Kako je namjena ovih stranica upravo širiti znanje o društvenim igrama tako smo nakon upisa osnovnih informacija o pojedinoj igri odlučili i pisati opširnije prikaze istih kroz naše recenzije. No, dok su opće informacije čisto objektivne prirode, recenzije su ipak nešto subjektivniji prikazi, te se naravno s njima netko niti ne treba slagati. One su plod našeg načina promišljanja o nekoj igri. Ipak, kroz njih bismo željeli ljudima otvoriti oči i uputiti ih na određene kvalitativne sadržaje neke igre. U njima koristimo i neke termine koji su možda pomalo strani onima koji su se tek upustili u ovaj svijet. Pa, pojasnimo se malo više…
Osjećaj neke igre koju pronađete u trgovini doživljava se uglavnom na dva načina – vanjštinom i nutrinom. Zapravo, vrlo slično kao kad procjenjujete neku osobu. Prvo steknete o njoj dojam temeljem njenog izgleda, a tek potom prodrete u njezine unutarnje (zapravo najbitnije) osobine. Tako su i naše recenzije podijeljene na izgled i dojam igre. U slučaju igara oba faktora su od velike važnosti igraču. Niti vam se dopada igrati igru koja je dobro zamišljena, ali vrlo loše nacrtana i izvedena, niti je interesantno igrati lijepo oslikanu i kvalitetno izvedenu igru čija narav već nakon par igranja postaje dosadna (da, zato su Igra života i Monopoly loše prošli na recenzijama).
Očito su autori društvenih igara s europskog, konkretnije njemačkog podneblja slično razmišljali, pa su danas upravo ovakve igre lakše pronašle put do srca njihovih igrača. Te igre nazivamo igrama euro ili german (njemačkog) stila. Ovaj stil igara upravo krase epiteti kao što su interesantnost, strategija, mali faktor sreće pri igranju, dobro osmišljena pravila koja točno određuju tijek i kraj igre i uvijek vrlo lijepo oblikovani pribor za igranje.
Iako se upravo ovakve igre igraju kod nas u susjedstvu (onom zapadnom) naši trgovci se još uvijek ne opredjeljuju za lokaliziranje i nabavku ovakvih igara, pa se po velikim trgovinama za igre i igračke uglavnom ne nalaze baš ovakvi, za igranje kvalitetni naslovi. Tek ih male trgovine ili njemački prodajni lanci preferiraju.
Iz svega gore navedenog, u našim recenzijama uvijek posebno bacamo pogled na izgled i opremljenost same igre i na dojam samog igranja.
Zašto ovo naglašavamo? Zato jer većina ljudi kod nas još uvijek ne poznaje pravu dimenziju društvenih igara i krajnji domet većine nas su ipak Monopol, Igra života, Rizik i Cluedo. Kada bi se ohrabrili i s police skinuli jedne Naseljenike otoka Catan, Keltis, Carcassonne ili Tikal, te ih odigrali u društvu odmah bi shvatili o čemu govorimo i vjerujte nam, takve bi igre ubuduće tražili za vlastitu zabavu.
Prilikom recenziranja neke igre jako nam je bitna njezina reigrivost. Reigrivost predstavlja neki faktor želje da tu igru ponovo odigramo. Konkretnije, on pokazuje koliko je neka igra manje ili više dosadna nakon određenog broja igranja. Neke igre su toliko različite u tijeku igranja ili imaju mogućnosti izmjene pravila ili se pak mogu dokupiti određena proširenja za njih, te im je reigrivost vrlo visoka. Dok neke (kao Igra života) mogu vrlo brzo dojaditi jer im je radnja izuzetno linearna ili velikim dijelom ovise o sreći, a ne o umješnosti igrača. Takve igre imaju onda malu reigrivost.
Linearnost radnje je opet jedno svojstvo u igrama koje ne služi igri na čast. Naime, igre koje imaju točno određeni slijed koji se mora pratiti u crtu i koji zapravo koči igračevu maštu i pronicljivost, te ograničava igrača svakako nije poželjno svojstvo, a takve igre nazivamo linearnim. Igra života je jedna izuzetno linearna igra.
Faktor sreće označava koliko je puka sreća bitna za ishod neke igre. Nije dobro niti kad je nema niti kad je ima previše. Dobar autor neke društvene igre zna pogoditi dobar balans između sreće i strategije u igri. U igrama That’s Life! i Keltis sreća je poprilično prisutna, a igre ipak nisu dosadne i podosta toga prepušteno je i samom igraču.
Osim sreće tu su i strategija odnosno znanje, također izuzetno važni u igrama. Balans vrijedi kao i kod faktora sreće. Premda, igrači će češće htjeti igre sa više strategije ili znanja nego s više sreće. No, pametne igre znaju biti i zamorne, pogotovo onima koji čekaju na potez nekog drugog igrača, a same partije znaju trajati i po nekoliko sati. Za prosječnog igrača, jedna partija igre ne bi trebala trajati dulje od jednog sata, eventualno 90 minuta, ali takva mora biti i izuzetno interesantna kako bi vas držala budnim, a čekanje na potez drugog igrača trebalo bi biti minimalno. U protivnom vam prijeti opasnost od dosade.
U strateškim igrama ova ocjena označava količinu strategije i taktike u igri, a pri igrama kao što su kvizovi, igre s riječima i slične označava potrebno znanje.
Pojedine igre, kako bi povećale reigrivost i interes igrača potiču i komunikaciju. Tu se prvenstveno misli na komunikaciju između igrača tijekom igranja. Tako igre u kojima igrači međusobno surađuju, trguju i rade neke druge zajedničke radnje imaju taj faktor komunikacije većim od onih u kojima su igrači zasebne jedinke i sami odlučuju o svojim potezima i sudbini. Ova komunikacija za vrijeme igranja zaista može blagonaklono djelovati po samu igru i učiniti je interesantnijom, no nije pravilo!
Za kraj ostaje posebno svojstvo, koje zapravo obilježava posebnu sortu igara, a to je kreativnost. Igre u kojima se od igrača očekuje određena doza kreativnosti imaju izraženo ovo svojstvo. Kao ogledni primjerci ovih igara to su svakako Pictionary i Dixit. Uglavnom, ovakve igre imaju i dobru dozu komunikacije između igrača. U ovim igrama ishod odlučuje igračeva kreativna spretnost. Da li je to crtanje, maštovitost, oblikovanje ili nešto drugo odlučuje sama igra, ali ovakve igre svakako su vrlo osvježavajući odmak od uobičajenih.
Eto, nadamo se da smo vam malo pojasnili čime se povodimo prilikom recenzuiranja igara. Ponavljamo, doživljaj igranja neke igre ipak je – subjektivni doživljaj i vrlo lako se može desiti razilaženje u mišljenjima.
Želimo vam puno ugodnog igranja!