U jednom dvorcu dogodilo se stravično umorstvo njenog vlasnika, a ubojica nikad nije pronađen. Otada duh nesretne žrtve umorstva nemirno luta dvorcem i uznemirava ukućane. Novi vlasnik kuće okuplja vidovnjake koji će stupiti u kontakt sa duhom, pokušati riješiti davno umorstvo i pomoći duhu da konačno pronađe svoj mir.
U našem domu obožavamo igru Dixit, i u nju smo lako uključivali druge igrače raznih profila – od totalnih početnika do veterana u društvenim igrama, od djece do umirovljenika… Zanimljivo je kako se svima igra isprva činila bedastom prilikom opisivanja iste, ali kada bi igra počela, sve bih ih zarazilo oduševljenje njome. Dixit nam je jako zabavna igra u kojoj skoro nikome nije stalo do pobjede na kraju igre (osim djeci) i kad smo čuli da da je izašla igra Mysterium koja ima elemente Dixita, morali smo je isprobati na jednom Danu društvenih igara, nakon čega smo se vrlo brzo odlučili za kupnju vjerujući da će biti pun pogodak poput Dixita. Ipak, to se baš i nije ostvarilo.
Mysterium je kooperativna igra u kojoj jedan igrač preuzima ulogu duha, a ostali igrači uloge vidovnjaka koji pokušavaju stupiti u kontakt sa duhom. Generalno postoje dvije vrste kartica:
- kartice zločina podijeljene na sumnjivce, mjesta zločina i predmete kojima je počinjeno umorstvo. Te kartice dolaze u dva primjerka, jedan za duha koji ih drži skrivene od ostalih igrača i nasumce ih na svom polju igre dodijeli svakom pojedinom vidovnjaku, i drugi primjerak kartica koje se javno objavljuju za ostale igrače vidovnjake, a oni u ograničenom broju rundi nastoje prepoznati svoje kartice zločina uz pomoć druge vrste kartica:
- kartice vizije – duh komunicira sa vidovnjacima tako da izvlači u ruku određen broj kartica vizija, a onda među njima odabire i prosljeđuje vizije ostalim igračima koji uz pomoć motiva iz tih kartica nastoje prepoznati svoje kartice zločina.
Ne bih dalje o pravilima igre jer na našim stranicama već postoji opis igre i prevedena pravila, nego bih o samom igranju. Svi pobjeđuju ako vidovnjaci na kraju igre uspiju prepoznati elemente zločina. U protivnom nemirni duh i dalje opsjeda kuću.
Zabavno je biti duh, on raspoređuje kartice zločina, izabire i šalje vizije ostalim igračima i zna biti jako zabavno slušati ih kako pokušavaju protumačiti kartice koje ste im poslali. Tako se u jednom trenutku sjajite od zadovoljstva kada jedan igrač, kojeg sam tad prvi put upoznao, odmah prepozna svoju karticu zločina na osnovu vizije koju sam poslao, a onda vam se smrači pred očima kada se uključi moja voljena i sa svojom sljedećom primjedbom: “Um mog muža je jako čudan (???) i mislim da je ovo preočita asocijacija“, te ga na kraju usmjeri na skroz pogrešnu karticu. Khm, toliko o supružnicima koji nakon nekog vremena jedno drugome postanu otvorena knjiga.
Nešto je manje zabavno biti vidovnjak. Zabavno je na osnovu često uvrnutih kartica vizija pogađati kartice zločina (Dixit u najboljem izdanju!) i tu se nismo vremenski ograničili kako je zadano u pravilima, ali problem je što skoro sve drugo radi duh i tada se osjećate poput statista u igri, te katkad zna biti dosadno čekajući duha dok smišlja koju će vam viziju poslati. Zato je vrlo važno u ulozi duha imati iskusnog igrača koji neće usporavati igru i zbog toga je neću igrati sa svakim.
U odnosu na Dixit, Mysterium je definitivno tematskija igra. Obje igre imaju otprilike isto vrijeme trajanja igre, ali kod Mysteriuma je, barem kod vidovnjaka, osjećaj sporijeg protoka vremena. Također Mysterium ima duže vrijeme pripreme i zauzima znatno više prostora na stolu. Naravno, postoje i druge razlike poput toga da je Dixit kompetitivna, a Mysterium kooperativna igra. Potonja je još i asimetrična s obzirom na uloge u igri, i to sve govori da su to dovoljno različite igre tako da ih možete obje posjedovati. I dalje ćemo igrati ovu igru koja nam je još uvijek zabavna (naša djeca je obožavaju), još kad uključimo kartice iz Dixita kao vizije, ali zbog gore opisanih manjkavosti osobno ću uvijek preferirati Dixit ispred Mysteriuma.