Evo otvorit ću novu temu samo za naše DnD avanture koje sprovodimo otprilike jednom mjesečno.
Kartu nacrtao naš paladin zapisničar @edvinus
Da se ukratko podsjetimo zadnje avanture koja je bila zvanično prva u ovoj kampanji.
4 avanturista njubare su se okupili na kontinentu Everspan i otišli u obližnju šumu za koju su načuli da se pojavilo mnoštvo vukova ali i nekih ne baš tako običnih vukova. Momci su se izborili sa gamadi, pobili se skoro i međusobno radi prejakih magija, ali su na kraju sa plijenom došli nazad u gradić Everdale, prodali plijen, popili i otišli spavati zadovoljni.
U ovoj novoj sesiji su se okupili:
Chile - DM
Trga - Sorcerer half-elf (Dildo Baggins) - odsutan zbog zdravstvenih problema u stvarnom životu
Sadistiko - Cleric dwarf (Mali Ivo)
Mateo - Rogue tiefling (Nightcrawler)
@edvinus - Paladin human (Albarath Znojni)
Drugi dan (nakon mjesec dana), ujutro smo se probudili orni i zadovoljni, ali ubrzo smo otkrili da se naš Dildo Baggins nije digao kao ostali, nego da ima nekih problema. Bilo mu je muka, srao je cijelu noć (valjda mu nije dobro legla srnetina od jučer) pa je ostao dobranu zabundan u posteljinu u krevetu.
Mi ostali smo se spustili u gablaonu, popili po rakijicu, pojeli doručak i pitali gdje ima za nabaviti kakve opreme u ovom gradiću.
Prvo smo otišli do kvazi alkemičara gdje sam ja uspio malo nabrati ljekovitog bilja pa možda uspijem složiti i kakav napitak za zdravlje. Paola smo vjerojatno probudili jer se čulo kako se iznenadio kad je čuo naše kucanje i zazivanje izvana. Vani je sve mirišalo po ljekovitom i začinskom bilju, a unutar kuće toliko jako da je naš tiefling ima i napad kašlja u stvarnom životu kad smo to osjetili. Nismo ulazili nego nas je poslužio na samom pragu kuće. Kupili smo sixpak potiona za zdravlje i dvije bočice otrova za umakanje strelica za lukove i samostrele.
Odjurili smo još u utvrdu do kovača Mate. Tamo smo Nightcrawler i ja uzeli po 20 strelica koje bolje upijaju otrov i imaju bolje djelovanje nego obične strelice. Sve ostalo nas nije previše zanimalo. Ja sam dogovorio da ću donesti jedan dan moj kožni oklop da mi ga Mate malo doradi. Od specijalnog oružja, čovjek nije imao ništa jer nema tu baš mušterija za takvo što.
Još jednom smo potvrdili i s njim gdje smo se zaputili. Idemo do obližnjih ruševina iz starog doba gdje bi možda mogli pronaći nešto što bi nam moglo donesti slavu i bogatstvo.
Za kojih 2-3 sata smo stigli do tamo uz vodstvo mene Malog Ive kroz zapušteni putelj i šipražje. Otkrili smo nekakvo razrušeno svetište ili toranj. Nismo bili sigurni jer se sve raspalo. Sve je bilo srušeno prema van, kao da je neka sila iznutra sve razrušila ili potres. Uočili smo nekakvo ogromno kamenje kao sarkofazi, tri komada u krug.
Okupili smo se oko najbližeg sarkofaga i vidjeli da nešto piše na vilenjačkom jeziku. Albarath je uspio pročitati neko ime, Iysmit ili takvo nešto. Pokušali smo se prisjetiti jesmo li ikad čuli o nekom vilenjaka tog imena ali bez uspjeha.
Na gornjoj slici vidite kako je izgledao taj sarkofag i nismo znali kako bi uopće otvorili takvo što. Naravno prvo smo probali poklopac gurati u stranu, zapravu u sve strane ali ništa, pa je Albarath ludi išao porezati ruku da nakapa svojom krvi po kamenu jer mu se učinilo da su nekakvi krugovi koji su bili po poklopcu imaju magičnu bravu koja se otvara krvlju. Naravno, čovjek se bezveze ozlijedio. Onda sam ja u očaju skočio na sarkofag i počeo skakati po njemu ne bi li nekako aktivirao poklopac. Na kraju je Albarath ispao najmudriji i predložio da gurnemo poklopac dijagonalno što je na kraju upalilo. Nažalost po nas nije to bilo samo otvaranje sarkofaga nego nas je opalio nekakav zračni udar.
Od šoka Nightcrawler je čak pao na pod. Prvi sarkofag nam je napravio malo štete, ali otvaranje prvog je započelo otvaranje drugog sarkofaga, pa onda i trećeg. Već samo otvaranje nas je dosta oštetilo! A onda su se iznutra uzdigla tri kostura. Jedan je imao štap i dosta uočljiv lančić i meni se odmah učinilo da im je to neki vođa jer se nalazio u sredini, a jedini je imao štap, dok su druga dva imali mačeve i jedan je imao štit, dok je drugome otpala ruka, valjda od stajanja pa nije mogao nositi štit.
