Između polica s igrama u jednom trgovačkom centru (ako znamo gdje se sve malo bolje igre mogu pronaći i spomenemo trgovački centar, boljem igraču već je jasno na koju trgovinu mislim) pronašao sam igru koja izgledom kutije podsjeća na dobro znanu igru iz djetinjstva – Čovječe ne ljuti se, ali oko čije table lepršaju razne karte. Kutija također sugerira kako je igra iznimno popularna u Švicarskoj, a ti Švicarci teško mogu napraviti nešto tako loše i nezanimljivo kao trivijalni ČNLJ. Igra je još uzgred bila na popustu, pa rekoh – zašto ne?
Nažalost, originalni prijevod ne nudi engleski jezik, no hrvatski prijevod bio je upotrebljiv, a postoji i internet. Otvorivši kutiju unutra pronalazimo dovoljno veliku kartonsku dvostranu igraču ploču za četiri i šest igrača, dva špila karata i drvene figurice za igru. Igrača ploča podsjeća na meni omraženi Čovječe ne ljuti se, no očito je kako u kutiji nema kocke.
Ne treba naglašavati kako su i ploča i karte i figurice kvalitetno napravljene u čisto očekivanoj njemačkoj kvaliteti. Karte se već na prvi pogled razlikuju po boji, pa tako imamo one plave i one crvene.
I sada slijedi ono najzanimljivije:
Zašto DOG nije Čovječe ne ljuti se?
Tri su krucijalne razlike koje Dog čine puno interesantnijom (party) igrom od ČNLJ-a:
- Karte: Dog se ne igra s kockom nego s kartama. Karte se podijele svim igračima i to ovismo o krugu igre počevši od šest pa padajući do dvije, da bi opet skočili na šest i tako redom. Karte u ruci igrača već nude mogućnost odabira i razvoja kave-takve strategije u odnosu na potpuno nepredvidljivu kocku. Vrijednosti na kartama variraju od 2 do 10, a specijalne, crvene karte omogućuju i poteze za 1, 11 i 13 mjesta.
- Specijalne karte: Osim karata s brojevima koje određuju broj pomaka vaših figurica, postoje i crvene, posebne karte koje nude razne promjene pravila kretanja. Tako imamo karte koje nude 1 ili 11 pomaka + izlaz, četvorku koja može ići unaprijed ili unazad, sedmicu koja se može razdijeliti na pomake više figura (svojih i vašeg para), kartu koja nudi zamjenu mjesta vaše i tuđe figure na ploči, a tu je i famozna jocker karta koja mijenja bilo koju drugu. Očito je kako je ovime uneseno još više taktiziranja tijekom igre.
- Parovi: Dog se u pravilu igra s četiri ili čest igrača u parovima (postoje i pravila igre za dva i neparan broj igrača, ali se tada igra individualno i nije tako zanimljivo kao u parovima). Igrači koji su u paru odmah nakon podjele karata izmijene po jednu kartu, kako bi time možda pomogli svom suigraču da odigra nešto pametno i smisleno. Kako se pobjeđuje u paru, dakle oba igrača u paru moraju svoje figurice smjestiti u kućice, logično je da si igrači pomažu na sve moguće načine: izmjenom karata, pametnim odigravanjem sedmice ili pomažući partneru kada ste svoje figurice doveli u kućicu.
Kako to sve izgleda u samoj igri?
Dakle, kada pred sobom imate u ruci jedno šest različitih karata, zaista imate osjećaj da s njima nešto pametno možete i smisliti, a da to ide vama u korist. Npr. vrlo je simpatična strategija izlaska s figuricom i njezinog pomaka za četiri unatrag odmah pri početku. Time ste si zapravo dali mogućnost da odigravanjem većeg broja u idućem krugu već strpate figuricu u kućicu. Vrlo su česte zamjene (swapanja) figurica tijekom igre, što vas trenutno može ili udaljiti ili približiti kućici.
Naravno, u koliko netko sjedne na mjesto vaše figurice ona biva “pojedena” i vraća se u početnu poziciju, no isto se dešava ukoliko netko odigra sedmicu i samo preskoči vašu figuricu. Time je “spali” i ona se vraća u prvobitnu poziciju.
Također, u koliko se vaša figurica nalazi na vašem startnom polju nitko je ne može pojesti niti preskočiti, te ona dok je tamo blokira sve druge figurice od prolaska.
Igrao sam Dog s četiri i sa šest igrača i dobar je u oba slučaja, no u šest igrača postaje prava party igra gdje više nitko ne zna tko je gdje i na koga mora paziti da mu osujeti pobjedu. U odnosu na Čovječe ne ljuti se gdje ste bačeni na milost i nemilost suhoparnoj slučajnosti bacanje kocke, u Dogu imate mogućnosti napraviti nešto i isplanirati određene akcije u krugu. Čak i ako vas drugi igrači osujete u tom planu, još uvijek imate mogućnosti brzinski izmijeniti plan i napraviti nešto drugo. Rekao bih da igra ima čisto dovoljno širine da igraču ne bude dosadno i da se ima čime boriti za pobjedu.
Pravila su zaista jednostavna i brzo se savladaju, a novim igračima će dobro doći izgled ploče kao standardnog Čovječe ne ljuti se-a za razbijanje predrasuda koje neki imaju kada vide modernu društvenu igru i pri tom pomislivši kako im treba sva pamet svijeta da pobjede.
Preporučam Dog kao laganu, party zabavu za veći broj igrača.