Terraforming Mars: Prelude

 

TMP.jpg

Ženi i meni je Terraforming Mars dominantna igra koja je zasjenila sve druge igre u našoj, doduše ne velikoj kolekciji, ili da parafraziram Gordanove riječi, od ljubitelja društvenih igara, postali smo ljubitelji Terraforming Marsa i ostalih društvenih igara. Drugih igara se obično sjetimo jedino ako se desi neka posebno brutalna partija Terraforming Marsa gdje se jednom igraču (najčešće mojoj ženi) odlično poklope kartice i gazi protivnika koji bi tada najradije htio baciti cijelu igru kroz prozor (to sam uglavnom ja), pa napravimo mali predah i odigramo neku drugu igru, ali bez obzira koliko u njoj uživali, znamo da ćemo sljedeći put opet otvoriti Terraforming Mars. Iz tog razloga ćemo radije pimpati ovu igru sa svim mogućim proširenjima, negoli nabavljati nove igre koje će, posve izgledno, uglavnom skupljati prašinu, što je u konačnici idealno za nas ljude sa manjkom vremena i prostora za držanje igara.

Tako je skoro odmah po izlasku kod nas brzo udomljeno treće službeno proširenje, Prelude (a u trenutku dok pišem ovaj tekst, već sam uplatio za nadolazeće četvrto proširenje). Prelude je jednostavno proširenje koje se lako implementira u igru i nimalo ne remeti tijek igre što je veliki plus za ljubitelje osnovne igre. Za početak u maloj kutiji, čiji sadržaj se jednostavno prebaci u kutiju od osnovne igre, nalazi se 7 novih kartica projekata koje jednostavno umiješate među ostale kartice, i taman ih je toliko da ne razrijede kup, a za njih vrijede iste stvari kao i za ostale kartice, dobre su ili loše ovisno o trenutku u kojem ih dobijete. Ipak jedna kartica se posebno izdvaja svojom originalnošću jer na sebi ima tzv. džoker oznaku koja, jednom kada je postavljena u igru, nadalje u bilo kojem trenutku kada igrate može predstavljati bilo koju drugu oznaku koja vam je tada potrebna, primjerice da ispunite neke uvjete na kartici koju želite postaviti, ili osvojite neko postignuće i sl. Jako zgodno.

Tu je i 5 novih kartica korporacija koje smo kroz dvije partije zasebno isprobavali, ali već sa trećom partijom smo ih pomiješali sa drugim korporacijama. Uzaludne su mi rasprave koliko su korporacije dobro balansirane, jer recimo za neku korporaciju bismo se kleli da je prejaka ili preslaba, da bi već drugi put zasjala u sasvim novom svjetlu. U svakom slučaju lijepo začinjavaju igru nudeći drugačiji početni kapital i učinke koje ćete koristiti tijekom igre i sve izuzev jedne koja je striktno vezana za glavni sadržaj proširenja mogu se poput kartica projekata samostalno dodati u osnovnu igru bez ostatka proširenja. Time konačno dolazimo do glavnog sadržaja proširenja, a to je kup od 35 kartica Preludea.

Davno sam obećao da ću napisati ovu recenziju, ali trebalo mi je dosta vremena da se slegnu dojmovi jer dugo nisam bio siguran da li mi se ovo proširenje uopće sviđa. Za dojmove koje ću ovdje opisati, treba uzeti u obzir da praktički igramo samo žena i ja, sa uključenim ostalim proširenjima, pa možda drugi igrači imaju drugačija iskustva. Samu igru sam već opširno opisao, ali istaknuo bih neke stvari koje su nam se promijenile sa ovim proširenjem. Početak igre nam je uvijek bio spor, odnosno ostavljao je takav dojam. Prihodi su niski, projekti su skupi, i prošlo bi par generacija dok ne bismo donekle posložili proizvodnju, konačno počeli mijenjati lice Marsa, i povećali prihode. U tih par generacija malo što smo mogli napraviti, katkad bih na početku čak žrtvovao cijelu generaciju bez ijedne poduzete akcije kako bih uštedio prihode za projekte u sljedećoj generaciji.

Sa karticama Prelude to se mijenja. Kako i naziv proširenja sugerira, na početku igre svaki igrač dobiva 4 uvodne kartice od kojih sačuva dvije i prije nego sama igra počne, po utvrđenom redoslijedu igranja igrači redom otkrivaju te kartice, a one su itekako šarmantne, zavodljive i povremeno šaljive, pa nije čudo što smo isprva strasno bili zaljubljeni u njih. Uvodne kartice se ponašaju kao projekti, dakle na sebi imaju oznake, povećavaju produkciju resursa, ili daju određenu količinu istih, utječu na globalne parametre čime podižete svoj rejting i naravno prihode, s njima možete postaviti pločice na mapu ili uvesti projekte u igri, ali bitna stvar je što su one besplatne! To jest, uglavnom jer neke kartice će vam dati bonuse ako zauzvrat nešto žrtvujete (smanjite proizvodnju ili gubite resurse).

TMP2.jpg

Kada svi igrači odigraju ovu fazu Prelude, odnosno uvod, dalje se igra normalno nastavlja, ali kako je to sad drugačiji, daleko moćniji osjećaj dok razmišljate koju ćete prvu akciju poduzeti! Sada vam se otvara daleko više mogućnosti, a uvodna faza može pojačati učinke izabrane korporacije. Kao da ste u par sekundi odigrali barem dvije generacije unaprijed. Taj osjećaj i jednostavna implementacija, te bogatstvo izbora koje imate pred sobom na početku igre je ono što nas je trenutno opčinilo.

Sa uključenim proširenjem Venus Next i kućnim pravilom gdje je i Venerin globalni parametar bitan za završetak igre, igra bi nam trajala u prosjeku sat i pol, najčešće dva sata, to jest do najviše 14 generacija, uz korištenje faze svjetske vlade koju sam već opisao u recenziji za prethodno proširenje. Osobno nemamo nikakvih problema sa dužinom igre, dapače taman nam je, ali tijekom najava za ovo proširenje pisalo se da će se njime skratiti trajanje igre, pa ako su se neki možda tome nadali, moram napomenuti da će ostati razočarani. Da, sama igra će se možda skratiti za 1-2 generacije, tj. za možda 10-15 minuta što je u principu beznačajno, ali zato će vam na početku igre trebati više vremena za izbor najbolje kombinacije između sad triju vrsta kartica, korporacije, projekata i uvodnih kartica. Taj varljivi osjećaj bržeg protoka igre postignut je uglavnom zbog jačeg i bolje posloženog početka pa ne osjećate da kilavo ulazite u sljedeću generaciju. Ali ono što se promijenilo je da smo sa novim proširenjem prestali igrati fazu svjetske vlade. Koliko god da nam se ona sviđala, prva igra koja je uključivala uvodne kartice sa fazom svjetske vlade bila je skroz divlja, kaotična i sumanuto brza. Ne stignete ni složiti strategiju, a već se bliži kraj igre sa hrpom kartica u ruci koje više ne stignete odigrati.

Nadalje osnovna igra nam se činila odlično balansiranom. Na kraju igre uz podjednako iskustvo stečeno iskustvo igranja, obično smo bili blizu po bodovima. Često bi se događalo da do konačnog brojanja bodova na kraju igre nije bilo jasno tko će biti pobjednik, a čak i ako bi se tijekom igre činilo da netko premoćno vodi, prestali smo se unaprijed veseliti pobjedi jer bi nam ona katkad iskliznula, dapače bila bi istrgnuta iz ruku. Tek vrlo rijetko bi se desilo da nekog stvarno mazi luda sreća, dok drugi igrač eto, možda i ne radi ništa krivo ali nije ni dovoljno dobar.

I sad konačno dolazimo do dijela zbog kojeg imam podvojene osjećaje prema ovom proširenju. Jednostavno nam se počelo češće događati gdje jedan igrač na početku dobije odličnu sinergiju između korporacije, uvodnih kartica i kartica projekata, te u startu postigne takvu odlučnu prednost koju postane nemoguće dostići, a dok se drugi igrač nekako posloži, protivnik mu sve više odmiče, pa već nakon 4-5 generacija itekako postane jasno tko će pobijediti ili kako je to moja žena rekla, takav igrač “solo teraformira Mars“. Tada i sama igra postane preduga i dosadna za onog koji gubi, pa smo došli do toga da je najbolje prekinuti igru što uvijek ostavlja šugav osjećaj, te eventualno započeti novu partiju ako još uopće imamo vremena. Zato mi i je teško ocijeniti ovo proširenje, stvarno znamo uživati u njemu, ali upravo zbog tog povremenog gubitka balansa zna jako frustrirati. I dalje prvo proširenje smatram obaveznim za ljubitelje Terraforming Marsa, dok ovo proširenje, kao ni Venus Next, ne svrstavam u tu kategoriju, a generalno sam stava da ne početnici ne trebaju srljati s njim. A opet, usprkos tim povremenim frustracijama moram priznati da stalno igramo sa ovim proširenjem.