Ovaj "glavni" kostur je odmah nasrnuo na palog Nightcrawlera i štapom ga opalio da je tiefling jedva ostao pri svijesti. Odmah se pridigao na nove i otrčao čim dalje od ovih kostura. Ja sam pokušao svoju magiju Toll the Dead na onom koji je imao štit i uspio mu napraviti malo štete. Albarath je izvadio svoj mač i opalio po jednom od kostura. Druga dva kostura su probala napasti Albaratha ali nisu imali uspjeha protiv njegovog jakog štita.
Sljedeće što je "glavni" kostur napravio je da je svojim štapom opalio u zemlju i opet nas je zdrmalo onaj zračni udar. Bome smo dobrano osjetili gnjev mrtvih, a Nightcrawler je pao u nesvijest. Ostao je ležati nepomično, nismo znali je li umro ili ne, ali nismo imali vremena za provjeru. Ja sam samostrel koji sam do tada držao u ruci zabacio na leđa i uzeo buzdovan za koji nisam baš do tada znao da je posebno dobar protiv mrtvih. Vikao sam iz sveg glasa i psovao ovu trojicu kostura.
Na brzaka sam uhvatio flašicu onog napitka ali ili sam prolio većinu po sebi ili mi je Paolo podvalio, nije mi baš vratilo snagu. Svejedno, toliko snažno sam opalio onog bez ruke da mu je lubanja odletila i taj je momentalno pao na pod. Napokon mrtav, nadam se zauvijek.
Albarath je primjetio da oružje koje su imala ova trojica nije pravo bojno oružje nego više kao nekakvo oružje koje se koristilo samo za ceremonije. Kad je opalio onog sa štitom, štit se dobrano savio a i kostur je dobrano zaškripao, ali svejedno ostao na nogama. Onaj sa štapom nam je pokazao još jedan "trik" opalio je štapom po štitu ovog drugog i toje prouzročilo opet udar da smo i Albarath i ja jedva ostali na nogama.
Tek kad sam ja pristigao u pomoć Albarathu sam savladao beštiju sa štitom. Buzdovanom sam ga pogodio ispod rebara pa je mali puko po pola i ostao ležati u hrpi kosti. Ljutito sam skočio i počeo gaziti po ostacima. Albarath je otrčao do Nightcrawlera i u zadnji tren ga povratio k svijesti. Obojica su se vratili pa smo opkolili onog "glavnog" sa štapom.
Albarath i ja smo ga udarali ali nismo ga svladali. Čak mu je i štap izgubio onu neku magiju koju samo neki osjete. Vidjelo se da je već na umoru, i već se sav savinuo, ali je onda napravio očajnički potez. Iz polučučnja je zamahnuo i opalio prvog koji mu se našao na putu, a to sam bio baš ja. Zazvonilo mi je i zacrnilo se pred očima.
Kažu da sam pao u nesvijest istog trena. Pao preko onih kosti od zadnje ubijenog kostura.
Nightcrawler je svojim mačem naciljao dobrano i pogodio u duplje gdje bi trebalo biti oko. To je bio završni udarac i kostur se raspao, a glava je ostala na Nightcrawlerovom maču kao amajlija.
Mene su spljuskali pa sam došao k sebi, ali skroz slab i nikakav. Pokušali smo malo prošnjofati po grobovima ali nismo našli ništa osim starih propalih krpica. Ništa zlata, ništa specijalnih itema! Uzeli smo si kratki odmor, pojeli neke nareske što smo ponijeli sa sobom i odmah se uputili u Everdale da nas ne uhvati noć. Već je bilo predvečerje kad smo stigli do Mate kovača. Dali smo mu mačeve od kostura da ih pretopi za 5 srebra, ali oko ostalog loota se nismo uspjeli dogovoriti. Prvo nam je ponudio čak 31 zlatnik za sve ovo što smo donesli ali mi smo htjeli saznati možemo li mi nekako iskoristiti ta magična svojstva pa smo ga pitali zna li on što o tome. Htio je da mu ostavimo tajanstveni lančić, prstenje koje smo našli na ostala dva kostura, te njihove štitove koji izgleda svih 5 u kombinaciji sa onim štapom imaju neka magična svojstva ili su to do sad barem imali. Htio je Mate da mu mi to ostavimo preko noći da on to malo istraži ali nismo mu vjerovali pa smo otišli do Paola. Njega pak nismo našli doma pa smo brže otišli na večeru u naše svratište "Početak" i tamo našli Dilda da još uvijek leži u krevetu.
Laku noć.
Everspan avanture - Vilenjačko groblje
- DarkDefender
- Reactions:
- Postovi: 552
- Pridružen/a: 09 ožu 2015, 11:36
- Ima zahvala: 300 puta
- pohvaljen: 511 puta
Re: Everspan avanture - BGP Petrinja
- Ovi su korisnici zahvalili autoru DarkDefender za post:
- Zorzy
- sadistiko
- Reactions:
- Postovi: 5003
- Pridružen/a: 15 ožu 2013, 08:04
- Lokacija: Petrinja
- Ima zahvala: 3671 put
- pohvaljen: 3798 puta
- Kontakt:
Re: Everspan avanture - Gnomsko selo
Prije početka smo prvo dobro proučili tko što može sa svojim napredovanjem na Level 2 svog lika. Ja sam tako saznao da sam bio zakinut za broj cantripova i spelova koje sam mogao imati od Lvl 1. Ali dobro, sad sam se dobro opremio i bio spreman za nova napredovanja. HP mi je porastao sa 10 na 17 i trenutno sam najjači lik u našoj grupi.
Nastavljamo putešestvije vesele grupe avanturista Albaratha Gojaznog (ovaj, oprostite Znojnog), Nightcrawlera i Malog Ive. Dildo Baggins je opet zasrtanio i otišao je s nestalim Paolom (vjerojatno potražiti hipno gljive) negdje gdje ih nitko nije pronašao. Valjda će se vratiti, nekad.
Danas smo se upoznali sa hrpom božanstava i polubogova koje smo u prošlosti upoznali Albarath i ja Mali Ivo, dok je Nightcrawler uglavnom bio prepušten sam sebi na cestama rodnog grada. Ja se sjećam samo boga Arnausa koji je zadužen za znanje i magiju, dok me druga božanstva nisu uopće zanimala. Ja sam svoj život posvetio znanosti i magiji! Također smo saznali kako se zove naš svijet - Pločosvijet. Pošto smo Nightcrawler i ja bili nedovoljno obučeni o geografiji, Albarath nas je podučio o tome kako se zove svijet, a ovaj kontinent znamo još od prije da se zove Everspan.
Da se malo podsjetimo, prošli put smo istražili prastaro vilenjačko groblje i uspjeli (jedva) ubiti 3 kostura te pokupiti nešto malo blaga koje su oni imali, zapravo ništa puno i prevrijedno.
Jutros smo ranom zorom, nakon doručka, išli potražiti nestalog Paola ali opet nije bilo sreće. Čovjek je jednostavno nestao. Dok smo prolazili kroz gradić čuli smo graju sa mjesne tržnice gdje su ljudi postavljali svoje štandove sa robom, ali i punili neka kola sa namirnicama pa smo se malo raspitali o čemu se radi. Prvo smo pomislili da se radi o tome da građani moraju plaćati danak nekoj zloj sili u blizini, jer nisu svi bili potpuno sretni što daju svoj dio robe. Ali onda smo od stražara saznali da se roba vozi u stražarnicu Arnak blizu Hrastovice (sljedećeg gradića prema istoku) te za razmjenu između Everdale-a i Hrastovice.
Stražar nam je također rekao da nema kočijaša koji prevozi ovaj teret sa svojim rođakom. Dok je rođak nestao na zadnjem prijevozu robe, Kočomil - zvan Kočo je izgleda bio dosta bolestan i kažu da se uputio do našeg svratišta gdje se prepustio liječenju rakijom od naše pipničarke Đurđe, pošto nije uspio pronaći Paola da mu da neki lijek. Kako sam ja tobože neki healer u našoj grupi ponudio sam svoje usluge da mu probam pomoći, a dogovorili smo i da pratimo prijevoz do Arnaka uz neku naknadu od vojske. Pronašli smo čovjeka u dosta lošem stanju u svratištu i ja sam iskoristio svoj spell Cure Wounds i ozdravio našeg Koču koji je istog momenta živnuo i ponudio nagradu. Ne sjećam se sad jesmo li popili koju s njim prije puta. Ja sam zamolio Đurđu da se zagrlimo i izljubimo prije puta pošto idemo u nepoznato i pitanje hoćemo li se više vratiti. Već smo se sprijateljili u ovih par dana sa vlasnicima pa je ona pristala. Sreća pa sam niži od Đurđe pa je moja glava taman završila u bujnim grudima.
Ovako pozdravljen bio sam pun snage za predstojeći put. Stražar nam je javio da je odobrena naknada za nas od 5 silvera po glavi. Pristali smo i krenuli na put.
Kočo je upro svoja dva konja pa smo se utrpali na kola, a ja se uhvatio dremeža i misli o Đurđinim grudima. Ostatak ekipe je pričao lovačke, kočijaške i avanturističke priče za vrijeme puta. Kočo je bio zabrinut za rođaka koji je nestao na ovom putu pa je malo požurio i nije nam dao da stojimo sve do navečer kad smo se ulogorili na već dobro poznatom mjestu za noćenje kad se putuje ovim putem. Barem je Koči bio poznat, koji je nabrzaka postavio logorsku vatru, šatore i skuhao gulaš. Uzeli smo nešto povrća iz košara da pojedemo uz gulaš. Prvi dio puta je prošao bez problema. Dogovorili smo držanje straže, Nightcrawler je uzeo smjenu od 0 do 2, Albarath od 2 do 4 i ja od 4 do 6 kad smo se spremili i krenuli dalje. Noć je također prošla bez ikakvih problema, kao i prvi dio puta tog drugog dana. Ja sam opet dremuckao po putu, a ostali u priču. Oko podneva smo stali pojesti ručak. Kočo je prigrijao gulaš pa smo pojeli i brzo se spremili za krenuti dalje. Kasno popodne smo stizali do rječice Perče i starog mosta. Nightcrawler se nešto uznemirio i tražio Koču da zaustavi kola. Kočo se nije dao smetati, jer što će njemu neki dotepenac govoriti o putu koji on prolazi svako malo. Kad mu je Nightcrawler ispričao čega se boji, Kočo je popustio i zaustavio kola. Nightcrawler je želio provjeriti ima li ispod ovako starog mosta Trol, jer kao on je čuo priče o Trolovima koji naplaćuju prijelaz preko mosta. Moram priznati da sam bio sumnjičav, pošto ne vjerujem u te babske priče, što se na kraju i pokazalo točnim. Nightcrawler nije vidio niti Trola, niti ikakve tragove koji su vodili u neku stranu, pa smo krenuli dalje. Ja sam radi svog poznavanja arhitekture od kamena nabrzinu uočio da se ovdje radi o prastarom mostu koji su sagradili Elfovi, a čudesno je bilo da je još uvijek bio u odličnom stanju. Naravno da je Kočo zadirkivao Nightcrawlera što sumnja u njegovo iskustvo na putu između Everdale-a i Hrastovice.
Kad smo predvečer stigli do Arnaka, Koču su svi pozdravljali kao starog znanca, dok su nas malo sumnjičavo gledali. Tek kad nas je Kočo predstavio i kad su nam platili po 5 silvera su nas malo bolje prihvatili. Popričali smo o životu u ovako osamljenoj kasarni, pojeli grah za večeru, nažalost vojnici nisu imali ništa za piće osim vode. Iz priča smo saznali da su primjetili da se nešto čudno događa oko mosta preko kojeg smo prošli gdje je Nightcrawler zaustavio kola. Možda on ipak nije bio u krivu?
Vojnici su rekli da su vidjeli neka svjetla oko mosta, a kad su istraživali preko dana su vidjeli neki puteljak koji vodi prema sjeveru.
Iste sekunde smo odlučili koji nam je sljedeći korak. Vojska nas je malo bolje prihvatila kad smo se upoznali i obećali nam da možemo kod njih prespavati kad god treba. Prespavali smo do jutra i ranom zorom krenuli natrag prema mostu. Dok Nightcrawler i ja nismo ništa čudno uočili, Albarath je pronašao neki slabo vidljivi puteljak koji vodi uz rijeku prema sjeveru. Vidjeli smo sad svi da se radi o nekim tragovima životinje ili bića na dvije noge. Nismo znali tko ili što je to, ali smo znali da je jako malo.
Krenuli smo slabo vidljivim puteljkom uz rijeku i došli oko popodneva do jednog usjeka u brdu gdje je Perča probila predivan slap, s dosta visokog. Radi pada vode sve je bilo u sumaglici pa smo kroz maglicu uspjeli vidjeti neki most iza ili ispred samog slapa, nije se baš dobro vidjelo. S obje strane riječice vidjeli su se nekakvi tuneli, ali je bilo gotovo neprohodno popeti se do ulaza radi strmine. Ispod slapa se otvaralo manje jezero na kojem su bila dva otočića. S druge strane rijeke se vidio jedini putić do jednog od ulaza u tunele.
Pošto je voda bila plitka, prehodali smo do otočića i proučavali prostor. Otoci su bili puni gljiva, ali pošto ih nismo točno definirali nismo se usudili brati, jer kao jestive su, samo je pitanje jel to samo jednom, ili se mogu jesti i više puta
Popeli smo se puteljkom do ulaza i zašli u tunel koji se račvao na dvije strane. Ravno je bilo mračnije a lijevo se čulo kao da netko posprema ili čisti tanjure, žlice i vilice. Pa rekoh sebi, baš dobro, već sam malo i prigladnio pa sam viknuo: “Halo, ima li koga?” U isti čas se onaj drugi zvuk utišao pa smo kroz slabo svjetlo vidjeli da je neka kreatura izvirila iza jednog čoška s lijeve strane. Tu sam ja ponovo viknuo da dolazimo u miru i imaju li što za pojesti. Da ćemo platiti ako treba. Čuo se mali piskutavi glasić, koji se čudio otkud mi kod njih u njihovoj nastanbi. Bili su sumnjičavi prema nama pošto smo mi ogromni prema njima, meni je bilo ok, ali dečki su skoro zapinjali glavama za strop tunela. Kad smo se napokon približili likovima vidjeli smo da su to neki posebno mali gnomovi. Ja kao patuljak sam nizak, ali ova stvorenja su meni do pupka! Kad smo sjeli za stol, morali smo dobro paziti da im ne potrgamo stolčiće. Uljudno su nas ponudili svojim jelom od gljiva (vjerojatno one s otoka), pa nije bilo ni loše, ali zeleni kruh koji je bio izrađen od brašna od gljiva nam se nikako nije svidio. Uz hranu su poslužili svoj “specijalitet”, vino od gljiva koje nas isto nije baš oduševilo, ali smo iz pristojnosti popili barem po pola čaše.
Nakon kratkog upoznavanja i objašnjenja kako smo uopće nabasali na njih. Onaj glavni lik koji je znao common jezik je uglavnom s nama komunicirao, dok je ostalima prevodio na nama nepoznati gnomski jezik. Rekao nam je da imaju probleme u svojim nastambama, da su stvari počele napadati njihov narod. Ispričao nam je i staru priču o tome kako je vilenjački čarobnjak radi zaštite postavio čaroliju koja je ovaj kraj stavila u izolaciju da ih nitko ne napada, ali se to na kraju pokazalo kao urok koji ih je odvojio od svijeta pa tako i od dobrih stvari koje postoje. Tako da su jadni gnomovi ostali prepušteni sami sebi. Nisu mogli puno napredovati, a za jelo su imali samo gljive. Otud i hrana, kruh i vino od gljiva. nije ni čudo što su tako mršavi i malecki.
Nakon ručka se jedan od gnomova potajno povukao kroz jedan od daljih prolaza, ali smo mi svejedno primjetili da se malo izvukao kao da ne želi da mi to vidimo. Kad smo se ustali taj koji se izvukao je došao s ulazne strane sa nekim kolima na kojima je bio instaliran samostrel. Malo smo se trznuli, ali smo ipak pričekali da vidimo što će biti. Ponudili su nam da se upoznamo s njihovim kraljem (ili je to bio zahtjev pod prisilom? ) što smo mi prihvatili.
Dvojica gnomova ispred da pokazuju put, a dvojica iza nas sa samostrelom, pa smo se provlačili kroz nekoliko hodnika dok nismo došli do veće prostorije gdje je bio kralj, kako smo sad saznali kralj Gnerkli. Moram reći da je ovdje skoro izbio incident jer je kralj bio jako sumnjičav prema nama, a Nightcrawler je skoro izletio isprovociran i uvrijedio kralja. Srećom, Albarath i ja znamo kako je on kratkog fitilja, a i nepristojan, jer je dečko s ulice, pa smo ga nas dva primili za ruku i rame i smirili ga da ne napravi incident. Nekako smo se uspjeli umiliti kralju da nam povjeruje da nemamo nikakve loše namjere i da nam može povjeriti rješavanje problema oko tih nekih stvari koje napadaju njihove ljude. Saznali smo i priču o kraljevom bratu Korbozu koji je nedavno poludio i nestao u tunelima. Otada su se počele događati čudne stvari. Dobili smo nacrt većine tunelske naseobine pa smo krenuli na posao.
Prva prepreka su bili veliki “ventilatori” koji se nisu mogli zaobići niti proći a da te dobro ne sasjeku (barem su tako izgledali, pa nismo htjeli isprobavati). Sklopka za gašenje ventilatora je bila s druge strane sobe iza ventilatora pa sam ja predložio da iskoristim svoj spell Magic Hand koju sam baš dan prije uzeo nakon što sam napredovao na level 2 Clerica. Kao da sam znao da će mi dobro doći
Bez problema smo prošli ventilatore i kad smo ušli u sljedeći hodnik ponovo sam upalio ventilatore jer su to gnomovi postavili kao zaštitu da im ne dođu začarane stvari u onaj dio špilja. Naprijed smo vidjeli blagavaonu (veću i bolju od one gdje smo prvo jeli koja je izgleda bila prisilno preseljena u sigurni dio špilja), a desno smo vidjeli vinski podrum sa bačvama i drvenim škrinjama. Odlučili smo ići redom pa smo ušli u podrum. Svako je primio jednu bačvu proučavati i kad smo sve pregledali nije nam bilo jasno, imali smo osjećaj neke prisutnosti u sobi ali ništa nismo vidjeli. Otvarali smo bačve i vidjeli da je svuda ono loše vino od gljiva, i onda Albarath prizna da nije otvorio drugu bačvu po redu. I mi ga pitamo, koji kufer on glumi i zašto je izostavio baš drugu bačvu. Kad je krenuo otvoriti bačvu na pipi su se pojavila usta sa oštrim zubima koja su kao neki vuk uhvatila Albaratha za ruku. On je vrisnuo i pao na pod od siline ugriza. Nabrzinu smo se pripremili za borbu. Albarath se pridigao, uzeo svoj veliki mač i kao i obično bio nespretan s njim i jedva okrznuo divlju bačvu. Bačva je počela izbacivati neke pipke kao hobotnica po Albarathu i bacila ga ponovo na pod, jadnik je bio već dobro izmoren. Kad se u jednom trenutku oslobodio bačve slučajno ju je bacio baš na mene pa sam ja imao hrvački zahvat sa bačvom. Da mi je netko pričao da ću se hrvati sa bačvom nazvao bi ga totalnom budalom... Nightcrawler je iz daljine uzeo svoj luk i opalio sa svojom otrovnom strelicom, još malo štete u ludoj bačvi, ali je bačva sad počela stalno dobivati štetu od otrova. Ja sam prvo napao sa smrzotinom koja nije napravila baš neku štetu, ali nakon što ju je Crawler još opalio strijelom i ja samostrelom lagano se vidjelo da počinju odumirati dijelovi bačvinih pipaka. Albarath je u jednom trenu pobjegao od bačve, ali već u sljedećem ga je ponovo dohvatila. Nakon nekoliko minuta hrvanja Albarath je pao u nesvjest od bolova.
Ja sam ovaj puta bio spreman i iskoristio ponovo Cure Wounds kako bi ga pridigao. Još smo ju izgađali strelicama, a Nightcrawler ju je dokrajčio tako da je jedno od očiju odbio strelicom koja je napokon usmrtila bačvu i zabila oko u zid.
