Preuranjeni pogled – Scythe

naslovna.jpg

Ova igra ima mechove. Ako vam to nije dovoljno, ova igra nije za vas. Recenzija gotova.

 

 

 

Sada kada sam se riješio neozbiljnih čitača i ostali su samo pravi fanovi (volim vas svih šestero), slijedi moj pokušaj pismenog obuhvaćanja ogromnosti ove igre.

Scythe je smješten u alternativnu povijest trećeg desetljeća 20. stoljeća. Veliki rat je tek završio, ostavivši iza sebe nekoliko frakcija koje preostalim funkcionalnim mechovima i ostalim metodama pokušavaju ostvariti prevlast na području istočne Europe. Već ovdje skidam bod igri jer je ova priča toliko dobra da mi je žao što je samo igra. Pogledate li dizajn, razradu frakcija, kratke opise koje dobivate i situacije koje se nalaze na karticama jasno vidite da je cijela priča dobro razrađena, ali vi dobivate samo dijelove koje uspijete izvući iz igre. Priča je idealna za serijal knjiga ili strip i ja to želim i dok to ne dobijem ne dam ovoj igri konačnu desetku.

Prije nego krenem u opis igre želio bih istaknuti dvije stvari:

  1. Ova je recenzija bazirana na tri odigrane partije. U potpunosti se slažem da bi ocjena i opis bili realniji nakon desetak partija, ali s ekipom s kojom igram za to bi trebalo čekati preko godinu dana. Zbog toga ne planiram predviđati potencijalnu reigrivost ili donositi zaključke prema onome što mislim da bi se moglo dogoditi. Niti ću te stavke ocjenjivati.
  2. Igra je velika za opis i ima puno komponenti. Već sam u životu napisao dva diplomska rada, a ekipa iz udruge kaže da nisu ovlašteni izdavati važeće znanstveno-edukativne certifikate. Stoga, kako se recenzija ne bi protezala na 10 stranica opis neće sadržavati baš sve elemente igre. Fokusirat ću se na one najbitnije za samu igru, a predivne detalje kojih se nažalost neću dotaknuti otkrijte sami.

Kaj tu ima?

Mapa je dvostrana i predstavlja teritorij oko kojeg se igrači bore za prevlast. Organizirana je u heksagone od kojih svaki proizvodi jedan od resursa (žito, željezo, naftu, drvo ili meeplove) ili predstavlja jezera po kojima se ne može hodati (osim u posebnim slučajevima), te tvornicu koja se nalazi u središtu mape i igračima daje poseban bonus što ju čini čestim uzrokom sukoba među igračima. U jednoj se partiji dogodilo da je jedan igrač u nju stavio sve jedinice koje je imao kako bi ju zadržao kroz cijelu igru.

ss_0c5700a1576ad7b6788bd4c91cec3cbc047bc445.1920x1080.jpg

Jedna strana prikazuje cijelu mapu i namijenjena je za do 7 igrača, pri čemu je važno napomenuti da base game sadrži komponente za 5 igrača.  Druga strana prikazuje uvećane dvije trećine glavne mape i zapravo nije namijenjena za igranje. Ali postoji mogućnost nabave preostale uvećane trećine tako da možete igrati na super ultra giga mega mapi. Super ultra giga mega je uvijek dobro.

Mapa sadrži i tri trake. Na jednoj igrači prate razinu svoje vojne moći, koja je bitna u borbi. Na drugoj prate popularnost, koja utječe na konačno bodovanje. Treća traka prati postignuća igrača. U igri postoji 10 postignuća (izgrađeni svi mechovi, dobivena bitka, vojna moć unaprijeđena do kraja itd.), osvojeno postignuće igrač označava tokenom zvjezdice u svojoj boji, a kada jedan igrač osvoji 6 postignuća igra se završava i odmah slijedi bodovanje. Postignuća nisu isključiva tako da više igraća može svojom zvjezdicom označiti isto postignuće.

Ostale se komponente sastoje od kartonskih novčića, više vrsti karata, drvenih resursa, kockica, različitih tokena i meeplova. Meeplovi svake frakcije se osim bojom razlikuju i oblikom, što je dodatni pokazatelj u kolike detalje je ova igra išla. Svaka frakcija također ima i pripadajuća četiri mecha koji su izrađeni od plastike. I ovdje se dizajn mechova razlikuje od frakcije do frakcije. Izrađeni su detaljno i rekao bih dosta kvalitetno, no kako se ipak radi o plastici savjetujem oprez. Sam dizajn mechova je genijalan, osim žutog koji izgleda kao da bi na njemu trebalo pisati “Paris-New York-Peckham”. Osim mechova tu je i plastična figurica vođe frakcije koji su još izrađeni još detaljnije, svaki sa pratećom životinjom (vuk, tigar, orao, medvjed i bizon).

Posljednja komponenta su playmatovi kojih ima dvije vrste. Prva su playmatovi frakcija na kojima su navedene početne pozicije na trakama i posebne moći tih frakcija. Svaka frakcija ima i 4 posebne sposobnosti od kojih su dvije iste za svakoga (hodanje preko rijeka i mogućnost dodatnog poteza s figurama), a dvije su specifične za pojedine frakcije. Mechovi igrača polažu se preko ovih sposobnosti, tako da su dostupne tek kada igrač izgradi mecha koji tu sposobnost prekriva.

Drugi playmat sadrži akcije koje su igračima dostupne, a playmatovi se razlikuju u nekim detaljima. U ovim se playmatovima nalazi srž mehanike igre, zbog čega zaslužuju detaljniji opis, stoga se pripremite na poduži odlomak i mrvicu zahtjevniji intelektualni napor prilikom usvajanja onoga što ću nadam se dobro opisati. … Ovakvih rečenica će biti još.

4AZj1GL.jpg

Playmat je horizontalno podijeljen na 4 polja, od kojih svako predstavlja neku akciju. Svako se polje dodatno sadrži od akcija gornjeg reda koje su na gornjem dijelu polja, i akcija donjeg reda koje su na donjem dijelu polja, kao što zdrav razum nalaže. Akcije gornjeg reda iste su za sve igrače te im omogućuju kretanje na ploči, proizvodnju resursa, kupnju resursa ili pojačavanje vojne moći. Akcije donjeg reda također su iste za sve igrače, ali svaka zahtijeva plaćanje određenog broja resursa. Količina traženih resursa varirat će od igrača do igrača, tj. playmata do playmata. Igrač kada odabere akciju prvo izvrši akciju gornjeg reda (ako želi), a nakon toga akciju donjeg reda, ako može pokriti njene troškove. Nije moguće odabrati istu akciju dvaput za redom (osim jednoj frakciji kojoj je to posebna moć).

Ovi playmatovi kod gornjih i donjih akcija sadrže udubine. Na početku igre kockicama se popune udubine gornjih akcija, čime prikrivaju neke rezultate tih akcija. Jednu veću udubinu prekrivaju svi raspoloživi meeplovi. Među akcijama donjeg reda nalazi se akcija nadogradnje. Kada igrač plati njen trošak u resursima, sa jednog od gornjih polja uzima kockicu i postavlja ju na jednu od udubina među donjim akcijama. Na taj način istovremeno povećava učinak jedne od gornjih akcija (npr. aktiviranje proizvodnje resursa na tri polja umjesto dva) i smanjuje trošak jedne od akcija donjeg reda jer je prekrio jedan od simbola resursa koje ta akcija traži.

Izgradnja meeplova i njihovo postavljanje na ploču otvara simbole na playmatu koji će igraču poskupiti proizvodnju. Sa četiri meepla na ploči igrač će morati platiti jednu vojnu moć svaku puta kada aktivira proizvodnju. Sa šest plaćat će jednu vojnu moć i jedno mjesto na traci popularnosti kod svake proizvodnje. Sa svih 10 meeplova na ploči navedenim troškovima kod svake će proizvodnje dodati i novčić.

Ovo sa premještanjem komponenata je mehanika koja mi se najviše sviđa kod ove igre. Praktično je izvedeno jer i otvaranjem novih simbola i prekrivanjem drugih dobivate nešto, a nema potrebe za dodavanjem novih komponenata poput kartica kojima biste to pratili. Istovremeno, jednom akcijom postžete više stvari. Izgradnjom mecha dobijete mecha i novu sposobnost za svoje figure, kada izvršite nadogradnju povećate učinak gornjih akcija i smanjite trošak donjih. Vrlo ekonomično. Volim ekonomičnost.

