Vlakom prema jugu? Čega to ima na jugu?
Ne znam. More, plaža, sunce…? No, nema ovo veze s tim “jugom”. Zapravo stvar nije u “jugu” nego u “Vlakom prema jugu”. “Vlakom prema jugu” jedan je od meni omiljenih domaćih filmova u kojem je briljirao pokojni glumac Franjo Majetić (je, to je onaj iz još poznatijeg filma “Tko pjeva zlo ne misli”) i koji tako toplo i šarmantno priča priču o Novom Zagrebu. Za taj, južni dio Zagreba vežu me najljepša sjećanja iz djetinjstva jer sam baš tamo proživio gotovo svu svoju mladost. Pa, kako me igranje igre koju ću danas ovdje opisivati veseli na isti način kao i sjećanja na Novi Zagreb i kako baš ova igra ima jako puno veze s vlakovima, logično je da sam za naslov kolumne uzeo ime baš ovog filma.
Tako smo došli i do igre s vlakovima i to jako dobre igre s vlakovima. Igre Ticket to Ride: Europe (mogli bismo to komotno prevesti kao Karta za vožnju po Europi ili Vozna karta za Europu) koja će vas odvesti u svijet vlakova, pruga i putovanja za stolom. Pravi mali zemljopis u igri. Fino ćete sjesti za stol s drugim vlakovođama i planirati vlakovne rute, slagati vlakovne kompozicije i tako putovati po nekom dijelu svijeta. Pa tko proputuje više i uspješnije neka bude i pobjednik. 🙂
Spremite kofere, putujemo.
Ticket to Ride: Europe
Ova fenomenalna obiteljska igra zaista će vas podučiti i ponešto zemljopisa jer ćete spajati vlakovne rute iz grada u grad bilo po Europi, Americi, Aziji ili negdje drugdje, ovisno o verziji ili proširenju igre. Klinci će tako naučiti gdje se po prilici nalazi neki malo važniji grad, a na vama roditeljima je da im usput još ponešto o njemu kažete (ne, to nema veze sa samom igrom, nego s dobrom voljom roditelja 🙂 ). Puno ćete planirati i “naraditi” se u ovoj igri, ali baš s jednim posebnim užitkom. Meni je ovu igru uvijek lijepo i uzbudljivo iznova igrati sa svojima. Igrati je mogu svi stariji od 8 godina, podržava do pet igrača, a na ukupnoj svjetskoj ljestvici je 84. (na obiteljskoj čak 8. po redu!)
U Ticket to Ride: Europe igri igrači skupljaju u svojim rukama karte raznobojnih vagona i lokomotiva, te kada ih skupe dovoljno u nekoj boji mogu na ploči izgraditi vlakovnu rutu (prugu) između dva susjedna grada (I Zagreb je među njima). Neke rute su kraće, neke su dulje, a neke čak mogu izgraditi i dva igrača paralelno. Što je dulja ruta, trebati će vam više karata, ali su i bodovi dobiveni za to veći. Karte se uzimaju ili iz kupa iz kojeg nemate pojma što ćete dobiti jer su karte skrivene ili iz pet otvorenih karata na stolu, pa si možete probrati vagone koji vam trebaju. Možda uzmete i poneku lokomotivu jer ona mijenja bilo koji vagon (jocker karta).
I tako, vagona ste se nakupili u rukama i sada treba nešto i izgraditi. Rekoh da se gradi između susjednih gradova, ali nisam rekao što se sve gradi. Naime, u običnoj igri Ticket to Ride koja vas vozi po Americi grade se samo pruge, no mi europljani smo očito inventivniji, pa osim pruga u ovoj malo boljoj verziji igre, baš ovoj koju opisujem gradimo i trajektne rute, a bušimo i brda s tunelima i bavimo se kolodvorima. Ništa to nije teško, samo dodaje još malo uzbuđenja samoj igri.
