Učlani se u udrugu!
Question mark
8.5 Stars
Ocjena: 8.5/10

Godina je 10 000. prije Krista. Povećanje populacije posljednjih godina primorava maleno naselje da pošalje svoje prve koloniste u još neistražene krajeve u potrazi za novim plodnim zemljama na kojima bi mogli uzgajati više hrane, te tako prehraniti sada već polugladne stanovnike.

Put na koji su ovi kolonisti poslani nije nimalo bezazlen. Nikad se ne zna, kad se i gdje može naići na još uvijek necivilizirana i divlja plemena, koja žive napadajući i pljačkajući slabije od sebe. Ili još gore, moglo bi se dogoditi da na svojem putu dođu do kraja svijeta i tako riskiraju pad u mrak bezdana (tako su barem vračevi govorili).
Srećom, kolonisti ne nailaze niti na jedno, niti na drugo, već na veliku plodnu ravnicu uz rijeku dokle pogled seže. Savršeno! Baš ono što im i treba kako bi nahranili sva ta gladna usta i još k tome poslali višak natrag u svoju postojbinu.

Jedino što je odudaralo od tog zelenog izobilja bilo je nešto veliko, plavo s čime su se ti ljudi susreli po prvi puta u svojoj kratkoj povijesti. Ubrzo su to plavetnilo nazvali morem, a životinje u njemu ribama. Život uz more donio je između ostalog i nove izume – lokalni mudraci otkrili su ribolov i brodogradnju.

Zajednica je došla do zaključka da bi se ovako korisna otkrića, znanja i spoznaje trebali prenositi s koljena na koljeno. Ali ne više usmenom predajom, već pismenom, kako bi se bolje očuvale ove ideje. Tako je izumljeno prvo klinasto pismo. Ubrzo nakon toga pojavilo se školstvo, a nakon toga i više školstvo za one nadarenije: tzv. akademije. Spoznaja o brojanju i brojevima nazvana je matematikom, gledanje i proučavanje zvijezda nazvano je astronomijom, a umijeće vođenja rasprava filozofijom. Doneseni su prvi zakoni i došlo je do razvoja viših duhovnih misli. Izgrađena je cesta koja je povezivala dva, sada već velika, grada u usponu, te se javila ideja među njihovim građanima o pripadnosti jednom narodu. Tako se ti ljudi odlučiše prozvati Egipćanima.

Strah od sveprisutne opasnosti od barbara doveo je do razvoja oružja i uspostave prvih vojnih jedinica. Uz to se, zbog dodatne sigurnosti, gradove opasalo bedemima i kulama.

Ploveći prema sjeveru, Egipatski moreplovci otkrivaju kopno na kojem žive stranci koji sebe nazivaju Grcima. Uspostavlja se diplomatska i trgovinska veza između dviju civilizacija.


Godina je 2560. prije Krista. Nakon 20 godina rada veliki Egipatski vladar Keops završio je izgradnju Velike piramide, koja će biti njegova grobnica, a ujedno i civilizacijsko čudo. Tu završava naša priča, ali zato započinje neka vaša…

Kutija i pribor

components3_clash_cultures.png Prvo što će vas privući k ovoj igri je predivno oslikani poklopac kutije. No, nećete vidjeti ni s od slona, ni k od konjanika kad otvorite kutiju. Priča se da će proširenje uvesti ove dvije jedinice, no osnovna igra ima samo jednu vrstu figurice koja simbolizira sve vrste vojnih jedinica (figurica u obliku grčkog ratnika – hoplita). Od drugih ratnih figurica tu je i jedna koja simbolizira brodove (figurica u obliku vikinških drakara).

images.jpg Od ostalih plastičnih figurica tu su i one kolonista (pomoću kojih osnivate nova  naselja), baze naselja, te  raznih građevina koje možete graditi oko naselja (utvrda, akademija, hram, luka). Prilikom izgradnje odrđene građevine polažete pripadnu figuricu uz bazu vašeg naselja.

Ovo igri daje jako lijep vizualan dojam, jer vam fizički prikazuje kako vaše naselje raste što vam pruža određeni osjećaj postignuća svaki put kada nešto izgradite. Plastične figurice vizualno baš i nisu najimpresivnije figurice koje sam do sad vidio u igrama, ali nisu ni loše.

47946-2048-clash02.jpg Zato su šesterokutne pločice terena prekrasno oslikane – izgledaju odlično! Pločice terena su spojene u grupu od po četiri terena i ima ih ukupno 20. S prednje strane ovih pločica nalaze se slike različitih terena, dok je sa stražnje strane slika oblaka ili magle (tzv. fog of war). Ona sugerira da na početku igre, osim vaše startne pozicije i one vaših suparnika, nećete znati što se skriva ispod pločica. To ćete saznati kad ih istražite jednom od svojih jedinica. Ovdje dolazi do izražaja osjećaj napetosti zbog neizvjesnosti dok šaljete svoje istraživače u nepoznato – nikad ne znate na što ćete  naići. Može to biti prekrasna zelena ravnica koja vam baš treba za dodatni uzgoj hrane ili barbarsko selo koje će vas napasti (što vam, jasno, ne treba). Susretat ćete se s 5 različitih vrsta terena – ravnice, planine, šume, pustinje (neplodna tla) i mora.
pic1520620_md.jpg Važna komponenta igre su i ploče za svakog igrača. Svaki igrač dobiva jednu u željenoj boji (plava, crvena, žuta i zelena), te plastične figurice i male drvene kockice u istoj boji. Ta ploča će biti vaš glavni alat u kreiranju vaše civilizacije. Na njoj će se nalaziti tehnologije koje ćete moći otkriti, a vaša otkrića ćete jednostavno obilježavati stavljanjem malih kockica u utore na mjesta koja obilježavaju tehnologiju koju ste upravo otkrili.

Ovo s utorima na ploči je super riješeno, jer obilježja (male kockice) lijepo stoje na mjestu ukoliko prenosite ili pomičete ploču, te nije problem ukoliko netko malo trkne ili naglo pomakne stol. Fanovi igre Eclipse znaju o čemu pričam. Ima ukupno 48 tehnoloških inovacija za otkriti, podijeljenih u 12 grupa –  poljodjelstvo, konstrukcija, pomorstvo, edukacija, rat, duhovnost, ekonomija, kultura, znanost, demokracija, autokracija i teokracija.

Osim za lakše praćenje otkrivenih tehnologija, svoju ploču koristite i za praćenje količine pojedinih resursa, jednostavnim pomicanjem oznake pojedinog resursa po traci s brojevima od 1 do 8, u ovisnosti o tome koliko resursa dobivate ili trošite.
pic1467483_md.jpg Postoji 5 običnih resursa (hrana, ruda, drvo, zlato, ideja)  i 2 specijalna resursa (kultura i sreća). Pomoću resursa kulture širite svoj kulturni utjecaj na druge civilizacije, a pomoću resursa sreće uveseljavate svoje građane kako bi bili sretniji i zadovoljniji, a time i produktivniji.
Tu su i četiri vrste karata (ukupno njih 119): akcijske karte, karte događaja, karte misija i karte svjetskih čuda (koja možete izgraditi tijekom igre).
Od ostalih komponenti tu je preko 120 raznih oznaka, 8 D6 kockica, četiri podsjetnika za igrače i naravno pravila igre.

 

Dojam igre

Ova igra vrlo dobro oslikava ono što sam opisao u uvodu. To je osjećaj da ste u igri postigli nešto veliko – vodili jednu neimenovanu civilizaciju od njenih skromnih početaka pa do veličanstvenog kraja, kada se divite svojim postignućima. Pritom se dobro zabavljate i stvarate svoju povijesnu priču. Hoće li vaša civilizacija biti pamćena kao jedna od najveličanstvenijih civilizacija koja se ikad pojavila na Zemlji ili će pasti u povijesni zaborav, izbrisana iz svih povijesnih knjiga od strane vaših protivnika? Sve to i još mnogo toga ovisit će o vama i vašim sposobnostima vođenja, donošenja pravih odluka u pravo vrijeme, taktičkog manevriranja i maloj dozi sreće.

Igra se igra u šest krugova, a svaki krug se sastoji od tri poteza svakog igrača.

Naša prva partija igre počela je oko 15:30, a završila oko 19:00.

Na početku igre svatko dobiva željenu boju, ploču, početnu akcijsku kartu i prvu misiju. Na početku svakog novog kruga dobiva se nova akcijska karta i misija. Karte se akumuliraju u ruci, tj. nije potrebno odbaciti karte koje imate kad dobijte nove. Akcijske karte odigravate u željenom trenutku kada mislite da bi vam najviše mogle pomoći. Kartu misije otkrivate drugim igračima u trenutku kada izvršite zahtjev misije. *

Nakon toga se, ovisno o broju igrača, postavljaju pločice terena okrenute licem prema dolje, tako da prikazuju neotkrivenu stranu s oblacima. Sve pločice na kojima se počinje (osim startnih)  okrenute su na ovaj način. Zatim će svi igrači staviti oznaku hrane na traku na poziciju broj 2 (što znači da svi počinju s 2 hrane) i označiti drvenim kockicama startne tehnologije s kojima svi na početku počinju igru – poljoprivreda i rudarstvo. Na kraju svi igrači polažu jedno svoje naselje i kolonista na startnu poziciju na pločici na kojoj počinju. I igra može početi.

Igra je počela poprilično brzo, što je uobičajeno, jer se na početku i nema previše opcija. Uglavnom smo istraživali teritorij na temelju čega smo polako razvijali svoju daljnju strategiju. Tek oko trećeg kruga stvari su počele postajati jako zanimljive.

Razvojem novih tehnologija i osnivanjem novih gradova pomoću kolonista dobiva se sve više novih mogućnosti. Tada već možete odlučiti kojim smjerom želite da ide vaša civilizacija. Naravno, to ponajviše ovisi o misiji koju ste dobili na početku igre i daljnjim misijama koje dobivate tijekom igre. Ove misije ne smijete zanemarivati, jer svaka nosi dva boda na kraju igre. Postoje dva načina na koja možete ispuniti misiju: miroljubivi ili ratni. To omogućuje igraču veću slobodu u izboru smjera kojim želi voditi svoju civilizaciju. Želi li biti vođa miroljubive civilizacije i poticati razvoj znanosti, graditi svjetska čuda i širiti kulturu? Možda želi biti diktator  ratoborne civilizacije koja će snagom sile zatirati svoje susjede i bacati ih u povijesni zaborav? Odluka je na njemu.

pic1365710.png U igri postoji i neutralna strana, to jest barbari, koji ne biraju svog protivnika – napadaju sve. Tijekom igre, pomicanjem kulturološke oznake ili oznake sreće na vlastitoj traci resursa, potičete različite događaje. Oni ponekad imaju nesagledive posljedice po vašu ili po sve druge civilizacije, bilo da je riječ o napadu barbara, gladi uzrokovanoj iznimno sušnom godinom ili širenju epidemije. Sve se to, naravno, može izbjeći ili barem ublažiti razvojem određene tehnologije.

Tehnologije su jedna od najbitnijih stvari u ovoj igri. Ima ih 48, s time da se do kraja igre neće uspjeti otkriti sve, već nekih 50 do 60 posto. Podijeljene su u 12 kategorija, a na ploču smještene u dva reda: 6 u gornjem redu, a 6 u donjem. Svaka od kategorija ima uvjet da prvo morate razviti prvu tj. baznu tehnologiju unutar te kategorije kako biste mogli razvijati ostale tehnologije u toj kategoriji. Dodatno su tri posebne kategorije vladavine vezane na kategorije religije, školstva i vojske. Tako prvo morate razviti religiju da biste onda mogli imati teokraciju, školstvo za demokraciju, a vojsku za autokraciju. Razvijanjem nekih tehnologija dobivate dodatnu kulturu, a neke usrećuju civilizaciju. Tehnologije su dosta tematske. Na primjer, ako u demokraciji imate razvijena civilna prava, onda vam je skuplje novačenje vojnika, dogma u teokraciji sprječava vas da imate više od dvije ideje, svećenstvo pojeftinjuje razvijanje znanosti, metalurgija zahtijeva da imate razvijenu kemiju, itd. Ako razvijete kartografiju i navigaciju, možete brodovima putovati po morima s jednog kraja ploče na drugi, jer je igraća ploča kružna cjelina, tj. kao da igrate na globusu. Predobro napravljeno!

Tijekom igre je naročito bitno dobro promišljanje o tome koja bi tehnologija vašoj civilizaciji dobro došla, a od koje ne biste imali gotovo nikakve koristi u datom trenutku. Ovo je pogotovo bitno na samom početku igre, jer ukoliko krenete s nekom tehologijom koja vam u tom trenutku i nije od neke važnosti, dogodit će se to da ćete zaostajati u razvoju za drugim civilizacijama koje će otkrivati mnogo korisnije tehnologije. Npr. bilo bi potpuno nepotrebno na samom početku razvijati tehnologiju „Umjetnost i skulpture“ pomoću koje možete širiti svoju kulturu, kada bi vam puno bolje došlo da razvijete tehnologiju „Navodnjavanje“, pomoću koje ćete moći navodnjavati dotad beskorisnu neplodnu zemlju i pretvoriti ju u plodno tlo te si time omogućiti uzgoj i proizvodnju više hrane (vidi: Maslowljeva piramida potreba).

Druga važna stvar u igri su gradovi. Oni su centar svih zbivanja, gdje skupljate resurse, gradite zgrade i brodove te regrutirate nove koloniste i ratne jedinice. Ovisno o vašem odnosu prema njima, gradovi imaju tri vrste raspoloženja. O tome pak ovisi kako funkcioniraju. Postoje veseli, neutralni i ljuti gradovi. S neutralnima započinjete, a onda o vama ovisi kakvi će eventualno postati. Ako građane vaših gradova uveseljavate građenjem hramova, bit će veseli, pa i produktivniji. Ukoliko ih pak forsirate i tjerate da rade više nego što misle da trebaju, bit će ljuti na vas te će raditi još manje od toga. Rezultat je slabija proizvodnja.

Ono što mi se je jako svidjelo u ovoj igri je vizualni prikaz onoga što radite. Npr., svi počinju s malim plastičnim modelom svojeg naselja, a onda samo dodajete nove plastične modele utvrda, hramova, luka i sveučilišta na bazu vašeg naselja, što vizualno jako lijepo dočarava širenje vašeg grada iz malog naselja u pravu metropolu. Isto to vrijedi i za tehnologije. Kad razvijete neku tehnologiju, jednostavno to označite malenom kockicom u vašoj boji tako da je položite u utor na vašoj igraćoj ploči pokraj imena tehnologije. Slično funkcionira i s resursima: ako skupite dva resursa hrane i jedno drvo,  položite mali marker hrane na polje s brojem 2, te mali marker drveta na polje s brojem 1 na traci za resurse. Jako mi se svidjelo kako se uštedjelo na komponentama na ovakav način. S druge strane, drugih plastičnih komponenti ima popriličan broj. Više od 250, da budem precizan.

pic1365716.png Osim običnih zgrada, postoje i specijalne zgrade, bolje rečeno svjetska čuda koja možete izgraditi u svojim gradovima. No, ne bi to bila svjetska čuda da ih je jeftino za izgraditi. To je sasvim normalno, s obzirom da na kraju igre nose 5 bodova. Kada se izgradi neko svjetsko čudo, dobiva se i određeni bonus. Npr. ako izgradite Veliki svjetionik iz Aleksandrije u svojem gradu, tada svaki puta kada aktivirate grad u kojem ga imate izgrađenog, možete pomaknuti jedan svoj brod. No, kako su svjetska čuda poprilično skupa, igrači si uglavnom mogu priuštiti izgradnju tek pred sam kraj. Još jedan igrač i ja uspjeli smo npr. izgraditi svaki svoje svjetsko čudo tek na drugom potezu zadnjeg kruga. Moguće ih je, doduše, izgraditi i više u igri, ali se treba jako fokusirati na njih. Logično je da civilizacija ne može imati puno takvih čuda. I u prošlosti, civilizacije su ih uglavnom izgradile tek na svom vrhuncu, a ne na početku razvoja. To ide u prilog realizmu igre.

pb098627.jpg Ono malo bitki koje smo imali bilo je zanimljivo i napeto. Jedan od igrača (crveni) je u vikinškom stilu pokrenuo svoju veliku armadu brodova i ratnika i s taktičkih pozicija zaprijetio napadom na druge igrače. To je kod drugih igrača izazvalo paniku od invazije i brzu mobilizaciju makar i malog broja jedinica koje bi se suprotstavile napadačima. Na kraju je, logično, kao žrtva osvajača pao igrač s najmanjom vojskom. No, sukob je na kraju završio pat pozicijom. Jer i ono malo vojnika što je obrambeni igrač uspio skupiti, uspjelo je taktičkim manevrima (igranjem akcijskih karata) i uz dozu sreće odbiti napadače.

100_1313.JPG Borbe su odlično riješene kockama i iznenađen sam da niti jedna igra do sad nije imala takvo rješenje. Svaka kocka predstavlja jednu vojnu jedinicu. Osim što je moguće koristiti modifikatore rezultata, pojačavati svoje borce, oslabiti tuđe, i sam način bitke mi je fenomenalan. Recimo da se sukobe dvije vojske od po četiri vojnika. Tada se bacaju četiri kocke na svakoj strani. U većini drugih igara, samo šestice ubijaju. Ovdje ubija krajnji rezultat, pa tako i „loše bacanje“ od recimo 2, 3, 3, 2 daje ukupan zbroj 10, pa podijeljeno s 5 (opet pravilo) daje dva pogotka. Mislim da se tako odlično simuliraju pravi sukobi, a ne Rizik – fore kad jedan vojnik s puno sreće i puno šestica porazi ogromnu vojsku. Valja napomenuti da na svakom teritorijalnom polju mogu istodobno stajati maksimalno četiri jedinice istog igrača, tako da pobornici  gomilanja vojnih jedinica na jednom mjestu mogu zaboraviti na tu strategiju.

Crveni igrač je sve svoje resurse iscrpio uloživši ih u vojsku u pokušaju brze pobjede tako da  osvoji protivničke civilizacije, dok se obrambeni igrač iscrpio braneći svoj teritorij. Tako da se na samom kraju igre vodila mirnodopska kulturološka utrka između preostalog igrača i mene koji smo bili pošteđeni napada crvenog igrača.

Osim ratnog preuzimanja ili uništavanja protivničkih gradova možete također i pomoću kulture koju akumulirate tijekom igre pokušati utjecati na protivničke gradove. Kako bi ste to postigli morate imati razvijenu potrebnu tehnologiju, kao i određen broj akumulirane kulture pomoću koje ćete širiti svoj utjecaj na tuđe gradove. Ukoliko uspijete u svojem naumu jednostavno zamijenite u odabranom gradu zgradu na koju ste vršili kulturni utjecaj i zamijenite ju sa zgradom vaše boje.

Napokon, opisat ću sistem bodovanja. Svaka pločica grada donosi jedan bod. Broj tehnologija koje je igrač razvio podijeli se s dva, te zaokruži po potrebi prema dolje. To su bodovi od tehnologija. Svaka ispunjena misija donosi dva boda. Napokon, kao što smo već spomenuli, svako svjetsko čudo nosi 5 bodova.
U slučaju izjednačenja, događa se sljedeće. Ukoliko je jedan od igrača s najvećim brojem bodova izgradio Veliku piramidu, on je pobjednik. Ako nitko od spomenutih igrača u izjednačenju nije izgradio to posebno svjetsko čudo, gleda se tko od njih ima najveći broj pločica gradova. Ako imaju i jednak broj gradova, slijedi broj tehnologija, nakon toga broj svjetskih čuda, te napokon broj izvršenih misija.

Na kraju igre, utvrđeno je da dva igrača koja su bila pošteđena vojnog napada imaju jednak broj bodova. Obratili smo se višoj sili koja „razbija izjednačenje“. Nitko od njih nije izgradio Piramidu, ali je jedan od njih bio uspješniji u izgradnji gradova, te pobjeđuje s 33 boda.

100_1311.JPG Isprobali smo verziju igre i sa samo dva igrača. Mogu reći da je jednako dobro i zabavno kao i u četvero igrača. Iako u takvoj igri nedostaje mogućnost sklapanja savezništva među igračima (budući da igra samo dvoje igrača), no zato nikako ne manjka taktiziranja. Ima i više taktiziranja nego u partijama s više igrača iz razloga što samo jedan nepromišljen potez može odlučiti o pobjedniku igre. Stoga je potrebno dobro pratiti svaki protivnikov potez i ovisno o njemu adaptirati svoju strategiju.

 

 

Ocjena igre od strane autora recenzije

Prilikom ocjenjivanja htio bih napomenuti da je recenzija bazirana na četiri odigrane partije.

Na kraju, pitanje svih pitanja: „Je li igra dobra?“ Moj odgovor na to je definitivno jedno veliko DA. Kako ste i sami imali prilike vidjeti iz opisa, igra jako podsjeća na Sid Mierovu Civilizaciju, uz iznimku da uključuje samo Antičko razdoblje povijesti. Također, Clash of Cultures je po meni puno jednostavnija igra. Pravila su jednostavna, daju se brzo naučiti. Većina karata ima malo teksta na engleskom, ali mislim da je  i osnovno poznavanje jezika sasvim dovoljno da vam bude jasno što koja kartica radi ili traži od vas.

Za ovu godinu najavljeno je i proširenje: Clash of Cultures: Civilizations. Donijet će 14 različitih civilizacija. Nove jedinice će biti konjanici i slonovi, ali ih neće moći imati sve civilizacije nego samo one koje su ih stvarnosti imale u prošlosti.

Igru bih prvenstveno preporučio svim velikim ljubiteljima civilizacijskih igara, ali i novim igračima, jer je zaista jednostavna. Iako je ova igra puno lakša za naučiti od nekih drugih sličnih igara, ne znači da joj manjka opcija i dubine. Imajte na umu i to da poput puno strateški kompliciranijih civilizacijskih igara, i ova igra zna potrajati. No to vremensko trajanje gotovo da i nećete osjetiti jer ćete biti previše zaokupljeni svojom strategijom i konstantnim praćenjem poteza drugih igrača.

Na kraju bih se samo htio zahvaliti Miljenku što je donio igru i naučio nas igrati je, Madi na savjetima u vezi pisanja recenzije i Slavici, bez čije pomoći bi ovaj tekst bio prepun gramatičkih i stilskih grešaka.

Komentari