Darkseid odigrao si marco polo jednom , stoga mislim da nisi u poziciji komentirat jel igra dobro balansirana sa likovima il ne
Igra je u svakom slucaju vrlo jednostavna i dobro balansirana s obzirom na asimetriju likova, njezina car i je u tome da se sa svakim likom igru treba igrat na drugaciji nacin, i to je cini poprilicno igrivom. Da, igra je sa svjoih 5 rundi kratka, al treba ju znat igrat na nacin da si namjestate komboe, tj pokusat izvuc jos extra poteza i povezivat stvari u nizu, a ne se samo pouzdat u glavne akcije.
Kingsburg sam po sebi ne odusevljava, pogotovo za ljude koji vole ozbiljnije, sama igra je dobro osmisljena i gameplay je tecan ali uvijek ostaje neki osjecaj male ne dorecenosti i lakoce snalazenja u naizgled ogranicenom izboru - mehanika blockanja zauzetog mijesta je samo prividno losa, jer se uvijek moze smisleno kompenzirati kroz "manje vrijedna polja"
Velika mana igre je u tome sto postoji 2-3 validne taktike ( build orderi (+ polja ala 12 i 17, te naj polje u igri 1)) koji donose ogroman win rate - dakle ako se igra s kompetativnom ekipom, fun rate je proporcionalan uzbudenju novine - jer se uvijek prolazi kroz jednak scenarij
Kingsburg - To Forge a realm donosi pokusaj krsenja gore navedenih problema uvodenjem random evenata na pocetku svake godine - sto je po meni dobar faktor ne izvjesnosti i potrebe prilagodavanju ( prema ponekad event samo ubrzava vec poznatu formulu uspijeha)
Pocetnog "lorda" - fora opcija koja moze donjeti neku prednost na pocetku ili kroz cijelu igru
Dva nova reda gradevina + zamijene / alternative za svaki pojedini red - sami po sebi ne plijene pozornost jer kompetativni nemaju razloga da mijenjaju win formulu, ali za sve ostale ovo je jos bas slag na kraju
I umjesto rolanja kockice - kraljevih pojacanja ( sto je po meni najgori dio ove igre = uglavnom su monsteri irelevantni jer su suludo preslabi) tu su setovi tokena pojacanja koji se takticki iskoriste svake zime i pridodaju zbroju snage ( malo kao cine stvari ne izvjesnima ali ... meh )
Konacni zakljucak; Ukoliko je ekipa casual gamera kojima je primarni cilj opustiti mozak ili ga koristiti u manjoj mijeri dok lagano krstare ka ostvarenju osobnog cilja ( a to je u ovome slucaju izgradnja odredenog reda gradevina koje se nude) te konacna usporedba u uspjesnosti kroz sakupljene bodove - onda je ova igra pun pogodak + odlicna je za uvodenje novih ljudi u svijet boardgameanja
Za sve hc ozbiljnije strategicare- debelo zaobici , ne radi kockica, blockanja, vec radi strateske ogranicenosti koja donosi jedino zadovoljstvo takvim ljudima ( dakle pobijediti svaku partiju pod svaku cijenu)
Za kraj bih povukao jos jednu paralelu sa King Of Tokyom koji je jednako kao i ova igra bez ekspanzije samo jedna od igara koje su dobre za sakupljanje prasine...
Marco Polo je pak odlican euro vrlo slican osjecaju koji pruza igranje Agricole - pod time mislim da mu je ogranicenje najvise implementirano samim pravilima igre, a ne toliko odlukama i sposobnostima igraca koje se donose kroz samu igru
Blockanje igraca je odlicno rjeseno dozvolom da vise ljudi koristi isto polje uz odredenu kompenzaciju, zatim sam rezultat na kockama ne igra toliko masovnu ulogu jer je su moguci re-rolovi, dobitak nove kocke itd itd...
Isti osjecja ne dostatka vremena, ne mogucnosti da se ostvare zacrtani ciljevi i naravno vrijeme ( osjecja je kao da je igra trajala 15 min i 3 kruga prekratko)
Likovi su po meni ono sto cini kljuc ove igre - svaki na svoj nacin prilagodava pravila igre svojim potrebama i odreduje drukciji game play
Jedina zamjerka je sto svi (osim jednog) pocinju na istoj startnoj poziciji
Jedino je jos pitanje koliko je svaka iduca partija drukcija s obzirom da svaki lik tera vodu na svoj mlin i ne kosi se previse s drugima jer je ta stvar elegantno rjesena.
