Ovih se dana na Kickstarteru vrti jedna zanimljiva mala igra koje me neodoljivo podsjeća na jednu staru igru koja se često nalazila u setovima skupa s čovječe ne ljuti se i šahom. Oni stariji će znati, radilo se o Halmi (za ostale klik na link). Što je najbolje i Halma mi je tada bila odlična, pogotovo s više od dva igrača. Ja danas neću pričati o Halmi, ali ću pričati o njezinoj boljoj inkarnaciji zvanoj Less. Već sama činjenica kako je projekt postigao preko 22.000$ 28 dana prije kraja kampanje od minimalnih 4.000$ puno govori.
No, krenimo redom. Less smo za potrebe testiranja i recenzije dobili u obliku prototipa koji je i prikazan na stranicama Kickstartera i same igre. Iako je riječ o prototipu mogu reći kako su komponente u tako visokoj razini obrade, da bi se pred njom mogle posramiti mnoge već izdane igre. OK, ima mjesta za poboljšanja, ali o tome ćemo kasnije.
Izgled i pribor igre
Less dolazi u simpatično skrojenoj maloj i čvrstoj kutiji u koju se tijesno, ali organizirano smjesti 12 modularnih pločica i dva seta po 4 drvena, igraća valjčića. U ovoj prototipnoj varijanti kutija je bijela, što mislim da bi trebalo u konačnici promijeniti jer će igra ovako biti nezamijećena na nekoj polici s drugim igrama u trgovini.
Pločice su izvedene od čvrstog kartona s prilično kvalitetnom obradom površine namijenjene za igru. Valjčići su ugodnih dimenzija za igranje, drvene no po meni bi im trebala jedna lak obrada. To očito neće biti problem, jer se na Kickstarteru i najavljuje lakiranje figurica ako se prijeđe granica od 15.000$ (a prijeđena je).
Kod valjčića dolazimo i do jednog problema pri dizajniranju same igre: Radi se, naime o tome što su vam za igru od 4 igrača potrebna dva seta ove igre. U 4 igrača igra se u parovima i potrebno je na neki način definirati čiji je čiji set valjčića pojedinačno i u paru. Za sada je par definiran bojom, a pojedini igrač visinom valjčića. I sve to štima ako odmah naručite dva seta igre pa time dobijete jedan set s višim i jedan set s nižim valjčićima, no što ako se u društvu pojave ekipe koje su nabavljale setove pojedinačno i oba su seta s velikim ili malim valjčićima? Tada je nemoguće definirati figure pojedinog igrača.
Ovom prilikom savjetovao bih autorima da naprave univerzalni set igre koji će se uvijek moći upariti s jednim drugim takvim setom. Dovoljno je jednu bazu valjčića obojati tamnom bojom, a drugu ostaviti svijetlu ili u jednu bazu valjčića ubušiti neku oznaku (križić, rupicu i sl.). Tada se parovi definiraju po boji plašta valjčića, a pojedini igrač s oznakom na bazi koja je okrenuta prema gore u igri i problem je riješen. Eto, ideja je ovdje, a realizaciju ostavljam autorima na promišljanje.
Mehanika igre
Već sam rekao kako me igra podsjeća na stariju Halmu u kojoj je figure iz jednog područja potrebno prebaciti u nasuprotno područje pomicanjem i preskakanjem preko drugih figura. To je i ovdje glavna mehanika igre. Igrači jednostavno svoje četiri figure pokušavanju prvi prebaciti u dijagonalno suprotno polje igrače ploče koju čine pločice posložene u matricu 3×3 za dva, odnosno 4×4 za igru s četiri igrača. I naravno, sve bi bilo trivijalno ili gotovo trivijalno da modularne pločice koje tvore igraću ploču na sebi nemaju zidove. Upravo nasumični raspored ovih zidova na pločicama čini Less prilično interesantnijim od Halme. Sada više najkraći put nije dijagonala između nasuprotnih kutova, veće sve ovisi o rasporedu zidova na pločicama u pojedinoj partiji igre. Zidovi nisu nepremostivi, ali nose svoj hendikep koji košta igrača pri igranju:
Igrači imaju po tri poteza u krugu. Pri kretanju preko praznih polja igrači troše po jedan potez pomaknuli se oni samo za jedno polje ili preskočili drugu figuricu i tako se pomaknuli za dva. No, ako se između dva polja ispriječi zid, preskok preko njega košta dva poteza, a ako je na zid naslonjen još jedan zid, takav pomak troši tri poteza. Plus, nemogućnost da pri preskoku zida preskočite i neku figuru i tako se jeftino pomaknete za dva polja. Svoja tri poteza uvijek možete rasporediti između svoje 4 figurice i tako kombinirati njihovo kretanje.
Ova modularna ploča koja se sa svakom novom partijom mijenja poprilično doprinosi reigrivosti i tjera vas u stalnom traženju novih strategija bržeg putovanja s jednog kraja ploče na drugi. Zanimljivo je kako osim što morate tražiti što više mogućnosti da preskocima preko drugih figura brže putujete po ploči, te istovremeno pokušavate onemogućiti protivnika da koristi ove skokove još morate paziti i na položaje zidova kako se ne bi negdje zatvorili i morali trošiti skupe prelaske preko zidova da se domognete cilja.
U igri s četiri igrača Less dobiva svoju punu snagu. Polje igre je veće (4×4), igrate u parovima, pa partneri u paru trebaju pokušati razviti i zajedničku strategiju ne bili si međusobno pomogli iskoristiti što je veći broj preskoka i tako preduhitriti protivnika. Tim više što onaj partner u paru koji svoje figure dopremi u suprotno polje, nadalje pomaže svom suigraču.
Zaključak
Odigrali smo veći broj partija i svaki puta nam je igra predstavljala novi izazov zbog drugačije konstelacije zidova. Njezine glavne karakteristike jednostavnosti i relativno kratkog trajanja partije, te dovoljne misaone dubine svrstavaju je u kategoriju dobrih fillera koji se igraju dok čekate između partija žešćih i dugotrajnijih igara. Pogodna je za brzu zabavu na plaži, kafiću, na putovanju. Odlično paše uz popodnevno ispijanje kave sa svojom boljom (ili gorom) polovicom. Odlična je za klince. Ma odlična je zapravo za svakog.
Ugodno se iznenadih i toplo je preporučam svakome.