Through the Ages – a New Story of Civilization

TTA1.jpg

Dosadan uvod

Tijekom jedne partije 7 Wonders Duel žena i ja smo naišli na još jednu zajedničku poveznicu nostalgičnim prisjećanjem na staru računalnu igru Civilization II (eh, da, definitivno nas možete smjestiti u pretpovijesna bespuća), koju smo, kako je ispalo, oboje obožavali i danima igrali i to je bio onaj klik u mojoj glavi da iznenadim ženu jednom društvenom igrom upravo sa temom izgradnje civilizacije. Naravno, lako je to reći, ali koju točno igru izabrati za nas dvoje? Na kraju, zahvaljujući njenoj visokoj poziciji na BGG listi igara (u trenu dok ovo pišem, drži čvrsto drugo mjesto), i prije svega preporukama na našem forumu, konačno sam se, uz Clash of Cultures o kojoj već postoji izvrsna recenzija na našim stranicama, odlučio za Through the Ages – a New Story of Civilization (u daljnjem tekstu TtA).

I dok se mojoj ženi na vizualni dojam jako svidjela Clash of Cultures, prema TtA je bila jako skeptična jer kakva je to igra bez mape po kojoj se pomiču jedinice i niču gradovi? Igrom slučaja, kada smo htjeli proučiti i odigrati jednu od te dvije igre, ženina želja Clash of Cultures je tada bila nedostupna, pa smo otvorili TtA i cijelo popodne uz kavicu proučavali pravilnik koji nas je, bez obzira na broj stranica i kompleksnost same igre, jako oduševio zbog svog jasnog i jednostavnog stila kojim je napisan, pa smo jedva dočekali prvu partiju.

Dužina igranja – mana ili prednost?

Očekivano vrijeme trajanja jedne partije od minimalno 3 sata, ali zapravo i puno duže jer znamo je rastegnuti na 4 sata, bilo je glavni razlog zašto sam zazirao od nabavke ove igre, jer zbog naših obiteljskih prilika bilo je za očekivati da će prerijetko izlaziti na stol, ali kako sam se prevario! Upravo suprotno mojim očekivanjima, TtA je u našem domu postala najčešće igrana igra, uz rizik da dan kasnije budemo mamurni od manjka sna. Igri bi se moglo prigovoriti dugo trajanje, ali s druge strane nam se čini da ne bi valjalo kraće vrijeme igranja, jer cijelo vrijeme osjećamo kako se naša civilizacija polagano razvija od svojih skromnih početaka da bi prema kraju uhvatila veliki razvojni zalet.

Igra je cijelo vrijeme bogata odlukama, i to od samog početka kada zapravo malo toga možete napraviti ali zato određujete pravac razvoja vaše civilizacije, a prema kraju kada imate više mogućih akcija, nastojite pronaći i ostvariti određenu sinergiju raznih kartica kojima ćete pokušati ostvariti prestiž vaše civilizacije. Prva partija igre se preporuča bez uključenog 3. doba (postoje antičko, 1. srednjovjekovno, 2. novovjekovno i 3. moderno doba), i ima smisla dok se upoznajete sa ovako kompleksnom igrom, ali ako tako nastavite i dalje igrati, osjetit ćete kako vam nešto fali, jer taman su vam se u 2. dobu konačno posložili svi kotačići stroja vaše civilizacije koja je sada spremna trčećim koracima zagrabiti u budućnost, pa izostanak 3. doba bude antiklimaktičan. Slobodno prepuštam vama na procjenu je li dužina igre njena mana ili prednost.

Osjećate da gubite? Ne odustajte!

U nekoliko partija nam se interesantnim pokazalo da čak i ako jedan igrač do polovice igre bodovno jako odmakne protivniku koji si počinje misliti ima li uopće smisla nastavljati ovu agoniju, odgovor je da ima! Ako je taj drugi igrač u prvom dijelu igre dobro poslagao temelje svoje civilizacije privremeno zanemarujući kulturu, do kraja igre može dostići, pa čak i debelo prešišati vodećeg igrača. Jednom se nakon jedne takve partije moja voljena dobrano naljutila na mene, jer sam prvi dio igre kukao i uzdisao (slažem se, bilo je to iritantno sa moje strane), da bih na kraju tako premoćno pobijedio što me i samog iznenadilo. Uglavnom ne odustajte, a čak i ako gubite, iskoristite vrijeme za učenje novih stvari koje ćete koristiti ili izbjegavati u sljedećoj partiji.

Prelijepa apstraktnost igre

Kako ste mogli shvatiti, igra je donekle apstraktna jer nemate neku točno definiranu povijesnu civilizaciju, premda se na igraćim karticama nalaze stvarne povijesne osobe i zgrade. Kako nema mape, nemate niti teritorij koji vizualno širite i branite ili sa njega vršite agresije na susjede. A bez teritorija nemate niti razne figurice vojnih jedinica i radnika već kockice u raznim bojama.

Sve što imate je vaša igraća ploča koja predstavlja temelj vaše civilizacije i na nju i oko nje postavljate kartice te razne male kockice. A ta ploča je genijalna koliko je pregledna i na njoj postoje likovni prikazi koji vas podsjećaju što primjerice morate napraviti na kraju svog poteza. Jer uz toliko toga što se dešava u igri, neke stvari možete previdjeti, a zato je tu od pomoći i dobro pregledan list koji vas podsjeća na sve moguće akcije u vašem potezu, i kojeg često konzultiramo na početku svog poteza da ne bismo od uzbuđenja što smo našli neku idealnu kombinaciju, slučajno preskočili neku fazu igre.TTA2.jpg

Kockice, puuuno kockica!

Postoje više kockica u raznim bojama i koje su nam vizualno lijepe, i genijalno nam je kako su jednostavne a vrlo učinkovito iskorištene, te nam jedina i to vrlo sitna zamjerka ide tek na njihovo postavljanje na naše ploče na početku igre.

  • Plave kockice predstavljaju resurse, i ovisno o tome gdje ih koristite, mogu predstavljati hranu za novačenje novih radnika i hranjenje stanovništva, te rude koje vam služe za izgradnju novih zgrada, vojnih jedinica i čuda.
  • Žute kockice predstavljaju stanovništvo iz kojeg novačite svoje radnike za poljoprivredu i industriju, znanstvenike i umjetnike koje proizvode znanstvene i kulturne bodove, te vojnike.
  • Broj bijelih i crvenih kockica predstavlja broj civilnih i vojnih akcija koje možete koristiti na vašem potezu.

Svi započinju sa istim brojem kockica, ali to se mijenja u igri. Bijele i crvene kockice su određene prije svega vašim sustavom vladavine, ali njihov broj se mijenja promjenom sustava vlasti, te nekim karticama. Određeni broj žutih kockica koji predstavljaju vašu opću populaciju se uvijek gubi na kraju određenog razdoblja, a isto tako se njihov broj, kao i broj plavih kockica isto može mijenjati nekim igraćim karticama.TTA3.jpg

Kartice

Druga glavna komponenta su vizualno lijepe kartice, a koje se generalno dijele na civilne i vojne, te na 4 različita povijesna doba. Naravno, prvo odigravate kartice jednog doba, i kada se potroše, prelazite na sljedeće doba. U civilnim karticama imate vođe, čuda, tehnologije, sustave vlasti i zgrade koje postavljate na svoju igraću ploču i, naravno, daju vam određene benefite. Imate i razne akcijske kartice koje se jednokratno koriste za određene popuste. Vojnim karticama, naravno, utječete na svoje protivnike, bilo direktnim ili indirektnim djelovanjem.

Najveća fora nam je što prilikom isteka određenog doba neke kartice (vođe, nezavršena čuda, neiskorištene kartice u ruci) postanu zastarjele, pa ih morate odbaciti, i zato morate paziti na kup civilnih kartica doba koje trenutno odigravate da vas ne iznenadi smjena razdoblja. No upravo kod kartica nalazimo glavnu, možda i jedinu manu ove igre, a odnosi se na njihovu slabiju kvalitetu, pa preporučam da ih već prije prve partije odmah zaštitite protektorima.TTA4.jpg

Odluke! Odluke! Previše odluka!

Pobjednik je onaj koji ostvari najviše kulturnih bodova na kraju igre, a više je puteva za to. Pa iako ne jačaju direktno kulturu, ne smijete zanemariti ni znanost, industriju, pa ni vojsku. Zato imate i ploče na kojima pratite bodovni status u kulturi, vojsci i znanosti, a koje ažurirate na kraju svakog vašeg završenog poteza ili ako postavite ili izgubite sposobnosti kartica koje utječu na te statuse, pa vam za sve to treba dosta mjesta na stolu.

TTA5.jpg

Na svom potezu morate o toliko toga odlučiti; nahraniti sve brojnije stanovništvo koju novačite, a istovremeno brinuti o njegovom zadovoljstvu, stalno unaprijeđivati tehnologije da ne biste nazadovali za svojim protivnicima te se ujedno hvatati u koštac sa sve skupljim dostignućima, brinuti se za obranu, učinkovito koristiti svoje resurse jer ih inače pojede korupcija, paziti na protok vremena da vam ne propadnu kartice, a imate tek ograničen broj akcija koje morate optimalno iskoristiti pa sve morate fino balansirati inače ćete završiti u slijepoj ulici. Upravo isti onaj osjećaj zbog kojeg smo se kao djeca zakačili na spomenutu Civilization II.

Teško je suditi jer nismo puno igrali i još smo u fazi učenja, ali neke kartice bi nam se tijekom partije činile moćnije od drugih, no dosta ovisi i o tome u kojem trenutku ulaze u igru, pa već idući put ne bi bile tako moćne jer bi prekasno dolazile, ili bi se našao adekvatan odgovor za njih sinergijom drugih kartica, i iz tog razloga još nismo imali istu partiju. Također je dosta skupo prešaltati se naglo s jednog razvojnog pravca na drugi, što nam isto daje jedinstveni osjećaj razvoja civilizacije.

I zadnje slovo

Iako nismo igrali druge slične igre (na početku spomenuta igra Clash of Cultures još uvijek čeka bolja vremena da je isprobamo), TtA nam je uprkos svojoj apstraktnosti dala jedinstveni osjećaj izgradnje civilizacije zbog čega nam je postala najbolja igra u našoj kolekciji, i po nama zasluženo zauzima visoko mjesto na top listi igara. Toliko nas je zarazilo, da usprkos dugom trajanju igre, nakon partije još oduševljeno raspravljamo o igri, premda je ponoć davno prošla, a imamo najmlađe dijete koje će nam već u sedam ujutro utrčati u krevet da nas probudi.

Igra je inače namijenjena za 2 do 4 igrača, ali mi smo je dosad igrali samo udvoje i zaista super funkcionira, premda osjećamo da zbog nekih kartica (paktovi i slično) najbolje ipak funkcionira za 3 igrača, što potvrđuju i mišljenja drugih korisnika. Za 4 igrača se spominje da navodno stvarno predugo traje.

Inče, tvorac cijele serije računalnih igara Civilization je legendarni Sid Meier, koji je očito jako utjecao na cijeli žanr civilizacijskih igara pa i među društvenim igrama, te nam je bilo simpatično što su ga u TtA postavili kao jednog od vođa modernog doba.