Igrali smo: Ad Astra – kroz doba

Kratki pregled:

Ovo je odlična igra koja je u našoj grupi zamijenila vrlo sličan “Settlers of Catan”. Iako inače volimo bacanje kockica, te opasniju interakciju, zabijanje noževa u leđa i slične poteze, kad je vrijeme za “lakšu obiteljsku igru” draže nam je bez sukoba i tenzija. Igra može biti tečna, ne traje dugo i ima određenu dozu interakcije, te iskusnije igrače nagrađuje pobjedom. Dobra je za 3 igrača, no bolja je u 4 ili 5. Posebno je zgodan mehanizam za osvajanje bodova, te kako on utječe na razvoj strategija. Uglavnom mi se čini da je lošije ocjenjena nego što je realno.

 

Duži pregled (ili kako se razvijala igra u našoj grupi):

Photo 16.3.2013. 06 55 02.png Photo 16.3.2013. 07 05 32.png
 

 

 

 Neolit

Igru sam dobio u nezgodno vrijeme za nju. Upravu je u žarištu bio neki drugi hit, te je nakon par igranja “Ad Astra” završila nepovratno na polici. Učenje nije dugo trajalo, no igra se znala razvući i na 2 sata, te su skoro sve planete bile otkrivene. Igraču su odigravali karte nevezano o drugima bez neke dublje strategije, a bodovne kartice (scoring card-kartica koja pokreće dodjelu bodova) bile bi odigrane samo ukoliko tom igraču ekskluzivno odgovaraju. Igru je pratilo “jamranje” kako su “Settleri” bolji i zanimljiviji, te hajmo ovo brže završiti da odigramo još jedne “Dungeon Lords”-e.

 

Doba Sapiensa

Igra se godinama šetala po policama, no stola nije vidjela. Nekom čudnom srećom (ili podlom prijevarom) kod zadnjeg privremenog seljenja upala je u “par gejmova koje nosimo sa nama”, što je otvorilo šansu za ponovo igranje. Ucjenom, podvalom te nedostatkom izbora jednu večer smo odigrali par partija. Već nakon par igranja “Sapien” je bio rođen. Ovisno o gledištima, on je pukom srećom/proračunatim potezima predvidio tuđe poteze, odigrao mudro/na sreću bodovne kartice, te pobijedio par partija za redom. Trajanje igre se smanjilo na 90 min, igra je išla tečno a “objašnjavanje strategije”/”pametovanje”/podbadanje jer rezultiralo da ekipa želi to ponovo igrati, ako ništa barem da ispadne u krivu. To je bilo vrijeme kada je Energija bila najbitnije bogatstvo, i bilo je u potpunosti jasno da bez Energije nije moguće pobijediti. Teraformiranje i vanzemaljci su bili dio mitologije i pojmovi iz dječjih priča. No kako su se igrači počeli prilagođavati jedni drugima, interakcija se povećala, postalo je zanimljivije i igra je imala više smisla.

Photo 16.3.2013. 07 08 32.png

 

 

 

 

 

Doba Gracchusa

I dalje “u progonstvu”, sa smanjenim brojem igara na raspolaganju “Ad Astra” je ponovo došla na red. Sapiensi su se razmnožili, Energija je i dalje bila skupa, partije su trajale oko 90 min i kako obično biva sve je postalo “već viđeno” i za one bez struje “igra je bila potrgana”. Baš u to vrijeme Gracchus je bio rođen na Plodnoj (food) planeti, te je nakon par poteza i dalje je bio totalno bez goriva. No bio je farmer, znao je da nema što izgubiti, te dok su se ostali borili za pobjedu, on je trgovao i gradio teraformere i odigravao bodovne kartice. Prikrao se na kraju pobjedniku i izgubio, no ideja je bila rođena. Sljedeći put kad je bio rođen na Plodnoj planeti požurio je izgradnju teraformera, bodovao je često i pobijedio. To je pokrenulo novo doba i prema običaju “potrgalo igru”. Energija je postala jeftina, Vodeni i Plodni svjetovi su se odmah nastanjivali, igra se skratila na 60 minuta i igra se činila “potrgana”. Vanzemaljci su i dalje bili rezervirani za dječje priče i filmove “B” produkcije.