U stvarnom vremenu je već bilo dosta kasno pa smo tu zaustavili našu sesiju koju ćemo nastaviti sljedeći put.
Nastavlja se…
Nastavljamo putešestvije vesele grupe avanturista Albaratha Gojaznog (ovaj, oprostite Znojnog), Nightcrawlera i Malog Ive. Dildo Baggins je opet zasrtanio i otišao je s nestalim Paolom (vjerojatno potražiti hipno gljive) negdje gdje ih nitko nije pronašao. Valjda će se vratiti, nekad.
Danas smo se upoznali sa hrpom božanstava i polubogova koje smo u prošlosti upoznali Albarath i ja Mali Ivo, dok je Nightcrawler uglavnom bio prepušten sam sebi na cestama rodnog grada. Ja se sjećam samo boga Arnausa koji je zadužen za znanje i magiju, dok me druga božanstva nisu uopće zanimala. Ja sam svoj život posvetio znanosti i magiji! Također smo saznali kako se zove naš svijet - Pločosvijet. Pošto smo Nightcrawler i ja bili nedovoljno obučeni o geografiji, Albarath nas je podučio o tome kako se zove svijet, a ovaj kontinent znamo još od prije da se zove Everspan.
Da se malo podsjetimo, prošli put smo istražili prastaro vilenjačko groblje i uspjeli (jedva) ubiti 3 kostura te pokupiti nešto malo blaga koje su oni imali, zapravo ništa puno i prevrijedno.
Jutros smo ranom zorom, nakon doručka, išli potražiti nestalog Paola ali opet nije bilo sreće. Čovjek je jednostavno nestao. Dok smo prolazili kroz gradić čuli smo graju sa mjesne tržnice gdje su ljudi postavljali svoje štandove sa robom, ali i punili neka kola sa namirnicama pa smo se malo raspitali o čemu se radi. Prvo smo pomislili da se radi o tome da građani moraju plaćati danak nekoj zloj sili u blizini, jer nisu svi bili potpuno sretni što daju svoj dio robe. Ali onda smo od stražara saznali da se roba vozi u stražarnicu Arnak blizu Hrastovice (sljedećeg gradića prema istoku) te za razmjenu između Everdale-a i Hrastovice.
Stražar nam je također rekao da nema kočijaša koji prevozi ovaj teret sa svojim rođakom. Dok je rođak nestao na zadnjem prijevozu robe, Kočomil - zvan Kočo je izgleda bio dosta bolestan i kažu da se uputio do našeg svratišta gdje se prepustio liječenju rakijom od naše pipničarke Đurđe, pošto nije uspio pronaći Paola da mu da neki lijek. Kako sam ja tobože neki healer u našoj grupi ponudio sam svoje usluge da mu probam pomoći, a dogovorili smo i da pratimo prijevoz do Arnaka uz neku naknadu od vojske. Pronašli smo čovjeka u dosta lošem stanju u svratištu i ja sam iskoristio svoj spell Cure Wounds i ozdravio našeg Koču koji je istog momenta živnuo i ponudio nagradu. Ne sjećam se sad jesmo li popili koju s njim prije puta. Ja sam zamolio Đurđu da se zagrlimo i izljubimo prije puta pošto idemo u nepoznato i pitanje hoćemo li se više vratiti. Već smo se sprijateljili u ovih par dana sa vlasnicima pa je ona pristala. Sreća pa sam niži od Đurđe pa je moja glava taman završila u bujnim grudima.
Ovako pozdravljen bio sam pun snage za predstojeći put. Stražar nam je javio da je odobrena naknada za nas od 5 silvera po glavi. Pristali smo i krenuli na put.
Kočo je upro svoja dva konja pa smo se utrpali na kola, a ja se uhvatio dremeža i misli o Đurđinim grudima. Ostatak ekipe je pričao lovačke, kočijaške i avanturističke priče za vrijeme puta. Kočo je bio zabrinut za rođaka koji je nestao na ovom putu pa je malo požurio i nije nam dao da stojimo sve do navečer kad smo se ulogorili na već dobro poznatom mjestu za noćenje kad se putuje ovim putem. Barem je Koči bio poznat, koji je nabrzaka postavio logorsku vatru, šatore i skuhao gulaš. Uzeli smo nešto povrća iz košara da pojedemo uz gulaš. Prvi dio puta je prošao bez problema. Dogovorili smo držanje straže, Nightcrawler je uzeo smjenu od 0 do 2, Albarath od 2 do 4 i ja od 4 do 6 kad smo se spremili i krenuli dalje. Noć je također prošla bez ikakvih problema, kao i prvi dio puta tog drugog dana. Ja sam opet dremuckao po putu, a ostali u priču. Oko podneva smo stali pojesti ručak. Kočo je prigrijao gulaš pa smo pojeli i brzo se spremili za krenuti dalje. Kasno popodne smo stizali do rječice Perče i starog mosta. Nightcrawler se nešto uznemirio i tražio Koču da zaustavi kola. Kočo se nije dao smetati, jer što će njemu neki dotepenac govoriti o putu koji on prolazi svako malo. Kad mu je Nightcrawler ispričao čega se boji, Kočo je popustio i zaustavio kola. Nightcrawler je želio provjeriti ima li ispod ovako starog mosta Trol, jer kao on je čuo priče o Trolovima koji naplaćuju prijelaz preko mosta. Moram priznati da sam bio sumnjičav, pošto ne vjerujem u te babske priče, što se na kraju i pokazalo točnim. Nightcrawler nije vidio niti Trola, niti ikakve tragove koji su vodili u neku stranu, pa smo krenuli dalje. Ja sam radi svog poznavanja arhitekture od kamena nabrzinu uočio da se ovdje radi o prastarom mostu koji su sagradili Elfovi, a čudesno je bilo da je još uvijek bio u odličnom stanju. Naravno da je Kočo zadirkivao Nightcrawlera što sumnja u njegovo iskustvo na putu između Everdale-a i Hrastovice.
