Iz svog par godišnjeg iskustva otkad sam djeci znao povremeno donest pokoju jednostavniju igru u školu, nikad nije bilo problema. Pola djece je jako zagrijano, jedna četvrtina bude ispočetka, a ostatak ih n iti ne zanimaju igre na ploči.
S onom polovicom je uvijek dobro prošlo. Večina njih dobro pohvata pravila već u prvom prolazu. Ipak, primjetio sam, da nakon mjesec dva kada ponovo donesem igru već su zaboravili nešto od pravila i onda krene igranje po svome

Ali zato sam tu, da opet uskočim.
Od tih pola (npr. 50 učenika sve ukupno, 15 ih dolazi na sve i jedan DDI, što već smatram uspjehom). Čak nakon što su neki više puta igrali odgređenu igru znaju je objasniti svojim prijateljima, a neki su i kod kuće nabavili onu igru koja im se najviše svidjela.
Ono što mi se ne sviđa je ta jeb##a papirologija i administracija. Usrane roze bilježnice i sl, e to mrzim iz dna duše. Osobno sve bilježim u svoje dokumente koji su online na googlu, sve što sam do sad radio, al eto, izgleda će me ove godine nagovoriti da krenem pisati i ta sranja. Ako sve ima dokumentirano online i moguće je ispisati na papir, čemu onda bilježnice i budalaštine???