Zovem se Luka i imam 19 godina. Dolazim iz Zagreba (točnije s nekad krasne Trešnjevke). Trenutno pravim društvo ljudima na burzi, a ove godine možda upišem neki fakultet
Nisam osoba koja voli ostavljati nedovršene poslove i nepotpune poruke pa ću se ovdje predstaviti dosta opširno. Stoga ako ste otvorili ovaj post samo kako bi bacili oko što ima novoga i uklonili ono crvenilo s ikone mojeg posta, iznenadit će vas količina teksta. Ako ste ipak htjeli nešto i pročitati o osobi iza pseudonima Loki, zavalite se u naslonjač (manje luksuzne varijante sjedišta isto dolaze u obzir) i krenite čitati
Mnogi ljudi koji me znaju reći će da sam vrlo čudna osoba s gomilom nepovezanih interesa, misli, želja, ideja. Osobno mislim da sam samo još jedna velika beba koja se i dalje iskreno zaljubljuje u stvari koje je interesiraju.
Društvene igre igram još od najranijih dana. Sve je naravno počelo s čovječe ne ljuti se. Nažalost moja karijera u toj igri bila je vrlo kratkog vijeka budući da sam bio klinac koji je imao velikih problema sa "ne ljuti se" kada je netko "popapao" moju figuricu. Baku sam vukao za nos, sestru za ušti, ploču za igranje bacao sam po stolu. Ja se razljutio- igra propala.
Monopoly je bio novi izazov za mene i tu sam shvatio zašto su društvene igre uvijek ispred kompjutorskih koliko god nevjerojatni software bio napredan. Naime sve dolazi od one "out of the box" fraze zar ne? Kod softwarea je i dalje sve u toj kutiji, u tom kutijastom monitoru. Sve je predodređeno, sve je hladno. Zaista impresivno i vizualno nenadmašivo, ali hladno. Društvene igre od vas ipak traže onaj "out of the box" sistem razmišljanja ili barem element ljudske interakcije. Ako ništa drugo barem morati izvaditi figure iz kutije
Recimo kada sam igrao monopoly došao je potez u kojem sam trebao ići u zatvor. Nisam baš bespravno gradio kao Rojs ili drmao bankom kao gospon Sanader, ali nešto sam valjda skrivio! Igrao sam s tatom i rekao sam mu: "pa ne bi valjda pustio svoga sina zatvor." Još sam bio mali i "slatki" pa se tata smilovao i oprostio mi zatvorsku kaznu uz novčanicu od 20 monopoly novaca. To kompjuter nikada neće moći napraviti. Naravno da su pravila igre prekršena, ali stvorena je jedna uspomena koje se moj tata i ja sjetimo i nakon gotovo 14 godina.
Nakon Monopoly avantura naravno da su na redu Rizik i Cluedo, Pictionary i Jenga. Moram priznati sve mi je to bilo jako naporno i dosadno. Cluedo jednostavno nije imao smisla i nisam htio igrati igru u kojoj sam na kraju doznao da je mršava manekenka s karburatorom zatukla pola kuće. Rizik mi nije bio baš dovoljno rizičan, a budući da su moje likovne vještine jednake onima autističnog morža pictionary sam rijetko preživio bez ismijavanja na svim razinama
Jenga kao takva ima svoju napetost, ali budila je sjećanja iz čovjeće ne ljuti se ere, tako da je opet sve letjelo po stolu.Kada sam bio pri kraju osnovne škole već sam vrlo pristojno govorio engleski. Bio sam tipični pubertetlija koji je naglo izrastao, a imao je kila proporcionalno broju noge. Moji vršnjaci bacili su se u potragu za curkama, a ja nekako još nisam bio za sve to. Moja ovisnost bio je DnD. Igrao se svaki tjedan po nekoliko sati u maratonskim sesijama. Orkovi, polutani, vilenjaci i patuljci. To je bilo sve o čemu sam pričao, a knjige s takvom tematikom čitao sam kad god sam imao vremena.
Zatim sam igrao Shadows over Camelot (ili tako nešto) gdje sam redovito bio vitez Palamedes. Tog lika zavrijedio sam zbog toga što nakon tri odigrane partije i dalje nisam znao kako se zove. Nazivao sam ga vitez Palamida, Palamuda, Paško patak- kako god. Bila je to zgodna igra nakon koje su došli Bootleggers board game i prilično dosadni Carcassone.
To mi je bilo "zlatno doba fantasya" od 14te do 17te godine rasturao sam board gameove, kartao sam Magic the Gathering, Pokemone, Digimone, Yu Gi Oh. Čitao sam Tolkiena, Salvatorea, Martina i nebrojeno mnogo drugih autora/ica. Započeo sam i svoj fantasy roman na kojem i dalje radim redovno, a trenutno broji preko 300 stranica
Napisao sam pregršt pjesama i poema raznih tematika na mnogo jezika, ali sve je došlo do kratke pauze kada sam napunio 18.Tad me nekako puklo da se ozbiljno posvetim "problematici ženskog društva". Počeo sam izlaziti, upisao sam teretanu, uveo rigorozan program prehrane i moj unutarnji geek iz dana u dan nestajao je na benču, u zobenim pahuljicama i knjigama o proteinskoj prehrani. Novci su odlazili na kutije proteina, a ne kutije igara. Vrijeme se trošilo na mlade dame i bicepse, a ne na sjene iznad Camelota i krijumčarenje fiktivne cuge
Počeo sam pisati za bodybuilding portal Teretanavijesti i tamo sam još uvijek redoviti autor s pristojnom publikom. Mogu kazati kako sam se radi redovitog bavljenja bodybuildingom "uduplao" u fizičkom pogledu, ali i moj unutarnji geek očito je pio nešto proteina, jer je danas ponovno aktivan.
Ponovno sam počeo čitati fantasy, igrati fantasy igre na kompjuteru, počinjem igrati steampunk pen',n' paper sa ekipom za par tjedana, a velika mi je želja dograbiti se i kakve kvalitetne igre na ploči. Nešto fantasy, nešto tematski, nešto izazovno. Ako nešto takvo postoji volio bih to zaigrati. Naravno vrijeme mi je i dalje dosta čudno raspoređeno zbog vrlo čestih obroka i napornih treninga, ali odlučio sam da se svakako želim vratiti svojoj prvoj ljubavi- fantastici.
Ipak nema tih pločica poput onih u igrama na ploči
Ako vas još što zanima, slobodno pitajte
