4. proširenje Der Turm (Kula)
Slično 3. proširenju Djeva i zmaj, ovo je proširenje osmišljeno izrazito neprijateljski, uz neke bitne razlike. Uglavnom, dugo smo se predomišljali oko nabave Kule s obzirom da se mnogima nije dopadalo, a i iz priloženog pravilnika igre nije ni nas baš pretjerano oduševilo, ali kada smo krenuli prvi put igrati, mogu samo reći da nam se dosta svidjelo. Kao što je slučaj i sa Djevom i zmajom, Kulu isto ne bih svakome preporučio, pogotovo onima kojima se sviđa osnovna igra kao i njena uredna strategija.
Za razliku od ostalih proširenja, Kula dolazi u osjetno većoj kutiji jer, između ostalog, sadrži kartonsku kulu u koju se slože pločice i služi za njihovo izvlačenje tijekom igre. Izgleda fora, ali mi smo ju ipak izbacili iz upotrebe jer:
- jednostavnije nam je sve pločice ubaciti u vrećicu koju dobijemo sa 2. proširenjem;
- i ne stanu nam sve pločice ako igramo sa više proširenja.
Sa ovim proširenjem dolazi 18 pločica koje izgledaju kao da su dio seta iz osnovne igre, osim jedne bitne razlike – na njima su nacrtani temelji kule. Jer uz pločice dolaze i drveni dijelovi kule koji se podijele među igračima i svaki put, kada se izvuče takva pločica, igrač nakon postavljanja iste sada ima mogućnost da postavi drvenu kulu na bilo koju pločicu sa temeljem ili na bilo koju već postojeću kulu i time je povisujući. S obzirom da smo se navikli da možemo igrati samo na pločici koju izvučemo, isprva nam je bilo čudno da možemo ostvarivati utjecaj na sasvim suprotnom polju igre, i to često i zajedno gradeći jednu kulu.
Jer, a to je najbitnije, gradnjom kule širite njen domet na susjedne pločice na kojima možete zarobljavati druge figurice, pa što je viša kula, to je veći njen domet. A zarobljavanje figurica je bitna promjena u igri sa ovim proširenjem zato što se izgubljene figurice se ne vraćaju u zalihu njihovog vlasnika, već ostaju igraču koji ih je zarobio, a možete ih vratiti jedino ako:
- i vi zarobite protivnikovu figuricu, pa ih automatski razmijenite i vratite u zalihu, ili
- ako ih otkupite za bodove, tj. u zamjenu za svoju figuricu dajte svoja tri boda zarobljivaču. Zvuči skupo da povećate/smanjite razmak za protivnikom za 6 bodova, ali katkad ćete možda biti prisiljeni na to ako biste htjeli osvojiti neku strukturu a nemate nijednu svoju figuru u zalihi.
Sa ovim proširenjem još jače dolazi do izražaja pametno postavljanje svojih figurica taktiziranjem kako osvojiti/započeti neku strukturu, ali istodobno i izmaknuti utjecaju kule postavljanjem dijagonalno u odnosu na njih jer kula može zarobljavati figurice samo sa polja koja polaze pravocrtno od nje. Ipak, to zna biti jako teško ako igrate na malom polju igre.
Daljnja nadogradnja jedne kule završava ako, umjesto novog kata kule postavite svoju figuricu na njen vrh. Nećete dobiti nikakve bodove za to, ali barem možete spriječiti da protivnik kasnije iskoristi istu kulu za zarobljavanje drugih vaših strateški postavljenih figurica, primjerice seljaka na ekstra velikom polju da mnoštvom gradova.
Ako Kulu igrate samo sa osnovnom igrom, prati vas stalni osjećaj klaustrofobije i paranoje tijekom igre, jer je malo polje igre i vaše su figurice praktički posvuda nadohvat neke kule u blizini, te se cijela strategija svodi samo na što hitnije završavanje manjih struktura, a to znači da su najviše ugroženi seljaci i svećenici, a njih smo zaista najviše i zarobljavali. Takav način igre povremeno može biti zanimljiv, ali gubi se onaj gušt ako volite slagati veće strukture, pa nam Kula više leži kada je uključeno više proširenja u igru gdje ipak ne dođe toliko do izražaja predominantan položaj kula.
