Terraforming Mars

Slikovni rezultat za terraforming mars

O tome zašto nam se svidjela igra

Kad na Google Earthu piknete na vikendicu u kojoj žena i ja provodimo vrijeme sa svojom obitelji, primjetit ćete zeleni otok u moru oranica gdje sadimo voćke, obrađujemo vrt, presađujemo šumsko bilje i drveće, niknula je prava mala šumica po kojoj skakuću vjeverice i druge manje životinjice, veći dio godine odzvanja pjev ptica te zujanje i zrikanje raznih kukaca, marljiva krtica (ili više njih?) uporno probija podzemne tunele, na jesen gljive niču ko lude, a u vrelim ljetnim danima imamo vrlo ugodnu mikroklimu. Godinama  stvaramo pravi mali dinamični ekosustav van kojeg doslovno vladaju pustinjski uvjeti (i ambrozija, valjda se neće i ona preseliti na Mars), i onda nama sa takvim hobijem nedavno na stol dođe društvena igra stvaranja za ljude održivog ekosustava na razini cijelog planeta, gdje konkretno možete vizualizirati kako niču zeleni otoci na izbrazdanom pustinjskom licu Marsa. Nije ni čudo što smo se već na prvi pogled zaljubili u Terraforming Mars zbog teme i izgleda, a nakon prve igre htjeli smo je i oženiti.

I inače smo oboje zaljubljenici u znanstvenu fantastiku, ali ovdje je posebice naglasak na znanosti jer cijela igra djeluje smisleno i moguće. Kad sam prvi put igrao Terraforming Mars, čudilo me je što mi je igra djelovala tako poznato, a onda sam shvatio pročitavši naknadno u pravilniku posvetu piscu Kimu Stanleyu Robinsonu, tvorcu ZF trilogije o teraformiranju Marsa koja je inspirirala dizajnera igre, a koje sam i sam čitao prije 15-ak godina, te sam uživao u implementaciji nekih ideja u igri.

O (ne)kvalitetnim komponentama

Neko vrijeme me, priznajem, odbijala pomisao o nabavki ove igre zbog ozloglašene kvalitete komponenti. Igraća ploča i pločice koje se postavljaju na nju, te razne kockice su inače dobre kvalitete, ali bitan dio igre čine igraće kartice koje su realno slabije kvalitete i njih doista morate prije prve igre zaštititi protektorima. Često se prigovara i pločama za igrače, odnosno karticama koje su tanke i skliske, ali s kojima zapravo nemamo problema. lpak, priznajem da su nas vjerojatno u međuvremenu razmazile neke druge igre koje imaju pločice sa utorima u koje umećete kockice i sad kad to pišem, svjestan sam da sam tada previše kenjkao oko kvalitete komponenti što mi je odvuklo fokus sa same igre koja nas je toliko zarazila da nam se, gledajući omjer uloženog i vraćenog, Terraforming Mars itekako isplatio. A da nije sve ni u komponentama, isto tako imamo i neke igre sa cool minijaturama i komponentama, ali opet ćemo češće i radije vaditi Terraforming Mars.

Što se tiče same umjetnosti kojoj se isto prigovara, očito je to stvar ukusa jer ženi i meni se igra vizualno jako sviđa. Svakako je neobično ako ste naviknuti na umjetnost u nekim drugim ZF igrama, poput Race for the Galaxy, Star Realms i sl., ali ilustracije i simboli u igri definitivno rade svoj posao. Igra je puna kockica, pa su tako jedni setovi kockica markeri igrača slični kockicama u Trough the Ages i služe za označavanje vašeg teritorija na karti, praćenje proizvodnje vaših resursa i sl., dok su nam drugi setovi kockica u metaliziranim bojama totalno cool i elegantno rade svoj posao označavajući razne resurse ovisno o tome na koji dio svoje pločice ih postavljate.

Povezana slika

O duljini igre

Što se tiče teme, nekad u budućnosti Zemlja je prenapučena, a i kako je poželjno da ne držimo sva jaja u istoj košari u slučaju neke katastrofe, igrači u ulozi raznih korporacija nastoje teraformirati Mars i učiniti ga nastanjivim za čovječanstvo. Da bi to postigli, potrebno je utjecati na 3 globalna parametra: 1. dignuti prosječnu planetarnu temperaturu, 2. povećati razinu kisika u atmosferi i 3. napuniti Marsovu površinu oceanima, pa kada se postignu sva tri cilja, nebitno kojim redoslijedom, igra završava. A sve što radite da biste to postigli djeluje tako smisleno.

