Viticulture Essential Edition

viticulture1.jpg Vjerujem da su barem neki od vas doživjeli kada bi vam neka osoba bila tek simpatična kada je prvi put upoznate, i samo povremeno se družite kada biste se slučajno sreli, i ono, lijepo vam je na tim zajedničkim kavama, ali ne vidite tu ništa više od ugodnog prijateljstva, a onda nakon nekog vremena sami sebe ulovite kako se smješkate dok joj pišete poruke na mobitelu i shvatite da vas je nešto baš jako zakačilo.

Ali ne pričam o svojoj voljenoj, već želim objasniti kako Viticulture nije bila igra koja me je zaslijepila na prvi pogled. Je, dopala mi se nakon prve igre, lijep dizajn, dobra igrivost, ali nije planula buktinja. Uvijek su neke druge igre izlazile prije nje na stol, ali kada bismo se nje sjetili, bila bi reakcija, “pa zašto da ne?“. I sa svakim novim igranjem, odjednom me nakon nekog vremena lupi u glavu kako mi se jako dopada ova igra.

Sve je počelo kad je ekipa na forumu htjela uhvatiti svoj primjerak igre Scythe koji je u to vrijeme imao svoju crowdfunding kampanju na Kickstarteru, pa sam se i sam dao navući na istu. Tada sam prvi put čuo za izdavačku kuću Stonemaier Games i zainteresirao sam se i za ostale njihove igre, a od svih mi je najveću pažnju privukla upravo Viticulture, kojeg su baš ponovo izdali u novom ruhu – Essential Edition, najviše iz razloga jer mi se učinila da je dobra igra za parove. Primjetio sam da se na našem forumu starije izdanje ove igre tek stidljivo spominje tu i tamo, ali zato su to bile riječi hvale, uz važnu napomenu da je njeno proširenje Tuscany jako bitan dio ove igre. Napokon sam se odvažio na kupnju i danas ne mogu zamisliti svoju kolekciju bez ovog dragulja.viticulture2.jpg

Neću o ljepoti i kvaliteti komponenti (izvrsni su!), već me je iznenadilo kako je tema dosta dobro integrirana u igru, od sadnje loze do konačne prodaje vine. Doduše, ima nekih manjih dijelova u igri koji baš nemaju veze sa stvarnošću, ali kako je uostalom i objašnjeno, to je mala žrtva da bi se dobilo na igrivosti, i stvarno nemamo prigovora zbog toga.

Viticulture Essential Edition, osim osnovne igre iz starijeg izdanja, sadrži i četiri manja modula iz već spomenutog proširenja Tuscany, ali oni su, izuzev dijela za solo igranje, tako lijepo integrirani u samu igru, pa nismo odmah ni shvatili o kojim je dijelovima riječ, a sad kad napokon znamo, igra nam je potpuno nezamisliva bez njih.

Svaki igrač ima svoju ploču koja predstavlja njegovo vlastito gospodarstvo, i kako na nju postavlja drvene figurice struktura koje gradi, kartice loza koje sadi na svojim poljima, te žetone za grožđe i vino, može lako pratiti kako se njegovo imanje razvija.viticulture3.jpg

Glavne akcije se dešavaju na igraćoj ploči koja je tematski podijeljena na 4 godišnja doba. U proljeće igrači biraju redoslijed odigravanja poteza, i oni koji biraju da će se ranije dizati, prvi će doći na red kod korištenja akcija, ali će ostati bez vrijednih bonusa koji ostaju igračima koji se vole malo kasnije dizati i možda zbog toga propustiti neke akcije. Na jesen se izvlače kartice posjetitelja koji posjećuju vaše imanje i donose vam neke vrijedne bonuse, novac i bodove, dok se ljeti i zimi biraju akcije poput izgradnje struktura, sadnje, berbe, proizvodnje vina, ispunjavanja narudžbi, osposobljavanja novih radnika, odigravanja posjetitelja i sl.

Postoji nekoliko vrsta kartica, kartice loza koje sadite na svojim poljima, narudžbe koje morate ispuniti da biste dobili vrijedne bodove i prihode, te kartice ljetnih i zimskih posjetitelja. Uz to, na početku igre svaki igrač dobije tzv. Mamas i Papas kartice, koje vam određuju s kojim ćete karticama, novcem i strukturama početi igru, a svidjela nam se varijanta gdje svatko dobije po dvije Mamas i Papas kartice, i onda izabere svaku po jednu, a drugu odbaci. I upravo zahvaljujući svim ovim karticama igra posjeduje dobru dugovječnost.viticulture4.jpg

U prvoj igri se pomalo izgubite u detaljima odakle početi, ali kada jednom ulovite korak, na kraju igre, čak i ako izgubite, želite odmah ponovo igrati da isprobate neke nove kombinacije koje vrtite u glavi jer ima nešto zarazno u samoj igri. Igra je zahvalna u tome što ne kažnjava teško neki pogrešan potez, osim ako ih baš ne nanižete, pa još stignete uhvatiti korak. Naravno, to se mijenja kada svi postanu iskusniji i počnu optimizirati svoje poteze, i igra postaje jako napeta, posebno kada su vam neka akcijska polja blokirana od strane drugih igrača, katkad često i namjerno, pa morate dobro pratiti svoje protivnike i planirati zaobilazne puteve do pobjede. Napetost se posebno ispoljava kada svima postane jasno da se igra bliži kraju, i onda krene čupanje svakog mogućeg boda. A osim uzimanja akcija na ploči, važno je i kako igrate kartice u ruci, pogotovo posjetitelje koji pametnim igranjem mogu biti moćan element u igri.

Najjednostavnija strategija je proizvodnja vina i ispunjavanje narudžbi, ali kada svi igraju tako, i pritom ignoriraju ostale segmente igre, često nedostaje mjesta za izvršavanje akcija, sama igra zbog toga djeluje sporija i ne toliko zanimljiva, pogotovo na početku kada tek trebate izgraditi potrebne strukture. Svakako postoje i drugi putevi do pobjede koje tek treba istražiti, pa se znala desiti situacija gdje bih recimo ispunjavao najviše narudžbi, a na kraju bih završio treći.

Što se tiče dojma igranja udvoje, zbog čega sam je i nabavio, igra dobro funkcionira, ali je znatno bolja sa više igrača. Postoje neke kartice posjetitelja koje imaju više smisla kada je više igrača za stolom, ali to čak i nije bilo presudno, već akcijska polja na ploči. Kako igra podržava igranje za 2 do 6 igača, za svaku akciju postoje tri polja, s time da se za igru sa dva igrača koristi samo prvo polje, drugo se koristi kada je broj igrača 3-4 itd., a samo ta druga polja imaju neke bonuse koje dobivate kada postavite svog radnika na njih, i koji su nam se strašno svidjeli, pa bi nam isto strašno nedostajalo kada bismo opet igrali samo udvoje. Srećom, nova ploča u proširenju Tuscany nam je ispravila taj nedostatak i igra je počela češće izlaziti na stol, ali o tome u drugom članku.

Kako me je netko pitao, u čemu je fora sa ovom igrom, nema tu nekakvih novih mehanika, i da li bih primjerice nakon nje odigrao Lords of Waterdeep? Srećom nije to pitao moju voljenu koju je stražno naživcirala dotična igra da bi je zubima iskidala, ali moj odgovor  je bio ne, Viticulture mi je znatno bolji, a zašto, objašnjenje se nalazi na početku članka, neke stvari vam se jednostavno neprimjetno uvuku pod kožu.