Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Tekstovi, podcastovi i ostali materijal kojeg objavljuju razne boardgame zajednice u Hrvatskoj.
Pravila foruma
Svaki korisnik otvara svoju temu u kojoj će opisivati zanimljivosti i crtice iz vlastitih igraćih događanja
Slavica
Redovni član udruge
Reactions:
Postovi: 430
Pridružen/a: 18 srp 2012, 22:25
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 141 put
 pohvaljen: 108 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Slavica » 14 ožu 2020, 15:04

Boardgame adventure of Slavica and friends (Luka, Miljenko i Sadistiko)- Nemesis

Napomena: Ovo neće biti recenzija ili polurecenzija igre, već samo opis toga što se nama dogodilo taj dan (10.3.2020., stvarna lokacija: Miljenkov stan, virtulna lokacija: Nemesis) i to iz perspektive jednog od igrača. Palo mi je na pamet da bi se ovo vrlo lako moglo napisati u stilu Krika i bijesa, osim što bih u ovom slučaju ja pogađala perspektive stvarnih osoba, pa bih vjerojatno naišla na salvu kritika od ostalih suigrača: "To nije ono što se meni motalo po glavi" i slično :) .

Prva stvar koja mi je super kod ove igre je da totalno imaš osjećaj da si u filmu i lako se uživiš u priču. Puno lakše nego u sličnim igrama. Najviše me po osjećaju podsjeća na Galacticu, samo što je ovdje vjerojatnije da ti je svatko neprijatelj, pogotovo kako se igra primiče kraju :) Iako velika obožavateljica B. Galactice (serija i igre), moram priznati da mi je ova igra za sad još bolja. I tako... spomenuh da bih za promjenu ja mogla napisati priču i sad mi nema druge nego ispuniti "obećanje". Pamtim za drugi put da radije šutim.

Za sve koji dobro znaju pravila Nemesisa, a i za one koji ih ne znaju, upozorenje: Dvije važne stvari smo krivo igrali, ali spomenut ću ih tek na kraju da ne upropastim jako dobru priču.

Svi koju su igrali Nemesis znaju da sve započne tako da se igrači probude iz hibernacije, u hibernacijskoj komori u sredini broda, polusvjesni cjelokupne situacije, više nesvjesni nego svjesni. Oni znaju u kojem smjeru se ide prema pilotskoj kabini i gdje su sobe s motorima. Jedino što žele u trenutku buđenja je usmjeriti brod prema Zemlji (koordinate se unose u kokpitu) i osigurati da bar dva od tri motora rade. Barem im se čini da to žele. Negdje iz podsvjesti gmize i neke druge agende. I stalno pitanje: "Što ovi koji su sa mnom žele?", I što me čeka kad otvorim prva vrata koja me vode u željenom smjeru...

Naša mala posada sastojala se od znanstvenika (Luka), pilota (Sadistiko), skauta (Miljenko) i mehaničarke (moja malenkost). Iz nekog razloga, prvo što se meni negdje iz podsvjesti javilo je bila nevjerojatna, neobjašnjiva i nezaustvaljiva želja za nekakvim jajetom (wtf?), a drugo: skupi što više stvari (bar 7!!) i bježi! Oni koji su igrali prepoznat će dvije misije: "My precious" i "Hoarder". Nemam pojma kaj je mojim suigračima bilo u glavi. Kako nismo u potpunosti izgubili pamćenje, bili smo svjesni svojih profesionalih uloga, te smo dogovorno krenuli u četiri različita smjera (Luka i ja prema stražnjem dijelu broda gdje su bili motori), a Miljenko i Sadistiko prema prednjoj kabini.

Iako me je moj dobri drug pilot već u početku upozorio da ne gacam neoprezno u nekakav "šljam" i to mi nekoliko puta jasno rekao, naravno da je moj prvi korak završio ni više ni manje nego u nekakvoj odvratnoj zelenoj sluzi koju sam od tad na dalje vukla za sobom po brodu. Pilot mi tamo iz neke druge prostorije viče: "Jesam ti ljepo reko da ne gacaš po tom šljamu!". E sad, šta je tu je. Kasnije će se pokazati da će me to, uz ostale sitnice, koštati života.

I tako, svatko je otvorio u prvom potezu vrata ili dva, te istražio ponešto broda. Ne sjećam se puno što su Sadistiko i Luka tad doživjeli, iako znam da u prvom potezu nismo proizveli previše zvuka. Ne sjećam se, jer je sva moja pažnja bila usmjerena na prostoriju koju je otkrio Miljenko: GNJEZDO! JAJA! Totalno u transu, već u drugom potezu koristim svoje posebne mehaničarske sposobnosti kretanja kroz "tehničke" hodnike (ja ne znam kak se ovo zove na hrvatski) kako bih u skoku (veru) brzo stigla do željenog odredišta. Pri tome sam jasno proizvela malo previše zvuka, pa se meni i Miljenku pridružio prvi alien, neka mala larva, niš pametno. Moram reći da je ovaj potez kod mojih suigrača izazvao blagi antagonizam prema meni. Ali ja sam samo išla za svojim instinktom, koji sam opravdala s "pa mora biti malo zanimljivo...", što nije nimalo popravilo njihovo povjerenje.

S prvim alienom tako je vrlo brzo došlo vrijeme bolje svjesnosti ili trenutak da se odlučimo za jednu od dvije misije koje je svatko od nas imao u ruci. Kako sam već bila u gnijezdu i na putu da zgrabim "my precious" jaje, ja se nisam puno dvoumila. Moja misija zahtjevala je da pošaljem signal Zemlji, te s jajetom pobjegnem u kapusli za spašavanje ili odem u hibernaciju i preživim, ali definitvno s jajetom. Jaje je najvažnije. Miljenko se vjerujem zbog svoje prirode također nije puno dvoumio. Vjerujem da je bio i bar malo ponukan mojim neočekivanim postupkom kad je izabrao misiju "Hostile takeover", koja je zahtjevala da na kraju igre bude mrtav barem Sadistiko, ako ne i svi ostali, osim njega samog. Vjerujem da ni Luka u tom trenutku nije imao puno nedoumica, jer su dva sudruga već bila u gnijezdu. Misija "Ab ovo"- da netku u laboratoriju istestira jajce činila se već na pola gotova. Hahaha, kako je bio u krivu. Za test se jaje mora žrtvovati, a ja jaje NEDAM! Sadistiku su također navrla polusjećanja na ranije doživljeno, te je shvatio da je brod njegov najbolji i njastariji prijatelj, prijatelj koji ga nikad nije iznevjerio (za razliku od nas). Njegova misija "The oldest friend" nalagala je da brod i on definitivno prežive, za što je trebalo usmjeriti kurs prema Zemlji i da rade ona dva motora. A ako se to slučajno ne bi dogodilo (jer mu gamad od lažnih prijatelja nije pomogla), tada pobiti sve te lažne prijatelje.

Dobro, što se događalo dalje? Ja sam onu larvu brzo i lako ubila šakom, te potez nakon toga ugrabila jaje. Sadistiko je otišao do pilotske kabine i tamo unio ispravne koordinate prema zemlji. Nedugo nakon toga, Miljenko je otišao tamo "da ga provjeri". U tom trenutku nije se još usudio otkriti kao izdajnik ili se nije snašao ili je mislio: Idemo vidjeti hoće li Sadistiko sam od sebe umrijeti, a ako ne, imam još vremena popraviti (tj. pokvariti) stvari. Prvi event koji je došao tu negdje nas je zgodno poštedio, a isto vrijedi i za ostale nadolazeće evente do pred sam kraj (evente skoro da nismo ni osjetili). Luka je vjerojatno mislio: Super, drugi će sve napraviti za mene. Razmišljao je jedino da bi trebalo i taj lab vidjeti gdje je, a Slavica će onda odnest jaje na testiranje. Tražeći lab, naletio je na komunikacijsku sobu, od kuda je usput poslao signal. Meni je bilo zgodno što se ta soba brzo otkrila, jer je dio moje misije zahtjevao da JA pošaljem signal. Zaputila se ja fino do tamo s tom namjerom, no u postupku sam dozvala odraslog aliena u susjednu sobu za promatranje. U tom trenutku Luka si je vjerojatno mislio... Idem pomoć Slavici da se što prije oslobodi da može to jaje što prije odnest do laboratorija. Zašto bi gubila poteze na borbu s alienom. Vodeći se tom mišlju, šiknuo on granatu ravno iz signalne sobe k nama. "Sklanjaj se iza stola!!", prekasno sam čula... Granata je raznijela alienu glavu, ali kako je i moja šaka bila negdje blizu, i ona se raznesla. Dobila sam svoju prvu ozbiljnu ranu, te od tad na dalje hodala brodom s "batrljkom", na što me Sadistiko s oduševljenjem više puta podsjećao... Pazi da ti jaje ne ispadne! Nisam rekla, ali to jaje nije malo. A ne, ne, to je ogromno jajce. No, uz bacač vatre u jednoj ruci, jaje je našlo svoje mjesto pod pazuhom druge i "sigurno" sam nastavila dalje. Nije bilo lako, pogotovo sa svim tim zelenim sklizavim đubrom po cijelom tijelu. Kud god bih krenula, slijedio me pokoji alien. Dva puta sam doduše uspjela proći uz nevjerojatne napore bez da sam proizvela ikakav zvuk. Otkrivali smo tako po malo prostoriju po prostoriju. Ja sam nakon što sam poslala signal, gledala da što prije pobjegnem s broda. Kako je bilo još dosta poteza do samootvaranja hibernacijskih komori, pomislih da je najbolje pokrenuti samouništenje broda, pri čemu se odmah otvaraju kapsule za spašavanje (njih 3). Par poteza poslije otkrili smo i generator od kuda se to moglo i napraviti. Zaletih se tamo i pokrenuh. Luka je na putu prema motorima sreo jedno od čudovišta koje ga je u borbi ozbiljno ozlijedilo. Karma, reklo bi se, jer ozbiljna rana koju je zadobio bila je upravo ozljeda šake. Hmmm. Osveta ruga_se S druge strane, mogao je primiti od mene i korisne "savjete" kako da postupa u određenim situacijama sad kad ima samo jednu upotrebljivu ruku! :bleh

Za to vrijeme, Miljenko i Sadistiko su bauljali po brodu, skupljajući korisne stvari, medikamente, oružja i oruđa. Luka je provjerio jednu mašinu i rekao da radi. Neš je čeprkao po njoj i veli: "Radi." Ostali su mu bili skloni vjerovati, ali ja baš i ne s obzirom na iskustvo s granatom. On je kao znanstvenik s vremenom stekao mogućnost ponekad koristiti udaljene sobe s kompjuterom, te je vrlo lako ugasio moj self-destruct alarm. Lagano mi blijedi sjećanje na daljnje događaje, znam da sam se uputila i ja prema motorima, ali sam uspjela pritom prizvati alien kraljicu i još jednog odraslog aliena u istu sobu. Iz nekog razloga, svima je pasalo da su oni tamo (i meni), jer smo ih (barem kraljicu) ostavili tamo do kraja igre. Počelo je lagano nepovjerenje svih prema svima, a kraljica je služila kao štit. "Nemreš preko kraljice do mene" :) Kad sam skužila da mi samouništenje neće upaliti, preusmjerila sam se na čekanje da se automatski (u 8. rundi?) upale hibernacijske komore. Trebalo je preživjeti do tada. Luka je u međuvremenu skužio da se ja prešetavam s tim jajetom po brodu i ne idem ni blizu laboratoriju koji je stajao već nekoliko krugova otkriven i nekorišten. To ga je ponukalo da krene prema meni u namjeri da on preuzme to jaje i istestira ga. Očito ja nemam vremena. Kad je stigao do mene (a nije bio kratak put), nemalo se iznenadio činjenicom da ja to jaje nedam. Nedam ni za super duper stvari koje mi je nudio u zamjenu. Nedam i nedam. "It's mine... My own... "






Tako negdje u to vrijeme (a i prije) Miljenko je kovao opaki plan da nas sve pošalje u dubok svemir, dok je sam sebi otvorio jednu kapsulu za spašavanje. Ja sam isto ciljala tu kapsulu, ali nikako nisam mogla do nje prije Miljenka, pa sam odustala. Naime, da bi pobjegao moraš biti u za to predviđenoj sobi (evakuacijskoj komori), te pokušati neometan bijeg. Ako te alien presretne, više sreće drugi put...

Do tada sam ja u borbi s jednim od aliena zadobila drugu ozbiljnu ozljedu: nezaustavljivo krvarenje iz prijašnje i novonastle rane. To me je činilo vrlo ranjivom na kraju svake runde, te sam bila u vrlo kritičnoj situaciji. Sadistiko se kao nešto nudio da će mi pomoći ako dođem do njega. Imao je dosta lječiteljskih stvarčica. Ja sam pak u općem nepovjernju radije otišla do sobe za liječenje na brodu, gdje sam si malo pomogla, da bih očekivano na kraju iste runde zadobila i posljednju ozbiljnu ozljedu. Mrcinski alien otrgnuo mi je i drugu zdravu ruku. Jaje je poletjelo preko pola sobe, a ja sam ostala nepomično ležati u lokvi krvi.



Ubrzo smo svi (i moj duh) svjedočili Miljenkovoj izdaji. Gad se zaletio u pilotsku kabinu i promijenio kurs nekamo (uz zlokoban smijeh). Svi su odmah znali da ih je preusmjerio negdje daleko od zemlje. Luka, međutim, nije mogao dopustiti da to prođe nekažnjeno. Slučajno se našao u "airlock control" sobi, te je pokrenuo hitni "airlock" postupak u pilotskoj kabini. Miljenko je imao taman dovoljno alata da se u zadnji čas izbavi. U tom trenutku. U sljedećem potezu pohitao je prema evakuacijskoj sobi, da bi opet i tamo bio zaključan, te bio prisiljen još jednu rundu igre trošiti na razvaljivanje vrata. Kad je Luka i treći put napravio isto, Miljenko više nije imao snage, te je na kraju te runde završio u dubokom svemiru. Kako se i kaže, treća sreća.



