Pogled sa zadnjeg mjesta – Concordia

kutija.jpg Kada pomislimo na Rimsko carstvo prve se slike najčešće svode na legionare, vojne formacije, dalekosežna osvajanja i politička previranja. Točno iz tog razloga većina se društvenih igara na tu temu svodi na ratovanje, vojna osvajanja  i političke manipulacije među igračima. Ili tematski odu u potpunu krajnost i tako nastane Pecunia non olet (detalje istražite sami, ovo mi je prva recenzija pa pokušavam biti pristojan).

No u vrijeme najveće slave Rimskog carstva prisutna je bila i snažna ekonomska moć, koja je građanima pružala mnoge prilike za razvoj i zaradu. Upravo u taj aspekt ubacuje vas Concordia. U razdoblju u kojem igrate u carstvu vlada mir. Granice su proširene i stabilne, trgovački putevi uspostavljeni i sigurni, a proizvodnja cvate u svim gradovima. Na vama je da se proširite koliko je moguće i najbolje iskoristite sve što vam je na pladnju ponuđeno.

Kaj tu ima?

Kutija je velika, no ne i debela. Što se samih komponenata tiče moglo bi se reći da je nepotrebno velika, jer ih nema tako puno. Njenu veličinu zahtjeva priložena igraća ploča koja je obostrana i s jedne strane prikazuje mapu Italije s pokrajinama, namijenjenu za 2-4 igrača, dok je s druge mapa Rimskog carstva namijenjena za 3-5 igrača.

mala.jpg

Ostale komponente su drveni meeplovi (zajedno sa brodiplovima?), i drveni resursi, karte, novac, tokeni gradova, i playmatovi za svakog igrača. Sve su komponente kvalitetno izrađene od tvrdog kartona ili drveta, no karte bi svakako bilo dobro sleevati jer su standardne izrade. Što se dizajna tiče prigovor imam samo na playmatove. S jedne strane prikazuju igračevo skladište, u kojem drži neiskorištene meeplove (i shiplove?) i prikupljene resurse. S druge strane, što je vrlo praktično, nalazi se setup sa uputama o početnim resursima i novcu za svakog igrača. Pretpostavljam da ste skužili u čemu nastaje poteškoća. S jedne strane gledam kako trebam postaviti playmat, pa ga okrenem i postavim tako, ali sam nešto zaboravio pa sve srušim i okrenem opet, pa opet postavim. Problem zapravo nije strašan jer playmat nije velik, i već u drugoj trećoj igri ćete zapamtiti s čime se kreće i podsjetnik više neće biti potreban.

velika.jpg

Upute za igru su vjerojatno njena najdivnija komponenta. Protežu se preko četiri A4 stranice, od čega su dvije opisi karata. Igra je vrlo jednostavna i osnovna pravila se prođu za 15 minuta.

I kaj sad?

Postavljanje igre sadrži faktor randomizacije. Na igraću ploču postavljaju se tokeni gradova. Iako nije potpuno nasumično, jer određeni tokeni moraju u određenu sekciju karte, unutar te sekcije randomizacija je potpuna. Na tokenima stoji koji resurs taj grad proizvodi: ciglu, žito, alat, vino ili tkaninu. Svaki resurs ima određenu vrijednost u sestercijima koja vam je navedena na playmatu (3 do 7 sestercija redom kako sam ih naveo). Igrači u Rim postave po jednog meepla i jednog barka…ipla (sveukupno imaju 3 čovca i 3 broda, ostali su u skladištu). Meeplovi se kreću po ucrtanim rutama na tlu, čun…iplovi po ucrtanim rutama na moru. Osnovno pravilo je da dva ne smiju stajati na istoj ruti. Prvi igrač dobiva 5 sestercija, a svaki sljedeći jedan više (5. igrač će ih dobiti 9). Svaki igrač također dobiva 7 karata osobnosti, početna kombinacija karata za svakog je igrača ista.

playmat.jpg

Mehanika igre vrlo je jednostavna. Igrač kada dođe na red odigra jednu kartu osobnosti i napravi ono što na njoj piše. Idući put odigra novu i tako dok ih ne odluči vratiti natrag u ruku (odigravanjem karte naravno). Na ploči se poreda 7 novih karti koje igrači kroz igru mogu, a u biti i trebaju, kupiti (pogodite kako).

Karte se zovu karte osobnosti jer svaka predstavlja neku ulogu iz rimskog društva. Arhitekt će vam omogućiti da pomaknete svoje koloniste (meeplove i ploviliplove) i izgradite naselje u gradovima susjednim putu na kojem je kolonist stao. Poteza sa kolonistima možete napraviti onoliko koliko kolonista imate. Tako da na početku možete sa jednim kolonistom napraviti dva koraka, ili sa svakim po jedan. Sa svakim novim kolonistom povećat će se broj koraka. Ovo posljednje glasno i jasno istaknite suigračima ili će vam krv popit na posoljenu slamku. Govorim iz iskustva… prijateljevog…iz Kanade, ne poznate ga.

