Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Tekstovi, podcastovi i ostali materijal kojeg objavljuju razne boardgame zajednice u Hrvatskoj.
Pravila foruma
Svaki korisnik otvara svoju temu u kojoj će opisivati zanimljivosti i crtice iz vlastitih igraćih događanja
Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 2237
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1348 puta
 pohvaljen: 1332 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 01 lip 2019, 13:49

@dlakar
Dosta dobro moram priznati, dok god se ta agresivnost ne prenosi i u stvarnom životu :D .
Jako mi je zanimljivo kako u Clashu prezire i izbjegava sukobe, a u Through The Agesu je uvijek prva koja počinje s vojnim ojačavanjem i stavljanjem raznih gadnih političkih karata koje sakate najslabije igrače.
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

dlakar
Postovi: 544
Pridružen/a: 22 vel 2016, 16:46
Ima zahvala: 451 put
 pohvaljen: 451 put
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la dlakar » 01 lip 2019, 14:15

A gle, i ja sam dosta agresivan. 😁
Isprobao sam svakakvih strategija i nekako mi se čini da je vojna ipak najisplativija. Lijepo je kad napraviš neki kombo... Homer, Miki, Shakespeare sa Vrtovima l Bazilikom...a onda dođe Napoleon i sve ti rasturi. Teško je stat sa agresijama kad vidiš da netko zaostaje sa vojskom i onda se nekako samo orijentiraš na to...i tu mi je jedini problem u igri. U više igrača, ako netko kaska, opako se svi okome na njega. Mene su jednom u prvom dobu tako izmasakrirali, da se nisam više mogao vratit. E od tada uvijek imam vojske...barem malo više od protivnika. :)

Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 2237
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1348 puta
 pohvaljen: 1332 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 11 ruj 2019, 13:27

Dugo toplo ljeto uz dvorce, planinarenje, more i naravno igre

Čovjek se pošteno niti ne okrene, a već je novi godišnji odmor pred njim. OK baš i nije tako, ali je nažalost u slučaju protoka vremena na odmoru. Tko još nije poželio još samo jedan dan više za posjetiti ovo ili ono mjesto, još jedan dan ludog provoda, ili jednostavno mirnog provoda doma. Kao i svake godine tako smo i ove nastojali ostvariti dobar balans između svega navedenog.
Kako sam ove godine dosta malo koristio godišnji odmor, ostalo mi je još do kraja lipnja za iskoristiti 8 dana starog godišnjeg. Odlučili smo se naravno za našu dobru stari vikendicu u Zagorju.

Put je ove godine bio utoliko olakšan otkako smo oboje položili vozački i nabavili auto.

U protekle dvije godine ljetovanja u Zagorju, ostalo nam je još samo jedno posebno mjesto za posjetiti – dvorac Trakošćan. Riječ je o jednom od naših najbajkovitijih mjesta - cjelovito očuvanom dvorcu, građevinama uz dvorac, te perivoj i park šume s jezerom. Upravo u šumovitom parku oko jezera ćemo provesti najviše vremena. Nema do prekrasne prirode.
slika

Prvi posjet je bio u subotu 15.06. Imali smo taj peh da smo odabrali glavni ulaz gdje se baš taj dan parking plaćao 15kn. Tu se također nalazila moderna zgrada gdje su se prodavale ulaznice za dvorac – 40kn za odrasle i 1kn za šetanje parkom uz jezero. Kako ćemo kasnije otkriti parking kod glavnog ulaza se naplaćuje samo za vikend. Također ako prilazite dvorcu sa suprotne strane, uz cestu se nalazi malo parkiralište, gotovo kao odmorište. Tamo je parkiranje uvijek besplatno, a tako možete izbjeći i „skupo“ plaćanje ulaska u park. Znači kod glavnog ulaza ograda i oni pomični blokatori za koje treba kupiti karte, s druge strane jezera ništa. Još jedna doza smislenosti u „Lijepoj našoj“.

Odlučili smo prvo obići cijelo jezero uzduž i poprijeko, a tek onda do dvorca.

Osim malog dijela blizu dvorca, jezero je u potpunosti obuhvaćeno šumom hrasta kitnjaka i običnog graba, uz nekoliko iznimaka crnogoričnih vrsta.
slika

Staza oko jezera je zaista prekrasno uređena. Na dijelu ćete po drvenim mostovima pomisliti da ste na Plitvičkim jezerima. Duž poučne staze tzv. „Put vila“ nalazi se 20 poučnih točaka s tablama, a koje daju bolji uvid i razumijevanje bio-faune, životinjskog svijeta, reljefa, i raznih drugih zanimljivosti. Dužina staze oko jezera iznosi 5 km i može se razgledati uz laganu šetnju za otprilike 2 sata. Uz jezero se bliže dvorcu nalazi pontonski restoran gdje se mogu iznajmiti pedaline, a nešto dalje je i ribarska kućica preuređena u info centar.
slika

Uživali smo u svakoj minuti ugodne šetnje i boravka u prirodi. Svakih par metara se otkrivao djelić prelijepog pejsaža, neka životinja, neki kukac, neko stablo zanimljive građe. Otkrili smo i neka čarobna, kao stvorena mjesta za igranje. Ako sam ijednu igru poželio zaigrati prilikom boravka u blizini jezera, to je onda definitivno bio Wingspan, naše najnovije otkriće u svijetu društvenih igara. Više o tome nešto kasnije.
slika
Kada smo završili s upijanjem prirodnih ljepota, došlo je vrijeme za kulturološko uzdizanje obnavljanjem povijesnih znanja. Što u prijevodu znači da je došlo vrijeme da posjetimo i sam dvorac.

Trakošćan je nastao u davnim vremenima dok su brjegovima hodali divovi i šumama šetale vile, u pradavnom 13. stoljeću, i to kao omanja osmatračka utvrda za nadzor puta od Ptuja prema bednjanskoj dolini. Prema legendi dvorac svoje ime vuče prema tračkoj utvrdi (arx Thacorum), koja je navodno postojala u vrijeme antike. Prema drugoj pak ime je dobio po vitezovima Drachenstein koji su u ranom srednjem vijeku gospodarili tim krajevima.

Lozu gospodara samog zdanja pratimo od kraja 14. st. i to su bili grofovi Celjski. Nažalost uskoro obitelj izumire i u tom periodu se mijenja više vlasnika. Prvo pripadne vojskovođi Janu Vitovcu, zatim Ivanišu Korvinu, koji ga poklanja svome podbanu Ivanu Gyulayu. Ova obitelj zadržava dvorac kroz tri generacije, dok i oni ne izumiru 1566., a vlastelinstvo preuzima država.
Za učinjene usluge kralj Maximilijan 1584. dodjeljuje vlastelinstvo Juraju Draškoviću. U vlasništvu obitelji Drašković dvorac ostaje sve do 1944. kada se iseljavaju u Austriju, a ubrzo zatim dvorac postaje nacionaliziran. Od 1954. postaje muzej i danas je u vlasništvu Republike Hrvatske.

Put do dvorca vodi zavojitim makadamskim putom, dovoljno širokim da njime prođe auto u jednom smjeru, ili kočija u neka davna vremena. Pred impozantnim ulazom s pripadajućim, nekad davno pomičnim mostićem, i željeznim rešetkastim vratima, šljunak ustupa mjesto kameno popločanom podu.

Zadnji put smo u posjetu dvorcu bili kao tinejdžeri, tako da je bilo pravo ugodno iznenađenje vidjeti dvorac u novom obnovljenom ruhu. Na svega par mjesta su još bile skele. Drugo iznenađenje, ali ne baš ugodno, je bila izričita zabrana fotografiranja. Nisam mogao pojmiti koji bi mogao biti razlog iza toga, ali svejedno pravila su pravila. Tako da se ovom prilikom ispričavam na izostanku prelijepih fotki unutrašnjosti.
slika

A da se ima štošta vidjeti svjedoči i činjenica da smo u dvorcu proveli oko dva sata u razgledavanju brojnih soba, dvorana, knjižnica, kapelica itd. Najviše vremena je otišlo na čitanje brojnih poučnih tabli, a koje prate sam nastanak dvorca pa sve do današnjih dana, ali prati i brojne povijesne ličnosti sve do posljednjih Draškovića koji su tu boravili.

Sam stil unutarnje gradnje i dekoracija naprosto obuzima dah. Imate osjećaj kao da ste u nekoj Disneyevoj bajci o prinčevima i princezama. Tu je i pozamašna kolekcija raznog oružja, od mačeva i raznih sapira, brojnih bojnih sjekira, maljeva, kopalja i svakakvog drugog sječiva, pa do svakojakih arkebuza, puška kukača i raznih mužara. Vjerojatno najfascinantnija su dva potpuno očuvana viteška konjanička oklopa. Negdje sam pročitao da zbirka oružja broji oko 300 primjeraka, 230 hladnog oružja i zaštitne opreme, te 70 primjeraka vatrenog oružja. Razni primjerci potječu od 15. pa sve do početka 20. stoljeća.

Cijelo zdanje sastoji se od nekoliko razina. U niskom prizemlju se nalazi ogromna dvorska kuhinja i tamnica. U visokom prizemlju možete naći: lovačku dvoranu s velikom zbirkom prepariranih životinja i jelenjih rogova; predvorje s velikom genealogijom obitelji Drašković; knjižnicu s oko 1700 knjiga iz 18. i 19. stoljeća; vitešku dvoranu smještenu u zapadnoj kuli; obiteljsku dvoranu s portretima prvih članova obitelji Drašković; malo dvorište s bunarom koje se nalazi u središnjem dijelu zgrade. Na prvom katu možete pronaći: veliku blagovaonicu; mali salon gdje se plemstvo zabavljalo i opuštalo uz razne igre toga doba; dvije prostorije s panoima na kojima je prikazana povijest dvorca i obitelji Drašković; prostorije s prikazom fotografskih umijeća Jurja VI. i Karla Draškovića; spavaonicu i predsoblje u neobaroknom stilu; malu knjižnicu; malu kapelicu za molitvu; glazbeni salon s klavirom iz poznate bečke radionice Conrada Graffa; i na kraju tu je slikarski atelje Julijane Erdödy Drašković. Na drugom katu se mogu pronaći brojne sobe uređene u jednom od poznatih stilova, pa tako imamo baroknu sobu, rokoko, klasicističku, bidermajersku i neo-renesansku sobu.

Tko zna koliko bismo se još zadržali da nismo osjetili izvjesna kruljenja u želucu. Posjet završava u punom krugu u velikoj dvorskoj dvorani niskog prizemlja. Pomalo komična opaska, ali ako razgledavanje dvorca započnete od kraja, to jest od dvorske kuhinje, praktički možete izbjeći plaćanje. Uređaji za registraciju nalaze se samo na početku kod tamnice, na izlazu nema apsolutno nikakvih registratora.

Dan smo završili večerom u restoranu Preša iznad Krapine. Prošle godine smo prilikom posjeta muzeja evolucije po prvi put otkrili za ovo mjesto i ostali oduševljeni. Niti ove godine nije bilo iznimke po tom pitanju.

