10 mu je godina tek – Race for the Galaxy

Iz nekog razloga mi je ova kartaška igra dugo prolazila ispod radara, premda su postojala barem dva razloga da se zakačim za igru, SF tema i, iako je namijenjena za 2 do 4 igrača, odlično podržava igru udvoje što mi je osobito važno jer je većinom moja voljena glavni igraći partner. Zapravo, usudim se reći da je to možda i verzija koja se najčešće igra u svijetu. A onda je jednog dana na forumu osvanuo jedan Mislavov nadahnuti post o ovoj igri koji me je konačno pridobio za ovu igru. Danas, nakon skoro dvije godine i par stotina odigranih partija, osim čuđenja zašto nisam odmah targetirao ovu igru, još me samo čudi kako Mislav, kao pravi fan ove igre, koji uz to još i voli puno pisati, nije odavno obavio domaću zadaću i napisao pravu recenziju dostojnu ove  igre (sram ga bilo!). Igra kojoj se bliži deseti rođendan još uvijek dobro stoji na ljestvicama popularnih društvenih igara, a svoju nišu je našla i među igraćom zajednicom u Hrvatskoj, što potvrđuje i nedavno održano turnirsko natjecanje u prostorijama udruge Igranje.

Prvotni šok…

Kad smo žena i ja prvi put otvorili kutiju, isprva nas je razočarala velika količina zraka u kutiji… prevelika kutija u odnosu na sadržaj koju se nudio – špil karata, nešto žetona i pravilnik… Bilo nam je  praktičnije cijelu igru nositi u običnoj zip vrećici, ali to je trajalo tek kraće vrijeme jer me u međuvremenu uhvatila ovisnička groznica poznata većini ovdašnjih kupaca igara, pa sam u u potrazi za novim narkomanskim šutom u vrlo kratkom roku nabavio sva postojeća proširenja za ovu igru, i ta ista kutija je na kraju jedva bila dovoljna da sve stane u nju.

… pa ljubav

No naše prvobitno razočaranje velikom prazninom kutije je kratko trajalo, jer kad smo proučili pravila igre (inače dostupna i na hrvatskom jeziku na ovoj stranici) i počeli igrati, rodila se strastvena ljubav na prvi pogled koja i danas traje. Inače žena i ja smo tada bili relativni početnici sa modernim društvenim igrama, i to spominjem iz razloga jer se povremeno prigovara na jako kompliciranu ikonografiju na igraćim karticama. Ne shvaćamo taj prigovor jer smo oboje smo došli do zaključka da ne treba biti genijalac da bi se dekodirala ikonografija u igri. Dapače, taj sistem je tako genijalno posložen koliko je jednostavan i omogućuje brzu igru, a da su ti prigovori uopće utemeljeni, vjerujem da ova igra ne bi nikad stekla takvu masovnu popularnost.

Pravila igre su, kao i sama igra, relativno jednostavna, ali zato je igranje tako bogato odlukama i kombinacijama. Svaki igrač gradi svoju galaktičku civilizaciju postavljajući kartice svijetova i tehnologije ispred sebe, a sve se svodi na utrku tko će biti najuspješniji. Naime, igra završava u onoj rundi kada netko postavi 12 ili više kartica na svom polju igre, ili se potroše svi žetoni pobjedničkih bodova (ovo zadnje nam tako nezgrapno zvuči, i žetone radije doživljavamo kao galaktičku valutu). Zanimljivo je što u dosta slučajeva igrači koji trigeriraju završetak igre nisu automatizmom i pobjednici jer na kraju zadnje faze završne runde tek slijedi bodovanje vrijednosti položenih kartica i sakupljenih žetona.

Izreka kaže da se o ukusima se ne raspravlja, ali stvarno volimo umjetnost na igraćim karticama. Ima tu neobičnih planeta, tuđih svemirskih rasa, futurističke tehnologije, a sama ikonografija je tako logično postavljena pa na većini kartica ni nema teksta, izuzev imena kartica nebitnih za igranje, dok se na nekim karticama se pak nalazi tek nešto teksta koji dodatno objašnjavaju osobitosti te kartice. Kao i skoro za svaku drugu igru, prvih par partija će možda malo zapinjati dok se ne svladaju ikone i pravila, ali one su toliko intuitivne da se brzo nauče. Dodatni bonus je što partije relativno kratko traju, okvirno oko pola sata, pa se može odigrati više partija za redom i onda donijeti prava ocjena igre. Nama je igra bila dovoljno zanimljiva nakon prve, a definitivno nas je kupila već nakon druge partije, kada smo zaigrali sa naprednim pravilima.

Faze igre

Svaki igrač ima set akcijskih kartica kojima će na početku runde tajno izabrati fazu koja će se odigrati u ovoj rundi. Tada svi igrači istodobno otkriju izabrane faze i samo te faze će se igrati u ovoj rundi, po točno određenom redoslijedu. Svi igrači mogu igrati skoro sve faze izabrane u ovoj rundi, ali samo igrači koji su izabrali faze koje će se igrati ostvaruju bonus vezan za te faze. Faze koje se redom odigravaju su sljedeće:

  1. Istraživanje: Igrači uzimaju kartice iz kupa i biraju koje će dodati u ruku, a koje će odbaciti. Igrači koji izaberu ovu fazu, mogu izvući i sačuvati više kartica.
  2. Razvoj: Igrači postavljaju kartice tehnologije na svoje polje igre plaćajući njihovu cijenu, a pripadajući bonus je manja cijena razvoja. Same tehnologije pak imaju bonuse kojima će dodatno pomoći igraču u fazama daljnje igre.
  3. Naseljavanje: Kao i u prethodnoj fazi, igrači postavljaju svijetove isto plaćajući njihovu cijenu, a bonus za igrače koji su izabrali i odigrali ovu fazu je da nakon izvršene faze, u ruku uzmu karticu sa kupa. Neki svijetovi, poput tehnologija, isto mogu imati bonuse za sve faze.
  4. Potrošnja: U ovoj fazi igrači moraju, ako mogu, odbaciti dobra sa svojih svijetova i mijenjati ih za žetone. Ova faza je specifična jer ima dva dijela:
    1. Trgovina: Nju može igrati samo igrač koji ju je izabrao, i to prije potrošnje, pa će odbaciti jedno dobro sa nekog od svojih svijetova i zamijeniti ih za određen broj karata iz kupa koje dodaje u ruku.
    2. Potrošnja 2x: odnosno igrač dobije dvostruko više žetona potrošnjom dobara.
  5. Proizvodnja: Igrači postavljaju nova dobra, tj. neotkrivene kartice sa kupa, na proizvodne svijetove.

Igranje je toliko logično i tematski, i nijednom je nismo doživjeli apstraktnim. Kada odigravamo faze, doslovno osjećamo kako naseljavamo nove svijetove, razvijamo nove tehnologije, proizvodimo itd. Doduše, našli smo  prigovor u nama nelogičnom slijedu zadnje dvije faze, ali zapravo se i nismo toliko zadržavali na tome da bi nam ometalo daljnje igranje.

Igru čini brzom što svi igrači istodobno odigravaju izabrane faze, a kako sam nešto prije spomenuo napredna pravila za dva igrača, u ovoj verziji svaki igrač sada za svaku rundu izabere dvije faze, što čini igru još bržom, a sam igrač ima i bolju kontrolu nad izgradnjom svoje civilizacije. Inače, katkad ćete se možda naći u situaciji da iz nekog razloga nećete htjeti odigrati fazu naseljavanja ili razvoja koju ste sami izabrali.

Višestruka funkcija kartica

Spomenuo sam već umjetnost na igraćim karticama. Ono što nisam spomenuo je da su kartice genijalno iskorištene u igri i  mogu se istodobno koristiti i za postavljanje na polje igre, i kao valuta za plaćanje položenih kartica i kao dobra na postavljenim  svijetovima. Zato se stalno javljaju zanimljivi i napeti trenuci kada birate koje kartice ćete sačuvati a koje odbaciti. Postoje dvije vrste kartica, svijetovi i tehnologije (postoje i daljnje podpodjele, ali ne bih komplicirao) i svaka kartica ima svoju cijenu koju treba platiti, te vrijednost koja se boduje na kraju igre. Svaki igrač počinje sa nasumce izvučenim početnim svijetom (ima ih ukupno 5 i preostali se umiješaju u kup ) i početnim setom od 6 kartica u ruci od kojih dvije mora odbaciti.

Da nije sve baš tako savršeno…

Spomenuo bih i neke prigovore koji se mogu naći za ovu igru, ne toliko moje koliko druge:

  1. nema dovoljno interakcije među igračima, jer svatko se trudi razviti svoju civilizaciju, i doista, može se i tako igrati ali to stvarno nema smisla jer trebate obraćati pažnju na protivnike hoće li uskoro trigerirati završetak igre. Nadalje, kada birate faze, trudit ćete se birati faze kojima nećete pomagati svoje protivnike, a istodobno ćete pokušati predviđati protivnikove faze na koje ćete se htjeti ušlepati. Neka proširenja pak dodatno povećavaju interakciju.
  2. zbog kartica koje dobijete i izvlačite, igra nije imuna na sreću, pa se katkad može dogoditi da jedan protivnik pobjegne drugima. Ovaj prigovor stoji, ali hej, i to je život. Srećom, zbog same duljine partije brzo možete odigrati revanš.

Završne misli

Igra je tako jednostavna, elegantna i brza, a zahtijeva malo polje igre pa se može doslovno igrati posvuda, od hlada na plaži do terase planinarskog doma. Kutija doduše nije zgodna za prenošenje, ali kao što sam spomenuo na početku, sve lijepo stane u jednu zip vrećicu.

Ono što igri daje takvu dugovječnost je stalno otkrivanje i slaganje novih kombinacija kartica, i kako sve ovisi o tome koje ćete kartice dobiti na početku i kasnije ih skupljati tijekom igre, nijedna partija nam dosad nije bila ista. Nakon ni sam ne znam koliko odigranih partija ostao bih zapanjen kada bismo ja ili moja žena i vječna protivnica otkrili novu sinergiju kartica koje smo prije smatrali slabima i maltene bezvrijednima. Bez obzira na relativno kraće vrijeme igranja, često smo nakon odigranih partija vodili dodatne rasprave o karticama i primijenjenim strategijama.

Igra je u ovih deset godina dobila čak pet proširenja koji su još više produžili dugovječnost ovoj igri, a svako nas je na svoj način oduševilo, neko više, neko manje, ali o tome drugom prilikom.

I kao što kaže NBA slogan:

I Love This Game!“