Akcije donjeg reda koje još nisam naveo su:

  1. Izgradnja mecha, kojom dobijete i određeni broj novčića (varira od igrača do igrača)
  2. Izgradnja građevine koju postavite na ploču. Tom akcijom dobijete bonus koji ovisi o građevini, kao i bonus na playmatu jer se uklanjanjem građevine oslobodi simbol koji pridodajete daljnjim akcijama.
  3. Vojačenje (bi bio prijevod riječi enlist no nisam shvatio kako se to uklapa u kontekst igre) – ovom akcijom okrugli token sa playmata prebacujete na playmat frakcije. Ovom ćete prilikom jednokratno dobiti bonus koji ste prekrili na playmatu frakcije (npr. dvije vojne moći) i trajno bonus koji ste otvorili na playmatu s akcijama (npr. svaki put kada izgradite mecha dobit ćete ekstra novčić). Ekstra bonus (bonus bonus? pleonastični bonus?) je što ćete svaki put kada igrači s vaše lijeve i desne strane izvrše akciju donjeg reda koja se poklapa s poljem koje ste otvorili dobiti bonus otkriven na tom polju. Slažem se sa svima koji smatraju da ovu rečenicu treba odvesti iza šupe i utući lopatom pa ću je potkrijepiti primjerom. Dakle, ako ste vi vojačenjem otvorili bonus koji vam daje ekstra novčić svaki put kada izgradite mecha, taj ćete novčić dobiti svaki put kada igrači pored vas izgrade mecha. Za dodatna pojašnjenja obratite se Upravi.

I kaj sad?

Igrači imaju mnogo opcija za djelovanje u igri i prikupljanje bodova. Kroz igru se generalno trebaju usmjeriti na ostvarivanje postignuća koja završavaju igru. Postignuća su:

  1. Izvršavanje svih nadogradnji na igračevom playmatu
  2. Izgradnja sva četiri mecha
  3. Izgradnja sve četiri građevine
  4. Otvaranje sva četiri bonusa pomoću vojačenja
  5. Postavljanje svih 8 dodatnih meeplova na ploču (tada će ih sveukupno biti 10)
  6. Izvršenje tajnog zadatka
  7. Dobivena borba
  8. Dobivena druga borba
  9. Podizanje popularnosti na 18. razinu
  10. Podizanje vojne moći na 16. razinu.

Tajne zadatke igrač dobiva na dvije kartice koje su mu dodijeljene na početku igre. Kada god ispuni uvijete sa bilo koje od tih kartica na traci postignuća tokenom označi svoj uspjeh. Nije moguće postaviti token za ispunjenje uvjeta sa obje kartice. Uvjeti su vrlo šaroliki i znaju biti dosta zahtjevni. Primjerice igrač je riješio tajni zadatak kada mu je vojna moć na nula, u igri ima barem 4 meepla i ne više od dva mecha. Ispunivši te uvijete igrač označava riješeni zadatak i nakon toga može slobodno podizati vojnu moć i graditi nove mechove.

Scythe_promo_cards_1024x1024.jpg

Kao što rekoh, igra završava kada jedan igrač ostvari 6 postignuća. Sa ostvarivanjem postignuća ne treba brzati, jer samim ostvarivanjem igrač ne dobiva bodove, nego na njih utječu i ostali faktori. Najveći utjecaj ima razina popularnosti jer ona povećava koeficijent bodovanja na kraju igre. Boduju se broj postignuća, broj polja na kojima igrač ima svoje figure i svaka dva resursa koje igrač posjeduje na kraju igre. Umnožak tih brojeva razlikovat će se ovisno o razini popularnosti. Tako da igrač mora pažljivo izbalansirati svoje akcije i djelovanje na ploči kako bi pokušao izvući najveći broj bodova. Ima još nekoliko faktora koji donose bodove no u njih neću ulaziti, recenzija je već dovoljno duga. Možda bi bila kraća da imam manje ovakvih upadica. Razmotrit ću to kao kontemplativnu temu.

Nego… Svaki igrač na početku počinje na poluotoku, a prijelaz preko rijeka je omogućen tek izgradnjom odgovarajućeg mecha. Tako da bi prve radnje trebale biti usmjerene prema tom cilju kako bi se igraću proširile mogućnosti koje mu pruža mapa.. Zauzimanje tvornice na sredini mape igraču donosi odabir karte sa dodatnom moćnom akcijom koju može pridružiti svom playmatu. Na samom kraju igre tvornica igraču donosi dodatne bodove. Proizvodnju resursa omogućuju meeplovi tako da je povećanje njihovog broja također poželjno.

Borbe su izvedene vrlo jednostavno. Svaki sudionik borbe dobije kotač sa brojevima od 1 do 7. Na tom kotaču odabire vrijednost vojne moći koju prilaže borbi (dakle maksimalno 7, ako mu je vojna moć ispod te razine mora odabrati manji broj), i tome pridodaje borbene kartice koje može prikupljati kroz igru. Broj kartica koje pridodaje jednak je broju figura u borbi (ne računajući meeplove), a njihova vrijednost je u rasponu od 2 do 5. Po završetku borbe igrači moraju umanjiti svoju vojnu moć za broj koji su odabrali na kotaču, a gubitnik sve svoje figure mora vratiti na početnu poziciju njegove frakcije. Potonje je jako dobar i izbalansiran dio igre. Potpuno uništenje jedinica previše bi unazadilo igrača jer mechove nije lako izgraditi, posebice u početku. S druge strane vraćanje na početnu poziciju je otežavajuća okolnost jer kretanje nije tako jednostavno zbog nemogućnosti odabira iste akcije dvaput zaredom. Tako da će slabije razvijenom igraču trebati 4-6 poteza kako bi svoje jedinice vratio blizu središta mape. Igra također ne potiče pretjeranu agresivnost igrača jer postignuće možete osvojiti samo za dvije dobivene borbe. Svrha daljnjih borbi (boraba?) može biti samo zauzimanje određenog područja. Dodatno treba paziti ako se u bitci nalaze i meeplovi. Za svakog otjeranog meepla napadač gubi razinu popularnosti. Tako da agresija može biti i štetna za igrača.

Dojmovi, želje, pozdravi

Scythe je sjajna igra. Komponente su vrlo kvalitetne, mapa je odlična, crteži predivni, a dizajn figura genijalan. Mogućnosti za djelovanje ima puno i svaki igrač može igrati na svoju foru i pokušati postići drugi cilj. Interakcije među igračima će svakako biti, a sukobi će se nedvojbeno dogoditi, iako ne nužno prečesto. Istovremeno, igrač se može držati na uskom području i fokusirati na izgradnju vlastite strukture, i opet postići konkurentan broj bodova.

Dojam se dobiva da je najvažnije igrati na popularnost i postići viši koeficijent bodovanja, no to nije nužnost. U jednoj igri sam osigurao visok koeficijent i na kraju ostvario drugo mjesto. U prethodnoj partiji mi je popularnost bila na najnižoj razini i ponovno sam završio na drugom mjestu jer sam na ploči ostvario velik broj bodova. Tako da taktika koja se fokusira samo na jednu komponentu sigurno neće djelovati.

igra.jpg

Najvažnije u ovoj igri jest odrediti si neki cilj, barem kratkoročni. U dosadašnje tri partije na posljednjem mjestu uvijek su završili igrači koji nisu znali što žele postići, a najčešće im je jako dugo trebalo da izgrade prvog mecha i maknu se sa početnog poluotoka. Agresija i širenje nisu toliko nužni, ali usmjeravanje prema postignućima svakako jest.

Scythe je igra koju svakako treba probati. Veselim se budućim partijama jer želim vidjeti što mogu učiniti drugačije i kakav će to rezultat imati. Također me jako zanimaju različite potencijalne kombinacije playmatova i njihov učinak na igru. Oduzimam joj samo jedan bod jer mi i dalje nedostaje širi kontekst koji bi me tematski snažnije udubio u igru. Ne bih imao ništa protiv igreprijestoljevskog serijala, samo dovršenog unutra razumnog raspona godina, naravno.

VEZANI ČLANCI: