Vjerujem da je jedna od najčešćih dječjih igara Memory u bezbrojnim varijantama gdje morate naći par istih slika među nasumice postavljenim neotkrivenim karticama, a mogao bih reći i jedna od najdugovječnijih jer se sjećam Memoryja i iz svog djetinjstva. Čak sam se potrudio pronaći podatak da Memory, premda pod različitim nazivima (Pairs, Concentration itd.), ustrajno opstaje još od davne 1959. godine kada je izdana prva od njezinih inačica koje se danas igraju u svijetu.
2017. godine je objavljen Memoarrr! koji se čini da je na tragu klasičnog Memoryja ali pruža skroz drugačije i izazovnije igranje što je teško povjerovati za igru koja se sastoji od svega 40 kartica, ali nije bez razloga osvojila priznanja.
Premda kao postoji tema gdje igrači traže skriveno gusarsko blago na otoku koji se sastoji od neotkrivenih kartica koje morate povezati, ona se može zanemariti jer je tek nalijepljena na igru, ali je dosljedno primijenjena na umjetnosti na karticama. Kartice su i inače krasno oslikane u živim bojama što će privući djecu a zbog jednostavnosti crteža taman je pogodna za igru gdje morate pamtiti detalje, a tome pomaže i sama veličina četvrtastih kartica.
Pravila
Pravila su jednostavna i mogu se naći prevedena ovdje, lako su pamtljiva te pogodna i za djecu od 5 godina koliko je imala moja klinka kada smo kupili igru.
Za razliku od klasičnog Memoryja ovdje ne postoje dvije iste slike na karticama već su kombinacije od 5 različitih životinja i i isto toliko pozadina, te tako imamo 25 kartica koje se neotkrivene poslože u rešetku 5×5, a kartica u sredini se odbaci i tamo se složi kup od 7 kartica blaga i na njih 1 do 3 kartice vulkana ovisno o broju igrača. Igra je namijenjena za 2 do 4 igrača a broj kartica vulkana je za 1 manji od broja igrača, znači dvije takve kartice za igru sa 3 igrača itd. Jedina mana kod tih kartica koje na obje strane imaju isti crtež je što jednim detaljem (broj ptica) određuju početnog igrača u sljedećoj rundi pa ih morate promiješati bez gledanja, što i nije toliko bitno kada igraju samo dva igrača.
Sve u svemu, ne treba vam puno prostora za igru na stolu ili podu. Preostale kartice su tek slikovna pomagala za igrače bez teksta o pravilima igre.
Svaki igrač će na svom rubu rešetke za sebe pogledati 3 kartice i onda počinje igra… Prvi igrač nasumice otkrije bilo koju karticu, bolje onu koju ne poznaje. Sljedeći igrač mora otkriti karticu koja sa prethodno otkrivenom karticom dijeli jedan motiv, lik životinje ili pozadinu i tako se igra nastavlja dalje. Igrač koji pak izvuče pogrešnu karticu, za kaznu dobije karticu vulkana iz sredine i ostatak runde se nastavlja bez njega i tako sve dok ne preostane zadnji igrač koji tada dobiva karticu blaga. Tada se sve dotad otkrivene kartice ponovo okreću licem prema dole, igrači koji su ispali vraćaju kartice vulkana na sredinu i kreće nova runda.
Igra traje ukupno 7 rundi, odnosno koliko ima dostupnih kartica blaga. Na početku igrači nemaju previše informacija, poznate su im samo one prve tri kartice pa ima dosta pucnjeva u prazno i početne runde brzo završavaju, ali u kasnijim rundama upoznajete sve više kartica pa se tako ulančavaju nizovi sa sve više otkrivenih kartica. Nije nemoguće ni da se uspješno otkriju sve kartice što nam se doduše nije nijednom desilo premda smo znali biti blizu, ali tada igrač koji je sljedeći na redu može jedino povući karticu vulkana..
Napredna verzija
Postoji i naprednija varijanta igre gdje, kad uspješno otkrijete neku karticu, možete iskoristiti sposobnost životinje na otkrivenoj kartici izuzev kornjače koja nema baš nikakvu sposobnost. Sa pingvinom možete potajno pogledati neku neotkrivenu karticu. Kad izvučete raka, možete otkriti još jednu karticu što je zgodna mogućnost, posebice kasnije u igri kada je više kartica poznato pa tako na svom potezu možete u nizu otkriti dvije ili više kartica čime dodatno smanjujete manevarski prostor svojim protivnicima. Sa moržom možete dotaknuti bilo koju neotkrivenu karticu čime ćete sljedećem igraču naznačiti da je sad na svom potezu ne smije otkriti, i naravno da ćete tako zabraniti otkrivanje kartice već poznate iz prethodnih rundi a koja se taman može povezati sa karticom koju ste upravo otkrili.
Najzaguljenija je hobotnica, ona može zamijeniti mjesto sa bilo kojom susjednom karticom, otkrivenom ili neotkrivenom, što vam potpuno može poremetiti memoriju te je zabavna u igri sa odraslima, ali mlađoj djeci bi moglo biti zbrčkano tako da u igri sa svojim djetetom nikad ne koristimo tu sposobnost.
Igra završava kada su podijeljene sve kartice blaga, od kojih svaka među zlatnicima ima nacrtana od 1 do 4 rubina, pa pobjeđuje igrač koji je skupio najviše rubina. Ako je izjednačeno, onda pobjeđuje tko ima najviše kartica blaga.
Konačni dojam
Uglavnom riječ je o vrlo zabavnoj igri i za djecu i za odrasle (za njih to može biti i party igra puna smijeha), kratkog trajanja (najviše do 20 minuta), može se lijepo igrati sa bilo kojim brojem igrača premda je nešto bolje sa više igrača. Svakako preporučam naprednu varijantu koja je zgodna i za djecu (osim navedene hobotnice) i dopušta nešto strategije. Mi osobno smo odigrali možda dvije partije sa jednostavnom varijantom prije nego smo prešli na naprednu verziju, i kasnije nismo imali ni potrebe ni želje vraćati se na nju. Dapače dijete nam inzistira na igranju sa životinjama.
Također igra je cjenovno pristupačna ali nažalost, barem koliko znam, nije dostupna u trgovinama u našoj zemlji pa je treba naručiti izvana. Jedina mana, a taj problem generalno imam sa svim igrama gdje se moram pouzdati u svoju memoriju, je što ne mogu odigrati više od dvije igre u nizu jer počinjem brkati kartice sa onima zapamćenim iz prethodne partije.