( review je na temelju jedne odigrane partije )
Ovi su korisnici zahvalili autoru the_priest za post (ukupno 6):
the_priest je napisao/la:Kingsburg sam po sebi ne odusevljava, pogotovo za ljude koji vole ozbiljnije, sama igra je dobro osmisljena i gameplay je tecan ali uvijek ostaje neki osjecaj male ne dorecenosti i lakoce snalazenja u naizgled ogranicenom izboru - mehanika blockanja zauzetog mijesta je samo prividno losa, jer se uvijek moze smisleno kompenzirati kroz "manje vrijedna polja"
Velika mana igre je u tome sto postoji 2-3 validne taktike ( build orderi (+ polja ala 12 i 17, te naj polje u igri 1)) koji donose ogroman win rate - dakle ako se igra s kompetativnom ekipom, fun rate je proporcionalan uzbudenju novine - jer se uvijek prolazi kroz jednak scenarij
Kingsburg - To Forge a realm donosi pokusaj krsenja gore navedenih problema uvodenjem random evenata na pocetku svake godine - sto je po meni dobar faktor ne izvjesnosti i potrebe prilagodavanju ( prema ponekad event samo ubrzava vec poznatu formulu uspijeha)
Pocetnog "lorda" - fora opcija koja moze donjeti neku prednost na pocetku ili kroz cijelu igru
Dva nova reda gradevina + zamijene / alternative za svaki pojedini red - sami po sebi ne plijene pozornost jer kompetativni nemaju razloga da mijenjaju win formulu, ali za sve ostale ovo je jos bas slag na kraju
I umjesto rolanja kockice - kraljevih pojacanja ( sto je po meni najgori dio ove igre = uglavnom su monsteri irelevantni jer su suludo preslabi) tu su setovi tokena pojacanja koji se takticki iskoriste svake zime i pridodaju zbroju snage ( malo kao cine stvari ne izvjesnima ali ... meh )
Konacni zakljucak; Ukoliko je ekipa casual gamera kojima je primarni cilj opustiti mozak ili ga koristiti u manjoj mijeri dok lagano krstare ka ostvarenju osobnog cilja ( a to je u ovome slucaju izgradnja odredenog reda gradevina koje se nude) te konacna usporedba u uspjesnosti kroz sakupljene bodove - onda je ova igra pun pogodak + odlicna je za uvodenje novih ljudi u svijet boardgameanja
Za sve hc ozbiljnije strategicare- debelo zaobici , ne radi kockica, blockanja, vec radi strateske ogranicenosti koja donosi jedino zadovoljstvo takvim ljudima ( dakle pobijediti svaku partiju pod svaku cijenu)
Za kraj bih povukao jos jednu paralelu sa King Of Tokyom koji je jednako kao i ova igra bez ekspanzije samo jedna od igara koje su dobre za sakupljanje prasine...
Marco Polo je pak odlican euro vrlo slican osjecaju koji pruza igranje Agricole - pod time mislim da mu je ogranicenje najvise implementirano samim pravilima igre, a ne toliko odlukama i sposobnostima igraca koje se donose kroz samu igru
Blockanje igraca je odlicno rjeseno dozvolom da vise ljudi koristi isto polje uz odredenu kompenzaciju, zatim sam rezultat na kockama ne igra toliko masovnu ulogu jer je su moguci re-rolovi, dobitak nove kocke itd itd...
Isti osjecja ne dostatka vremena, ne mogucnosti da se ostvare zacrtani ciljevi i naravno vrijeme ( osjecja je kao da je igra trajala 15 min i 3 kruga prekratko)
Likovi su po meni ono sto cini kljuc ove igre - svaki na svoj nacin prilagodava pravila igre svojim potrebama i odreduje drukciji game play
Jedina zamjerka je sto svi (osim jednog) pocinju na istoj startnoj poziciji
Jedino je jos pitanje koliko je svaka iduca partija drukcija s obzirom da svaki lik tera vodu na svoj mlin i ne kosi se previse s drugima jer je ta stvar elegantno rjesena.
Ja sam igrao Marco polo desetak puta. Likovi IZGLEDAJU unbalanced, ali nisu. Uvijek misliš da je protivnikov lik bolji, ali nije. Uvijek se tako ispostavi.
Fol je u tome kako ćeš iskoristiti tog lika.
Napravio sam test i igrao jednom 2player game kada sam učio suprugu, ja sam već imao 7-8 partija. Ona je imala onog što ne baca nego bira kocke (izgleda OP), a ja nisam koristio moc svog lika nikako. Pobjedio sam. Dakle, ako igraš dobro, svejedno je koji lik imaš, ako si početnik, da si ne znam ko, iskusni igrač će te pobjediti. Euro na kvadrat. Meni u top 3 igre.
Ne znam točno koliko sam ga igrao (između 10 i 20 partija), ali Marco je meni izvanredan (10). Isplati se uzeti mikro ekspanziju s dodatnim likovima (i nekakvim darovima koji su whatever, nešto kao bonusi u concordija salsi). Igra traje taman koliko treba - kad si malo iskusniji s njom ne osjećaš potrebu za dodatnim krugovima, premda je prvih dvije tri partije i mene morio taj osjećaj. U principu je točno da svaki lik dere svoj ability i teško će kompetentno igrati ako ga zanemari (iako se i to događalo), ali ovo je vjerojatno ovakav tip igre s najboljim odnosom vrijednosti za novac jer pruža vrlo velik stupanj random setupa out of the box, gdje bi većina drugih to rasporedila po par manjih expi. Iz tog razloga, naime random trgovine po velikim i malim gradovima na ploči, igra ima dobar replay value čak i ako se igra s istim likom nekoliko puta. Kao i s nekim euro-igrama veće kompleksnosti (npr. Mombasa), na potezu uvijek imaš izbora - to ne poništava ni loš roll ni blokiranje pozicija (kao što je već rečeno - jer se i jednom i drugom može doskočiti). Ako igra ima neki agrikolasti dojam, ja bih ga pripisao možda jedino tome da je novac u igri u prosjeku teže nabavljiv, a krucijalan je za putovanja (no to, opet, ovisi o setupu). Mislim da se upravo zbog random setupa marketa u gradovima nije moglo ići na drukčiji početni raspored likova - u tom bi slučaju partije mogle biti doista broken. Odigravši barem jednom sa svakim likom, moj je dojam da niti jedan nije broken (osim u slučaju vrlo sretne sinergije s gradovima), a jedino da su burazi Polo (ekipa s dvije figurice) nešto slabiji od ostalih jer njihov ability ustvari samo olakšava ispunjavanje skrivenih travel zadataka, što iskusni igrač inače može razmjerno lako obaviti i bez dvije figurice, a pritom ne osiguravaju nikakav značajan bonus za ostvarivanje vrlo skupih putovanja. No, u advanced varijanti likovi se ionako draftaju nakon što je ploča postavljena, pa se onda može i smisleno odabrati.
Da se razumijemo, likovi su, kako to kažu i tri debeljka (općinska savjetnika iz Homesteada), ono što ovu igru čini iznimnom i (uz ostale stvari) vrlo varijabilnom. Bez njih bila bi još jedan uredni, a suhi euro.
Pored svega navedenog, za jedan euro igra ima i solidan naprstak teme - meni je to iznimno bitno jer ne priznajem igre koje su gola mehanika ili čija mi tema nije nimalo privlačna (to mi recimo ubija inače vrlo dobru Mombasu, zbog toga nikada nisam i neću probati Terrra Mysticu, Blood Rage itd.)...
Ovo navodim čisto da imaš kontekst kad ti kažem da je Marco otkada je izašao do danas moj najdraži euro (gdje TTA, da se razumijemo, ne smatram čistim eurom, već svojim žanrom).
Zadnja izmjena: Vatanen, dana/u 30 srp 2016, 20:29, ukupno mijenjano 1 put.
Ovi su korisnici zahvalili autoru Vatanen za post (ukupno 3):
Nego sad ozbiljno...nisam si vec dugo priuštio nešto...a posto zena i ja imamo prinovu u obitelji, nekako sve manje imamo vremena za igranje. Pa tu u zadnje vrijeme cesto odigramo splendora i lost cities. Dominion nam se nekako vise neda. Tu i tamo navecer znamo odigrat Lords of waterdeep ili alien frontiers. Razmisljo sam o Imperial settlers. Ako neko ima bolju preporuku, molio bi ga da napise. Znaci, nesto sto se brzo postavi, ima bar neku interakciju i da ne traje duze od sat vremena...a da je dobro u dvoje i vise igraca
For a while, I thought of myself as an atheist until I realized it was a belief, too.
dlakar je napisao/la:Nego sad ozbiljno...nisam si vec dugo priuštio nešto...a posto zena i ja imamo prinovu u obitelji, nekako sve manje imamo vremena za igranje. Pa tu u zadnje vrijeme cesto odigramo splendora i lost cities. Dominion nam se nekako vise neda. Tu i tamo navecer znamo odigrat Lords of waterdeep ili alien frontiers. Razmisljo sam o Imperial settlers. Ako neko ima bolju preporuku, molio bi ga da napise. Znaci, nesto sto se brzo postavi, ima bar neku interakciju i da ne traje duze od sat vremena...a da je dobro u dvoje i vise igraca
Hehehe, znam situaciju. Mislim glupo je, ali Marco polo 40ak min i super.
40ak min 