Kako je bilo i kako smo se proveli, pa najbolje će vam znati reći naš domaćin osobno.

Ujutro sam saznao da nekolicina prijatelja ipak neće doći na naš DDI i onda sam bio malo nesretan jer po tadašnjim pretpostavkama DDI je bio osuđen na samo par posjetitelja.

Preuređenje škole je zahtijevalo da se ulazi na prednja vrata škole što i nije toliki problem, ali smo morali imati jedan stol u hodniku škole kako bi ipak pripazili na ulaz škole koji ne vodi direktno u Aulu gdje se održava igranje, pa mi je to bio drugi minus za događaj. Ali poslije se ispostavilo da to uopće i nije bio toliki problem.
Na otvorenju se prvi pojavio Nenad (@kockica) i odmah smo uspjeli oformiti igraću skupinu od 4 igrača za učenje AuZtralie. Oh, bila je to zanimljiva partija i moji dečki Damir (@dam-dam) i @Čaks su bili oduševljeni igrom.

Negdje u pol partije su se pojavili Slavica i Mislav koji su me potpuno iznenadili svojim dolaskom jer sam bio uvjeren da su njih dvoje otišli za Split, ali kako su bili spriječeni ići dolje svratili su k nama i baš dobro da su došli! Naravno, još su dofurali hrpetinu svojih igara!
Dok su čekali oni su se odmah uhvatili posla i primili našeg Mireka u igru Azula.

Kako je naš Mirek postao stvarno slab i više nije (kako on veli) za prave teške igre koje traju duše od 20 minuta njemu se Azul jako svidio.
Uz ove odrasle pojavilo se dosta djece koja redovite dolaze na izvannastavnu aktivnost “Klub društvenih igara”, a neki su bili od samog otvaranja pa do iza 22 sata – svaka čast!
Klinci su se prvo uhvatili igara koje su naučili na INA-i i uglavnom s njima nitko nije imao posla, što je jako olakšalo nama starijima. Pojavilo se i par ljudi koje nismo do sad poznavali jer su došli do informacija preko Facebooka. Damir se pokazao kao pravi domaćin pa ih je uveo u pravila Istanbula i Caribika.
Bilo je čak i onih koji su došli, prošli malo Aulom i otišli jer nije bilo praznih stolova. Da, to je bio još jedan problem. Obično sam imao otključane dvije učionice, ali eto ovaj puta smo imali pristup samo jednoj učionici i nismo imali dovoljno stolova za sve sudionike kada su se kasnije predvečer pridružili Siščani. U tom trenutku smo bili non stop puni i užitak igranja je bio na vrhuncu.

Mene su opet iznenadile dvije gošće iz Zagreba, naša Suzi i njezina prijateljica koje sam prvo učio Tokaido koji ima se jako svidio, a kasnije smo se preselili za stol u hodniku gdje nas je Slavica naučila kako se igra Alchemicts. Uh koja teška igra za objasniti kako se igra. Moram priznati da sam tek pred kraj skužio kako igra funkcionira.

Ali bilo je zabavno kao i svaka druga igra u dobrom društvu. Mislav se prvo motao oko nas neko vrijeme i uglavnom (se ispostavilo) nas krivo savjetovao :-) pa smo kasnije teško izgubili od iskusne Slavice koja je i sama pozaboravljala pravila :-)
Dok smo mi par sati proveli na istraživanju jel dobro popit napitak od žabe i kokošje nogice prva ekipa iz Siska u vodstvu naše @Ahilyae su zaigrali Shadows over Camelot.

Jako im se svidjela igra i baš mi je drago zbog toga što se mojoj ekipi i nije baš dopao.
Druga ekipa s Igorom Milkovićem se uhvatila nekih labavih igara :-), pa je Mislav opet imao posla jer su htjeli isprobati Azul.
Poslije toga su zaigrali That’s A Question!

Opet neka “takva” igra, tu se pridružila i Slavica i ono što znam o igri je da su se smijali non stop :-)
Čaks i Dam Dam su naučili Čaksovog brata i njegovu ženu kako se igra Stone Age (i to vrlo temeljito u partiji koja je trajala kojih 3 sata :-) ).

 

Dok smo mi čekali na završni okršaj večeri s ekipom iz Siska (Mlinkom, Matom i Nixijem) prvo sam dečkima (Matti i Yelli) pokazao malu brzu igru Gheistes Blitz gdje nam se priključio i moj Frane(7) koji je osvojio čak drugo mjesto, a nakon toga smo nabacili Caribic s Axijem gdje je pobjedu odnio Yella. I ta im se svidjela.

I onda je došao čas za završni okršaj između dvije podmornice Ribe 1 iz Petrinje pod vodstvom kapetana Sadistika, First mate: Matta, Inženjer: Axi i Sonar: Yella (koji BTW više nikad neće biti na ovoj funkciji ;-) ) i podmornice iz Siska Lađa 1 pod vodstvom kapetana Igora, Inženjera Nixya i Sonara Mate. Prvu grešku sam učinio ja jer nisam upozorio svog inženjera da ne smije pokrižati cijelu sekciju naše podmornice gdje smo sami sebi zadali prvo oštećenje na našoj podmornici :-) Nakon toga je uslijedilo dugotrajno lovatanje po većoj Alfa mapi. U jednom trenutku su nam zadali i prvi direktan pogodak i iz očaja smo uzvratili i napravili tek jednu štetu. Taman kad smo se pripremili zadati još jedan udarac dečki su na slijepo opalili svoj torpedo koji nas nije direktno pogodio ali je bilo dovoljno da nam napravi završnu štetu koja je potopila petrinjsku podmornicu. Bilo je puno smijeha i bilo je super zabavno. Također, sad sam vidio da smo u prošlim partijama neke stvari igrali potpuno krivo pa smo zato i mogli onoliko pucati i raditi stvari na zadnjem druženju. Završili smo negdje prije 2 sata u noći i onda još dobrih pol sata do 45 minuta pospremali pa se zaputili kući. Od početnog splasnutog stanja gdje sam bio opet ljut jer sam mislio da neće nitko doći došlo je do toga da ovo bude jedan od boljih DDI-a u Petrinji, barem za mene.

Ono što me sad malo kopka, puno ljudi je pitalo kad će biti sljedeći DDI pa ćemo se malo popričati, moja ekipa i ja, ima li smisla raditi još i treći eventu u jednoj godini jer je većini koja bi opet htjela doći onaj kasno jesenski DDI predaleko. Pa ajde, vidjet ćemo… ;-)

Što još reći osim da nakon ovakvog doživljaja i mi jedva čekamo idući Dan društvenih igara u Petrinji 🙂 .