 Photo 16.3.2013. 07 10 40.png

 

 

 

 

Zlatno doba (ili Heavy metal)

Iako “potrgana”, igra je postala tražena i sad se već češće igrala. Sapient Farmeri su vladali galaksijama, Energija je bila jeftina i vanzemaljci su bili, …, vanzemaljci. Oni koji su bili nesretni da se rode na Rudarskim planetima bili su siromašni i gladni. Sve dok se novi vođa nije pojavio. I ovdje opet različiti izvori nude drugačije poglede na povijest, no u svakom slučaju on je “izuzetno mudrim potezima”/sudbinom/”Božjom voljom”/srećom sagradio koloniju i brod u prvom potezu, munjevito počeo odigravati bodovanje i pobijedio. Pive su ostale na pola pune, kokice tople, Sapient farmer koji je trepnuo, propustio  je cijelu partiju. To je rezultiralo ponovnim čitanjem pravila, izmjenama uvreda i ponovo “potrgalo igru”. Pobjeda nad Sapient Rudarom činila se ne moguća, jer izgradnja broda i kolonije, te dvije bodovne kartice koje to nagrađuju nisu mogle biti zaustavljene od Sapient Farmera. Igre su postale toliko brze, da više nije bilo “gušta” u igranju.

Photo 16.3.2013. 07 14 05.png

 

 

 

 

 

Doba Sapient Sapiensa

Nezadovoljni Sapiensi su i dalje odlučili odigrati par partija. U svakoj su se Sapient Farmeri trudili osigurati dovoljno vremena da teraformeri prorade, a Sapient Rudari neumoljivo jurišali prema pobjedi gradnjom, istraživanjem, bodovanjem i istraživanjem vanzemaljaca … I onda je postalo čudno. Procjena je da su Homo Sapiensi, oni koji su nekoć postali prosvijetljeni i mudri postali Homo Sapiens Sapiens, što u ovo slučaju znači “prepametni za svoje dobro”, a neki su dijagnosticirani i sa “paralizom analizom”. To je bilo vrijeme kada su SS Farmeri očekivali da netko drugi žanje žito, SS Rudari da netko igra letenje i kopa rudu, dok su Energetičari sumanuto letjeli u potrazi za vanzemaljcima. Kartice su odigravane čudno, nepredvidljivo, igra se produžila i na kraju stare “jednostavnije” strategije su ponovo pobjeđivale. Igra više nije bila “potrgana”, ali nije bila ni normalna.

 

Moderno Doba

I sad smo na čudnom mjestu. Vratili smo se na Sapiense, Farmeri se bore teraformerima, Rudari se šire po galaksijama, Energetičari traže nadu u vanzemaljcima i ubacuju se gdje je trenutno akcija. Teško je pobijediti kad si usamljen (npr. usamljen farmer, a više rudara), teško je pobijediti kad si u grupi (jedan od puno rudara), događa se blefiranje i blokiranje karticama, žrtvuju se bodovne kartice, no Sunce i dalje umire i jedini put prema pobijedi vodi ka zvijezdama.

Trajanje partije se stabiliziralo oko 60-90 min, 3-5 krugova. Put kojim igra krene jako ovisi o početnim planetima. I iako se zna dogoditi da početna pozicija nije poštena prema svima, za sada se čini kao da svatko može pobijediti i igra je zanimljiva. Trenutno su svi napaljeni na igru, tako da je vrijeme da počnem “roštati” po tavanu tražeći nešto što smo zaboravili.

 

Kraj

Recenzija je bazirana na nekih 20 partija, puna je subjektivnosti, pretjerivanja i laži, no poanta je:

  • igra je zabavna, i za nas se popravila nakon par igranja, isplati joj se dati šansu
  • iako nema izravnog sukoba, osjeća se utjecaj drugih igrača
  • nešto je manje ovisna o sreći od sličnih igara, iako početna pozicija i otkrivanje planeta znatno utječe na partiju
VEZANI ČLANCI: