Igrali smo: Tigris & Euphrates

Tigris & Euphrates je igra koja je i prije nego je objavljena podigla puno prašine u svijetu igara na ploči. Zajednicom je tada krenuo glas da Reiner Knizia, već tada popularni i hvaljeni dizajner, priprema jedan vrlo poseban naslov – „igru za prave igrače“ (gamer’s game). Knizia, inače doktor matematike, čije su igre dotad već imale vrlo izražene atribute – savršeno balansirane igre, uvijek izgrađene na relativno jednostavnom matematičkom modelu, visoko apstrahirane nisu puno marile za temu, no pružale su vrlo jedinstven ugođaj igranja i zabave.
Kad je Tigris & Euphrates napokon ugledao svjetlo trgovina brzo je ustoličen za jednu od najboljih na istim policama, a i danas nakon četrnaest godina i dalje stoji pri vrhu liste najboljih. Dapače, i danas ga se može naći na policama trgovina, što samo dokazuje bezvremenost i kvalitetu ovog naslova.

Tigris & Euphrates igra je za 2 do 4 igrača u kojoj igrači preuzimaju ulogu vođa naroda koji se sukobljavaju u međuriječju drevne Mezopotamije, pokušavajući na svoju stranu prevagnuti vojnu, gospodarsku, političku i trgovačku moć. Partija traje relativno kratko, od nešto više od pola sata za tri igrača, do maksimalno sat i petnaest za četiri, što omogućuje posebno zadovoljstvo – odigrati više partija u večeri.

Produkcija

T&E je nejeftina igra koja je u svim svojim izdanjima proizvedena vrlo kvalitetno. Na velikoj ploči koja stilizira kartu Mezopotamije ističu se naslovne rijeke. Ploča je podijeljena na kvadrate na koje igrači stavljaju svoje pločice. Kartonske pločice, kao i drvene žetone lidera i spomenika, te cijela hrpa raznobojnih drvenih kockica su u rangu vrhunske produkcije igara na ploči. Dizajn je vrlo ugodan i u duhu povijesnog razdoblja koje opisuje, no ne i posebno bitan za igrivost i ugođaj. Iako bi igra bila jednako igriva i vizualno gotovo identična da se sastoji samo od obojanih kvadrata i nekoliko figura, valja spomenuti da implementacija teme u igru nije posve površna. Suptilni detalji razumijevanja uloga trgovca, svećenika, spomenika, razlike unutarnjih i vanjskih sukoba funkcioniraju posebno dobro kad se igrač upoznaje sa igrom. Tako, iako će jednom kad igrač nauči igru tema postati gotovo posve suvišna, ona je vrlo korisna u trenucima kad novom igraču treba objasniti odnose pojedinih boja na ploči i njihovih uloga.

Mehanizam

tigris-euphrates-1.jpg Opisno, mehanizam igre je vrlo jednostavan, no valja istaknuti da je Tigris & Euphrates jedna od onih igara poput šaha koja nosi epitet: trebaju minute da se nauči, ali mjeseci da se usavrši. Iako sam i sam pasionirani ljubitelj šaha, i ova igra je najbliža onom užitku igranja šaha od svih koje sam dosad igrao, to ne treba uplašiti početnika. Dapače. Tigris se igra lako. Jednom kad se shvate mehanizmi, igra se može odigrati sasvim ležerno i opušteno. Ipak, to nije prava draž Tigrisa.

Tigris & Euphrates je načelno igra kontrole utjecaja. Na mapu se slažu pločice koje predstavljaju religijske, vojne, trgovačke i gospodarske resurse, nazovimo ih narodom. Pločice mogu biti samo u jednoj od te četiri boje, i nemaju drugih obilježja. A potom se do pločica na mapi pozicioniraju lideri koji dolaze u istim bojama. I dok su lideri uvijek vezani uz igrača koji s njima igra (nazovimo to – vjerni) narod se priklanja onome tko bolje laže (koristimo li politički rječnik) tj. tko se bolje pozicionira među pločicama naroda.

Igra se tako da svaki igrač u svom potezu može izvršiti dvije akcije. Najčešće akcije su stavljanje pločice na mapu i stavljanje ili premještanje lidera. Pravilno stavljena pločica donijet će igraču resurs u obliku obojane kockice. Pobijedit će igrač koji na kraju igre ima najbolji omjer kockica resursa, a baš je hvatanje omjera jedna od Knizijinih prepoznatljivosti, jer slične mehanizme bodovanja uspješno koristi i u drugim svojim igrama.

Drama

Drama počinje kad se međusobni utjecaji lidera na ploči isprepletu, pa se događa sukob u obliku internog ili eksternog sukoba (bolje reći: revolucije ili rata). Tada igra iz strategije prelazi u taktiku. Taktika nije posebno izraženi aspekt igre, ali je vrlo zanimljiv jer donosi neočekivane obrate i vrlo važnu dimenziju igranja – zabavu.

Igra nije lišena sreće, makar ne bi bilo ispravno nazivati srećom slučajni element u igri. Posebno ako je taj slučajni element veliki generator zanimljivosti i raznolikosti razvoja igre. Svaki igrač u svakom trenutku ima 6 pločica sakrivenih iza zaslona. Nakon što neke odigra, pločice se izvlače iz vrećice, pa različita izvlačenja mogu donijeti različite omjere boja. No ovaj mehanizam slučajnosti nije nešto što je podložno sreći, već upravo suprotno – boje pločica s kojima igrač raspolaže su osnova za definiranje strategije igrača, svojevrsni luck management

Zanimljivo je da je da na sceni igrana na ploči Tigris & Euphrates nerijetko dobiva epitete ratne igre. Iako je sukob glavna tema igre, upravljanje resursima, čak i onim borbenim, nije slično klasičnim ratnim strategijama. Ipak je jasno zašto se T&E nerijetko klasificira kao ratna igra, a to je osjećaj koji igra pruža. I baš zbog tog osjećaja igra ne može na istu policu za obiteljskim i zabavnim igrama, makar izdaleka može podsjetiti na njih.

Partija Tigrisa ne traje dugo, odlično se igra u bilo kojem broju igrača i svaki potez pred igrača stavlja mnoge i zanimljive odluke.

Zaključno

Tigris & Euphrates je ispolirani biser samo vrha svijeta igara na ploči. To nije igra za svakoga. Možete je voljeti, a možete je i mrziti. Ali ako je volite, ljubav će vam vratiti satima invazivnih misaonih radnji, frustracijama i neopjevanim osjećajima nemoći i poraza, ili, puno rjeđe, slatkim okusom pobjede.

Tigris nije rekreativna igra, niti može pružiti pravo zadovoljstvo nakon prva dva igranja. Dakle, igra traži malo ulaganja, i tko doista uživa u dubokim, ali ne i kompleksnim strategijama, ovdje će naći naslov za sebe.