Sub Terra

Sub terra.png Grupa  speleologa amatera se našla u zamci kada je upala u potpuno neistraženi špiljski sustav. Baterijske lampe ne traju neograničeno, i zarobljeni speleolozi moraju što brže naći izlaz ili će ostati izgubljeni u vječnom mraku.  Ali ovdje vrebaju i druge opasnosti, poput povremenih potresa, urušavanja stijena, poplavljivanja, otrovnih plinova… i tajanstvenih bića iz mraka koja love zalutale speleologe…

Sub Terra je kooperativna igra za 1-6 igrača, i prvotno je nisam percipirao kada je pokrenuta crowdfunding kampanja na Kickstarteru za tisak te igre premda mi je tema bila zanimljiva, pogotovo jer sam se svojedobno i sam bavio speleologijom, ali kooperativne igre nekako imaju slabiju prođu u našoj kući. A onda se kasnije desio čudan niz okolnosti gdje sam u jednoj nagradnoj igri od istog izdavača, ITB Games, dobio kopiju igre za koju je isto tada bila pokrenuta kampanja na Kickstarteru, ali je bila i vrlo brza prekinuta, i već sam se narugao svojoj sreći, ali ljubaznošću ITB-a u zamjenu sam dobio upravo Sub Terru, što mi je čak i odgovaralo jer prvotna igra osvojena na nagradnoj igri nije me nimalo privlačila. Sub Terra se definitivno pokazala ugodnim iznenađenjem i za to sam jako zahvalan forumskim kolegama na nesebičnoj pomoći koju pružaju prilikom riješavanja pitanja na raznim nagradnim igrama.

Ništa inovativno, ali..

Teško mi je objasniti zašto me toliko oduševila igra, nema tu nekih velikih inovacija. Mehanika postavljanja pločica i same figurice podsjećaju na Carcassonne, premda se uvijek može kupiti dodatni set minijatura za speleologe i čudovišta, a tu je i inače omražena klasična kockica od 1-6 koji dosta povećava faktor sreće, premda je skroz cool njena fosforescentnost.

Grafički izgled pločica mi se jako dopao u crno-plavim nijansama, i s jedne strane stvara pravi dojam guste mračnosti koja sa svih strana okružuje speleologe, ali s druge strane ako nije dobro svjetlo u prostoriji, ponekad teško nazirete detalje na njima. Kako sam vidio na nekim stranicama, navodno pod UV svjetlom pločice isto daju fosforescentni efekt i to izgleda baš cool, pa ću već samo zbog toga pokušati nabaviti neki izvor UV svjetla da dodatno podebljam atmosferu igre.

Kao što rekoh, iako postoje minijature koje se mogu dokupiti i zamijeniti izvorne figurice i zaista lijepo izgledaju, potonje su mi ipak praktičnije i jasno su označene u bojama likova. Nisam isprobao, ali mi meeplovi djeluju definitivno lakši  za manipulaciju kada ih treba prevrtati dok su u „onesviještenom“ stanju, više ih stane na jednu pločicu, a također oko sivih minijatura još ima dodatnog posla oko bojanja da ih ipak lakše razlikujete u igri jer, barem na slikama, mi ih nije lako odmah isprva pogoditi koje likove predstavljaju i za taj novac radije ću nabaviti još koje proširenje za igru (a ima ih ukupno tri).

fosforesc.jpg

Bauljanje po špilji

Igra počinje tako da svaki igrač nasumce izabere lik od njih 8 koliko ih ima u baznoj igri (proširenja dodaju nove likove), i svi postavljaju odgovarajuću figuricu na istu početnu pločicu. Mora biti minimalno 4 lika u igri, pa ako igrate solo, upravljate sa 4 lika, a u igri udvoje ili troje svatko upravlja sa po dva lika. Zasad imam igraće iskustvo samo solo i sa dva igrača, pa smo upravljali sa više likova, ali igra je usprkos tome i dalje tečna.  Ostale pločice špilje se promiješaju i poslože u kupove za izvlačenje, dok se pločica izlaza promiješa sa zadnjih 6 pločica tako da ne znate kada će se otkriti.

Ne znam jel tako u svim verzijama, ali kupovi se mogu posložiti i u kartonski uložak kojeg sam dobio unutar igre, jedino što sam se malo pomučio oko slaganja istog jer taj uložak mi je isprva bio prava zagonetka, jer je došao bez ikakvih uputa čemu služi i kako se slaže, ali jednom kada sam ga složio, baš mi je izgledalo super. Jedina mana je što takav uložak ne stane natrag u kutiju, pa ga uvijek morate iznova rastaviti i ponovo složiti, pa nisam siguran koliko će dugo tako opstati bez oštećenja.

Svaki lik, kada je na svom potezu, ima na raspolaganju dva akcijska boda, plus jedan dodatni. Naime, sve akcije koje se mogu izvoditi u igri, poput kretanja, istraživanja, trčanja, plivanja, postavljanja konopca, otkopavanja odrona itd., koštaju jedan ili dva akcijska boda, pa tako na svom potezu možete izvesti jednu akciju koja košta dva boda, ili dvije akcije koje koštaju po jedan bod. Uvijek možete izvesti još jednu dodatnu akciju koja košta jedan bod, ali time se lik iscrpljuje i mora onda baciti kockicu za taj lik kojom se utvrđuje je li to dovelo do ozljede.

A svaki put kada se baca kockica, rezultat od 1 do 3 je nepovoljan, dok je od 4 do 6 pozitivan. Recimo upravo u spominjanom primjeru iscrpljivanja, ako dobijete nepovoljan rezultat, gubite jedno zdravlje. Svaki lik počinje sa tri žetona zdravlja, jedan čak sa pet, a koje možete izgubiti iscrpljivanjem ako dobijete nepovoljan rezultat na kockici ili zbog drugih opasnosti koje vrebaju u špilji, i kada jedan lik izgubi sve žetone zdravlja, padne onesviješten i ne može igrati ostatak igre sve dok ga netko od drugih likova ne izliječi.

Uz svaki lik dobijete i njegovu kartonsku pločicu, koje su mi lijepe, ali po mom mišljenju bi mogle biti i nešto manje, na kojima držite žetone zdravlja, a predstavljene su i njihove posebne sposobnosti koje se mogu izvesti uz ili umjesto osnovnih akcija. Te pločice su dvostrane, tako da su s jedne strane kratkim tekstom opisane njihove posebne sposobnosti, a na drugoj strani su iste predstavljene ikonama, pa je igra praktički jezično neovisna, ali radije se služimo tekstualnom stranom jer ikone nisu toliko jasne.

Naravno, najvažnija akcija će biti istraživanje špilje i to možete napraviti tako da samo provirite u sljedeći odjeljak špilje ili naprosto banete u nepoznato pa što bog da i sreća junačka. Morate jasno, naznačiti koje od te dvije akcije poduzimate, a zatim, ako se nalazite u dijelu špilje koja se račva u više hodnika, izaberete hodnik koji istražujete, i tek tada izvlačite pločicu špilje sa kupa koju, ako možete, postavljate što optimalnije možete za sebe i svoje drugove.

Slično osjećaju igre u Carcassonneu, volim taj osjećaj slaganja špilje koja se u svakoj igri uvijek grana u drugačijim smjerovima, A tu možete, osim normalnih hodnika, dobiti i okomice za koje trebate postaviti sajle, dijelove špilja ispunjene plinom, teške terene za koje, ako ih prelazite, morate kockicom obavezno provjeriti zdravstveni status, terene sklone poplavljivanju, slijepe hodnike… i dijelove špilja u kojima se mrijeste tajanstvena čudovišta.

likovi.png

Jeza iz mraka

Jer nakon što svi likovi odigraju svoje poteze, slijedi Horror faza u kojoj, ako su se u međuvremenu pojavila čudovišta u špilji, ona izaberu najbližeg speleologa i počnu se zlokobno primicati svojoj žrtvi, tj. pomaknu se za jednu pločicu prateći špiljske hodnike. Oni koji imaju fetiš na minijature, mogli bi zamjeriti izgledu tih čudovišta u osnovnoj igri, predstavljenih tek crnim okruglim drvenim žetonima, ali ima nešto jezivo čak i u takvoj jednostavnosti kada se, jednom postavljena, ta tajanstvena čudovišta u mrklom mraku primiču vašim likovima, dok vam mašta kuha zamišljajući što se krije u mrklom mraku ni metar od vas.  Jednom kada vas ta čudovišta dohvate, tj. dođu na istu pločicu sa speleolozima, speleolozi izgube svo zdravlje i onesvijeste se, a čudovišta kreću za drugom najbližom žrtvom.

Samo jedan lik, ako uđe u igru, može tamaniti čudovišta, pa ostalim speleolozima preostaje jedino da se ili dovoljno odmaknu od čudovišta ili uspješno izvedu akciju skrivanja što se isto određuje bacanjem kockica, tako da vas čudovišta ne mogu osjetiti, pa krenu za sljedećom najbližom žrtvom, ili ako takvih nema, naprosto nestanu.

Ali nije ni to najstrašnije..

Faza od koje se najviše strepi je Hazard faza. Postoji kup kartica Hazard, i svaka donosi neku opasnost, poput mriještenja novih čudovišta (može ih biti maksimalno tri u špilji) i pomicanja već prisutnih, zatim potresa, poplavljivanja, odrona i sl., i vidno se osjeti ogromno olakšanje ako se te opasnosti ne mogu izvesti ili vas poštede. Težina igre se određuje upravo brojem i vrstom uključenih kartica, jer jednom kada povučete zadnju karticu a niste se još izvukli iz špilje, srljate u mraku i na početku svog poteza prvo morate kockicom provjeriti svoje zdravlje, a u slučaju nepovoljnog rezultata odmah se onesvijestite.

Čak i kada igrate sa normalnom težinom, uvijek vam se čini da je premalo tih kartica te brzo dođete do zadnje kartice u kupu, a još je ostalo podosta neistraženih dijelova špilje,i  to baš lijepo dočarava utrku sa vremenom. Zato sam još prije naglasio važnost istraživanja čim više pločica. Prvi put smo igrali dosta oprezno i glatko izgubili, dok nismo shvatili da se trebamo dijeliti u manje grupice, te, ukoliko je moguće, što više srljati u nepoznato i forsirati zdravlje svojih likova. I naravno, treba maksimalno koristiti specijalne sposobnosti određenih likova.

Pobjeda u igri se ostvaruje ako se svi ili većina speleologa uspije dokopati izlaza, i obratno, gubi se ako svi ili više speleologa leži onesviješteno. Puno je odluka i igre živaca dok odlučujete koje ćete akcije izvesti, kao i kada ćete biti primorani svjesno žrtvovati određenog speleologa da spasite ostatak grupe. Ili kada naiđete na slijepi hodnik, a čudovište je za vama ili morate potegnuti dobar komad put natrag da krenete drugim smjerom, a vrijeme istječe…

Hazard-Cards.jpg

A ima li nedostataka?

Ima, a najveća mana mi je što smo tijekom igre nailazili na neke situacije koje nisu obuhvaćene pravilnikom, pa iako one nisu česte, ipak smo, dok nismo našli odgovore na internetu, morali izmišljati kućna pravila vođeni intuicijom, koja bi se katkad pokazala točnom, a katkad pogrešnom, i to je velika šteta jer je pravilnik inače jasno i jednostavno pregledan sa primjerima na ilustracijama na malo stranica, a pola knjižice sa pravilima čine zahvale podržavateljima igre na Kickkstarteru. Jedna stranica više za te situacije ih ne bi ubila.

Isto tako problem je eliminacija prije kraja igre ako se nekome onesvijesti lik, pa ne može ništa raditi dok se ne pojavi pomoć ili čak ni to ako je namjerno žrtvovan. To se ipak manje osjeti u igri sa manjim brojem igrača kada svatko upravlja sa 2 lika.

Ostale mane ovise o preferencijama igrača, na primjer neke će zasmetati što tu ima puno sreće na kockici, premda se ona donekle može anulirati pametnim korištenjem akcija,  ali meni osobno to ne smeta ako shvatimo kontekst da smo se nepripremljeni iznenada zatekli na nepoznatom terenu prepunom opasnosti dok vrijeme otkucava. Možeš biti najjači i najpametniji, a onda špilja počne podrhtavati.. Druga mana je što su neke pločice dosta tamne, i pri slabijem svjetlu neki ljudi možda neće odmah razaznati nijanse na njoj. I naravno, kao i kod svih kooperativnih igara, i tu može doći do izražaja boljka alfa igrača koji bi svima određivao poteze što guši smisao igre, pa jedino možete isključiti alfa igrača iz igre, pa nek igra solo.

Svjetlo na kraju tunela

Igra mi je tematski odlično pogođena, i vrlo jednostavna za igru, čime je pogodna i za mlađe i početnike, a traje svega oko sat vremena, pa dosta često izlazi na stol. Pretpostavljam da je jasno iz dosad opisanog, to što je igra jednostavna, ne znači i da je lagana za pobijediti, a vrlo jednostavno možete dodatno povećati težinu. Reigrivost, odnosno varijabilnost igre je određena kombinacijom likova s kojima igrate, kao i redoslijedom povlačenja i postavljanja pločica špilje te otkrivanjem kartica opasnosti. Ako želite ugodno provesti sat vremena bez teških pravila i paljenja mozga, ali sa visokim intenzitetom igraćeg iskustva, ovo bi mogla biti igra za vas. Igri dajem čvrstu osmicu.

subter.png