Iako izvrsna recenzija ove igre već postoji ovdje, jednostavno ne možemo odoljeti napisati par redaka o ovoj izvrsnoj igri koja nas već dulje vrijeme zabavlja, pa shvatite ovaj tekst kao svojevrsnu nadogradnju predhodne recenzije. Sve što je autor tamo napisao definitivno stoji, ali bismo željeli napisati i naš pogled na igru. Dakle, igru smo prvi puta odigrali na MozaKonu gdje ju je prezentirao jedan naš vrli suradnik. Kako igra ima prestižnu Kenerspiel des Jahres 2011. nagradu, naravno da nas je privukla. Zapravo, privlačila nas je i prije, ali ovo je bio trenutak kojeg je teško bilo odbiti.
Oni koji su se već okušali u igranju stolnih igara znaju da se prva igranja u vodu bacaju. Čovjek jednostavno treba pohvatati niti igre, upoznati se i sprijateljiti s priborom iste, razumjeti mehaniku, te početi stvarati svoje taktike koje bi vodile ka pobjedi. No već pri tom prvom igranju oduševila nas je jednostavnost i čistoća mehanike. Igra je zapanjujuće brza u odnosu na mogućnosti taktiziranja koje nudi. Pravila su jednostavna i pitka, a na samom priboru igre (kartama i kartonima gradova) uopće nema teksta nego je sve izvedeno čistom “ikonografijom”. Toliko čistom i logičnom da se zaista vrlo brzo popamti što znači što.
Sam pribor igre i njegov raspored zaista je odlično izveden i posložen u kutiju, što je već rečeno na drugom mjestu, no ipak bismo ovdje uputili malu kritiku na izvedbu samih karata i to na samu štampu. Naime, postoji niz različitih kartona i tehnika kojim se rade karte, a ova koja je primijenjena na 7 Wonders možda je ipak malo neprikladna. Igra koja svu svoju srž bazira na baratanje s kartama trebala bi baš njih imati izdržljive i žilave. Nažalost, neke karte uspjeli smo gotovo u trenu oštetiti sa vjerojatno pokojom kapljicom voćnog soka. Karte su se na tom mjestu slijepile, a odvajanje nas je koštalo gubitkom boje na kartama. Stoga, topla preporuka – zaštitite karte odgovarajućim sleevovima (zaštitnim košuljicama koje se mogu nabaviti ili u trgovini ili putem interneta). Rubovi karata se miješanjem također prebrzo habaju, pa će zaštita dobro doći i u ovom slučaju.
Postavka igre prije samog igranja također je brza i jednostavna. Pločice vojnih bodova i novčiće stavimo na dva kupa (obično u neke posudice). Kupovi karata vrlo brzo se podese za određeni broj igrača (piše na kartama koje su za koji broj igrača), promiješaju i podijele igračima. Igrači putem karata gradova nasumce odaberu onaj s kojim će igrati i igra počinje.
Druga stvar koja malo smeta na kraju same igre jest zbrajanje bodova koje se vrši putem zaista prikladnog blokića. Nije problem sve to izpozbrajati, ali jednostavno taj proces je najdosadniji tijekom same igre. Autor igre olakšao je i ovo koliko je mogao, ali ipak – možda se to moglo riješiti bez pisanja? Ne pitajte nas kako, mi samo kažemo što nas je mrvicu zasmetalo. 🙂
Predhodna recenzija već je opisala svu silu karata koje u igri postoje i čemu služe, pa se nećemo previše ponavljati. Uglavnom postoje karte jednostavnih i složenih resursa (smeđe i sive karte), trgovačke karte (žute), karte vojih građevina (crvene), rezidencijalne (plave) i karte znanstvenih građevina (zelene). U posljednjem, 3. razdoblju igre umjesto karata resursa dobivate karte cehova (ljubičaste karte). Dakle, te karte predstavljaju određene građevine koje gradite u svome gradu nebili pokupili što više pobjedničkih bodova i nadjačali protivnike.
