Zašto igramo pločne igre? -Zato što su zabavne!
Ali, što je zabava? -Uff, Marino dosadan si….
Doista, što je zabava? Neki ljudi smatraju zabavnim strategiziranje (nisam siguran da je ovo prava riječ) i nadmudrivanje protivnika, neki ljudi vole element sreće – neka kocka odluči sve. Meni osobno najzabavniji element igranja je onaj narativni. Nekolicina ljudi za stolom, hrpa kartona, drva i plastike – smiksamo sve to i dobijemo priču – pustolovinu po Europi 19. stoljeća – našu priču.
Fury of Dracula je polukooperativna igra dedukcije, nadmudrivanja, kapule i ponajviše možda simulacije europske željeznice u kasnom 19. stoljeću. Smještena u svijet Bram Stokerove novele Dracula. Jedan igrač preuzima ulogu Drakule – polako se u okrilju noći šulja europskim gradovima i gradićima, s ciljem vampiriziranja nesluteće populacije. Četiri igrača su lovci na krvoločnu zvijer – organizirano pročešljavaju svaki kutak pokušavajući ući Drakuli u trag i ubiti ga zauvijek prije nego on uspije u svom zlom naumu.
Kratko ću sumirati pravila: Drakula se kreće po ploči u tajnosti, polagajući kartice lokacija na mapi. Lovci se kreću po ploči javno, micajući male figurice koje ih predstavljaju. Ako lovci dođu na lokaciju na kojoj je Drakula bio, on otkriva karticu te lokacije – lovci su mu na tragu. Kad Drakula stavi karticu lokacije, na njenu poleđinu stavi još jednu karticu – karticu klopke, koja predstavlja razne opasnosti s kojima se lovci moraju suočiti kada stignu na tu lokaciju. Lovci na svom redu mogu putovati s svoje lokacije na drugu lokaciju ili dizati kartice iz 2 špila – jedan špil sadrži razna korisna oruđa i oružja, drugi je pun korisnih (ili opasnih!) događaja. Tu su puna pravila u video obliku.
Palim stroj za pretvaranje pravila i komponenti u klopku. Ovo što slijedi je priča jedne večeri, ili “Kako su se četiri hrabra lovca suprotstavila najstrašnijem vampiru svih vremena” ispričana iz dvije perspektive – moje, hrabrog lovca koji golim rukama ubija vampire i Drakuline, koji čuje sve i vidi sve!
Fury of Dracula – u našoj izvedbi
Budimpešta, London, Nurnberg, Munchen – izabiremo početne lokacije. Drakula izabire svoju početnu lokaciju u tajnosti. Scenografija je spremna – avantura može početi!
Marino (Van Helsing): U Budimpešti primam naredbu od Mine : “Kreni prema istoku”. Teška srca prihvaćam zadaću, znajući kamo krećem – moja najgora noćna mora, prašnjave ceste i spori neudobni vlakovi. Mitska zemlja puna opasnosti. Polako putujem od grada do grada – cestom ili vlakom dok ima svjetla, a noći provodim u raznim krčmama, pokušavam saznati zna li tko nešto o Grofu – pijani ljudi govore istinu. Sve što uspijevam saznati su 1001 recept za ovčji gulaš, čini mi se da je ovo slijepa ulica. Još jedan vlak – gledam kroz prozor ruralnu Bugarsku. Iskrcavam se, starija žena mi nudi ovčji gulaš, zavijanje pasa lutalica. Stavljam oko vrata vijenac od kapule, uklapam se u masu seljaka.
Marin (Drakula): Krećem iz Galwaya prema Dublinu pa ću na more. Budale misle da sam u Španjolskoj! A onaj tamo luta po Bugarskoj. Hahaha – grohotom se nasmijah.
Marino (Van Helsing): Nešto se napokon pomaklo – čitam svježi telegram iz Amsterdama, uz porciju ovčjeg gulaša. “Vampir je na brodu u Sjevernom Moru. Imamo agente u lukama – Hamburg, Amsterdam, Edinburgh. Spremni smo!” Na tragu smo napokon – ta informacija mi godi umu i srcu, rezerviram najbrži vlak koji mogu (sprijateljio sam se s sindikatom bugarskih vlakovođa) i krećem prema Beču. Dosta mi je ovčjeg gulaša!
Marin (Drakula): Našli su me! Ona budala u Edinburghu mi kvari planove.. Iskrcat ću se u Amsterdamu da im pokažem tko je ovdje gazda!
Marino (Van Helsing): Još sam predaleko od Amsterdama, čekam noć, čini se da nam sve ide od ruke. Um mi je nemiran – znam da bitka tek slijedi, zlo se još nije ni pokazalo što može. Čvrsto držim kapulu u ruci i ne dam da me napusti optimizam – jutro će donijeti odgovore. Siguran sam da ove noći neće biti sna.
Noć u Amsterdamu – prvi susret sa tim strašnim stvorenjem gdje smo spoznali njegovu pravu moć. Mina je tamo, i što je sve proživjela tu noć. Prvo klopka (uvijek klopka) – bijesna rulja pod utjecajem zloga. I onda iz najtamnijeg kutka noći pojavio se on – Grof Drakula – glavom, očnjacima i crnim plaštom. Toliko nade, optimizma – sve nam je odnio tu noć. Jedva je izvukla živu glavu, prve zrake zore otkrile su njegovu zlu snagu – krvava i puna modrica, sad liže rane.