Narednih tjedan dana smo uglavnom išli na kratke šetnje u blizini kuće i autom do jezerca u podnožju Sv. Križa Začretja. Jedan dan smo otišli i do Aquae Vivae vodenog parka u Krapinskim Toplicama.
slika

A onda smo se 21.06. ponovno zaputili prema Trakošćanu, ali ovoga puta na planinarenje na Ravnu Goru.
Riječ je o najsjevernijoj gori Hrvatskog zagorja koja se smatra ujedno i posljednjim ogrankom Alpi. Prostire se u dužini od 13 km od zapada (Trakošćan) prema istoku (Donja i Gornja Voća).

Najviši vrh je 686 metara i na njemu možete pronaći dva planinarska doma – „Pusti duh“ i „Filićev dom“.

Mi smo se zaputili šumskim puteljkom iznad hotela Trakošćan u smjeru ovog drugog.

Put je u početku tekao u dosta blagom usponu, dijelom kroz gustu šumu, a dijelom na otvorenom po šljunčanoj cestici, često okruženi kletima s vinogradima i starinskim kućicama. Pogled koji je pucao oko nas bio je zadivljujući čak i na tako malim visinama.
slika

Kada smo ponovno zašli u šumu put je odjedanput naglo dobio na kosini, tako da smo se velik dio vremena verali i po stijenama. Sam put je bio podosta zarastao u razno grmlje i šikare, što odaje dojam da se ovim putevima dosta rijetko planinari.
slika

Kombinacija strmog uspona i jakog Sunca su nas pošteno iscrpili dok smo dosegli vrh. Nakon hektolitara preostalih zaliha vode, bili smo spremni i za prigrist nešto. Slavica je odabrala Zagorske štrukle, a ja pečene kobasice s grahom.

Po završetku objeda malo smo predahnuli uživajući u živopisnom pogledu okruženi smirujućim zvukovima prirode. Do auta parkiranog na drugom kraju jezera smo se vratili taman prije mraka.
slika

Idući dan je došlo vrijeme tužnog povratka u Zagreb, a ružno i kišovito vrijeme je u potpunosti oslikavalo naše unutarnje osjećaje. Pa ipak ovaj povratak nam je nešto lakše pao jer smo se dogovorili s Tompom da kod nas u Sigetu napokon isprobamo i zaigramo Wingspan.

Nekoliko sati poslije i nalazimo se u stanu u Zagrebu s raspakiranom živopisnom igrom ispred sebe i Tompom u našem društvu, koji je bio i više nego raspoložen za objašnjavanje. „Jeste li spremni? OK. Pozorno slušajte jer ovo ću ispričati samo jedanput.“
Dakle riječ je o većinom kartaškoj igri za 1-5 igrača, u kojoj igrači u ulogama znanstvenika, promatrača ptica, ornitologa (google it), nastojimo otkriti, pronaći i na koncu privući najšarolikiju skupinu ptičjih vrsta na svoja staništa. Postoje 3 vrste staništa na koje naseljavate svoje ptičje vrste – šume, nizine i močvarna područja. Naravno shodno tome samo određene vrste mogu obitavati na njima kompatibilnim staništima. Neke nisu nimalo zahtjevne pa prihvaćaju razne kombinacije staništa, a neke čak i sva tri. Svaka nova ptičja vrsta koju naselite na određeno stanište otkriva vam nove i bolje mogućnosti za igru.
slika

No krenimo redom. Na početku igre svatko dobiva svoju igraču ploču s akcijama u odabranoj boji, te 5 karata na odabir. Može se zadržati i svih 5 početnih karata, ali za svaku kartu koja se odbaci, može se odabrati jedan od 5 različitih resursi. Također svaki igrač dobiva kartu svoje tajne misije, određeni uvjet koji mora ispuniti kako bi dobio određeni broj bodova. Određene sposobnosti na kartama omogućuju tijekom igre da se povuče još tajnih misija.

Igra se u 4 kruga i svi igrači na početku započinju s 8 akcija koje troše jednu po jednu, idući u krug sve dok svi igrači nisu ispucali sve svoje akcije. Tada jedan krug završava i drugi počinje, ali s jednom akcijom manje. Svaki krug donosi prohtjeve s dodatnim bodovima za određene stvari, ako ih uspijete ispuniti, i samo ako ste najbolji u tome. Oni manje uspješni će shodno tome dobiti manje bodova, a oni najmanje uspješni ništa. Ovi prohtjevi s dodatnim bodovima odabiru se nasumično na početku igre.

Na svojem potezu igrač ima na raspolaganju jednu od četiri akcije. Akcije su:
- odigravanje karata iz ruke (svaka karta predstavlja određenu ptičju vrstu, ovo bi shodno tome bilo naseljavanju na staništa koja podržavaju njihov način života)
- prikupljanje hrane (potrebna vam je hrana kao resurs kako biste spustili određenu vrstu na stanište, postoji ukupno 5 različite vrste hrane – bobice, glodavci, ribe, crvi, pšenica. Od hrane se mogu prikupljati samo oni resursi koji se u obliku D4 kocaka tom trenutku nalaze u simbolično izrađenoj hranilici za ptice. Na svakoj D4 strani nalazi se po jedan prikaz jednog od resursa, a na nekima se pod kosom crtom nalaze i dva, pa se na takvoj strani može birati ili/ili. Kako se koja kocka s prikazom resursa odabere prilikom prikupljanja, tako se i ukloni iz hranilice. Ako više nema niti jedne kocke u hranilici, sve kocke se ponovno zarolaju. Također ako se na kockama nalaze prikazi samo jedne vrste resursa, sve kocke se mogu ponovno zarolati)
- lijeganje jaja (kako sve više ptičjih vrsta naseljavate na svoja staništa, s vremenom ćete uza hranu morati plaćati i određeni broj jaja kako biste naselili ptice)
- povlačenje novih karata (otkrivanje novih vrsta koje biste mogli naseliti na svoja staništa)

Na kraju 4 kruga zbrajaju se bodovi iz nekoliko različitih polja i tko god ima više je pobijedio.

Čar igre je u taktičkom građenju vlastite produkcijske mašine i vještom balansiranju na raznim područjima igre. Ne želite se dovesti u situaciju da vam nedostaje hrane za naseljavanje ptica, da vam manjka karata u rukama, ili pak da vam nedostaje dovoljan broj snesenih jaja. Debela većina ptičjih vrsta imaju i svoje određene benefite, koji se mogu aktivirati prilikom njihovog naseljavanja, tijekom igre kada se aktivira određena akcija, ili kad god se zadovolji određeni uvjet.

Kada se tome pridoda zaista prelijepi dizajn i artwork igre, kako ne odoljeti njenom šarmu.

Opčarani početnim doživljajem igre, odigrali smo 5 partija za redom. Svaka partija nam je trajala oko pedesetak minuta, i u svakoj partiji je kao iskusniji igrač pobijedio upravo Tompa. Omjer bodova u partijama je bio sljedeći:

1.) Tompa (Yellow) – 80
Mislav (Green) – 65(1)
Slavica (Cyan) – 65(0)

2.) Tompa (Yellow) – 81
Slavica (Cyan) – 70
Mislav (Green) – 69

3.) Tompa (Yellow) – 87
Mislav (Green) – 81
Slavica (Cyan) – 71

4.) Tompa (Yellow) – 89
Slavica (Cyan) – 87
Mislav (Green) – 74

5.) Tompa (Yellow) – 86
Mislav (Green) – 77
Slavica (Cyan) – 72
slika

Igru smo ponovno zaigrali 07.07.2019. i to s maksimalnim brojem od 5 igrača. Osim Marijana, pridružio nam se još i Marko Marović. Igra je iznenađujuće glatko tekla čak i u većem broju igrača. Na sveopće iznenađenje Slavica je ovoga puta pobijedila, a bodovanje je bilo sljedeće:

Slavica (Purple) – 81
Tompa (Yellow) – 74
Marijan (Red) – 72
Marko (Green) – 71
Mislav (Cyan) – 60

Marko je ubrzo nakon toga mora ići, ali smo odigrali još jednu partiju u četiri igrača. Marijan bio taj koji nas je ovoga puta sve iznenadio.

Marijan (Red) – 90
Tompa (Yellow) – 85
Mislav (Cyan) – 63
Slavica (Purple) – 56
slika
22.07. je nastupilo vrijeme iskorištavanja novog godišnjeg. Kako zadnje dvije godine nismo vidjeli morskih plavetnila, odlučili smo se u posljednji tren da ove godine ispravimo i tu nepravdu. Samo gdje, što, kada i po kojoj cijeni? Srećom „Ponuda dana“ nas niti ovoga puta nije iznevjerila. Našli smo sedmodnevni smještaj u polupansionu u terminu koji nam je odgovarao, i to u prelijepom Biogradu na moru. Kad sam bio mlađi ljetovao sam u Biogradu sa svojima u obiteljskom apartmanu dugih 10 godina, u bezbrižnom miru i spokoju, prije nego su nastupila crna vremena, prije Imperija (krize i prodaje apartmana). Uglavnom čini se da je sudbina namijenila da se ponovno vratim na staro mjesto poslije 7 godina. Prije odlaska našu zečju ljubimicu Bongu smo ostavili u dobrim rukama Slavičine mame u Koritinji.

Kako je polazak iz Zagreba bio u 06:00 sati, u Biogradu smo bili već oko 09:30. Prijava/odjava novih gostiju je bila oko 14h, tako da smo putne torbe ostavili u agenciji i zaputili se s ruksacima na plažu. Cijelim putem su me hvatala nostalgična sjećanja kojima sam na svakom koraku gnjavio Slavicu prepričavanjem raznih dogodovština i zgoda.

Pronašli smo lijepo mjesto u borovoj šumici između plaže Dražice i Solina. Bilo je vruće, ali nije bilo sparine. U debelom hladu bi na momente bilo i prohladno kada je zapuhalo.
slika

Zadnje dvije godine kupanja uglavnom u toplicama su nas pošteno razmazile po pitanju temperature vode, to jest u ovom slučaju mora. Čak i uz intenzivno plivanje bilo nam je poprilično prohladno, tako da smo prvi dan u more ulazili uglavnom kako bi se samo rashladili. Ostatak vremena smo provodili u hladu borove šume, izležavajući se na ručnicima, i igrajući Innovation.

Ovoga puta smo po prvi put zaigrali i s prvom ekspanzijom – Echoes of the past, a koju je Slavica dobila u 6. mjesecu za rođendan kao poklon od Marka (@mado). Osim što poveća broj igrača s 4 na 5, doda novih 110 karata (105 igraćih karata razmještenih kroz razdoblja 1-10, i 5 novih postignuća), ekspanzija uvodi i jednu sasvim novu mehaniku igre. Također za ostvarivanje pobjede sada je potrebno +1 postignuće (achievment).

Sada u igri postoje dva špila karata raspoređenih po razdobljima od 1-10, klasični špilovi s kartama iz bazne igre, i novi špilovi tzv. karata odjeka/jeke (echoe cards). Osim raznih novih zanimljivih sposobnosti, sve karte odjeka imaju fiksni printani broj bodova umjesto neke ikonice. Najveći otkriveni broj nosi bodova u svojoj punoj vrijednosti, a svi ostali manje vrijednosti svega 1 dodatan bod. Ovaj zbroj bodova pridodaje se onom kojeg ste skupili akcijama na određenim spuštenim kartama.

Druga zanimljiva novost je uvođenje nove mehanike. Određene nove karte iz ekspanzije omogućavaju vam akciju predskazanja (foreshadow), a što znači da možete karte iz ruku pohraniti ispod svoje igraće pločice. Poslije kada spustite neku kartu ispred sebe, možete dodatno spustiti i jednu od karata koje ste pohranili od prije, ali samo ako je iz doba koje je manje ili jednako prvoj karti koju ste odigrali iz ruke. Nadalje, kao nagradu možete odmah aktivirati i akciju te nove karte.

Valja li uopće reći koliko nam se jako svidio ovaj novi dodatak. Toliko da više i ne igramo samo s baznom igrom.

Odigrali smo svega jednu, ali vrijednu epsku partiju. Tko bi ikad pomislio da se ovako mala igrica čak i u samo dvoje igrača može odužiti i na preko dva sata. Slavica je pobijedila naravno :-P .

Nakon toga smo se spakirali i pošli preuzeti naš mali apartmančić. Za dobre poznavatelje grada koji su već ljetovali u Biogradu, odati ću da se smještaj nalazio u blizini Bure centra.

Apartman se sastojao od svega male sobice s dva kreveta, malim frižiderom i velikim radnim stolom za kojim su se nalazila dva stara katodna televizora. Tu je još bila mala kupaonica i veliki balkon sa stolićem i dvije stolice. Sve u svemu čisto zadovoljavajuće za nas dvoje.
slika

Na doručak i ručak smo išli u mali restorančić na glavnoj prilaznoj ulici u Biograd, a koji je bio nekih 800-tinjak metara udaljen od apartmana. Doručak je bio švedski stol, i tu sam uglavnom poharao sve živo i neživo. Red kajganih jaja, red sira i vrhnja, hrenovki, pekmeza na tostu, sira, šunke…

Nakon toga smo odlazili na plažu i kraj mora ostajali sve do oko 18h kada smo išli na večeru.
slika

Boravak na plaži se svodio od kupanja u moru, plivanja, nakon čega je uslijedilo kratko sunčanje, pa igranje Innovationa u hladu, i onda opet sve ispočetka.

Par dana smo pješačili i na divljim plažama udaljenih nekih 4,5 km od Biograda u smjeru Pakoštana. Borova šumica s gustim hladom praktički odmah uz more, mir i tišina, samo umirujući zvukovi cvrčaka i valova, aromni mirisi crnogorične šume ispremiješane s mirisom mora. Tu smo na miru za promjenu mogli igrati Innovation bez da budemo mala turistička atrakcija za sebe. Ma pravi odmor iz snova kakav svi često sanjamo i čemu težimo tijekom duge radne godine.
slika

slika

Ponio sam sa sobom i novu masku za plivanje koju sam kupio dva dana prije polaska iz Zagreba. Riječ je o onim novim maskama za cijelo lice i koje poput roga imaju disaljku smještenu točno iznad glave. Prošle godine sam po prvi put naletio na takvo čudo u Decathlonu i ostao fasciniran činjenicom da se pomoću ove maske može normalno disati i na nos. Cijena je bila zbilja OK, na popustu 139,00 HRK. Vidio sam kasnije primjerke u Intersportu i Hervisu za do čak 449,00 HRK, pa pretpostavljam da sam dobro prošao. Uglavnom bio sam uzbuđen poput malog djeteta kada sam se konačno nalazio do struka u moru i navlačio masku na glavu. Slavica je odlučila preskočiti moje izljeve dječjeg uzbuđenja spavancem u hladu. S maskom na licu se zaista moglo bez problema disati i na nos, izuzev na početku smrdljivog mirisa nove plastike i gume. Još bolja stvar je bila što se zbog te činjenice maska uopće nije maglila. Odraz i prvi zaveslaji u podvodnom svijetu zaista su bili poseban trenutak. Već dosta dugo nisam plivao s maskom na glavi, ali sada je tu bio i puno širi kut gledanja, kao i spomenuto bezbrižno disanje i na nos. Ako bi se disaljka našla ispod vode, ima sustav za automatsko zatvaranje prodora vode u masku. Moguće je roniti, do dva metra je čak i OK, ali pri sve većim dubinama zbog razlike u pritisku maska se sve jače priljepljuje i urezuje na lice. Što uvjeravam vas nije nimalo ugodan osjećaj. Sve u svemu bio sam iznimno zadovoljan iskustvom, mada osim kamenja, pijeska, morske trave i par ribica nisam niti vidio ništa značajno.

Po povratku i nakon večere odlazili smo u noćne šetnje malim gradićem i uživali u polaganom zalasku Sunca. Romantičnom ugođaju su pripomagali i razni ulični svirači i klape.
slika

Dvije večeri našli smo se i s kumovim bratom i njegovom ženom, prvi put u Sv. Filipu i Jakovu na večeri, pa idući dan u Biogradu na koktelima.

Imali smo još toliko ideja i planova na umu, ali je 7 dana samo tako prohujalo s vihorom. Zadnji dan u nedjelju je praktički gotovo cijeli dan obilno kišilo. Negdje oko 15h se malo smirilo pa smo izašli prošetati do plaže Soline. Popili smo svaki po jednu hladnu kavu u obližnjem baru uz plažu, a u međuvremenu je čak i Sunce sramežljivo provirilo kroz oblake. Nisam mogao odoljeti pozivu jednog od posljednjih kupanaca, pa sam se brže svukao u kupače i bacio u more. Kako je bilo malo svježije Slavica je odlučila ovoga puta preskočiti ideju, pa me zavidno promatrala s obale.
slika

Nije dugo trebalo a da se ne pojave novi, poput ugljena crni oblaci. Brzo smo se spakirali i otišli u restoran ranije na večeru.
Iduće jutro je osvanuo novi sunčani i prelijepi dan, nama dojmom umanjen zbog žalosti oko odlaska. Pa ipak kako je bus polazio tek u 17:50, imali smo praktički još skoro cijeli dan za kupanje i uživanje u morskim čarima. A tako je i bilo.

Po povratku u Zagreb kako mi je ostalo još 8 dana godišnjeg, odlučili smo se već odmah iduće jutro nakon povratka spakirati i ponovno otići u Zagorje. Prije toga smo samo skoknuli autom do Koritinje kako bismo pokupili našu dragu životinjicu. Nakon devet dana razdvojenosti bilo je teško reći tko je pri ponovnom susretnu bio sretniji, mi ili ona. Kada smo došli u Zagorje nije se cijeli dan odvajala od nas, a navečer je cijelu noć prospavala sklupčana uz Slavicu.

Preostale dane smo u Zagorju proveli podosta mirno za razliku od prijašnjih godina kada smo dosta biciklirali. Posjedovanje auta uistinu ulijeni čovjeka. Putovanja su nam se svodila uglavnom na odlaske u nabavke potrepština, dok bi ostatak dana proveli u verandi kuće uživajući u novom/starom iskustvu Arkham Horror LCG-a. Do kraja boravka u Zagorju uspjeli smo konačno završiti do kraja i Dunwich kampanju, prošle godine smo došli do Undimensioned and Unseen scenarija. Bez da ulazim u spojlanje radnje, reći ću samo da je kraj izuzetno zadovoljavajuće okončan. Inače cijela priča je svojevrsni fan made nastavak originalnog djela H.P. Lovecrafta – Užas iz Dunwicha. Vidi se da je Fantasy Flight na priči angažirao stručnjake i prave fanove lika i djela iz pera slavnog majstora horora. Svi koji su čitali ili su upoznati s pričom će imati tim veći osjećaj zadovoljstva prilikom igranja.
slika

Od likova ovu kampanju smo zaigrali sa Zoey Samaras (Slavica) i Rex Murphyjem (ja). Još jedna velika promjena je što je ovoga puta Slavica igrala u ulozi glavnog borca naše družine, dok sam ja bio zadužen za istraživanja i pronalaženje tragova.

Zakleli smo se da ove godine po povratku u Zagreb nećemo zapostaviti igru, već da ćemo nastaviti igrati i s preostalim izašlim kampanjama koje ćemo u hodu nabavljati.

Jedan dan smo iskoristili i za posjet mojim krizmanim kumovima, gdje smo na opće oduševljenje bili dočekani s domaćim zagorskim štruklima i gemištom.

Drugi dan smo pak bili u gostima kod prvog susjeda, ujedno i dugogodišnjeg prijatelja iz djetinjstva. On i žena su od prošle godine postali sretni roditelji. Uživali smo u hrani i piću, šalama i pošalicama, te pričama gdje smo se prisjećali starih zgoda i nezgoda, dok je mala slatka djevojčica pod budnim očima roditelja izvodila razne dječje vratolomije u hodalici.

05.08. su nas posjetili Tompa i Marijan, prilikom čega smo ponovno zaigrali Wingspan. U obje partije je naravno pobijedio Tompa. Doduše u drugoj partiji se doslovno provukao kroz ušicu igle.

1.) Tompa (Yellow) – 84
Slavica (Cyan) – 76 (0)
Mislav (Green) – 76 (0)
Marijan( Red) – 72

2.) Tompa (Yellow) – 76
Mislav (Green) – 75 (7)
Marijan (Red) – 75 (1)
Slavica (Cyan) – 67

Za kraj smo nakon skoro godinu dana predaha odigrali i jedan Deus. Slavica nas je ovoga puta zaprepastila totalno nas rasturivši.

Slavica (Blue) – 79
Marijan (Orange) – 60
Tompa (Black) – 46
Mislav (Green) – 40
slika

Od 07.08. sam počeo raditi, ali kako je kolega poslovođa bio na odlasku uzeli su mi dva slobodna dana pa sam idućih pet dana radio skraćeno po šest sati. Kako nam je u Zagorju bilo iznimno lijepo, odlučili smo si još malo produžiti boravak tako što sam ja onda sljedećih 5 dana putovao u Zagreb na posao. Kod Začretja po D1, pa na autocestu do izlaza jug do Arene Centar, sveukupno nekih četrdesetak minute vožnje. Ostao sam prespavati u Zagrebu sa subote 10.08. na nedjelju 11.08. zato što sam imao prijelaz smjene iz popodnevne u jutarnju. Ove godine je u Zagorju bilo zaista svježe čim bi Sunce zašlo, zapravo baš prohladno. U nekim navratima vidjelo smo na prognozi da bi se temperatura spustila do 14. Tako da smo navečer bili u dugim rukavima i za spavanje se pokrivali debelim dekama. U Zagrebu je bila dijametralno suprotna situacija. Spavao sam razotkriven i samo u donjem vešu, i nikako zaspati od sparine.

Zbog novih iskustava našli smo se i više od jedne večeri kako razgovaramo o tome kako bi bilo živjeti u kući u Zagorju, ja putujem na posao u Zagreb ili s vremenom nađem posao u Krapini i okolici, a Slavica se zaposli u školi u Sv. Križu Začretju. Tko zna što će na kraju biti od ovih razmišljanja.

Iduća 3 dana sam bio opet slobodan, a 15.08. je bila Gospa, stoga smo odlučili kvalitetno iskoristiti malo vremena što nam je još ostalo.

12.08. smo otišli u obilazak grada Oroslavlja. Na našu žalost u samom centru grada su u toku bili veliki radovi, tako da su inače prelijepi trg i prilazi bili skroz razrovani.