Kad smo predvečer stigli do Arnaka, Koču su svi pozdravljali kao starog znanca, dok su nas malo sumnjičavo gledali. Tek kad nas je Kočo predstavio i kad su nam platili po 5 silvera su nas malo bolje prihvatili. Popričali smo o životu u ovako osamljenoj kasarni, pojeli grah za večeru, nažalost vojnici nisu imali ništa za piće osim vode. Iz priča smo saznali da su primjetili da se nešto čudno događa oko mosta preko kojeg smo prošli gdje je Nightcrawler zaustavio kola. Možda on ipak nije bio u krivu?
Vojnici su rekli da su vidjeli neka svjetla oko mosta, a kad su istraživali preko dana su vidjeli neki puteljak koji vodi prema sjeveru.
Iste sekunde smo odlučili koji nam je sljedeći korak. Vojska nas je malo bolje prihvatila kad smo se upoznali i obećali nam da možemo kod njih prespavati kad god treba. Prespavali smo do jutra i ranom zorom krenuli natrag prema mostu. Dok Nightcrawler i ja nismo ništa čudno uočili, Albarath je pronašao neki slabo vidljivi puteljak koji vodi uz rijeku prema sjeveru. Vidjeli smo sad svi da se radi o nekim tragovima životinje ili bića na dvije noge. Nismo znali tko ili što je to, ali smo znali da je jako malo.
Krenuli smo slabo vidljivim puteljkom uz rijeku i došli oko popodneva do jednog usjeka u brdu gdje je Perča probila predivan slap, s dosta visokog. Radi pada vode sve je bilo u sumaglici pa smo kroz maglicu uspjeli vidjeti neki most iza ili ispred samog slapa, nije se baš dobro vidjelo. S obje strane riječice vidjeli su se nekakvi tuneli, ali je bilo gotovo neprohodno popeti se do ulaza radi strmine. Ispod slapa se otvaralo manje jezero na kojem su bila dva otočića. S druge strane rijeke se vidio jedini putić do jednog od ulaza u tunele.
Pošto je voda bila plitka, prehodali smo do otočića i proučavali prostor. Otoci su bili puni gljiva, ali pošto ih nismo točno definirali nismo se usudili brati, jer kao jestive su, samo je pitanje jel to samo jednom, ili se mogu jesti i više puta
Popeli smo se puteljkom do ulaza i zašli u tunel koji se račvao na dvije strane. Ravno je bilo mračnije a lijevo se čulo kao da netko posprema ili čisti tanjure, žlice i vilice. Pa rekoh sebi, baš dobro, već sam malo i prigladnio pa sam viknuo: “Halo, ima li koga?” U isti čas se onaj drugi zvuk utišao pa smo kroz slabo svjetlo vidjeli da je neka kreatura izvirila iza jednog čoška s lijeve strane. Tu sam ja ponovo viknuo da dolazimo u miru i imaju li što za pojesti. Da ćemo platiti ako treba. Čuo se mali piskutavi glasić, koji se čudio otkud mi kod njih u njihovoj nastanbi. Bili su sumnjičavi prema nama pošto smo mi ogromni prema njima, meni je bilo ok, ali dečki su skoro zapinjali glavama za strop tunela. Kad smo se napokon približili likovima vidjeli smo da su to neki posebno mali gnomovi. Ja kao patuljak sam nizak, ali ova stvorenja su meni do pupka! Kad smo sjeli za stol, morali smo dobro paziti da im ne potrgamo stolčiće. Uljudno su nas ponudili svojim jelom od gljiva (vjerojatno one s otoka), pa nije bilo ni loše, ali zeleni kruh koji je bio izrađen od brašna od gljiva nam se nikako nije svidio. Uz hranu su poslužili svoj “specijalitet”, vino od gljiva koje nas isto nije baš oduševilo, ali smo iz pristojnosti popili barem po pola čaše.
Nakon kratkog upoznavanja i objašnjenja kako smo uopće nabasali na njih. Onaj glavni lik koji je znao common jezik je uglavnom s nama komunicirao, dok je ostalima prevodio na nama nepoznati gnomski jezik. Rekao nam je da imaju probleme u svojim nastambama, da su stvari počele napadati njihov narod. Ispričao nam je i staru priču o tome kako je vilenjački čarobnjak radi zaštite postavio čaroliju koja je ovaj kraj stavila u izolaciju da ih nitko ne napada, ali se to na kraju pokazalo kao urok koji ih je odvojio od svijeta pa tako i od dobrih stvari koje postoje. Tako da su jadni gnomovi ostali prepušteni sami sebi. Nisu mogli puno napredovati, a za jelo su imali samo gljive. Otud i hrana, kruh i vino od gljiva. nije ni čudo što su tako mršavi i malecki.
