Bili smo na Danu društvenih igara u Petrinji (16.06.2018.)

Dan društvenih igara je idealna prilika da se okupi društvo, isprobaju nove igre, kao i odigraju poznate igre u drugačijem sastavu igrača. Te subote, kada smo došli, bilo je na žalost poluprazno u školi, možda dijelom i jer se dan poklopio sa nastupom hrvatske reprezentacije na nogometnom prvenstvu, ali vjerojatno i zbog završetka škole i početka godišnjih odmora. Usprkos tome, nismo se dali smesti jer taman se okupio dovoljan broj da počnu prve igre. Došla je jedna grupa djece kojima je to očito bio poznati ambijent jer su bez ikakvih zapitkivanja grabili igre iz ponude našeg domaćina, Ivana Kosaka, i bezbrižno zauzeli stol za sebe. Vidilo se da poznaju igre, a koliko sam škicnuo tijekom dana, igrali su se običan Carcassonne, kao i X wing.

35480779_2168558333159890_5399685828593057792_o.jpg

Nas starijih, khm, okupilo se sedam, pa smo odlučili zaigrati Scythe, tako da smo osnovnoj igri, koja sadrži 5 frakcija, dodali dvije frakcije iz ekspanzije Invaders from Afar, te zračne brodove iz ekspanzije The Wind Gambit. Od nas sedmorice jedan nije uopće poznavao igru pa ga je trebalo upoznati sa pravilima, a većina nas, izuzev petrinjske bande, nije nikad zaigrala sa zračnim brodovima, U jednom trenu smo morali prekinuti partiju jer su se čak četvorica igrača privremeno povukla, pa smo ostali naš domaćin Ivan (Sadistiko), Mislav (Valsim) i ja.

Magic Maze i Castles of Mad King Ludwig

Nakon kratkog probira, Mislav nas je odlučio upoznati sa igrom Castles of Mad King Ludwig, ali u međuvremenu se se vratila dva suigrača sa Scythea, a kako je igra podržavala najviše 4 igrača, ja sam odlučio nadošloj ekipi iz Siska prezentirati kooperativnu igru Magic Maze za koju su još prije iskazali interes. Nas četvero je počelo igru koja je postigla dobar prijem, bilo je puno smijeha, a kako je zabranjena verbalna komunikacija tijekom igre, nemilice smo se izmjenjivali u lupanju figurom po stolu koja je bila jedini dozvoljeni vid komunikacije među suigračima. U jednom trenu je bilo komično što smo skoro završili jedan scenarij, ali bili smo blokirani jer se jedan od suigrača zblesao i nije kužio da se čeka na njegov potez a pijesak u pješčanom satu je skoro iscurio, pa se na kraju nas troje diglo sa stolica i nadvilo nad našeg jadnog suigrača izmjenjujući se u lupajunju figure i mašući rukama ko da ćemo ga rastrgati.

35411468_1730658290315477_4107101165865402368_n.jpg

No za susjednim stolom se bližio kraj partije Castles of Mad King Ludwig, a vratili su se i preostali suigrači Scythea, pa sam napustio Siščane i pridružio se tom stolu, i moram priznati da, iako nisam uspio do kraja upoznati pravila ove igre, definitivno me zaintrigiralo da je neki put isprobam, a jako se svidjalu i Ivanu, normalno jer je premoćno pobijedio, ali što jest, jest, njegov dvorac je definitivno bio lepršav i megalomanski, dok su ostali gradili turobne dvorce za samog Drakulu.

35479369_1730658600315446_2761288677085675520_n.jpg

Scythe

Vratili smo se natrag prekinutoj partiji Scythea, i kao što rekoh većinom nismo poznavali ove zračne brodove, osim ovih Petrinjana, i već sam sumnjao da smo mi ostali zagrabili preveliki zalogaj, a i činilo mi se prekomplicirano tko će sve to upamtiti, pogotovo što je jedan od nas generalno prvi put zaigrao Scythe. Frakcije su bile podijeljene

Polania (bijeli) – Ivan
Albion (zeleni) – Dam Dam
Nordic (plavi) – Tomo, prvi put igrao
Rusviet (crveni) – Mislav
Togawa (ljubičasti) – Boris
Crimea (žuti) – Čaks
Saxony (crni) – moja malenkost

Moja frakcija je imala sposobnost da nije imala limit na broj zvjezdica za ostvarene pobjede u borbama, (ostali igrači su mogli postići maksimalno dvije zvjezdice) i odlučio sam zaigrati na to, pa sam vrlo brzo izgradio sva četiri meha dok neki nisu imali nijednog. Vrlo brzo sam ostvario i proboj preko rijeke, dok su frakcije Albion i Togawa od početka imali nesmetan prilaz tvornici, pa su tim redoslijedom dolazili i zauzimali tvornicu. Cijelu igru sam bio među najslabijima po snazi, a i same kartice koje sam imao su bile vrlo slabe, pa sam blefirao u napadima, tako da sam po tri jedinice napadao osamljene jedinice ostalih protivnika, a svi su očekivali da ne mogu premašiti moju snagu od mojih kartica, pa se nisu ni trudili uložiti više od simbolične snage protiv mene. Srećom po mene…

Tako sam pokrenuo lanac borbi na čitavoj mapi, a mene se pak nitko nije trudio napadati jer ih je zastrašila vojna parada mojih mehova koji su se laganini širili po mapi premda su me lako mogli pomesti. Frakciju Albion sam odmah na početku detektirao kao svog najvećeg protivnika jer se hvalio kako često pobjeđuje u igri, pa sam cijelu strategiju uložio protiv njega, a svoje prve susjede, Polaniju i Crimeju, kojih sam se isprva pribojavao sam pustio na miru, jer su bili tek miroljubivi poljoprivrednici koji su jedva provirivali van svojih područja, a vjerujem i da sam ih svojim mehovima nagnao da gledaju na drugu stranu za eventualna teritorijalna proširenja.

