Android: Netrunner asimetrična je kartaška igra koja prikazuje mnoge konflikte između hakera (runnera) i korporacija u cyberpunk svijetu. U ovoj recenziji neću objašnjavati pravila, već ću se pozabaviti kvalitetama igre, te što ju odvaja od ostalih igara modernog doba.
Započeti ću sa onim segmentom recenzije koji smatram najmanje bitan. To su tema i komponente.
Za one koji se nisu prije susreli sa ovom igrom FFG je napravio odličnu seriju videa koji objašnjavaju pravila
Tema
Tema sama po sebi je snažno izražena. Slike imaju cyberpunk štih, mnoge prikazuju matrix (umjetan prostor stvoren informacijama) i slične prikaze te vrste. Također je važno istaknuti i da je tema dosta ozbiljna iako kadkad smiješna. Primjeri teksta sa karata:
Big Brother: “Looking out for your interests since 1984” (referenca na roman Georga Orwella)
Data Mine (mina a ne rudnik 
): “Access HarmlessFile.datZ -> Are you sure? y/n
Sve u svemu, igra definitivno ima svoju bogatu temu no ona nije glavna sastavnica ove igre. Gameplay je ono što čini ovu igru nečemu posebnim.
Komponente
Tu se nema puno toga za reći. Kao kartaška igra za očekivati je da je puno karata u pitanju. Tu su u igri i mnoštvo tokena uobičajene FFG kvalitete. Sve je fino, lijepo i krasno…
Android: Netrunner je LCG. U kratkim crtama, to znači da se igra razvija u stilu kakvog TCG-a no ne postoje skupe karte.
Gameplay, Mehanika te reigrivost
Eh, tu smo napokon.
Netrunner bi se kao igra definirao kao blefersko ekonomska igra. Njegova asimetrija bi se objasnila na slijedeći način: korporacija igra strateški, koristi svoju informacijsku nadmoć (korporacija ima puno veći uvid u informacije nego runner) za blefiranje, dok runner igra taktički, cijelo vrijeme traži rupu u obrani, te prati i reagira na planove korporacije.
Sada ulazimo u igru…
Igru započinje korporacija. Ona uvijek na početku svoga poteza vuče kartu, te ima 3 akcije, dok runner ima 4 akcije i ne vuče kartu. Akcije su prva stvar koja razdvaja ovu igru u potpunosti od ostalih kartaških igara. U ostalim igrama vučeš kartu najčešće na početku poteza, te imaš neke stroge definirane resurse. To ovdje nije slučaj. Trebaju ti opcije? Potroši akciju da vučeš kartu. Treba ti nešto novaca? Potroši akciju da uzmeš novac. Želiš li se posvetiti obrani/napadima? Koristi tako svoje akcije. Smatraš da bi se trebao posvetiti ekonomiji? Troši akcije u tome smjeru. Akcije daju igračima slobodu da reagiraju ili provode svoje planove kako god oni žele. Tu se upravo nalazi ljepote ove igre. Za razliku od mnogih mnogih kartaških igara gdje možeš nekom ozbiljnijem igraču dati deck i objasniti kako on funkcionira on će ga igrati onako kako taj deck zahtjeva. U netrunneru tvoj deck samo definira koje su ti opcije dostupne, igrači su ti koji te opcije bolje ili lošije koriste. Zato još uvijek nisam upoznao dvije osobe koje isto igraju. Svatko ima svoj pristup igri. Upravo zbog ovoga Netrunner više nalikuje na boardgame nego na kakav cardgame (točnije on je nešto između).
Važnost informacija:
Kao što sam prije naveo korporacija posjeduje većinu važnijih informacija (gdje su agende, kakva je obrana te gdje je ona slabija, te za što će joj novac. Runner osim što može direktno napadati servere koje je stvorila korporacija pa joj ovdje promrsiti planove on može napadati centralne servere te tako saznati što korporacija ima u ruci ili koja joj je karta na vrhu decka. Na taj način može ukrasti i agende ako je korporacija nemarna ili previše riskira. No ono što je također važno je što on vidi tj. što korporacija ima u ruci ili što će vući. Ako on to zna može se i pripremiti za to. U takvoj situaciji runner ima nadmoć. Generalno rečeno: U Netrunneru, informacije su moć.
Što se blefiranja tiče:
Ono nije na razini pokera ili kamen-škare-papir. Puno se stvari događa i lako možeš zaključiti kakva je situacija, no nikada ništa nije sigurno.
Primjeri:
Korporacija vuče puno karata, vjerovatno ima puno agenda u ruci i traži zaštitu. Veoma vjerojatno, ali ne sigurno.
Korporacija uopće ne brani ruku. Zaključuješ da nema agendi u ruci, no nikada nisi siguran.
U ovakvoj ekonomskoj igri gdje je svaki novac važan blefiranje je intrigantno. Svaki blef košta. Stoga se blefira rijetko, spontano i suptilno.
Što se karata tiče:
Dok se u magicu/wowu karte jednostavno dijele na dobre i loše, u netrunneru postoji ekvivalent političkih struja, ljudi potpuno različito gledaju na karte. Kartu koju vi nikada ne bi igrali, vjerovatno ima važno mjesto u nekom drugom decku koji vama ne bi pao na pamet jel ne gledate igru iz tog kuta. Ne postoje karte koje “izguraju” neke prijašne. Čak i najgluplje karte koje baš nikada ne bi igrali svatko će vam reći: “I ta karta ima potencijala. Možda je taj potencijal ograničen ili situacijski, ali postoji”.
Nešto o deckbuildingu:
U igri je 7 frakcija i svaka ima svoj jedinstven stil. Unutar frakcija opet imamo različite identitete kod runnera ili brancheve kod korporacija koje dodatno naglašavaju neku snagu frakcije i služe kao okosnica za deckbuilding.
Od korporacija imamo:
 |
Haas-Bioroid: Bave se stvaranjem A.I.-jeva. Klasičan su primjer defenzivne korporacije koja igra ekonomski (sve je to generalno i dok to je njihov stereotip, posjeduju jedan od najjačih bleferskih karata). Rijetko tko se može lako probiti kroz njihovu vojsku bioroida (njihov naziv za A.I.-jeve) koji čuvaju njihove servere. |
 |
NBN: Ujedinjeni mediji. Primjer offenzivne korporacije koja igra opportunistički. Dovoljno je da runner nevino prođe pored vrana koje čuvaju njihove servere da se probudi slijedeći dan bez „kinte“ na računu i malom vojskom specijalaca ispred svojih vrata. |
 |
Wayland: Bankari. Korporacija koja se ne boji zaprljati ruke. Preuzeti malu korporaciju agresivno te tako naljutiti narod? Ako je potrebno. Spaliti pola grada kako bi ubili runnera? Ako je potrebno. Njihove obrane variraju od običnih sjena pa sve do Hadrijanovog zida koji budi u svakom runneru strahopoštovanje. |
 |
Jinteki: Bave se kloniranjem. Potiču s dalekog istoka te nije nikakvo čudo ako hodajući Jintekijevim matrixom naiđete na mirnog samuraja koji ima naredbu da uništi sve što vidi. Ovo je pretežno bleferska korporacija i ima mnogo karata koje joj oko toga pomažu. |
Runneri:
 |
Criminals: Programi? Za štrebere. Hardware? Za geekove. Kriminalci su više tajni agenti nego što su hakeri. Puni su trikova, od potplaćivanja zaposlenika pa do krađe novaca direktno iz korporacijskog računa. Naravno, stvar koja im odlično ide je dobiti veću količinu novaca na brzinu (kroešan style). Govoreći generalno, najagresivnija frakcija runnera. |
 |
Anarchs: Destruktivnost je glavna karakteristika anarhista. Uništavaju deck korporacije, uništavaju njihovu obranu, ponekad uništavaju sebe (sve za viši cilj). Njihova boljka je ekonomija. |
 |
Shapers: Intelektualci novog doba. Ponose se najboljim programima, najboljim hardwarom i najboljom ekonomijom na duge staze. Također njihovi trikovi su najčudnije vrste. Samo neki primjeri su reprogramiranje obrane korporacije, te njihova vlastita agenda. Generalno su manje agresivni. |
Reigrivost je strašna. Ovo je igra koju igrate cijeli dan i jednostavno želite još. Rijetko kada u igraonici „Prostor“ prođe dan bez odigranog Netrunnera. Svaka partija ne nalikuje niti jednoj prijašnjoj. Ne samo da želite igrati ponovo, već se budi potreba za eksperimentiranjem. Glavna reigrivost se zapravo skriva između mnoštva protivnika te smo s tim na umu počeli organizrati turnire.
Igra traje pola sata. U tih pola sata ćete se nemali broj puta se preznojiti, odahnuti ili se nasmijati u sebi i reći “imam te”. Toliko dinamike u relativno malo vremena definitivno čini igru “zaraznom”.
Za kraj bi samo volio istaknuti da je Netrunner igra koja je postala strašno popularna strašno brzo. U svojih prvih 5 mjeseci postojanja probila se u top 10 igara na BGG-u te sada zauzima 6 mjesto. Je li sve to samo “hype” ili je ova igra stvarno nešto što će nam uvijek ostati blizu srca? Morati ćete probati za sebe…