Nema vremena za odmor, bitka se nastavlja. Polako se krećem prema posljednjoj lokaciji zvijeri. Putujem po danu, po noći pretražujem napuštene kutke gradova – tražim bilo što da mi podigne moral – pišolj, puška, nož, kolac – zar su ove stvari tako rijetke? Sve što stoji između mene i njega, dođe li do bitke je ovaj vijenac od kapule (imam ga još od Bugarske) – kojeg sam napola pojeo do sada. Bit će dovoljno – uvjeravam se jako neuvjerljivo!
Marin (Drakula): Hahaha! Bespomoćna djevojčica, njena sreća da je svanulo prije nego sam ju okončao. Vrijeme je da krenem, previše ih se skuplja ovdje. “Sluge, zatvorite ceste i pruge, neka nitko ne izlazi iz Amsterdama!”
Marino (Van Helsing): Drakula je osigurao svoj bijeg – Amsterdam je potpuno zatvoren – sve ceste i pruge iz grada su blokirane. Mislimo da se nešto kuha u Španjolskoj – novi brlog – strašna ostavština puna njegove djeca i tkoznakakvoga zla. Hoće li Drakula ponovno na brod, u Englesku?
Marin (Drakula): Misle da sam u Španjolskoj, nemaju pojma da sam krenuo iz Irske. Mislim da ću ostati tu u Francuskoj, sredit ću ih jednog po jednog, nema potrebe da bježim na more. Mrzim more, ljuljanje valova me ubija..
Marino (Van Helsing): Ostaje na tlu! Da li je ovo prvi znak slabosti – preveliko samopouzdanje, hoće li ga to uništiti? Kreće se prema srcu Francuske- mali gradić Clermont-Ferrand. Dok se Mina liječi u blokiranom Amsterdamu mi ostali se strateški pozicioniramo i stežemo obruč, svakim potezom sve bliže – kamo ćeš sad Grofe? Imamo brojčanu prednost ovog puta – oprezni, poučeni iskustvom iz Amsterdama, približavamo se zvijeri. Svima nam je u mislima konačna pobjeda – tako smo blizu!
Marin (Drakula): Hm, možda sam ih podcijenio? Mislim da je ipak potrebno se taktički povući. Idem u Nantes pa ću na brod. “Sve će biti u redu, ja sam najstrašnije biće koje je ikad postojalo!”
Marino (Van Helsing): Šmugnuo je u Nantes – mjesto posljednje bitke, posljednjeg okršaja. Dok ovo pišem, prisjećam se trenutka kad sam nogom zakoračio u taj grad. Stjeran u kut, kao divlja zvijer – tada se bori najžešće. Upravo tu nam je Grof pripremio svoju posljednju klopku – dijete, njegovo dijete – novi vampir.
Ulazimo u grad, jedan po jedan. Gledam onesviješteno tijelo doktora Johna – krvavog i izgriženog hitno ga odvode u bolnicu u Madrid. Strah mi se uvlači u kosti – nemam više ni kapulu, koju sam pojeo (sad mi je u krvi – vampiri je ne vole – možda sam siguran?). Stišćem šake i krećem u što sam siguran će biti moja smrt – ali ako ga bar uspijem oslabiti da ga ostali dovrše, neće biti uzaludno.
Marin (Drakula): “Hahaha, bravo dijete moje, bravo! Ljubi te tata! Napij se krvi ovog smrtnika što se naziva doktorom – taj više neće liječiti nikoga!” Oči su mi uprte u slijedećeg smrtnika koji se usudi doći u Nantes. “Dođite, i bojte se jer imate svaki razlog za strah!” – pobjedonosno uskliknuh.
Marino (Van Helsing): Sumrak. Čekam ga na ulici. Što god se dogodi, znam da nema uzmicanja. Osjećam se tako bespomoćno, iako je i Grof znatno oslabljen – žrtva doktora Johna se isplatila, sad sam ja na redu… Pada mrak, i u trenutku osjetim nemir – strašna figura se pojavila ispred mene, blijeda kao smrt – napokon se susrećemo.
Snažan je. Osjećam njegove hladne ruke kako me grabe za vrat, uspijevam uzvratiti udarac. Hrvamo se po ulicama Nantesa – čini se kao da je vječnost prošla. Primam udarac za udarcem, ali osjećam da i on slabi. Između njegovih napada uspijevam uzvratiti koji put. Njegovi očnjaci mi se zarivaju u vrat, posljednjim snagama grabim komad drveta kraj sebe i zabijam ga u njegovo hladno neumrlo srce.
Dok gubim svijest, čujem njegov posljednji vrisak – gotovo je!
Marin (Drakula): Aasdasfsagtgasgasgagsd…. Jel možemo sad igrati nešto drugo?!
Crvena zora svanula je iznad Nantesa. Prolivena je krv – krv smrtnika i nečista krv neumrlog bića. Europljani se mogu vratiti ovčjem gulašu i kapuli, za nas nisam siguran. Sjećanja ovog iskustva progonit će nas neko vrijeme, ali nada je vraćena, bar do slijedeće partije Drakuline Srdžbe!