Nego…kada napravite poteze slijedi izgradnja čija cijena ovisi o resursu koji grad u kojem gradite proizvodi. Potrebno će biti izdvojiti određene resurse i novčani iznos. Zgodna fora je da u istom gradu kuću kasnije može izgraditi i drugi igrač, no novčani iznos se tada udvostručava (za trećeg utrostručava itd.).

igra.jpg

Odigravanjem karte Mercatora dobit ćete 3 sestercija i moći prodati ili kupiti dvije vrste resursa. Diplomat vam omogućava kopiranje akcije posljednje karte koju su vaši suigrači odigrali. Senator vam omogućava kupovanje do dvije karte iz gornjeg reda ponuđenih karata. Karte su uglavnom kopije karata koje ste već dobili na početku igre, no neke su malo pojačane (npr. kupljeni Mercator u startu će vam dati 5 sestercija umjesto tri), a postoji i par novih ličnosti poput specijalista koji će odigravanjem pokrenuti proizvodnju određenog resursa samo u gradovima u kojima se nalaze vaše kuće i samo za vas. Dodatna važnost kupnje karata je u bodovanju, do čega ću doći kasnije.

Odigravanjem karte Prefekta pokrećete proizvodnju u pokrajini po izboru. Na ovaj način dodjeljujete resurse sebi, ali i svakom drugom igraču koji je izgradio kuću u toj pokrajini. Odigravanjem Prefekta igrač će dobiti i resurs prikazan na tokenu. Ovako iskorišteni tokeni se okreću, a svi sa druge strane sadrže sliku jednog ili dva novčića. Odabiranjem druge akcije prefekta, igrač umjesto aktiviranja proizvodnje i prikupljanja resursa može sakupiti sve okrenute novčiće, nakon čega se tokeni ponovno okreću na stranu koja sadrži resurse.

Posljednja karta je Tribun, kojim igrači u ruke vraćaju sve prethodno odigrane karte (uključujući i Tribuna), a ako su odigrali više od 3 karte dobivaju po jedan sestercij za svaku kartu odigranu nakon treće (uključujući i Tribuna). Igrač također može kupiti i novog kolonista, a iduću rundu kreće sa svim raspoloživim kartama (uključujući i Tribuna).

A čemu sve to?

Svaka karta osobnosti posvećena je jednom rimskom božanstvu, što je navedeno na dnu karte. Svojom igrom igrači pokušavaju udovoljiti Vesti, Jupiteru, Saturnu, Merkuru, Marsu i Minervi, koji će ih za to na kraju nagraditi bodovima. No nije dovoljno samo kupovati karte, svaka karta dodjeljuje bodove za aktivnosti izvedene na ploči. Vesta će vam tako dati bod za svakih 10 sestercija koji vam ostanu na kraju igre. Od Jupitera ćete dobiti bod za svaku kuću koju ste izgradili u nekom gradu, pod uvjetom da to nije grad koji proizvodi ciglu. Saturn će vam dati bod za svaku pokrajinu u kojoj imate kuću, Merkur dva boda za svaku vrstu resursa koju proizvodite, a Mars dva boda za svakog kolonista kojeg imate na ploči. Važno je napomenuti da se bodovi umnožavaju za svaku kartu tog božanstva koju posjedujete. Imate li tri karte Jupitera na kraju igre, dobit ćete tri boda za svaku kuću. I to vrijedi za sva božanstva osim Veste, od koje postoji samo jedna karta kod svakog igrača, i Minerve koja boduje proizvodnju određenog resursa. Karte specijalista posvećene su Minervi i ako ste kupili npr. Zidara, kojim aktivirate proizvodnju cigle u svim vašim gradovima, na kraju igre od Minerve ćete dobiti 3 boda za svaki grad u kojem vi proizvodite ciglu.

karte.jpg

Bodova je na raspolaganju mnogo (stotka se lako preskoči), no potrebno je pažljivo iskombinirati karte koje ste kupili s djelovanjem na ploči koje će vam donijeti bodove. A istovremeno vam kroz cijelu igru treba novac ili kolonisti ili resursi koji nisu nužno vezani uz vaš plan prikupljanja bodova.

Igra završava na jedan od dva načina: kada igrač postavi posljednju od 15 kuća na ploču, ili kada kupi posljednju kartu osobnosti. U trenutku kada se to dogodi igrač dobiva kartu Concordije koja mu odmah donosi 7 bodova, a ostali igrači redom odigravaju svoj posljednji potez. Kada je sve gotovo igrači na temelju svojih karata zbrajaju bodove i određuju pobjednika.

Dojmovi, želje, pozdravi

Concordia je čisti eurogame u svakoj svojoj komponenti. I to iznimno dobar, ako volite eurogameove (ja da). U igri nema nekog izraženog sukoba, i to bi moglo odbiti neke igrače. Uglavnom igrate svoju igru, a zbog bodovanja na samom kraju teško je pratiti napredak ostalih igrača. Možete pratiti što rade i otprilike zaključiti u kojem dijelu bodovanja su dobro razvijeni, ali bez fotografskog pamćenja i pozornog praćenja svih karata koje su svi igrači kupili teško ćete uspjeti precizno odrediti koliko bodova koji igrač ima i koga treba zablokirati i usporiti. U planovima ih možete omesti zauzimanjem gradova i tjeranjem na skuplju izgradnju, a najviše i najkorisnije kupnjom karte na koju su ciljali.

Ono što je meni najdivnije kod ove igre je što vam je svaka, ali baš svaka akcija korisna. Trebate resurse? Mercator, Prefekt i specijalisti vam mogu dati točno što vam treba. Nedostaje vam novca? Mercator i Prefekt će pomoći. Protivnik ima kartu koju vi nemate? Diplomat će je iskopirati i omogućiti vam tu akciju. Želite to raditi češće? Senatorom kupite još diplomata. Nemam karata u rukama? Tribun mi vraća karte i još dobivam novac. Nema karte koja mi neće donijeti korist. Potrebno je samo odabrati koja će mi biti najkorisnija.

Odigrao sam do sada tri partije Concordie. Dvije u tri igrača i jednu u pet. I svakako preporučam da pokušate igrati na maksimum igrača za svaku mapu tj. 4 ili 5. Stvar je u broju gradova. Mapa za 2-4 igrača sadrži 25 gradova, dok mapa za 3-5 sadrži 30 gradova. Igrate li sa manje od maksimalnog broja igrača imate mnogo prostora i puno slobode. Teško će se dogoditi da prije zadnjeg dijela igre natjerate nekoga da gradi kuću gdje već jedna postoji i tako ga natjerate na veće troškove izgradnje. Ako se i dogodi neće biti velik problem jer zaliha novca u tom trenu neće biti mala. Sa maksimalnim brojem igrača gužva može nastati već na polovici igre, zbog čega će svačiji potezi morati biti pomno isplanirani. Također će vam biti i veća konkurencija kod kupnje karata.

Što se tiče strategije, rekao bih da ona mora biti raširena. Igranje na samo jedno božanstvo može donijeti puno bodova, 40 naviše samo od tog božanstva, ali ono mora biti popraćeno aktivnostima na ploči za koje to božanstvo daje bodove. Opet, ako kupujete karte samo od jednog božanstva, ograničavate si raspon radnji. Ako se previše širite božanstvima dobit ćete malo bodova od svakog. U prve dvije igre prikupljao sam Minervu i zahvaljujući njoj izvukao pobjedu. U trećoj sam to rekao ekipi s kojom sam igrao i odmah su svi pokupovali Minerve, ali nitko nije popratio s odgovarajućim radnjama na ploči, zbog čega su Minervine karte donijele najmanje bodova. To su trenutni dojmovi, ali vrlo je vjerojatno da će se mijenjati daljnjim igranjem.

Jedina stvar oko koje sam podijeljen u igri je bodovanje koje dolazi na samom kraju. S jedne strane nedostaje osjećaj za situaciju među igračima. Ne znate kako biste se usmjerili protiv nekoga pa se isključivo trebate fokusirati na sebe. S druge strane, nemate pritisak da morate nekoga sustići pa se opušteno možete fokusirati na sebe. Kompetitivnijim igračima ovo se neće svidjeti, dok će ostali uživati u opuštenoj atmosferi koju igra pruža.

Igri skidam dvije ocjene iz dva razloga. Prvi je sebičan. Desetku čuvam za igre koje će me totalno zapanjiti. S kojima ću se povezati i na emocionalnoj razini i koje ću htjeti igrati uvijek i zauvijek i opet i jovo nanovo. Drugu ocjenu skidam zbog reigrivosti, za koju smatram da je dosta visoka, ali ipak konačna. Igra neće odgovarati svim vrstama igrača, a i oni kojima će se svidjeti mogli bi se zadovoljiti nakon desetak partija. Moguće je da ću promijeniti mišljenje nakon još igranja i bit će mi iznimno drago ako se to dogodi.

Concordia je rimska boginja sloge, i mislim da bi to mogao biti glavni razlog za bodovanje na kraju igre. Uklanja sukob između igrača i potiče vas na osobni razvoj. Ime savršeno odgovara jer Concordia je jedna vrlo opuštena igra. Pravila su jednostavna, a potezi brzi. Idealna je za lagane večeri sa ugodnim društvom, a partija u prosjeku traje sat i pol, posebno ako je ekipa upoznata s pravilima. Unatoč ocjeni koju sam joj skinuo, ovo je igra koju ću rado igrati jer svaka akcija koju napravim ostavlja osjećaj postignuća i nikada se neće činiti pogrešnom. Pa makar završio na zadnjem mjestu, kao što to često biva.

VEZANI ČLANCI: