Ovo je još jedna ruska igra s kartama, ovoga puta napravljena od ruku doktora biologije. Odlikuje ju veliki broj karata životinja i svojstva koja se mogu dodavati životinjama u nadi preživljavanja iste. Vrlo dobra mehanika same igre vjerno opisuje pravila eko-sustava i surovost prirode u nadi preživljavanja kada hrane za zimu nema dovoljno.
Kutija i pribor igre
Kao i u ostalim igrama ovog izdavača kutija je riješena kao kartonski uložak koji se stavlja u ovojnicu od tankog, sjajnog kartona. U ovom slučaju pribor i pravila ne ispadaju iz kutije i sve skupa je adekvatne veličine.
Glavni dio pribora igre su same igrače karte koje, iako simpatično izgledaju ipak su mogle biti napravljene sa malo više mašte. Crteži su nekako malo presiromašni. Na poleđini karata nacrtan je gušter koji predstavlja životinju, te igrač okreće tu stranu karte na stol kada postavlja novu životinju. Prednje strane karata predstavljaju određena svojstva koja se pridodaju životinjama na stolu. Ima ih svakojakih i zaista vjerno dočaravaju karakteristike životinja unutar same igre. Tako imamo primjerice masno tkivo koje dozvoljava skladištenje hrane za teška vremena, pa svojstvo grabežljivca kojim možete jesti druge životinje i time se opskrbiti s hranom, zatim niz svojstva za obranu od grabežljivca, pa neugodno svojstvo parazita koje uvaljujete drugim igračima ne bi li njihove životinje lakše uginule, nekoliko svojstava kao što su Komunikacija, Kooperacija i Simbioza koja povezuju dvije životinje u tim itd. itd.
Osim karata ovdje su dvije kockice kojima se u neprevelikoj mjeri unosi faktor sreće i niz pločica koje predstvjaju hranu. Pločice su trebale ipak biti zamjenjene primjerice drvenim kockicama jer bi se njima lakše baratalo po stolu za vrijeme igre.
Pravila igre su odlično napisana i za razliku od drugih igri ovog izdavača koje smo imali na testu, dobro prate duh engleskog jezika. Osim pravila priložen je i slikoviti primjer igranja igre, kao i skupni prikaz svih svojstva koja se u igri mogu pojaviti. Zaista, za svaku pohvalu.
Dojam igre
Igru prati vrlo zanimljivo složena mehanika igre koja se odvija u četiri faze. U prvoj fazi igrači imaju pravo postavljati na stol po jednu životinju ili joj dodavati po jedno svojstvo i tako redom od igrača do igrača dok na kraju svi ne kažu dalje ili ne potroše svih svojih šest karata iz ruke koliko na početku igre dobiju. Nema ograničenja u postavljanju životinja ili svojstva, no kao što ćemo vidjeti sve ima svoju cijenu.
Druga faza je kratka, a u njoj se bacanjem dviju kockica određuje koliko će hrane biti na hrpi u ovom krugu igre (ove kockice vrlo vjerno prikazuju hirovitost prirode u obliku ili obilja hrane ili pak nedostatka iste zbog suša, poplava i sličnog). U koliko će hrane biti puno životinje će lakše prebroditi zimu, odnosno u suprotnome mnoge će životinje uginuti od gladi za vrijeme zime.
Treća i najaktivnija faza igre je hranjenje. Igrači jedan po jedan postavljaju na svoje životinje jednu pločicu hrane s hrpe hrane koju su iskockali u ranijoj fazi. Svakoj životinji treba po jedna pločica hrane, plus ako imaju određena svojstva koja podižu potrebu za hranom. Sve je divno i krasno ako hrane ima dovoljno, ali ako ste se zanijeli u prvoj fazi igre, odnosno kako se igra kroz krugove razvija i igrači postavljaju sve veći broj životinja, te kako kocka nije uvijek blagonaklona hrane će sigurno nedostajati. Ako hrane nema dovoljno igrači sa grabežljivim životinjama će sigurno pokušati pojesti tuđe životinje kako bi nahranili vlastite, naravno ako te druge životinje nisu zaštićene cijelom lepezom raznih svojstva. Neke će igrače spasiti svojstvo hibernacije, te se u tom krugu neće niti trebati hraniti, a neka svojstva omogućuju otimačinu hrane ili plijena drugih grabežljivaca.
U četvrtoj fazi igre dolazi zima i životinje koje se nisu prehranile ugibaju – odbacuju se na kup odbačenih karata. Oni igrači koji su životinjama u ranijoj fazi igre stavili svojstvo masnog tkiva i napunili to tkivo dok je hrane bilo dovoljno lakše će prebroditi krizna razdoblja bez hrane. Dakle, ovdje dolazi do izražaja smisao igrača za balansiranje vlastitog eko-sustava.
U ovoj fazi se vuku i nove karte iz kupa po pravilu broj preživljenih životinja plus još jedna karta. I tu dolazimo do možda i jedine značajne zamjerke u igri (koja se lako može suzbiti kućnim pravilima igre). Naime, igrač kojemu su uginule sve životinje i primjerice ostaje s jednom kartom u ruci smije povući samo jednu novu kartu, dok prema pravilima igrač koji je ostao bez svih karata na stolu i u ruci povlači šest novih karata. To postavlja ova dva igrača u prilično neravnopravan položaj, te bi bilo poštenije da igrač koji je ostao bez ikakvih karata jednostavno napusti igru (po pravilima prirode to bi bilo i najlogičnije) ili mu se dodjeljuje manji broj karata.
Za vrijeme igranja vrlo često dolazi do raznih interakcija između igrača, bilo da jedni drugima jedu životinje, oduzimaju plijen ili uvaljuju parazite. Sve ovo zajedno poprilično vjerno opisuje samo ponašanje prirode i njezinu surovost. Toliko vjerno, da nam bude žao jesti protivnikovu životinju jer primjerice niti nakon toga ne možemo preživjeti, ali tako bar smanjujemo šanse i protivniku.
U svakom slučaju igra je jedno vrlo ugodno iznenađenje i mogli bi je preporučiti za igranje. Uz nju ide i proširenje: Time to Fly, koje donosi još dodatnih svojstva i proširuje igru na do 6 igrača.