Prije nekoliko dana je na facebook stranici ove udruge objavljena vijest kako je igra Hanabi prodana u preko milijun primjeraka. Ja se isto odnedavno ubrajam među tih milijun kupaca i imao sam velika očekivanja od igre koja je dobila prestižno priznanje “Spiel des Jahres” za 2013.g., ali moram priznati da sam nakon nakon prve odigrane partije ostao razočaran zato što je izostao onaj “wow” efekt jer sam mislio da ću dobiti, pa… nešto drugačije.
Ipak, bilo bi nepravedno na osnovu tog prvog razočaranja totalno podcijeniti igru jer Hanabi je zanimljiva mozgalica, samo što prevelika očekivanja znaju biti gadna stvar. Sam naziv igre na japanskom znači vatromet, a slaganjem karata na stolu igrači nastoje složiti vatromete u raznim bojama. Igra je inače jako jednostavna i u omanjoj kutiji dolazi špil karata i nekoliko žetona za igru, pa je vrlo pogodna i kao putna igra koja se može lako ponijeti i odigrati bilo gdje.
Hanabi ima nekoliko zanimljivih značajki. Na početku igre se svakom igraču podijeli nekoliko karata, a svi ih u ruci drže naopako okrenute tako da nitko ne može vidjeti svoje karte, ali istovremeno imaju uvid u tuđe karte. Igrači tek moraju otkriti koje karte drže u ruci i kako će ih odigrati.
Druga zanimljiva stvar je što svi igrači igraju zajedno kao tim, a cilj igre je složiti nizove karata po rednim brojevima i u istoj boji. Može se igrati udvoje pa do najviše 5 igrača.
I treće, komunikacija među igračima je strogo ograničena što će možda odbiti zanimljivo brbljavce jer igra zahtijeva veliku koncentraciju, a ovdje nije cilj ometati svoje suigrače.
Svaki igrač, kada dođe red na njega, ima pravo na jedan od tri moguća poteza:
- dati upute nekom suigraču o kartama koje drži u ruci tako da mu se pokaže da li u ruci drži (ili ne drži) određenu boju ili broj, ali mogućnost pokazivanja karata ovisi o zajedničkim žetonima koji se postave na stol. Broj tih žetona je ograničen i svaki ima crnu i bijelu stranu, a na početku igre se svi žetoni postave sa bijelom stranom okrenutom gore. Karte se mogu pokazivati samo dok ima žetona sa bijelom stranom okrenutom gore, nakon čega se okreću na crnu stranu. Kada su svi žetoni okrenuti na crnu stranu, igrač koji je na redu više ne može odigrati ovaj potez.
- odbaciti kartu iz ruke i uzeti novu kartu iz špila nakon čega se žetoni ponovo vraćaju na bijelu stranu. Kod ovog poteza može se desiti i da se odbace karte bez kojih se više ne mogu nastaviti nizovi na stolu čime se blokira daljnje slaganje.
- odigrati kartu iz ruke i slagati nizove na stolu prateći određenu boju i broj.
Kako je spomenuto, komunikacija je strogo ograničena, pa sam se primjerice nekoliko puta morao ugristi za jezik kako ne bih upozorio svog suigrača koji se sprema odigrati pogrešnu kartu, a vrijedilo je i obratno.
Igra se završava ako se slože svi nizovi karata u svim bojama (apsolutna pobjeda), kada se odigraju tri pogrešna poteza u slaganju nizova nakon čega se partija automatski završava (poraz), ili kada se potroši špil karata iz kojeg se nadopunjuju karte u ruci, a onda se provodi bodovanje ovisno o broju odigranih karata i rangira u rasponu od jadnog do izvrsnog. Jedna partija ne traje dugo, iako se povremeno znade desiti da se zablokiramo pokušavajući se sjetiti koje karte držimo u ruci.
Za kraj bih Hanabi ocijenio solidnom šesticom na skali do deset. Igra se lako može nabaviti u Muellerovim trgovinama i ne košta puno (oko 60 kn) pa sam s obzirom na omjer uloženog i dobivenog dovoljno zadovoljan da bih povremeno još odigrao koju partiju. Ali moram napomenuti da zaista ne znam kome bih preporučio tu igru, jer iako je jednostavna i brzo se igra, nikad nam nije došlo da zaigramo više od dvije partije za redom. Nekako predmnijevam da je Hanabi primjereniji za ljude koji inače vole rješavati sudoku, zagonetke i slične mozgalice, a treba i pogoditi društvo s kojim će se odigrati partija jer je važno da se svi međusobno nekako kliknu.