Još jedna društvena igra izašla iz kovačnice Klausa Teubera, igračima bolje poznatog kao autora igre Naseljenici otoka Catan. Iako je autor isti, igra nosi posve drugi okus. Dakle, radi se o vrlo simpatičnoj društvenoj igri u kojoj igrači tumaraju pustinjom u potrazi za oazama i vrijednom robom. No, pogledajmo detaljnije što nam igra donosi:
Kutija i pribor igre
Kutija je uobičajene kvalitete i veličine, crtež je možda mogao biti malo atraktivniji i topliji, no to je čisto stvar ukusa. Od pribora za igru u kutiji nalazimo svega. Kao kostur za početak igre služe četiri kartonske prečke i jedno središnje polje koje se na plohi za igranje postavlja i tvori križ. U četvrtine tog križa postavljaju se pločice koje predstavljaju krajolik pustinje i po njima se kreću karavane igrača. Tu su i četiri drvene deve kao oznake karavana i drveni valjčići raznih visina kao igračevi istraživači oaza. Nadalje, nalazimo podosta pločica razne robe, igračevih ploča karavane, dodatnih deva, ploče za označavanje vrijednosti robe te vodenih kamenčića koji predstavljaju vrstu platežnog sredstva u igri. Sve je lijepo ilustrirano, te prevladavaju pustinjske boje.
Cijela igra je lokalizirana na hrvatski i slovenski jezik, a na priboru za igranje nalazi se i teksta, više kao kratki opisi sličica, pa se može igrati i bez znanja čitanja.
Dojam igre
Sama igra traži podosta pažnje od samih igrača, a sastoji se od pomicanja karavane i postavljanja slučajno uzetih pločica sa krajolikom između četvrtina početnog križa. Te se pločice moraju postavljati po pravilima spajanja na bijele i smeđe puteve, a ako igrač ne može postaviti neku pločicu stavlja ju pred sebe u zalihu. Na ovaj način igrači sastavljaju izgled same pustinje i njezinih oaza. Upravo su te oaze i glavna stvar same igre. Otvaranjem nekog polja koje predstavlja dio oaze (oaze se rasprostiru na više od jedne pločice terena), igrači mogu na njih postavljati svoje istraživače oaza. Time stječu pravo na korištenje određenih resursa iz te oaze jednom, kada dođe do vrednovanja oaze.
Kada se oaza jednom zatvori (bude omeđena krajem ploče i pustinjom u svim smjerovima) onda se vrednuje. To konkretno znači da se utvrđuje pravo prednosti nad resursima oaze. Pa tako, igrač sa najvišom figuricom prvi bira koje će resurse iz oaze dobiti. To može biti neka roba, deva, vodeni kamenčići ili glasina. Zatim bira resurse oaze idući igrač sa nižom figuricom itd. Uz to, igrači u jednoj oazi mogu imati i više istraživača, pa time dobiti i više resursa te oaze.
Cijela mehanika postavljanja pločica i zatvaranja oaza gotovo je identična kao u igri Carcassonne, ali s tom razlikom što je ovdje sve još dodatno razrađeno, pa igrači imaju još malo više posla. No, ne napornog posla.
Roba koja se skuplja u oazama (sol, tamjan, mira i dragulji) prenosi se devama. Svaki igrač u karavani ima po dvije deve, ali i njih može nadodati ako ih pronađe u oazama. Uz to, plaćajući vodenim kamenčićima igrač može odigrati i dupli potez ili ukrasti pločicu terena nekom igraču, odnosno može se dodatno pomicati po ploči.
Uz sve to, igrači u oazama mogu pronaći i glasine kojima onda mogu mijenjati vrijednost pojedine robe, postavljajući pločice na ploču sa vrijednostima robe.
Pobjeđuje igrač koji tijekom svog tumaranja pustinjom uspije skupiti najviše bodova koje donosi roba.
Igra ne gubi na interesantnosti tokom cijele partije, a igrači do samog kraja ne znaju da li su skupili dovoljno bodova. Reigrivost je dobra, jer se tijekom svake nove partije igre pločica postavljaju slučajnim redosljedom, pa je i krajolik dugačiji.
Eto, što više reći, pametna obiteljska igra koja će vam pružiti podosta sati ugodne zabave.