Sama pravila nisu komplicirana i prije prve igre trebalo je možda 15-20ak minuta da pohvatamo pravila koja nam je objasnila jedna iskusna igračica i nakon toga smo bez problema započeli igru. No to ne znači da je igra trivijalna jer morate donijeti puno odluka tijekom igre i u prvoj igri ćete se pogubiti dok pokušavate shvatiti mogućnosti igre. Konkretno to znači da će vam prva partija potrajati najmanje 3 sata. Uz to igranje povremeno bude otežano time što neka akcija povlači lančanu reakciju posljedica pa ako niste koncentrirani, može vam se desiti da previdite neki efekt izvršene akcije, pa srećom žena i ja fer upozorimo jedno drugo na previde. ali zbog tog razloga skidam jednu ocjenu igri.

Trajanje igre može biti dosta varijabilno. S obzirom da je završetak igre određen ispunjavanjem 3 navedena cilja, igranje se može jako protegnuti ako se u određenim generacijama nimalo ne mijenjaju globalni parametri već se igrači posvećuju samo poboljšanju svoje proizvodnje, ali osobno mi se ta strategija pokazala promašenom. Uvijek je bolje utjecati na globalne parametre, uz povremena taktiziranja u kojem ćete trenutku to učiniti, jer ćete time ostvarivati vrijedne bodove i povećavati prihode za iduću generaciju, a i požurit ćete kraj igre prije nego se neki vaš protivnik razmaše izgrađenom presnažnom proizvodnjom.

Žena i ja smo osobno trenutno uspjeli spustiti vrijeme igre na 2 sata, što nam je vrlo prihvatljivo, pogotovo što tijekom igre izgubimo pojam za vrijeme koliko nam je zanimljivo igranje pa čak i ako ne pobijedimo u istoj, svejedno baš volimo gledati kako na ploči niču zelene šume i prve ljudske kolonije.

Igra je podijeljena u runde, odnosno generacije, i u jednoj generaciji se, počevši od prvog igrača, igrači izmjenjuju u potezima tako da na svom redu odigraju 1 do 2 akcije. Kada opet dođe red na vas, opet odigravate 1-2 akcije i tako sve dok konačno ne odlučite propustiti potez jer ili više ne možete ništa igrati, ili možda odlučite sačuvati neke akcije za sljedeću generaciju. U tom slučaju igrač koji propušta potez više ne igra u ovoj rundi, a ostatak runde se odvija između preostalih igrača sve dok i zadnji preostali igrač ne propusti potez, te tada slijedi nova generacija. Obično se te akcije kod mene i žene brzo odvijaju, pa igranje jedne generacije ima vrlo dinamičan tijek, a dosta taktizirate tijekom vršenja svojih akcija birajući kojim redoslijedom ćete ih izvoditi i to vam često bude određeno praćenjem protivnikovih akcija.

U početnim generacijama jedva ćete imate dojam da  se nešto stidljivo mijenja na površini Marsa, ali kako igra napreduje, možete vrlo jasno promatrati napredak u teraformiranju pa ste zadovoljni svojim napretkom čak i ako izgubite. Da ne biste stekli krivi dojam o našoj totalnoj nekompetitivnosti u igranju, mislim da dovoljno govori da se žena i ja međusobno grizemo i u igrama koje se inače preporučuju početnicima, npr. Carcassonneu.

O igraćim karticama

Uz ploču bitan dio igre čine igraće kartice. One predstavljaju razne projekte koje donose jednokratne ili stalne bonuse, utječu na vašu, katkad i protivnikovu proizvodnju, globalne parametre, izgradnju gradova i sl. Ima ih preko 200, a svaka kartica je jedinstvena što igru čini posebnom. Na početku svake generacije izvlačite po 4 kartice i onda odlučujete koje ćete zadržati u ruci, ali pritom morate platiti za njih. Također kada odigravate te kartice morate platiti cijenu naznačenu na karticama. Zato je uvijek dilema koliko ćete kartica zadržati u ruci i hoćete li imati dovoljno novaca za ostale akcije.

Da stvar ne bude jednostavna, neke kartice zahtijevaju posebne uvjete, npr. da biste ih odigrali moraju biti ispunjeni određeni parametri, poput minimalne ili maksimalne razine kisika, temperature i sl., neke kartice imaju puni efekt tek u kombinaciji s drugim karticama, pa sam izbor kartica nije nimalo jednostavan. Možda ćete se kockati i čuvati neke kartice koje ćete možda ispuniti nekad puno kasnije u igri kad vam se poklope uvjeti i sl., ali može vam i propasti takva strategija pa završite sa beskorisnim karticama u ruci. Često neke kartice dođu prerano ili prekasno u igru, a bitan čimbenik je i kojim redoslijedom se mijenjaju globalni parametri. Npr., životinje mogu nakupiti svaku generaciju solidan broj bodova ako je dosegnuta određena razina kisika, ali imaju vrlo malo smisla ako je kisik zadnji globalni parametar koji se mijenja, znači već pred kraj igre.

Već u prvoj igri žena mi je zaključila da tu postoji sreća koje ćete kartice izvući, ali u sljedećim igrama nam to više nije bilo presudno, pogotovo kad bolje upoznamo kartice. Postoji doduše varijanta koju mnogi preporučuju a u kojoj vi i protivnici zajedno birate koje ćete kartice sačuvati, da sad ne duljim, ali ne koristimo je jer, s jedne strane produžuje igru, s druge strane stvarno nam se nije pokazalo potrebnim. Osobno nam je poželjan faktor sreće u igri, ali u konačnici i dalje sami donosite odluke koje ćete kartice zadržati, sami birate gdje ćete postavljati pločice na Marsu, možete vršiti standardne projekte otisnute na ploči kako biste premostili lošiju sreću na karticama itd. Na samom kraju igre bodovanje nam je često neizvjesno, i obično se nalazimo unutar razlike od 10 bodova, ali ako i izgubimo, često zaključimo da nije do sreće oko izvučenih kartica već do pogrešno donesenih odluka tijekom igre.

Povezana slika

 

O interakciji između igrača

Malo sam se pobojao da neće biti neke interakcije između igrača, ali sam se ugodno iznenadio njenom količinom. Ta interakcija nije preagresivna, već onako, taman da uživamo izvodeći svoje projekte ali i prateći protivnika u njegovim planovima na čije poteze katkad morate taktički reagirati prilikom izvođenja svojih akcija. Premda naizgled svi zajedno radimo na teraformiranju, pobjednik na kraju je ipak samo jedan, pa kreće jagma za bodove i podmetanja nogu ostalim korporacijama. Za početak, postoje “zločeste” kartice kojima direktno oštećujete protivnike, premda ne u velikom broju, a moja voljena i ja i generalno volimo povremeno igrati podlo ako možemo.

Bitno vam je i gdje postavljate pločice šuma, gradova, oceana i specijalnih zgrada na ploču Marsa tako da ostvarite što više bodova i bonusa. Utrkujete se za najbolje pozicije, a naučite i kako možete blokirati protivnika. Također gradovi dobiju onoliko bodova s koliko su šuma okruženi, pa nastojite smjestiti svoj grad uz protivnikovo zelenilo. Naravno, u ovom segmentu igre bolje je kada ima više igrača, ali svi ti elementi nadmudrivanja su prisutni i u igri sa dva igrača.

Nadalje bude utrka i u mijenjanju globalnih parametara jer svaki put, kada mijenjate bilo koji parametar, dobivate odmah bod za teraformiranje, a to vam ujedno povećava i prihode za iduću generaciju. No postoji i suptilnija utrka kada nastojite omesti protivnikove planove za teraformiranje. Npr. primjetim da mi žena gradi snažnu proizvodnju biljaka, čime može graditi šume koje s jedne strane povećavaju razinu kisika u Marsovoj atmosferi, s druge strane donose vrijedne bodove na ploči, pa se trudim drugim projektima naglo povećati razinu kisika kako bih joj barem tu izbio bodove. A dobro dođe i da joj povremeno skršim koji asteroid da joj uništi biljke… Također taktizirate kada ćete dignuti kisik ili temperaturu na određeni nivo, na kojem možete ostvariti vrijedan bonus, pa tempirate akcije kojim ćete to ostvariti da vas protivnik ne preduhitri u tome.

Tu je i utrka za razne ciljeve koji vam nose po 5 vrijednih bodova. Naime, na ploči je otisnuto po 5 postignuća (npr, tko prvi uspije postaviti tri grada i sl.) i 5 nagrada (npr., tko ima najveću proizvodnju prihoda…) i svaki put kad ispunite uvjete za neki cilj, možete kao akciju proglasiti ostvarenim neko postignuće i time dobiti 5 bodova na kraju igre, ali do kraja igre moguće je proglasiti najviše tri postignuća. Ne morate se konkretno boriti za isto postignuće, ali ako vidite da neki protivnik nezaustavljivo juriša prema jednom cilju, pokušavate ostvariti druga postignuća dok su još dostupna. Opet bude važno kako tempirate akcije jer ste možda i uspjeli ostvariti cilj za neko konkretno postignuće, ali onda više nemate novaca ili ste potrošili akcije na svom potezu, pa protivnik na svom potezu može preoteti neko postignuće.

Slična stvar je i sa nagradama, samo što su one svojevrsne oklade jer ih možete proglasiti dok možda i nemate ostvaren taj cilj koji se gleda tek na kraju igre prilikom bodovanja, pa vas protivnik u međuvremenu može preteći u ostvarenju istog i pokupiti bodove. Zamislite tek koji je to stres kada platite hrpu novaca za određenu nagradu, i čak i vodite, ali vas protivnik pretekne u zadnjoj generaciji i preuzme bodove za tu nagradu. Definitivno ne možete zanemariti ovo područje jer ipak govorimo o ukupno 30 mogućih bodova u igri.

O reigrivosti

Ona je definitivno velika jer sam već spomenuo veliki kup jedinstvenih igraćih kartica pa je time svaka igra drugačija. Osim toga je u igri dostupno 12 različitih korporacija, svaka sa posebnim ovlastima i specijalizacijama, a koje će vam često omogućiti drugačiji start i tijek igre. Također pravac igre se mijenja i time kojim redoslijedom se mijenjaju globalni parametri pa ćete i po tome oblikovati svoju strategiju.

I za kraj, o dojmu igre udvoje

Kao i u dosadašnjim recenzijama, uvijek sam davao mišljenje o igri udvoje između mene i moje voljene, pa ću time zaključiti i ovaj članak. Neke razlike sam već spomenuo pa se neću ponovo osvrtati na njih. Svakako je bolje u više, jer je “tijesnije” i time napetije, ali definitivno je zabavno i za dva igrača. Mislim da dovoljno govori kad sam ženi spomenuo kako ću kasno doći kući s putovanja, pa ćemo se probati naspavati zbog nakupljenog kroničnog umora, ali moja jedinstvena je s gnušanjem odbila tu primjedbu jer bi radije da se nadrogiramo kofeinom i odigramo barem jednu partiju igre pa koliko spavamo, spavamo. Uglavnom, prijedlog je odmah prihvaćen bez imalo razmišljanja.

Usprkos duljini igre, sam osjećaj tijeka igranja nam je brži, jer brzo izmjenjujemo akcije i nismo previše skloni odugovlačenju zbog analiziranja poteza, a dodatni plus je što se ne moramo brinuti hoćemo li ići na živce drugim igračima svojim načinom igranja jer obično ne igramo mehanički već se uživljavamo odigravajući kartice, primjerice “moji inženjeri su skrenuli putanju kometa na Mars da podignemo planetarnu temperaturu za… Ups, nismo vidjeli da su tamo vaši botanički staklenici. Sorry!

Kad vas je samo dvoje, imate više posla da biste utjecali na zadane globalne parametre, i naravno, obratno kad vas je više, pa nam igra traje više generacija, i posljedično tome, nakupimo više bodova na kraju igre. Srećom, čak i ako nemamo kartice projekata kojima bismo mijenjali Marsovu klimu, tu su standardni projekti koje smo u prvim igrama zanemarivali jer su oni općenito skuplji, ali onda smo ih naučili cijeniti.

Terraforming Mars je definitivno igra koja nam je izvrsno sjela udvoje, ali i za koju vjerujemo da ćemo lakše privući veće društvo, pa se već veselimo najavljenim nadolazećim proširenjima za ovu igru i novim izazovima.

(žena i ja u našem vrtu)