Upravo kombinacijom odigranih karata stvarate fino nijansiranje taktike u odnosu na protivnike, a posebno na svoje susjede koji sijede lijevo i desno od vas. Zašto susjede? Zato jer se sva interakcija u igri uvijek svodi na interakciju samo sa svojim lijevim i desnim susjedom. Od njih kupujete sirovine koje vam nedostaju, s njima se vojno sukobljavate na kraju svakog razdoblja i dobivate/gubite vojne bodove, te posebno važno bodovi dobiveni preko ljubičastih karata vrlo često ovise o kartama koje imaju baš vaši susjedi. Iz ovog razloga tijekom same igre uvijek bacajte jedno oko na ono što rade vaši susjedi i pokušajte iz toga izvuči korist.
Kako sama igra teče tako da svi igrači uvijek počinju igru sa sedam karata, odigraju jedno od njih, a ostale proslijede svojem susjedu lijevo ili desno (ovisno o razdoblju igre) i tako sve dok ne završite s dvije karte u ruci od kojih jednu odigrate, a drugu odbacite, jasno je kako po razdoblju možete odigrati maksimalno 6 karata. Dakle, treba jako paziti što odigrati od tih 6 karata jer već manje greške dovode do gubitka tako bitnih bodova.
Primjeri iz prakse
Pogledajte koje resurse kupuju vaši susjedi, umjesto da trošite karte na skupljanje istih resursa potrošite jednu trgovačku (žutu) kartu za smanjenje cijene kupovanja resursa od svog susjeda, a vi obavezno izgradite one resurse koje pak vaši susjedi nemaju. Ako ste se prvi dograbili trgovačke karte za jeftiniju trgovinu, protok novca bi trebao ići u vašu korist, pa ćete uvijek imati s čime plaćati ono što vama nedostaje. Također, neke smeđe karte nude mogućnost odabira između dva resursa, već ovisno po potrebi. One koštaju jedan zlatnik kako bi ih izgradili i vjerujte nam, to je dobro uloženi novac.
Vojne karte su opet svoja priča. Sve ovisi opet o susjedima. Ako primijetite da se vaši susjedi uglavnom usredotočuju na gradnju drugih građevina, nije mudro previše ulagati u vojsku, jer je već mali raskorak u vojnoj moći dovoljan da vi skupite pozitivne, a susjedi negativne bodove. Pazite, u prvom razdoblju dobivate samo po jedan bod za vojnu premoć, u drugom po tri, a u trećem po pet bodova sa svake strane (sukob se boduje za svaku stranu, lijevo i desno). Dok se negativni bodovi dobivaju isključivo u iznosima po -1 za svako razdoblje igre. Neke faze izgradnje čuda u nekim gradovima donose i vojnu moć, pa je i to mudro ukomponirati u strategiju igre. Dobro odigrana vojna moć može vam maksimalno donijeti 2×9=18 bodova što nije malo ako tome pribrojimo i gubitak od susjeda koji u tom slučaju iznosi po -3 sa svake strane.
Ipak, glavninu bodova priskrbiti će te plavim i zelenim kartama (rezidencijalnim i znanstvenim građevinama). Zelene karte imaju svoj specifikum po pitanju bodova. Naime, postoje tri vrste ovih zelenih karata (pisana pločica, šestar i zupčanik). Ako skupite seriju od tri različita znaka to donosi 7 bodova, dvije serije donose 14 bodova itd. PLUS! zbrajate i kvadrate nizova karata s istim znakom, pa tako ako imate 3 karte istog znaka to donosi: 3 na kvadrat = 9 bodova. Sve skupa tu se može skupiti izuzetna količina bodova. 
Plave karte donose onoliko bodova koliko piše na njima i ti bodovi naravno rastu iz razdoblja u razdoblje.
Sad dolazimo do još jedne poslastice u igri koju igrači vrlo često znaju zaboraviti, a od izuzetne je važnosti za premoć u igri. Neke žute, crvene, plave i zelene karte omogućuju besplatnu gradnju složenijih građevina. To se posebno odnosi na zelene karte. Tim više što neke zelene karte dozvoljavaju besplatnu gradnju nekih plavih i crvenih karata, pa posebno obratite pažnju na ovo svojstvo kada gledate karte u ruci i dvoumite se što odigrati. U donjem desnom kutu jednostavnije građevine uvijek vam piše koje ćete složenije građevine moći graditi ako imate izgrađenu baš tu građevinu, odnosno u gornjem lijevom kutu, uz uobičajenu cijenu koštanja karte piše vam i koju građevinu trebate već imati izgrađenu kako biste tu kartu položili ispred sebe kao gratis proizvod.
Ljubičaste, cehovske karte. To je pak priča za sebe. Naime, u trećem i posljednjem razdoblju igre pojavljuju se ove karte. Njihovo pojavljivanje prati i vrlo nezgodan odlazak karata resursa (smeđih i sivih), pa što ste u prva dva razdoblja igre vi i vaši susjedi skupili od raznih dobara je sve. Ljubičaste karte su poprilično skupe po pitanju resursa, a nemaju mogućnost besplatne gradnje. Dobra većina ovih karata pribavlja bodove na temelju onoga što imaju vaši susjedi i to po sistemu broja karata. Npr. jednom takvom kartom možete si priskrbiti dobre bodove ako vaši susjedi imaju pozamašan broj zelenih karata ili pak ako i vi i vaši susjedi imate izgrađena čudesa. Ako ste u nečemu bili slabi tijekom igre, te su temeljem toga susjedi izgradili to što vi, eto niste, upravo ovim kartama možete nadoknaditi gubitke. Eto još jednog primjera zašto je ključ dobre igre pratiti što vam rade susjedi.
Nekako ispada da žute karte još i najmanje pridonose igri, no nije baš tako. Žute karte donose najbitniji benefit pri trgovini s resursima vaših susjeda. S druge strane neke žute karte donose vam resurse kao i smeđe i sive, ali s tom razlikom što te resurse ne prodajte okolini, nego su samo vaše. Ako vam je u datom trenutku ponestalo novca, možete ga trenutno priskrbiti s nekim od tih karata. No, ipak se kroz praksu pokazalo kako ih igrači najmanje grade, te one na kraju igre pridonose najmanje bodova.
Također, nemojte se dati zavarati s novcem. Novac je bitan za uspješno trgovanje resursima vaših susjeda, ali gomilanje istog neće vam donijeti velike bodove na kraju (tri novčića vrijede samo jedan bod).
Desiti će vam se tijekom igre kako baš i nema neke jako bitne karte koju ste dobili u kupu koji vam je proslijedio vaš susjed. Tada je mudro odabrati neku kartu koja bi trebala baš vašem susjedu (po nekoj vašoj procjeni) i upotrijebiti je za izgradnju neke faze vašeg čuda ili, što je možda i najgora opcija odbaciti je za tri novčića. Uvijek pokušajte baciti onu kartu koja bi pomogla vašem susjedu u stjecanju premoći u bodovima.
I sada, nakon svega napisanog, kako uvjeriti ljude da se sve ovo može odviti za samo pola sata igre neovisno o broju igrača?! U ovoj činjenici leži i glavna snaga igre. Izuzetna brzina igranja, jednostavnost pravila i velika strateško/taktička dubina daju joj izuzetnu reigrivost. Jednostavno ćete imati potrebu odigrati je ponovo i ponovo, te testirati neke druge strategije i pokušati naći nove. Igra vas vuče za rukav i moli “Daj još jednom, pa samo pola sata!” i vi joj se predajete u još jedan okršaj. Briljantno!
Tajna brze igre leži u mehanici. Svi igrači istovremeno odabiru jednu kartu iz kupa kojeg drže u ruci, polažu je ispred sebe licem nadolje, a ostatak karata polažu pored susjednog igrača. Tada, istovremeno svi otkrivaju karte i grade ih. Uzimaju novi kup koji im je proslijedio susjed, odabiru jednu kartu, a ostatak prosljeđuju susjedu… i tako redom do trenutka kada u ruci ostanu samo dvije karte. Jednu grade, drugu odbacuju i tu je kraj razdoblja. Ista stvar ponavlja s e u drugom i trećem razdoblju i to je sva mehanika igre. Čista i jednostavna da jednostavnija ne može biti.
Često smo se znali pitati: “Za kakve mi to igre čuvamo ocjenu 10?”. Sada znamo – upravo za ovakve!