Nadalje, Kula nam više odgovara igri udvoje jer to stvarno više na ništa ne liči kada je uključeno više igrača i strategija se bitno minimizira te se sve svodi na čistu sreću.
Naša ocjena: 6/10
5. proširenje Abtei und Bürgermeister (Opatija i gradonačelnik)
Nakon izrazito destruktivnih zmaja i kule, evo nam opet nešto mirnijeg proširenja koje bi moglo ići uz bok prva dva proširenja. Ovo dolazi sa 12 pločica, isto lijepo oslikanih i domišljatih rješenja gradova i cesta, a od ostalih dodataka tu su:
Gradonačelnik – koji vrijedi onoliko koliko ima zastavica u gradu, pa možete zamisliti njegovu vrijednost u megapolisu sa hrpom zastavica prilikom nadmetanja među protivnicima za isti. Zamjerka pak ide što previše sliči velikoj figurici iz 1. proširenja, izuzev što ima nešto nafutrane hlače, što nas je znalo povremeno zeznuti ako nismo dobro pazili o kojoj je protivnikovoj figurici riječ u strukturi za koju se nadmećete.
Štala – Po meni i najbolji dodatak koji dolazi sa ovim proširenjem. Prije su vitezovi, cestovni razbojnici i svećenici stalno ulazili i izlazili iz igre kako bi pojedine strukture koje su zauzimali bile dovršene, dok jednom postavljeni seljaci na polju bi se lijeno izležavali i bogu dane krali do kraja igre i bodovanja. Da se razumijemo, volim ja seljake i često smo vodili žestoke borbe za polja koja su ostvarivala puno bodova.
Ali sa ovim proširenjem se važnost polja dodatno povećala. Seljaci, a i svinje iz 2. proširenja, su postali dinamičniji, jer kada se jednom postavi štala na polju, svi seljaci (i svinje) sa tog polja se odmah vraćaju u zalihu uz normalno bodovanje gradova opskrbljenima tim poljem, i mogu se iskoristiti za daljnje sudjelovanje u igri. Dapače, postave se novi seljaci na susjedno polje i nastoje se povezati sa poljem sa štalom, kako bi se opet vratili u zalihu premda sada ostvaruju bod po svakom gradu na tom polju. Često nam se presudnim za pobjedu pokazalo tko zarana uspije prepoznati potencijal određenog polja i postaviti štalu koja se više ne miče do kraja igre.
Kola – Ovaj put kada se dovrši struktura na kojoj se nalaze kola, ista se vraćaju u zalihu ili, ako je moguće, premještaju se na susjednu nedovršenu i nezauzetu strukturu povezanu sa prvom (npr. završena cesta se nastavlja u nezavršeni grad ili samostan, pa se kola premještaju tamo.). Zgodno za zauzimanje struktura bez potrebe za polaganjem pločica na iste, a nekad se kola mogu unedogled prešetavati po igri.
Opatije – Svaki igrač dobiva pločicu opatije koju, kao akciju može iskoristiti i postaviti u igru na svom potezu umjesto povlačenja obične pločice, ali jedino i u slučaju da popuni prazan prostor koji se obrubljen sa četiri strane. Takva pločica zna spašavati iz zaguljenih situacija, a osim toga, njena dodatna vrijednost je što istodobno može poslužiti kao i običan samostan po svim pravilima. Jedina osobna zamjerka mi ide na izgled iste, ono, baš me bode u oči.
Naša ocjena: 7/10
6. proširenje Graf, König und Konsorten (Grof, kralj i pratnja)
Riječ je zapravo o skupu mini proširenja, od kojih neka međusobno nisu kompatibilna, a od svih velikih proširenja koje posjedujemo, ovo nam je i najlošije. Od 4 uključena mini proširenja, samo Rijeka nam se svidjela, a ostalo je od meh, pa do loše. Pa da počnemo od boljih dijelova:
Rijeka II – Umjesto početne pločice iz osnovne igre, sada postavljamo 12 pločica rijeke koja tako lijepo razbija krajolik i znamo je često uključiti u igru. Da nema Rijeke u ovom proširenju, ne bih ga se ni trudio nabavljati, ali realno se može jako dobro bez njega. Može se nabaviti i samostalno mini proširenje, tzv. Rijeka I, premda postoje neke razlike među njima jer pločice Rijeke II sadrže i dijelove kompatibilne sa drugim proširenjima, npr. krčma na cesti, vulkan za zmaja itd.
Kralj i barun – Tko prvi izgradi određen grad ili cestu, dobiva pločicu kralja za završen grad, a pločicu baruna za cestu. Ako netko drugi izgradi veću strukturu, preuzima pripadajuću pločicu, i na kraju igre, vlasnik pločice kralja dodatno boduje 1 bod za svaki završeni grad u igri, a sa pločicom baruna možete bodovati svaku završenu cestu.
Sve to zvuči zgodno, ali u praksi izgleda drugačije. Iako će vas te pločice tjerati da gradite što veće strukture kako biste došli u njihov posjed, tijekom igre morate stalno voditi evidenciju o najvećim završenim gradovima i cestama kako biste mogli lakše pratiti uvjete za preuzimanje pločica kralja i baruna. I dok na kraju igre nije problem pobrojati završene gradove za kralja, za baruna je već drugačije jer se u našim igrama sa više proširenja pokazalo da ima mali milijun završenih kratkih cestica, pa sve to treba pažljivo i pobrojati što postane naporno. Iz istog razloga, ako na kraju i uspijete prebrojati ceste, pokazalo se da je barun daleko moćniji od kralja.
Uglavnom riječ je o solidnom dodatku koji ima više smisla u igri za više od dva igrača, ali umjesto pločica uvijek možete improvizirati nekorištenim figuricama.
Svetišta – 5 pločica svetišta koja se postavljaju i boduju na isti način kao i samostani, a ako postavite svetište uz protivnikov samostan ili obratno, tko prvi uspije završiti svoj samostan ili svetište, dobiva bodove, a njegov protivnik ništa. E sad, mala je vjerojatnost da ćete tu pločicu stavljati uz protivnikov samostan jer većinom mu treba manje pločica da završi svoju strukturu. Uvijek možete postaviti svetište i uz svoj samostan, ali pobogu, zašto biste išli gubiti bodove za jednu od tih struktura? Uglavnom, bezveze, i na kraju ove pločice često igramo kao obične samostane.
Grof – O majko mila, što reći o Grofu? (pritom ne mislim na šefa udruge sa ovim nadimkom, heh). Uglavnom, radije bih vas uputio da sami pročitate prijevod pravila na našim stranicama, nego da ih ovdje tumačim, i sveo bih na to da mi se nimalo ne sviđa ovaj dodatak.
Toplo preporučam zaobilaženje ovog proširenja u širokom luku.
- Carcassonne Maps (recenzija) Autor: Nenad Grgurić
Autorova ocjena: - Proširenja za Carcassonne (Dio 3/3) (recenzija) Autor: Nenad Grgurić
Autorova ocjena: - Proširenja za Carcassonne (Dio 1/3) (recenzija) Autor: Nenad Grgurić
Autorova ocjena: - Kontrarecenzija: drugačiji pogled na Carcassonne – evolucija od obiteljske do ratne igre (recenzija) Autor: Nenad Grgurić
Autorova ocjena: - Igrali smo: Carcassonne (recenzija) Autor: Žarko Pintar
Autorova ocjena: - Carcassonne (opis igre)