Uglavnom, prvi napad je uspješno uslijedio protiv Albiona, a sposobnostima svoje frakcije anulirao sam sposobnosti Albiona, što je dodatno iznerviralo igrača Albiona, i ostatak igre je revno kontrolirao moje poteze propirkivajući jesu li dozvoljeni, a u jednom trenutku se, dok je bio na potezu, digao i stao iza mene proučavajući moje sposobnosti. To je i Polaniji dalo krila pa je isto udario na Albion što ga je dodatno iznerviralo, a bilo je sporadičnih borbi i na drugoj strani mape, ali većinom su se frakcije međusobno držale za gušu i kao da su se , osim Togawe, bojao širiti se po mapi. Ja sam u međuvremenu marljivo postavljao zvjezdice, uspješno istjerao Togawu sa područja tvornice i usput nagazio na zamku koju je ova frakcija postavila pa sam izgubio nešto popularnosti, ali isplatilo se jer sam em dobio još jednu zvjezdicu za pobjedu, em sam izvukao tvorničku karticu koja mi je s lakoćom omogućila da lakše gradim strukture koje su mi inače bile preskupe, a na kraju igre dale su mi i bonuse za konačno bodovanje što sam jedini sam iskoristio. Usput sam još jednom napao Albion da ga malo udaljim od tvornice.

Bližio se kraj igre, ostala mi je još jedna zvjezdica, a učinilo mi se da to nitko drugi nije skužio, pa sam šutio dok nije došao red na mene,  a kad sam bio na potezu, pizdunski sam predložio Polaniji da mi da lovu da je ne napadnem premda to nisam ni planirao. Polanija se čudila jer je prvo mislila da to ne mogu izvesti, a kada je shvatila da je mogu napasti, čudila se zašto bih je uopće napadao kada bih time izgubio čak 4 popularnosti, a bio sam stalno na granici između donjeg i srednjeg stupca na ljestvici popularnosti što itekako utječe na konačno bodovanje, ali hladnokrvno sam ga uvjerio da mi se živo fućka jer kad je bal, nek je maskenbal, i Polanija mi je fakat dala lovu, a ja sam tada tek namjerno razvukao jedinice po cijeloj mapi i usput opet zauzeo tvornicu koju sam privremeno napustio, kako bi ih bodovao čim više, a onda sam akcijom donjeg reda novačio zadnjeg regruta čime sam dobio zadnju zvjezdicu i završio igru.

Osjećaj igre, je, premda sam pobijedio premoćno, a pobjede su inače slatke, ipak je u sedam igrača stvarno gužva na mapi, i ne osjećam to kao optimalan broj za igru, a i standardna mapa je premala pa definitivno preporučam da se igra sa većom mapom u tolikom broju igrača. Također prođe vremena dok ponovo dođeš na red premda smo prema kraju stvarno ubrzali igru, s isto tako je takva gužva da ne možeš pratiti sve protivnike, a i teško je pratiti jedinstvene sposobnosti svih protivničkih frakcija koje se otključavaju tijekom igre, pa su igrači većinom zanemarivali što se zbiva na drugom dijelu mape te dijelom i tome pripisujem što nitko nije shvatio da se bližim kraju i shodno tome izveo barem završne poteze.

Što se tiče zračnih brodova, premda su se koristili tijekom igre i na kraju djeluju itekako korisno, mana je što postoje tek dvije kartice koje se izvuku na početku igre, jedna za miroljubiv, druga za brobeni mod, ali bilo bi dobro da i svaka frakcija ima pregled tih sposobnosti kod sebe, jer na kraju su najuspješnije brodove koristile frakcije koje su se najbolje sjećale pravila pročitanih na početku igre a i ja sam koristio i shvatio te sposobnosti tek vidjevši kako to drugi rade. I ne znam je li do toga, ali najviše su se napadali Albion, Polanija i Saxony, jedine frakcije koje su kraj svojih pločica imale čaše sa bambusom  :D .

Inače za vrijeme partije stalno smo se okretali zbog velike buke i pitali se što to djeca razbijaju, dok nismo skužili Siščane za drugim stolom kako bjesumučno lupaju figuricom iz Magic Mazea. Baš se pitam jesu li oni inače glasni tijekom party igara i dobivaju li ih na galamu kada je dozvoljena normalna komunikacija.

35416243_1730659510315355_6210749123511975936_n.jpg

Carcassonne Amazonas

Nakon Scythea, kako smo Mislav i ja imali malo vremena na raspolaganju prije polaska, Ivan nam je demonstrirao igru Carcassonne Amazonas u kojoj je lako pobijedio (igrali su još Čaks, Tomo, Mislav i ja), i iako mi se sviđa i osnovni Carcassonne, priznajem da je ovaj definitivno bolji i vizualno ljepši. Hajde, trebam mu malo i popustiti nakon što sam ga bezobrazno prevario u prethodnoj partiji Scythea.

Bilo je nažalost vrijeme za odlazak, pa smo Mislav i ja napustili veselo društvo koje je nastavilo sa igranjima, a na izlasku iz Petrinje smo komentirali neobičan ogromni vrč sa gradskim grbom na sebi postavljen kraj ceste, što me je malo čudilo, jer mi Petrinja nije nimalo poznata kao vinarski kraj, ali eto, Ivan nas je u međuvremenu podučio da je fakat bilo tako, pa si čak bezobrazno pripisuju izvorno porijeklo sorti sa moslavačkog područja. Izgleda da se ovakva rukavica bačena u lice Moslavčanima može se riješiti jedino uz partiju Viticulturea.