Nakon ručka se jedan od gnomova potajno povukao kroz jedan od daljih prolaza, ali smo mi svejedno primjetili da se malo izvukao kao da ne želi da mi to vidimo. Kad smo se ustali taj koji se izvukao je došao s ulazne strane sa nekim kolima na kojima je bio instaliran samostrel. Malo smo se trznuli, ali smo ipak pričekali da vidimo što će biti. Ponudili su nam da se upoznamo s njihovim kraljem (ili je to bio zahtjev pod prisilom? ) što smo mi prihvatili.
Dvojica gnomova ispred da pokazuju put, a dvojica iza nas sa samostrelom, pa smo se provlačili kroz nekoliko hodnika dok nismo došli do veće prostorije gdje je bio kralj, kako smo sad saznali kralj Gnerkli. Moram reći da je ovdje skoro izbio incident jer je kralj bio jako sumnjičav prema nama, a Nightcrawler je skoro izletio isprovociran i uvrijedio kralja. Srećom, Albarath i ja znamo kako je on kratkog fitilja, a i nepristojan, jer je dečko s ulice, pa smo ga nas dva primili za ruku i rame i smirili ga da ne napravi incident. Nekako smo se uspjeli umiliti kralju da nam povjeruje da nemamo nikakve loše namjere i da nam može povjeriti rješavanje problema oko tih nekih stvari koje napadaju njihove ljude. Saznali smo i priču o kraljevom bratu Korbozu koji je nedavno poludio i nestao u tunelima. Otada su se počele događati čudne stvari. Dobili smo nacrt većine tunelske naseobine pa smo krenuli na posao.
Prva prepreka su bili veliki “ventilatori” koji se nisu mogli zaobići niti proći a da te dobro ne sasjeku (barem su tako izgledali, pa nismo htjeli isprobavati). Sklopka za gašenje ventilatora je bila s druge strane sobe iza ventilatora pa sam ja predložio da iskoristim svoj spell Magic Hand koju sam baš dan prije uzeo nakon što sam napredovao na level 2 Clerica. Kao da sam znao da će mi dobro doći
Bez problema smo prošli ventilatore i kad smo ušli u sljedeći hodnik ponovo sam upalio ventilatore jer su to gnomovi postavili kao zaštitu da im ne dođu začarane stvari u onaj dio špilja. Naprijed smo vidjeli blagavaonu (veću i bolju od one gdje smo prvo jeli koja je izgleda bila prisilno preseljena u sigurni dio špilja), a desno smo vidjeli vinski podrum sa bačvama i drvenim škrinjama. Odlučili smo ići redom pa smo ušli u podrum. Svako je primio jednu bačvu proučavati i kad smo sve pregledali nije nam bilo jasno, imali smo osjećaj neke prisutnosti u sobi ali ništa nismo vidjeli. Otvarali smo bačve i vidjeli da je svuda ono loše vino od gljiva, i onda Albarath prizna da nije otvorio drugu bačvu po redu. I mi ga pitamo, koji kufer on glumi i zašto je izostavio baš drugu bačvu. Kad je krenuo otvoriti bačvu na pipi su se pojavila usta sa oštrim zubima koja su kao neki vuk uhvatila Albaratha za ruku. On je vrisnuo i pao na pod od siline ugriza. Nabrzinu smo se pripremili za borbu. Albarath se pridigao, uzeo svoj veliki mač i kao i obično bio nespretan s njim i jedva okrznuo divlju bačvu. Bačva je počela izbacivati neke pipke kao hobotnica po Albarathu i bacila ga ponovo na pod, jadnik je bio već dobro izmoren. Kad se u jednom trenutku oslobodio bačve slučajno ju je bacio baš na mene pa sam ja imao hrvački zahvat sa bačvom. Da mi je netko pričao da ću se hrvati sa bačvom nazvao bi ga totalnom budalom... Nightcrawler je iz daljine uzeo svoj luk i opalio sa svojom otrovnom strelicom, još malo štete u ludoj bačvi, ali je bačva sad počela stalno dobivati štetu od otrova. Ja sam prvo napao sa smrzotinom koja nije napravila baš neku štetu, ali nakon što ju je Crawler još opalio strijelom i ja samostrelom lagano se vidjelo da počinju odumirati dijelovi bačvinih pipaka. Albarath je u jednom trenu pobjegao od bačve, ali već u sljedećem ga je ponovo dohvatila. Nakon nekoliko minuta hrvanja Albarath je pao u nesvjest od bolova.
Ja sam ovaj puta bio spreman i iskoristio ponovo Cure Wounds kako bi ga pridigao. Još smo ju izgađali strelicama, a Nightcrawler ju je dokrajčio tako da je jedno od očiju odbio strelicom koja je napokon usmrtila bačvu i zabila oko u zid.
U stvarnom vremenu je već bilo dosta kasno pa smo tu zaustavili našu sesiju koju ćemo nastaviti sljedeći put.
Nastavlja se…