Ostala su dva hrabra i dobra preživjela heroja: 4 kruga do neminovnog kraja. Ne gubeći nadu, skovali su plan za pobjedu. Sadistiko je u tom trenutku imao manje ozljeda, te se zaletio do pilotske kabine, obećavši Luki da će mu usput dohvatiti jaje koje se nalazilo nedaleko mojeg leša. Luka je trebao valjda čekati u laboratoriju da ga istestira. Međutim, u tom trenutku brod je već odzvanjao od aktivnosti, zvukovi su se širili brodskim hodnicima, te se je bilo vrlo teško kretati. Sadistiko je još bio u pojačanom stresu zbog ogromne odgovornosti spašavanja svog naboljeg prijatelja- broda. Svi znamo da je teško funkcionirati pod stresom. Pri kretanju slao je zvukove baš onim hodnicima gdje nije trebalo i tako je vrlo brzo od neozlieđenosti došao do stanja pred smrt. Još jedan loš event koji je donio još malo gamadi... i to je bilo to i za hrabrog Sadistika.




Luka je bio zdravstveno u nelošem stanju, ali bilo mu je sasvim jasno da to jaje neće uspjeti istestirati i ujedno se i spasiti. A koja je tada njegova svrha kao znanstvenika? Bolje da se ne vraća na zemlju bez saznanja o jajatu ovog opasnog neprijatelja. Očajan, pokrenuo je airlock postupak na airlock sobu i sam sebe izbacio u svemir.



Tako je čitava posada Nemesisa završila neslavno svoje putovanje kući. The end.

Sad, kad je sve opisano, bilo bi mi drago ako bi duhovi ekipe koja je bila sa mnom podijelili još svojih opservacija o partiji iz svojih perspektiva, jer je nemoguće popratiti sva zbivanja iz samo jedne perpektive (pogotovo kad pogineš, pa te više niš ne zanima). Također, u mnogome sam samo nagađala kaj ste vi mislili szbunjen .

Drugo, vrlo važno: Da smo igrali sve točno prema pravilima, igra bi puno drugačije izgledala.
1. Ja se ne bih mogla samo tako 2 puta izvući bez zvuka jer sam cijelo vrijeme nosila zeleni šljam na sebi. U takvim okolnostima zapravo se u svim hodnicima proizvodi zvuk, te bi alien neminovno napao mene, ali bi se i hodnici pročistili (stišali). Možda bih se ranije odlučila otići istuširati... Tko zna...
2. Airlock postupak se može pokrenuti samo u žutim sobama. Niti je kokpit žuta soba, niti evakuacijska soba, te se onog gadnog skauta nije moglo na taj način ubiti. Možemo se samo nadati da bi gad crko i onako od aliena. Ali vjerojatno bi pobjego i pobijedio.
3. Miljenko je čitao i znao sva pravila :D
Ovi su korisnici zahvalili autoru Slavica za post (ukupno 9):
dadokockicaValsimmiljenkosadistikotanelornjuri006dlakarmado

kockica
Reactions:
Postovi: 1870
Pridružen/a: 09 vel 2015, 13:55
Lokacija: Zagreb - Rakovica
Ima zahvala: 1227 puta
 pohvaljen: 816 puta
Status: Online

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la kockica » 14 ožu 2020, 18:24

:thumbs Epski opis, zvuči baš intrigantna igra (a i cijena, provjerio :D)

Avatar
sadistiko
Reactions:
Postovi: 3658
Pridružen/a: 15 ožu 2013, 08:04
Lokacija: Petrinja
Ima zahvala: 1926 puta
 pohvaljen: 1897 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la sadistiko » 14 ožu 2020, 19:11

Hehehe, nisam ni očekivao lošije! Svaka čast Slavice, mogu ti reći da si dobro pogodila situaciju i otprilike sam (barem ja) u razmišljao određenim situacijama. Nema se tu šta za dodati osim da sam vas ja spasio od prvog aliena jer sam iz susjednog kokpita doletio da vam ubijem ono malo čudo koje se pojavilo.
Samo bi dodao da sam u trenutku smrti imao samo jednu opasnu ranu, a imao dovoljno ljekova i zavoja da to saniram, ali radi manjka vremena nisam obratio pažnju na to da bi ipak mogao poginuti. Kako do tada nitko od vas nije dobio odjednom dvije opasne rane mislio sam nema šanse da poginem, a kad ono iznenadni napad aliena repom, prepolovio me samo tako :-(
Ovi su korisnici zahvalili autoru sadistiko za post (ukupno 2):
miljenkoSlavica
slika

Odgovori

Natrag na “Blogovi iz boardgame svijeta”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 1 gost.