Produžili smo dalje do restorana Bibi gdje smo i parkirali auto. Zaključili smo da bi preostali dio gradića radije razgledali punih želuca. Slavica je naručila pečene gljive i krokete, a ja pržene lignje uz pomfrit. Za desert smo se još zasladili hladnom kavom sa sladoledom.

Obilazak grada smo započeli u parku Vraniczany, malom Versajski uređenom idilom. U tijeku je bilo postavljanje platna i zvučnika za ljetno kino. Da nismo imali drugih planova za večeras vjerojatno bi ostali pogledati štogod da se prikazivalo. U sklopu parkića se nekad nalazio i dvorac Oroslavlje Gornje, nažalost izgorio je u velikom požaru 1949. godine. Nekada je upravo u tom dvorcu njegov tadašnji vlasnik Ivan Franjo Čikulin (1681.-1746.) imao jednu od najbogatijih knjižnica u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. Jedan od posljednjih vlasnika barun Ljudevit Vraniczany dotjerao je perivoj, a kao veliki ljubitelj književnosti i likovne umjetnosti ugošćivao je najveće hrvatske književnike i slikare. Posljednji vlasnik dvorca je 1920. postao poduzetnik Milan Prpić, koji ga je pretvorio u tvornicu tekstila. Kako je dvorac izgledao do svojeg sudbonosnog kraja možete vidjeti na sljedećem linku -http://oroslavje.hr/galerija-dvorac-oro ... raniczany/

Niti drugi dvorac Oroslavlje Donje, koji se nalazio nekih par-sto metara dalje, nije bio bolje sudbine. Doduše nije izgorio kao njegov nesretni brat, ali je danas u potpunosti devastiran i zapušten.
slika

Jedan od najpoznatijih vlasnika dvorca je bio Sigismund Vojković, odnosno Vojkffy kako se obitelj preimenovala u vrijeme gradnje dvorca. Njegova obitelj je pripadala starom hrvatskom praplemstvu iz Goričke županije, i to rodu iz Klokočkog plemena koji se odijelio od velikog plemena Karinjana i Lapčana. Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. dodijelio im je područje Klokoča gdje je bio Vojković-grad. Danas se to mjesto nalazi nedaleko od Vojnića. Vojkovići su bili poznati kao izvrsni ratnici. Tako je Ivan I bio kapetan grada Karlovca u XVI. stoljeću. Njegov sin Ivan II. imenovan je kapetanom grada Križevaca. Zbog svojih brojnih junačkih djela, kralj Ferdinand III. Ivanu II. Vojkoviću 1655. godine i njegovoj obitelji dodijelio je povelju priznanja starog plemstva. 1646. godine Ivan Jakov Moscon darovao mu je brojna imanja, između ostalog i ono u Oroslavlju. Kraljica Marija Terezija (1740. – 1780.) je 1763. godine Ivanovim unucima Sigismundu i Kristoforu dodijelila je ugarsko-hrvatsko grofovstvo za zasluge u sedmogodišnjem ratu, čime su preskočili titulu baruna i od plemića odmah postali grofovi. Postoje brojni argumenti kako je Marija Jurić Zagorka za svoj lik Siniše iskoristila upravo Sigismunda Vojkovića, odnosno Vojkffya, njegovu vojničku povijest i fizički izgled.
slika

Od 1897. godine Vojkovići dvorac prodaju Ugarskoj hipotekarnoj banci, nakon čega mijenja više vlasnika, sve dok ga 1921. nije kupio već spomenuti poduzetnik Milan Prpić. Dok je dvorac Oroslavlje Gornje preuredio u tvornicu, sve slike u namještaj je preselio u Oroslavlje Donje koje je odabrao za stanovanje obitelji. Uspješni poduzetnik financijski pomaže izgradnji infrastrukture, te osniva Tekstilnu i Vrtlarsku školu, a financira i rad Hrvatske seljačke stranke Stjepana Radića. Mjesec dana prije završetka Drugog svjetskog rata ustaška vlast Prpića zatvara i osuđuje na smrt. U lipnju 1945. komunistička vlast konfiscira sve njegove posjede. Od tada je dvorac prepušten tužnoj sudbini zaboravljenosti i polakom propadanju.
slika

Sve prostorije su iznimno devastirane s tek pokojim madracem koji se može pronaći u pojedinim prostorijama, a koji su očito poslužili nekom beskućniku za prespavati. U samom središtu zdanja nalazi se dvorište do kojeg se dolazi kroza dveri na glavnom ulazu.
slika

Dvorac je sa svih strana okružen velikim hrastovim drvećem, među čijim krošnjama smo imali priliku vjedočiti zabavnoj igri dviju vjeverica. S jednakim interesom, ali sasvim drugim motivima, promatrala je i jedna od lokalnih mačaka ovu igru.

Za kraj dana smo otišli u Tuheljske toplice na noćno kupanje do 22h. Bilo je još uvijek iznenađujuće puno ljudi s obzirom na to da je bio četvrtak, I na to da smo stigli oko 19:30. Usprkos gužvi uspjeli smo doći na red i na svoju minutažu uživanja na masažerima.

Idući dan 13.08. odlučili smo se na cjelodnevno razgledavanje Krapine. Dosad smo uvijek bili u prolazu, pa smo odlučili ispraviti i tu nepravdu.

Parkirali smo na parkingu u neposrednoj blizini muzeja krapinskih neandertalaca i polaganim hodom propješačili do samog centra – trga Ljudevita Gaja. Sjeli smo u Ilir bar i svatko si je naručio po dvije kugle sladoleda.
slika

Nakon kratke okrijepe nastavili smo šetnju gradom te obišli i prelijepi park Matice hrvatske. Bio je pomalo tmuran dan, pa kad smo se zaputili u posjet starom gradu sustigla nas je slabašna kišica.

No to nas nije nimalo obeshrabrilo da nastavimo s polaganim usponom prema tvrđavi. Na putu smo susreli umiljatu macu koju smo pošteno nahranili i izmazili. Kao da je neka viša sila uočila naše djelo nagradivši nas prestankom kišice.
slika

Stari grad Krapina smješten je na povoljnom povišenom položaju nad rijekom Krapinčicom. Sam naziv grada se po prvi puta pojavljuje krajem 1193. godine. U početku je postojala samo branič-kula četvrtastog tlocrta koja je tijekom 13. i 14. stoljeća doživjela razna proširenja. Ispod jezgre burga na izduženoj uskoj zaravni gornjeg gradskog dvorišta grade se krajem 14. i u 15. stoljeća stambeni i rezidencijalni objekti (palas) na zapadnom, i niz gospodarskih objekata na istočnome dijelu, te dvorska kapela Sv. Trojstva na krajnjem jugoistočnom dijelu burga. Sredinom 14. stoljeća grad i utvrda nalaze se u vlasti hrvatsko-ugarskog kralja Ludovika I. Anžuvinca. Nakon smrti kralja Ludovika, Krapinu nasljeđuje kralj Žigmund Luksemburški, koji je poklanja knezu Hermanu Celjskom kao nagradu za ukazanu pomoć i spašavanje kraljeva života. Kralj Žigmund uzima za ženu Hermanovu kćer Barbaru Celjsku poznatu u narodu kao Crna kraljica, čije se vjenčanje održalo u Krapini 1405.godine. Vlasnici Krapine se često mijenjaju, pa tako Krapinu dobiva kralj Matija Korvin koji je daruje banu Ivanu Vitovcu, a nakon što se Vitovac odmetnuo od kralja, kralj Matija daruje Krapinu svom sinu Ivanišu Korvinu koji i ondje umire, a njegova udovica Beatrica Frankopanska udaje se za kneza Branderburga koji zbog svoje rastrošnosti bude primoran prodati ga jajačkom banu Petru Kegleviću. Pratite? OK onda nastavimo. Krajem 16. stoljeća kao suvlasnici grada pojavljuje se obitelj Drašković, a za vrijeme banovanja Ivana Draškovića u Krapini je održano 5 hrvatskih Sabora ( 1598., 1599., 1600., 1605. i 1607.godine). Od 1610.godine Keglevići postaju jedini vlasnici Krapine, a posljednji gospodari grada bile su obitelji Lichtenberg i Ottenfels. Upravo barun Franjo Ottenfels kreće s obnovom jedine preostale zgrade i zajedno ju s ostatcima gradine oko 1900. godine daruje Krapini.
slika

Usprkos starosti zidine oko i grada i danas veličanstveno stoje u gotovo pa punom sjaju. Izbočine u nekim dijelovima kao da mame nekog luđaka da izigrava Spidermana. Na putu do vrha nalazi se stara dvokatna građevina pregrađena u 19. stoljeću, i dva dodatna iznenađenja. Jedno je lijep vidikovac s pogledom na Krapinu i okolicu, a drugo je velika špilja koja vodi u unutrašnjost brijega. Dubljim zalaskom u špilju otkriva se međutim da se kroza nju može izbiti na drugu stranu. Tu se nalazi puteljak kojim se možete okolnim putem vratiti do stare građevine, ili nastaviti šumskim puteljkom do vrha. Mi smo naravno odabrali ovo drugo.
slika

slika

slika

slika

slika

slika

slika

Na vrhu nas je doćekao visoki jarbol i Hrvatska zastava kako žalosno visi niz njega zbog nepostojećeg vjetra. Zbog okruženosti vrha stablima sa svih strana i lijep vidikovac se sramežljivo skriva. Kako nismo imali više naročitog razloga daljnjeg boravka, započeli smo s polaganim spustom. Odabrali smo suprotnu stranu zaraslim šumskim puteljkom, nasuprot šodranom širokom putu kojem se prilazi utvrdi iz centra grada. Naš novo odabrani put osim što je pošteno obrastao šumskim gustišem je i poprilično strmiji.
slika

Pri spustu na dijelu puta naišli smo na postavljeni metalni križić u udubljenju jedne stijene. Nekoliko metara dalje naišli smo na malenu livadicu s klupicom i raspelom, te okruženu različitim prekrasnim cvijećem. Iznenađenjima čini se nema kraja.
Kada smo došli do nizine kroz maleno dvorište smo izbili odmah na ulicu praktički točno na mjesto gdje smo parkirali auto. Odvezli smo se do restorana Preša iznad Krapine i svatko si je naručio porciju pečenih štrukli.

Posljednji dan našeg boravka u Zagorju ponovno smo proveli u laganoj šetnji oko jezera kod Trakošćana. Može se reći da smo postali gotovo pa stalni postav tamošnje prirode.

Kada smo obišli cijelo jezero zaputili smo se na ručak u restoran Grešna gorica kod Desinića. I dalje nam je jedan od najboljih restorana gdje uz odličnu domaću hranu se može uživati u veličanstvenom pogledu na dvorac Veliki Tabor.
slika

slika

Nakon večer prošetali smo lijepo uređenom okolicom i na kraju završili kod tora za jelene. Nažalost u ograđenom prostoru smo našli samo jednog, doduše znatiželjnog i iznimno gladnog velikih slasnih biljaka koje su se nalazile uz samu ogradu, samo s pogrešne strane. Na opću radost velikog biljoždera Slavica je uskočila čupajući visoke biljke i gurajući kroz mrežastu ogradu. Zadržali smo se tu još neko vrijeme ostavši iznenađeni količinom pojedenog bilja bez ikakvih naznaka posustajanju.
slika

U sumrak smo konačno krenuli prema kući. Na kraju se povratak pretvorio u pravu noćnu avanturu. Odlučili smo poslušati tetu navigatoricu i umjesto poznatog puta odabrali navodno 10 minuta kraći. Samo što je to na dijelu puta značilo vožnju po uskom makadamu u gustom mraku po visokim i pretežno napuštenim brjegovima. Kod nekoliko skretanja smo se morali vraćati u rikverc natrag, jer je navigacija pokazivala jedno, a u praksi je put nalikovao na nešto sasvim drugo. Još i danas se mogu sjetiti olakšanja kada smo konačno izbili iz uskog šumskog puta na pravi kolnik uz naseljene kuće.
slika

Idući dan smo proveli u spremanju i sređivanju kuće. Vrijeme godišnjih odmora je prošlo, vrijeme novih radnih pobjeda je pred nama.
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post (ukupno 4):
dadoLourdinChMarinsadistiko
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 2237
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1348 puta
 pohvaljen: 1332 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 13 lis 2019, 13:19

Pax Magnifica Bellum Gloriosum

Nakon previše godina doživio sam napokon i to da odigram jednu od najželjenijih igara ikad – Twilight Imperium. Otkad sam se susreo s trećom edicijom tamo negdje davne 2006. godine, kada sam ju vidio u brošuri koja se dobila uz Doom 3 the boardgame. Kao veliki fan Sid Meierove Civilizacije i epskih SF taktičkih igara na PC-u, znao sam odmah da je igra kao stvorena za mene. Da ne postoji siguran sam da bih se upustio i sam u osmišljavanje nečeg sličnog, samo da bih na kraju ostao razočaran kako je igra loša i nebalansirana. Više puta su se nudile mogućnosti za igru, i svaki put je nešto neplanirano iskrsnulo zbog čega se ne bi zaigralo. Da odmah riješimo u startu igra stvarno dugo traje. No niti približno kako neki plaše s 8, 10, 12 i više sati, ali nekih 6 do 7 sigurno. Dobro zavisi naravno i o broju igrača. Uglavnom prilika za konačnim igranjem mi je svaki put izmicala iz ruku. Prvi put sam se najbliže približio 2011. godine, kada se organiziralo neko igranje na Filozofskom fakultetu. Nažalost zbog obaveza oko faksa nisam uspio izdvojiti toliko vremena, ali sam barem nakratko svratio da uživo vidim ovu epsku igretinu (govorimo o Twilight Imperiumu 3rd edition). O propuštenim prilikama za igranje u Petrinji u organizaciji prijatelja Sadistika da i ne pričam.

Prije četiri godine sam čak na Interliberu upecao na štandu Algoritma dvije ekspanzije za treću ediciju - Shattered Empire i Shards of the Throne, a koje su bile na 50% cijene. Prije dvije godine sam onda u Carti Magici upecao i posljednji primjerak bazne igre treće edicije. U jednom trenutku smo se dogovarali i za nalaženje kod nas. Bilo je toliko ozbiljno da sam si čak dao truda i proučio pravila bazne igre i ekspanzija. I onda su na kraju ljudi počeli otkazivati jedan za drugim.
slika
No 07.09.2019. će napokon biti dan kada se sve nepravde ispravljaju. Naime taj dan se na moju veliku radost napokon i zaigralo :) . Do posljednjeg trenutka sam bio skeptičan. Vjerovao sam kako će opet nešto iznenada iskrsnuti, kako će nas prilikom postavljanja igre pogoditi grom iz vedra neba. Već će nešto neplanirano iskrsnuti. Pa ipak igra je bila rasprostrta ispred nas u Miljenkovom novo-uređenom stanu, i upravo ja sam započinjao naš prvi krug svoju prvu akciju. Mora se priznati da je srce kucalo na najjače, a ruke su se tresle od uzbuđenja. Sanjam li ja ovo?

Zaigrali smo Miljenkovu 4. ediciju igre. Kako 3. ediciju nismo igrali, a meni je od zadnjeg proučavanja pravila isparilo znanje, teško nam je zasad usporediti dvije edicije. Ono što definitivno možemo potvrditi jest da su komponente puno bolje napravljene, pogotovo plastične minijature. Prikazi brodova imaju sada puno više detalja i napravljeni su od puno tvrđe plastike. Tu me jedino malo brinu jedinice pješaka prikazane u obliku vijoreće zastavice. Plastika je tvrda, ali su zastavice dosta tanke, pa se bojim da postoje realne šanse da se lome pri lošem transportu ili krivom baratanju. Kod prijašnje verzije su plastične minijature bile puno elastičnije.

Oko artworka smo primijetili da se najviše lome koplja. Nekome se više sviđaju ilustracije iz 3. edicije, nekom iz 4. Obje varijante su zaista prelijepe, i tu je čisto stvar ukusa. O razlike u pravilima nećemo zbog nedostatka iskustva, ali svi mogu potvrditi da su minimalne promjene i da su u 4. ediciji samo više ispoliranija.

Za našu prvu partiju igrale su sljedeće rase po redoslijedu igranja:

Mislav - The Barony of Letnev (Blue)
Slavica - The Universities of Jol-Nar (Purple)
Jura - The Xxcha Kingdom (Green)
Miljenko - Sardakk N'orr (Red)

Raspored sjedenja je izgledao ovako:

---------------Jura----------------

Slavica-------------------Miljenko

--------------Mislav---------------

slika
Specijalnost moje rase je bila da prilikom borbi mogu potrošiti dva trgovačka dobra za ponovno bacanje bilo kojeg broja kocaka, također imam +2 na veličinu flote (broj brodova koliko mogu imati u sustavu ne računajući lovce).

Slavica je kao znanstvena rasa imala manu da joj se računa -1 na kocki prilikom borbi, ali zato prilikom aktivacije faze Tehnologije, za 1 command token može koristiti primarnu akciju te faze kada ju aktiviraju drugi igrači. Također kada razvija tehnologije može ignorirati jedan od preduvjeta razvitka određene tehnologije, osim specifičnih tehnologija za razvoj boljih brodova.

Jurine kornjače nakon što odigraju primarnu ili sekundarnu akciju faze Diplomacije, mogu zaposjesti jedan od praznih susjednih planeta, osim Mecatol Rexa. Također prilikom otkrivanja agenda, može odbaciti jedan token iz strategijskih zaliha da bi se ignorirala izvučena agenda i vukla nova.

Tematski kako mu je to i dostojno, Miljenko je povukao ratoborne kukce sa ujedno i najjednostavnijim benefitima, +1 na kocki za svaku jedinicu u borbi.

Igra je u srži dosta jednostavna. U igri postoji 8 faza koje igrači odabiru koje će se odigrati u određenom krugu. U 3-4 igrača svatko bira po dvije, a u 5-6 igrača svatko bira po jednu. Počevši od igrača koji je odabrao fazu s najmanjom brojkom, taj igrač ima inicijativu i započinje prvi, pa dalje i ostali igrači po redoslijedu ovisno o numeriranom broju njihove faze.

Osam faza su:
1. Leadership (za dobivanje novih command tokena)
2. Diplomacy (kao način miroljubive obrane jednog sustava, također za osvježavanje iskorištenih planeta)
3. Politics (za prikupljanje akcijskih karata i namještanje agenda špila)
4. Construction (za izgradnju svemirskih stanica i sustava planetarne obrane)
5. Trade (za dobivanje trgovinskih dobara i popunjavanje robe za trgovinu)
6. Warfare (za vraćanje jednog od odigranih command tokena sa igraće ploče i redistribuciju svih dostupnih command tokena)
7. Technology (za razvoj tehnologija)
8. Imperial (za instantno bodovanje jedne javne misije, također za dobivanje 1 boda ukoliko se kontrolira Mecatol Rex, također za dobivanje novih tajnih misija)
slika
Između ostalih dostupnih akcija kao što je npr. odigravanje određenih akcijkih karata, ili aktivacije određenih sustava, u jednom trenutku će jedan od igrača odigrati svoju pločicu faze. Jednom kada dovrši primarnu akciju svoje faze, svi ostali igrači po redoslijedu igranja mogu odigrati sekundarnu akciju ukoliko plate jedan strategy token. Dobar balans između distribucije tactic tokena, strategy tokena i fleet tokena su jedan od ključeva ka pobjedi.

Igru pobjeđuje igrač koji prvi ostvari 10 bodova, ili više ako se igra dulja varijanta. Bodovi se skupljaju ispunjavanjem uvjeta na javnim i tajnim misijama. Misije variraju od ostvarivanja vojnih pobjeda, kontroliranja određenih planeta, zadovoljavanja određenog broja trgovačkih resursa, razvoj određenog broja tehnologija itd.

Partija je počela uobičajeno mirno, kako to obično i biva kada ima raspoloživih planeta za koloniziranje. Dok je situacija bila još relativno mirna, okuražio sam se čak da se zaletim do Mecatol Rexa, kojeg sam ubrzo i zaposjeo.

Jednom kada jedan od igrača zaposjedne Mecatol Rex, od kraja tog kruga pa na dalje, svaki put se vuku po dvije agende koje utječu ili modificiraju daljnji tijek igre. To su određeni zakoni koje izglasavate ili odbacujete. Osim ako nije nečim drugim modificirano, uobičajeno se glasa pomoću tzv. utjecaja (influence). Svaki planet u igri ima dvije vrijednosti, vrijednost produkcije koja se koristi za izgradnju jedinica, i vrijednost utjecaja prilikom glasanja. Svaki planet koji odlučite iskoristiti na jedan od navedenih načina preokrenete na suprotnu stranu kako bi ste označili da je iskorišten. Za glasanje možete nadodati i trgovinska dobra koja imate u zalihama. Glasa se za svaku agendu posebno i planete koje iskoristite na ovaj način nećete moći ponovno koristiti do kraja kruga kada ih osvježite/refreshate. Stoga treba jako paziti i balansirati koliko što želite.
slika
Zaposjedanje Mecatol Rexa mi se uskoro pokazao kao dvostruki mač. S jedne strane tu sam dobio jedan bod zbog činjenice što sam to prvi uspio, kao i dobivanje moćne Mecatol Rex karte planeta koji vrijedi jednu produkciju, ali nosi zato čak šest utjecaja prilikom glasanja. No uz dobitke to je značilo i da sam si upravo nacrtao metu na leđima za sve ostale igrače. Pogotovo ambicioznog i uvijek ratobornog Miljenka.
slika
Ubrzo sam se našao u okruženju sa sve tri protivničke strane, i naravno tko će ti prvi zabiti nož u leđa ako ne mila supruga osobno :-P . Zaposjela je i utaborila se na planeti sa tolikom silom da ju nitko tu više nije dirao praktički do samog kraja. Miljenko i ja smo se poubijali oko Fria i Abyz planeta koji su se nalazili uz sam Mecatol Rex. Uz kolosalne žrtve i Miljenkove kamikaza brodove uspio sam ipak potisnuti njegovu armadu iz sustava i zauzeti Abyz. No nisam stao tu, već sam se probio sve do Jurinog teritorija i praktički okružio Miljenka sa svih strana, odsjekavši ga od ostatka svemira.

Jura je koristio svaku mogućnost koja mu se nudila kako bi zaprijetio čas Slavici, čas meni, a sve kako bi izvukao određene pogodnosti od nas.

Igra je u ovom trenutku došla do potpunog usijanja. Slavica je došla na svega bod do pobjede, a Miljenko i ja smo bili na 8 bodova, a Jura na 6 bodova. Poklopili su mi se određeni uvjeti na jednoj javnoj i jednoj tajnoj misiji i već sam vidio svoju pobjedu u idućem krugu. Međutim prije početka novog kruga došlo je glasovanje za agende. Jedna od izvučenih je glasila da izglasamo igrača koji će dobiti 1 bod. Slavica je normalno nominirala samu sebe i uložila svih 16 utjecaja sa planeta. Miljenko i Jura su joj normalno kontrirali uloživši zajedno 17 utjecaja da Jura dobije 1 bod. Kako sam bio zadnji na redu za glasanje, i kako sam vidio da je Slavica uspješno osujećena u svojim planovima, odlučio sam ne uložiti niti jedan utjecaj za Juru, smatrajući to sigurnim prolazom. Spletom okolnosti Slavica je imala u ruci akcijsku kartu koja nakon glasanja pridodaje dodatnih 6 utjecaja, tako da je bez problema premašila Jurin i Miljenkov zbroj osiguravši si pobjedu.
slika
Mozak mi se doslovno zamrznuo u tom trenutku, a po obamrlim licima svojih suigrača Jure i Miljenka, rekao bih da su i oni prolazili kroz isto mentalno stanje koje je vrištalo u meni: „Oh moj Bože, što se to upravo dogodilo?“ Jedini izuzetak je bila Slavica koja se veselo pobjednički smješkala, ponosno sama sobom. Za to vrijeme ja ne da sam bio ljut nad sobom, već bijesan. Samo da nisam bio sebičan i uložio još koji glas da zacementiramo glasovanje u Jurinu stranu, i možda bih pobijedio. Jedino što me malo tješilo je bilo što nisam mogao slutiti niti u najluđim snovima da postoji tako neka akcijska karta.

Usprkos nevjerojatnom porazu svima nam se igra izuzetno svidjela, opet osim Slavice koja je nadodala sol na ranu konstatirajući da joj je igra OK.

08.09.2019. smo se okupili kod Marijana. Budući da se 14.09. održavao turnir u Catanu u našem Meeple's Corneru, a prijavili smo se za suce, bio je red da nakon dosta godina ponovno prođemo kroz ovaj klasik. Kako bolje to uraditi nego li da i sami zaigramo jednu partiju.
slika
Igrali smo u 4 igrača - Tompa (bijeli), Marijan (crveni), Slavica (plava) i ja (narančasti). Od svih mislim da sam nekako najlošije procijenio na koja područja postaviti svoja početna naselja, jer osim par izuzetaka, neke resurse s određenih polja gotovo nikad nisam ni sakupio. S druge strane Tompa, Marijan i u nešto manjoj mjeri Slavica, su puno bolje prolazili sa brojevima na kocki. Također svo troje su lako došli do priobalnih područja gdje su onda trgovinom lakše dolazili do potrebnih resursi, dok sam se ja više teritorijalno izolirao od obale. Nakon šesdesetak minuta imali smo svojeg pobjednika, to je bio Tompa s 11 bodova, zatim Slavica i Marijan sa 7 i na kraju ja sa svega 4 boda.
slika
Nakon toga smo odigrali dvije partije omiljenog Wingspana. U prvoj partiji je pobijedio Marijan sa 92 boda, drugi sam bio ja sa 91, zatim Tompa sa 86 i na kraju Slavica sa 70.

Kako me u prvoj partiji Marijan pretekao za svega jedan bod, u drugoj partiji sam se totalno raspištoljio pobijedivši na kraju sa 105 bodova. Druga je bila Slavica sa 89 bodova, zatim Marijan sa 75 i na kraju Tompa sa 61.

20.09.2019. nam je u posjetu došao Veljko, koji je opet imao posla u Zagrebu. Tom prilikom smo zaigrali čak nekoliko igara koje inače dosta rijetko igramo u zadnje vrijeme, i koje nam nažalost većinom samo skupljaju prašinu.
slika
Božjom svjetlošću obasjani :-D

Prvi na redu je bio Istanbul sa Mocha & Baksheesh ekspanzijom. Očekivano zbog puno pametnijeg starta Slavica nas je uvjerljivo pobijedila (6 rubina), ja sam bio drugi sa 5 rubina i Veljko treći sa 4 rubina.
slika
Nakon toga smo se bacili na igru sa simpatičnim proždrljivim pandom u Takenoku. Tu sam se kao najbolji farmer i proždrljivac našao ja sa 34 boda, zatim Veljko sa 32 i na kraju Slavica sa 31 bodom.
slika
Veljko je izrazio želju da bi htio isprobati 7 Wonders sa Leaders i Cities ekspanzijama, pa smo mu drage volje udovoljili u tome. Uključili smo u miks i malu Wonders ekspanziju. Od civilizacija Slavica je igrala sa Bizantom, Veljko je odlučio s Petrom, a ja sam nasumično izvukao Stonehenge. Usprkos velikom trudu, tu sam skroz oprao pod s njima rasturivši sa 81 bodom naspram Slavičinih 65 i Veljkovih 63.
slika
Iako smo već bili poprilično umorni, odlučili smo zaigrati još jednu kratku igru, i to ni manje ni više nego Cat Lady. Tu je slatku malu igru između ostalog Slavica dobila prošle godine kao rođendanski poklon od Veljka. Pa sve dosad nismo ju nažalost imali prilike zaigrati.
Riječ je o brzoj igri za 2-4 igrača u kojoj igrači skupljaju raznorazne mačke, igračke za njih, kostime i naravno hranu. Uzimaju se po tri karte sa 3x3 grida. Jednom kada jedan igrač uzme jedan red ili stupac, nove karte se odmah nadodaju. Svaka mačka nosi određeni broj bodova ukoliko je nahranjena, te negativne bodove na kraju igre ukoliko nije nahranjena. Kada se sve zbroji oduzme na kraju igre igrač s najviše bodova pobjeđuje. U našoj prvoj igri upravo se naš Veljko pokazao kao najbolji mačkoljubac skupivši 35 bodova, zatim Slavica sa 31 i ja sa poraznih 23.
slika
Rastali smo se oko jedan u noći isprativši Veljka do taksija.

U srijedu 02.10.2019. našli smo se u Meeple's Corneru sa Sadistikom. Mnogi se vjerojatno sjećaju tog dana po obilnim pljuskovima u popodnevnim i pred večernjim satima. No ne vjerujem da se itko sjeća tog dana bolje od mene koji sam doslovno pokisao ko miš na putu s posla. Sva sreća pa su grijalice spasile stvar.

Jednom kada su se svi zbrinuli nad mojom nevoljom, bili smo spremni i zaigrati nešto. Sadistiko je donio jednu staru igru koju je htio da isprobamo. Kada kažem staru, možda bolje da kažem prastaru. Riječ je o igri The Game of Nations iz 1973. godine. Mislim da mi je to dosad najstarija igra koju sam zaigrao.

Riječ je o apstraktom geopolitičkom simulatoru utjecaja protoka naftnih rezervi prema ostatku svijeta.

Igraća ploča prikazuje mapu 8 fiktivnih Blisko Istočnih zemalja, od kojih jedna kontrolira Kanal koji povezuje dva oceana. Kontroliranje kanala ispada jakim strateškim adutom ukoliko jedna sila kontrolira jednu stranu oceana, a pokušava se domoći nafte iz zemlje sa druge strane. Jedina druga alternativa je ispremostiti cjevovodima preko teritorija u unutrašnjosti. No to neće biti nimalo lak zadatak jer će i ostali igrači težiti istim ciljevima.

Kako bi se izvlačilo naftu iz određene zemlje prvo što je potrebno jest da kontrolirate tu zemlju (imate jednu od svojih pripadajućih jedinica u prijestolnici). Svaki igrač na početku započinje s kontrolom nad jednom priobalnom zemljom i jednim tankerom. Kako biste „ušećerili“ to vrijedno „crno zlato“ trebati će vam naravno i prava armada tankera za prijevoz prema daljnjim zemljama kupcima.

Osim regularnih jedinica koje plaćate prilikom pomicanja po određenim skalama prema drugim zemljama, tu su i jedinice gerilaca koje ne plaćate, ali prilikom kontroliranja neke zemlje donose vam manji prihod. Tu su još i jedinice špijuna koje se isto pomiču besplatno i mogu blokirati protivničke jedinice, izuzev protivničkih špijuna.

Na jednom od polja za pomicanje svakog teritorija postoji i ono označeno s upitnikom. Kada jedna od vaših jedinica ostane na tom polju, njezin vlasnik mora povući kartu incidenta. Kao što im i ime kaže, izuzev par izuzetaka, ove karte su iznimno štetne po onoga koji ih vuče.

U našoj partiji gdje prvih par krugova nismo uopće imali dojam tko pije, a tko plaća, nekako smo Sadistika uspjeli prvog izbaciti iz igre bankrotirajući ga. Zapravo konstantnim povlačenjem karata incidenta, on je zapravo eliminirao samog sebe. Idući na meniju sam bio ja, za kojeg su se ipak bili zaslužni za bankrot Slavica i Miljenko, ostavivši njih dvoje same za konačni sukob. Nakon mnogobrojnih šahovskih manevara, Miljenko je izašao kao pobjednik.

Druga igra koju je Sadistiko donio na isprobavanje je Mercante. Ovo je već novija igra iz apokaliptične 2012. godine. U igri 3-5 igrača je u ulozi jedne od moćnih trgovačkih kuća koje nastoje što više proširiti svoju trgovinsku mrežu u velikom gradu Tempestu. Igrači započinju skromno sa svega dva radnika i jednim skladištem, gdje nakon aukcija skladište svoju robu. Premisa igre je vrlo jednostavna. Dođite do što više dragocjene robe po što nižoj cijeni, kako biste ju prodali u pravo vrijeme na jednoj od tržnica za veću cijenu. Ima tu još cijeli niz pojedinosti, pa tako možete pomoću određenih akcija krasti tuđu robu i na raznorazne načine podmetati klipove pod noge svojim protivnicima, ali i oni vama. Sadistiko nam je ispričao kako je kupio igru na Essenu za svega 2€ jer je igra užasno financijski podbacila. Nije nam jasno kako, jer zapravo nije nimalo loša, također su i artwork i dizajn čisto OK. Zamka leži u jednostavno prevelikom broju naslova koji se godišnje izbace, i zbog čega neke igre jednostavno nikad ne nađu svoje zasluženo mjesto pod Suncem.

Nakon odigrane partije bodovanje je izgledalo ovako:
Miljenko (House Kasell) - 10 bodova
Sadistiko (House Gregori) – 8 bodova
Slavica (Tempest Salvage) – 4 boda
Mislav (House Elmen) – 1 bod

U petak 04.10.2019. smo se dogovarali za novi okršaj u Twilight Imperiumu 4rd, nažalost Slavici je došlo do promjene termina kod zubara pa bi počinjali tek oko 18:30 sati. Tako da smo odlučili odigrati nešto kraće.

Čekajući na Slavicu Miljenko i ja smo odigrali jednu partiju Lord of the Rings: The Confrontation. Riječ je o brzoj igri za dva igrača u kojoj jedan igra s dobrom stranom i nastoji s Frodom doći do Mount Dooma, dok ga igrač koji igra sa zlikovcima nastoji spriječiti u tome, ili dovesti dvije svoje jedinice u Shire. Svaki igrač ima na svojoj strani neke od poznatih likova iz svjetski poznate trilogije “Gospodara prstenova”, te na svojem potezu pomiće jednog lika naprijed prema suparnikovom dijelu igraće ploče. Štos je u tome što oznake likova se nalaze na za to posebno dizajniranim postoljima koje su vidljive samo s vaše strane. Na svakom polju mogu biti maksimalno dva prijateljska lika. U trenutku kada jedan od igrača uđe u polje s protivničkim likom ili likovima, oni se otkrivaju i nastupa borba. Svaki lik ima svoju primarnu snagu na koju se još skriveno odigrava po jedna akcijska karta. Veći broj pobjeđuje i eliminira suparnikovog lika. Da sve bude zanimljivije svaki lik ima neku svoju posebnu sposobnost koja uvelike može pripomoći u borbi, ako se dobro procijeni protivnikova taktika i način razmišljanja.

Taman smo završili kad je Slavica došla, na opću radost zle strane, u ovom slučaju Miljenka.
slika
Za sljedeću igru smo se odlučili za Terraforming Mars. Zaigrali smo na mapi koja dolazi u baznoj igri i igrali smo sa sljedećim kompanijama.

Slavica - Phob Log (Blue)
Miljenko - Mining Guild (Red)
Mislav - Thorgate (Green)

Miljenko je na početku napravio neke krucijalne pogreške, a kako se pokazalo nisam se ni ja pokazao ništa bolji u svojim odlukama. Slavica je uvjerljivo slavila sa 96 bodova, naspram mojih 79 i Miljenkovih 68.

Nismo se dali smesti te smo odmah zatražili novo igranje. Ovoga puta smo igrali na Hellas mapi. Miljenko i ja smo ponovno izvukli i zaigrali s identičnim kompanijama, dok je Slavica zaigrala sa Interplanetary Cinematics. Rezultati su bili nešto bolji nego prije, ali i dalje s istim pobjednikom – Slavica 74 > Miljenko i ja 65 bodova.

No niti ovoga puta nismo posustali moralom i zatražili smo i treće igranje. Za treće igranje smo se odlučili za Elysium mapu, a od kompanija smo igrali sa sljedećima:
Slavica - Thorgate (Blue)
Miljenko - UNMI (Red)
Mislav - Saturn Systems (Green)

I treći put u danu smo se i Miljenko i ja našli na gubitničkoj strani, on sa 72 boda, ja sa poražavajućih 54. Slavica je pobijedila sa 82 boda.

Zaključili smo da mi muškarci jednostavno očito nismo stvoreni za teraformiranje i da bi na misiju koloniziranja Marsa trebali poslati isključivo žene.

Idući dan je bio Dan D što se tiče igranja. Naime odlučili smo se organizirati i zaigrati Twilight Imperium 4th ed. s maksimalnim brojem od 6 igrača. Za takav epski podvig okupilo nas se u 15h šestero veličanstvenih – Petar, Marko, Miljenko, Matej, Slavica i ja. Mjesto okupljanja je bio naš skromni dom u Sigetu.

Sve do trenutka kada sam dobio potvrdu da su svi na putu prema nama, nije mi prošlo kroz um kako ćemo se svi smjestiti oko stola uz tako veliku igru. Do zadnjega sam si mislio kako će sigurno barem netko otkazati s isprikom kako mu je uletilo nešto. Međutim sada kada smo svi bili okupljeni oko stola s pločicama svojih rasa i velikom heksagonalnom mapom svemira, odjedanput nam se naš stol kojeg sam dotad smatrao dostojno velikim, činio minijaturnim. Dovukli smo još jedan pisaći stol i postavili ga usporedo s igraćim. Nešto je rasteretilo prostor na stolu, nauštrb prostora u sobi. No i usprkos tome dosta stvari smo držali sa strane, i razne kartice držali minimalistički poredane jednu uz drugu.
slika
Iako smo bili stisnuti poput sardina i za neke je izlazak iz sobe bila avantura za sebe, pozitivna i vedra atmosfera uz brojne šaljive upadice i podbadanja su se održali do samog kraja igre.

Od rasa prema rasporedu igranja igrali smo sa sljedećima:
Slavica – The Winnu (Blue)
Petar – The Clan of Saar (Yellow)
Miljenko – The Yssaril Tribes (Red)
Matej – The Sin Brotherhood (Purple)
Marko – The Naalu Collective (Green)
Mislav – The Embers of Muaat (Black)

Raspored sjedenja je izgledao ovako:

------------------Petar--------------Miljenko-------------------

Slavica--------------------------------------------------------Matej

------------------Mislav---------------Marko--------------------

slika
Slavičina rasa The Winnu ima specijalnost da zbog krvnih veza s nekadašnjim vladarima Mecatol Rexa, oni ne trebaju potrošiti 6 utjecaja (influenca) prilikom zauzimanja ovog važnog planeta. Također nako razriješavanja taktičke akcije prilikom osvajanja Mecatol Rexa, može postaviti jednu protuzračnu obrambenu jedinicu i jednu svemirsku stanicu.

Petrov The Clan of Saar ima sposobnost da kad god zauzmu neki planet, dobije 1 trgovinsko dobro. Također kao nomadska rasa mogu uprihoditi bodove s misija čak i ako ne kontroliraju svoje matične planete.

Miljenkov The Yssaril Tribes kao taktiku zavlačenja mogu na potezu trošiti akciju za odbacivanje akcijskih karata iz ruke. Kad god vuku neku akcijsku kartu mogu povući jednu dodatnu, nakon toga odbace jednu kartu. Također nemaju ograničenje na broj akcijskih karata koliko mogu držati u ruci.

Matejev The Sin Brotherhood ima sposobnost indoktrinacije, na početku zemaljske borbe može potrošiti 2 utjecaja da jednu protivničku jedinicu zamijeni svojom. Tu je također i požrtvovna odanost pa može uništiti jedan svoj kruzer ili razarač u aktivnom sustavu kako bi nanio jednu štetu jednom protivničkom brodu u tom sustavu.

Markovi The Naalu Collective su telepati, što znači kako god se okrene oni uvijek igraju prvi. Također vide budućnost pa kad god neki protivnički brod uđe u sustav gdje se nalazi njihov brod, mogu postaviti jedan svoj aktivacijski token u susjedni neokupirani sustav i pomaknuti sve svoje brodove tamo.

I na koncu moji The Embers of Muaat mogu kao akciju za jedan strateški token postaviti 2 lovca ili 1 razarač u sustav gdje se nalazi jedan od mojih ratnih sunca (war sun). Uza to moje jedinice se mogu pomicati kroz supernove.
slika
Kao i prethodni put sve je teklo mirnodopski dok god je bilo nenastanjenih planeta za kolonizirati. Šahovskim potezima svi smo polako zauzimali planete odmah najbliže matičnom sustavu. Čim je ponestalo planeta za koloniziranje, odmah su nastupili pogranični problemi. Doduše između Marka i mene su nastupili još i nešto ranije. Kako je specijalnost moje rase bila izgradnja moćnih ratnih sunca, a i na početku sam započinjao igru s jednom, to je kao posljedicu kod Marka uzrokovalo veliki oprez i nervozu, usprkos mojim obećanjima kako nemam zle namjere. No znate kako se kaže „obećanje ludom radovanje“, stoga je Marko poduzeo korake da izgradi moćnu armadu i drži ju spremnu na granici oko koje se nikako nismo mogli usuglasiti. Tako da smo imali česte pogranične sukobe gdje bi čas jedna, čas druga strana nadjačala jedna drugu.

Petar je za to vrijeme vršio ekspresnu ekspanzionističku politiku masovno kolonizirajući velik broj planeta. Osim matična dva planeta vrlo brzo je pod svoju kontrolu doveo još devet dodatnih. Svojom Blitzkrieg taktikom definitivno je zatekao dvoje svojih najbližih susjeda – Slavicu i Miljenka, koji su na ovaj način ostali bez nekih od planeta koji su bili puno bliže njihovim matičnim sustavima, nego li Petrovom.

Za razliku od Petra, Miljenko i Matej su se širili polako i oprezno, a Slavica je odmah jurnula prema Mecatol Rexu u skladu sa željama svoje rase. Međutim u foto finišu Miljenko se ipak uspio domoći planeta taman potez prije nje, jako se utaborivši na masivnom planetu.
slika
Ovakva provokacija je mogla značiti samo jedno – rat. Već u idućem krugu Slavica je dovela impresivnu armadu potisnuvši Miljenka iz orbite, ali usprkos žestokim bitkama nije uspjela zaposjesti i planet.

Uvidjevši priliku i Petar se odlučio umiješati u sukob konstanto prijeteći prodorom u Miljenkove pogranične sustave. Nanjušivši krv u cijelu priču se odlučio uključiti i Matej, iziskujući svoj dio plijena. Ipak uvidjevši da bi time previše oslabio svojeg prvog susjeda, balansirao je ucjenama prijeteći malo Miljenku, pa malo Petru.

Marko i ja smo za to vrijeme i dalje vodili svoje ratove ne mareći za ostatak svemira.

Zbog planetarne prevlasti nad svima ostalima, Petar se uskoro ustoličio kao dominantna sila. U par navrata smo se pokušavali svi međusobno dogovoriti da mu stanemo na kraj, ali nepovjerenje i osobne razmirice su vrlo brzo okončale bilo kakve dogovore.
slika
Dok je Petar polako ali sigurno išao ka pobjedi, Slavica je uložila sve svoje preostale snage i još jednom jurnula sa svojim bojišnicima na Mecatol Rex, samo da bi ponovno ostala poražena na tlu planeta. Matej se za to vrijeme očajnički borio da nekako ostvari sve svoje misije prije Petra, a Miljenko se u ovom trenutku samo borio za preživljavanje i zadržavanje Mecatol Rexa.
Igra je očekivano ubrzo završila s očitim pobjednikom, naravno Petrom i to s taman 10 bodova. Drugi igrač je bio Matej s 8, treći igrač je bio Miljenko s 5, zatim ja s 4, i Marko i Slavica su oboje dijelili 3 boda.

Bili smo sasvim izmoždeni na kraju partije, a Slavica i Marko su pred kraj čak dobili i glavobolju. Svejedno ostali smo zadovoljni iskustvom.
slika
Uz pauzu za ručak negdje na polovici igre, partija nam je potrajala oko šest i pol sati, što je mislim zaista impresivno s obzirom na broj igrača.

I to bi bilo to za ovaj izvještaj s naših druženja. Do idućeg slušanja neka je igraća sila sa svima vama, uvijek :) .
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post (ukupno 6):
dadokockicatanelornChMarinsadistikokiboky
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

Avatar
sadistiko
Član udruge
Postovi: 3475
Pridružen/a: 15 ožu 2013, 08:04
Lokacija: Petrinja
Ima zahvala: 1834 puta
 pohvaljen: 1785 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la sadistiko » 18 lis 2019, 17:23

Ispravak krivog navoda.
Gerilac i Revolucionar nisu besplatni, ali su duplo jeftiniji.
I druga stvar. Mercante sam kupio na AEG štandu, novu igru za 3€, ne 2. Cijeli taj trilogija se prodavala po 3€ komad, ali čovjek je mogao kupiti samo jednu. Količina igara koje su prodali u samo 2-3 sata su nekoliko kupova od svake igre u visini kojih metar i pol. Dakle puuuuno, naravno kad su bile po 3 oira.
Nadam se ove godine malo proletiti na samom otvaranju po tim razvikanim štandovima, možda opet bude zanimljivih stvari.
Ovi su korisnici zahvalili autoru sadistiko za post:
Slavica
slika

Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 2237
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1348 puta
 pohvaljen: 1332 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 24 lis 2019, 11:03

@sadistiko
To samo znači da ćemo morati ponoviti partiju da utvrdimo gradivo :) .

A za ovu kupovinu u Essenu, bio to eur više/manje, svejedno je pre povoljna cijena za dobru igru. Prije nego što odemo u Essen, trebat će jedno godinu dana štednje. Jer kad se dođe tamo sve se bojim što će biti poznavajući sebe i popuste :D .
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post:
sadistiko
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

Avatar
sadistiko
Član udruge
Postovi: 3475
Pridružen/a: 15 ožu 2013, 08:04
Lokacija: Petrinja
Ima zahvala: 1834 puta
 pohvaljen: 1785 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la sadistiko » 25 lis 2019, 07:37

ma najveći problem je ići nazad. Već sad znam da ne znam kako ćemo sve utrpat u auto :)
slika

Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 2237
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1348 puta
 pohvaljen: 1332 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 15 stu 2019, 02:27

Izvještaj s Interlibera

A sad nešto malo drukčije. Mislim da je opće poznato da je svaki rasni boardgamer ujedno i strastveni knjigoljubac. Kako je u tijeku jedan od najvećih sajmova knjiga - Interliber, rekoh da malo dadem svoj opis kako je to izgledalo ove godine iz mojeg kuta.

I ovogodišnji Interliber je gotov za mene, i sva sreća da je tako. Da kojim slučajem još koji put zakoračim tamo, siguran sam da bih svaki put pronašao nešto, a to baš i nije najpametnije za egzistenciju.

Bio sam u srijedu od 10:30 do oko 16h i u četvrtak od 11 do 18:30, s time da sam oko 14h bio na ručku u Cyrano Grillu u blizini Avenue Malla. Uh koja fina i obilna klopa za normalnu lovu.

Uglavnom prvotna namjera mi je ove godine bila nabaviti samo domaća izdanja Sapkowskijevih knjiga o Vješcu. Ali kako to uvijek obično i biva, nikada ništa ne pođe po planu, ponajmanje kada je u pitanju odlazak na Interliber.

Prvi dan boravka, u utorak 13.09. sam naišao na sve osim onoga što sam tražio. Prvo su to bila tvrdoukoričena izdanja Lovecraftovih djela na štandu Zagrebačke naklade. Što je najgore već sam posjedovao ove knjige u mekim koricama. No izgleda da me godine čine previše osjetljivim na očuvanost knjiga. A mislim da svi znamo kako izgledaju primjerci s mekim koricama nakon nekoliko čitanja. Rekoh si ma kvragu i sve, poklonit ću meko korična izdanja prijateljima za rođendane.

Nakon toga sam u paviljonu 6 na jednom od štandova s antikvarijatima naišao na Glasove Oluje od Walter Jon Williamsa. Riječ je o onom štandu gdje knjige drže u košarama po određenim žanrovima. Opet posjedovao sam već i ovu knjigu, mada sam ju prije pola godine prvi put nabavio u prilično lošem stanju, a ovaj na Interliberu je bio dosta fino očuvan.

Nekoliko štandova sjevernije i kod drugog antikvarijata sam pronašao dvije knjige Ratova Zvijezda od Timothy Zahna. To je antikvarijat tzv. Zuzi shop. Imali su spiku s 50kn za tri knjige iz jedne od košara, pa sam ćopio i Dodir Humanoida. Neka se nađe.

Odmah do njih sam na drugom antikvarijatu ugrabio i tvrdoukoričeno izdanje Sfere od Michael Crichtona. Knjiga je bila 50 kuna, ali mi je u tom trenutku falilo 10 kuna, pa mi je prodavač svejedno dao za 40. Većina antikvarijata, ako ne i svi, samo zanima opipljivost vaših novčanica. Pogađate i ovo izdanje sam već imao u mekim koricama. Rekoh si kako je krenulo, ovu godinu ću pamtiti samo po nabavci očuvanijih i kvalitetnijih izdanja.

Tu sam već dva put prošao sve paviljone uzduž i poprijeko, ne naišavši na ono zbog čega sam uopće prvotno i došao. Zgodno je što se raspored štandova uz minorne izmjene zadržava iz godine u godinu. Tako da već unaprijed znate gdje što možete naći. Nažalost to znači da od nekih iz godine u godinu također možete očekivati i simbolične popuste. Pogotovo za novija izdanja. Ne bih htio nikome raditi antireklamu, ali sramotno mi je vidjeti popuste od 5, 6, 10 kuna :thumbs_down .

Za kraj sam uzeo tek tolko knjigu Mor: Plodovi Osvete, i to prvenstveno samo zbog odlične naslovnice i što sam ugledao da je autor domaći čovjek. Čitajmo naše zvonilo mi je u glavi prilikom provlačenja kartice. Kad smo već kod toga knjiga je u izdanju Jesenski i Turk, na njihovom štandu dođe 90kn, a u paviljonu 6 sam našao za 39 kuna . Naišao sam na nekoliko sličnih nepravilnosti gdje su neke knjige na određenim štandovima došle po 40, 50, 60 kuna manje nego na nekim drugima. Tako da moja preporuka je da prvo definitivno sve obiđete, a tek onda kupite ono što ste vidjeli.

Drugi dan, u četvrtak 14.09. sam naišao na ono što sam tražio. Hvala još jednom kolegi forumašu s Foruma.hr. Uglavnom cijelu noć me proganjalo kako nisam prethodni dan ugledao naslove, a sigurno sam prošao mimo štanda. U četvrtak kada sam se planirano pojavio u paviljonu 5 na naznačenoj lokaciji, sve mi se odjedanput vratilo i bilo jasno. Normalno da sam prošao prethodni dan mimo štanda, ali kako je jedan od glavnih plakata koji se isticao bio onaj o knjizi Grete Thunberg: Naša kuća u plamenu, nekako mi je instinktivna reakcija bila preusmjeriti pogled na drugu stranu. Nemam ništa protiv autorice i knjige, ali taj pogled s naslovnice, brrrr. Izaziva u meni jezu veću od bilo kojeg pogledanog horora. Prilikom kupovine držao sam pokrivenu rukom stranu lica koje je bilo izloženo plakatu jednom rukom, kako ne bih došao u doticaj s prijetećim pogledom šesnaestogodišnje aktivistice. Zašto nisu mogli odabrati neku malo vedriju sliku, djeca bi se trebala smijati i uživati u djetinjstvu. A ne koristiti u političke svrhe i da vas polu-namrgođeno gledaju s plakata. Kada su knjige bile u torbi i ja na sigurnoj udaljenosti, došlo mi je da skakućem od sreće daljnjim putem. Misija uspješno obavljena, sada se konačno mogu i opustiti.

Ostatak vremena sam se turistički gubio od jednog štanda do drugog. Zadržao sam se jedino nešto dulje u paviljonu 6 kada se na binu popeo Raspudić i držao govor o svojoj novoj knjizi. Između ostalog dotakao se i potpunog kraha novinarstva u nas i općenito. Uza sve wannabe novinare današnjice ništa čudno, pomislio sam.
slika
Kada sam se ponovno trgnuo iz Ninove hipnoze primijetio sam da se bliži 14h, pa sam brže bolje požurio na ručak sa Slavicom u već spomenutom Cyrano Grill. Tijekom cijelog vremena druženja i uživanja u hrani jedino čega sam se plašio je bilo pitanja o sadržaju ruksaka. Zadnje do čega mi je bilo nakon fine klope je rasprava oko toga da nam stan mojom krivnjom počinje nalikovati na skladište knjiga.

Oko 15:30 sam imao dogovor s @miljenko m da se podružimo i prođemo zajedno kroz Interliber, on kao kupac, ja naravno samo kao promatrač. Barem je takvo bilo obećanje Slavici s moje strane.

Gromovi i nevolje ako nisam zapeo da moram napokon imati i Drakulu od Bram Stokera, pa svojevrsni nastavak Drakula: Nemrtvi, pa Prokletstvo Chaliona od Bujoldice, eh al onda odmah valja imati i nastavak Čuvarica duša. Moj sudrug u grijehu mi nije nimalo pomagao. Trpao je knjige u mnogobrojne torbe kao da je sudnji dan izdavaštva. Morali smo i do njegovog auta u jednom trenutku jer je bilo već nepodnošljivo za tegliti.

U jednom trenutku smo se našli ponovno i kod Egmont štanda. Sve se činilo benigno kao da će i Miljenko kupiti svoje kopije Vješca, a kad ono ni pet, ni šest, a on grabi knjigu Grete Thunberg: Naša kuća u plamenu i kreće prema blagajni :o . Neću lagati da ne osjećam neki guilty pleasure da ga zatražim da posudi knjigu jednog dana. Tko zna, možda se barem izliječim i udostojim pogledati autoricu u oči, a da pritom ne osjetim neki unutarnji strah.

Kod Fibre smo naišli i na trećeg zločinca, to jest prijatelja - @kockica . Niti on nije nimalo zaostajao u svojim zlodjelima. Natrpan sa svih strana s torbama i vrećama, čudio sam kako uopće stoji na nogama s tolikom težinom, a kamoli tek kako li se kreće.

Strip Agent je bilo finalno odredište za kraj večeri, a tu se suborac broj 1 (Miljenko) naoružao brojnim Dylan Dog Maxijima, a meni je baš zapeo za oko prekrasno domaće izdanje Conana od BookGlobea.

Miljenko me nakon toga odbacio autom do doma, mada živim u Sigetu, ali eto da ne slomim kičmu.

Bio je to savršeno planiran zločin, ali nije se računalo da će supruga baš u trenutku ulaska u stan izlaziti iz kupaone.
"Kupio si nešto zar ne?"
Osmijeh mi se razvukao od uha do uha.
slika
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post (ukupno 7):
sadistikoShichStipsonovmiljenkotanelornChupkastoka
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

Avatar
Stipsonov
Postovi: 825
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 425 puta
 pohvaljen: 476 puta
Status: Offline

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Stipsonov » 15 stu 2019, 12:42

slika
Ovi su korisnici zahvalili autoru Stipsonov za post:
Valsim

kockica
Član udruge
Postovi: 1782
Pridružen/a: 09 vel 2015, 13:55
Lokacija: Zagreb - Rakovica
Ima zahvala: 1143 puta
 pohvaljen: 750 puta
Status: Offline

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la kockica » 15 stu 2019, 14:20

Laže čovjek, sigurno nije poslikao cijeli ulov sa IL jer zna da mu žena čita forum :kava
Ovi su korisnici zahvalili autoru kockica za post (ukupno 3):
Valsimsadistikomiljenko

Odgovori

Natrag na “Blogovi iz boardgame svijeta”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 0 gostiju.