Obične pruge graditi ćemo jednostavno: Koliko polja u nekoj boji ima željena vlakovna ruta, toliko karata vagona te boje moramo odbaciti. Tim lakše ako je ruta na ploči sive boje, pa možemo odbaciti seriju istih vagona bilo koje boje. Na ploču zatim stavimo svoje vagone i tako smo tu rutu zauzeli za sebe. Trajektne rute graditi ćemo na isti način, ali će nam tu trebati i poneka lokomotiva. Koliko? Sve piše na ploči. Još izazovniji su tuneli. Kad baš želite probušiti Alpe morati ćete se suočiti i s malo rizika. Naime, ako vam pruga ide kroz tunel i vi odbacite sve potrebne vagone za njezinu duljinu, to još ne znači da ste prokopali brdo. Sada trebate otkriti tri karte s onog skrivenog kupa karata s vagonima, pa ako naletite na kartu u boji vagona vaše tunelske rute morati ćete iz ruke izbaciti još jednu kartu vagona u toj boji. Najnesretniji morati će odbaciti i do tri dodatne karte, pa se prije “tuneliranja” opskrbite s malo više ovih karata nego što vam treba. O kolodvorima još malo šutim jer vam nisam rekao baš sve tajne ove igre. Namjerno ili slučajno izostavih vam možda najbitniju stvar u igri: Još neke jako bitne karte – karte zadanih ruta.
Pri samom početku igre, a i kasnije ako to želi svaki igrač osim karata vagona uzima si i poneku kartu zadanih ruta koje ako ostvari dobije mnoštvo dodatnih bodova, ali i izgubi na kraju igre u slučaju da je nije ostvario. Tih zadanih ruta ima kraćih i duljih i one prolaze kroz više gradova spajajući nasuprotne krajeve svijeta, s više ili manje bodova, no za njih znate samo vi. Odnosno, svaki igrač ima svoje tajne rute koje želi ostvariti, pa time gužva na ploči postaje veća i teža. Tu nastaje i problem ako vam neki igrač mazne komadić između dva grada iz vaše zadane rute. Tada vam ruta sigurno otpada i jedino što možete je uzeti novu kartu rute i graditi negdje drugdje.
Eh, tu sada stvar spašavaju kolodvori. Kolodvore gradite odbacujući jedan, dva ili tri vagona u istoj boji, ovisno kojeg po redu gradite. Gradite ga u željenom gradu i to onome gdje prolazi “ukradena” ruta iz vaše zadane rute s kartice. Drugim riječima, kolodvorom dio tuđe rute između dva grada proglašavate svojom kako bi ipak uspješno odradili tu zadanu rutu i ostvarili, a ne izgubili bodove na kraju igre.
Igra se sve dok netko ne ostane na nekoliko figurica vagona. Tada se prije konačnog zbrajanja još samo utvrdi tko je izgradio najdulju neprekinutu prugu kroz Europu, zatim se zbrajaju bodovi ostvareni sa svih vaših ruta, ostvarenih zadanih ruta s kartica, od najdulje rute ako je vaša, pa još od viška neizgrađenih kolodvora dobijete po četiri boda. Putovanju je tu kraj, a pobjeđuje igrač s najviše ostvarenih bodova.
Ticket to Ride osebujna je igra i zbog toga što se za nju može nabaviti mnoštvo proširenja u vidu raznih drugih karata svijeta po kojima se grade pruge, a tu je i dječja verzija igre kojoj dajem malo pažnje na kraju iako je malo teže nabavljiva kod nas.
Kao i za sve druge odlične igre, tako smo i za ovu igru pripremili kvalitetan prijevod pravila koji možete preuzeti s ovog klika. Ako ste se ipak odlučili ili imate neku drugu verziju ove igre, onda pogledajte ovdje pod “T” što za Ticket to Ride imamo od prijevoda.
Ticket to Ride: First Journey
Za naše male putnike ovo je odlična igra koja će ih na lakši način upoznati s njezinim velikim bratom. Osim što su slikice vagona na kartama baš dječje, tako su i pravila jednostavnija i lakša za svladati malenim dječjim glavicama. U ovoj verziji igre također se skupljaju karte vagona i lokomotiva i grade vlakovne rute, ali nema velikih zadanih ruta, nego mali igrači imaju zadane rute između dva grada, pa kada izgrade jednu rutu, ako imaju i takvu zadanu rutu, otvaraju si tu karticu. Kartice ruta nemaju bodove, pa tako ni negativne, a pobjeđuje igrač koji prvi otvori šest ovih zadanih ruta. Nagrađuje se i igrač koji uspješno spoji dva kraja kontinenta s istoka na zapad. Igra postoji u američkoj i europskoj varijanti bez razlike u pravilima. Igrati je mogu klinci od 6+ godina.
I, stigli smo do kraja današnjeg puta. U idućem tekstu vodim vas na Divlji Zapad. Do tada – putujte!