I ove se godine od 30. kolovoza do 05. rujna 2014. održao već drugi po redu All A-Board festival društvenih igara u hotelu Solaris u Šibeniku. Ponovno su naši volonteri (barem neki 🙂 ) odlučili otići na događaj i provesti svoje ljetne praznike igrajući društvene igre, sunčajući na plaži i kupajući u moru. Kako je bilo i kako smo se proveli, čitajte u nastavku.
U Šibenik smo došli noćnim vlakom sa 29. na 30. kolovoz nešto ranije od planiranog službenog otvaranja događaja. Stoga smo većinu dana proveli na plaži sunčajući se i igrajući Race For The Galaxy, te kupajući u moru. Poslije smo u dogovoru s jednim drugim našim volonterom koji nam se pridružio, uskočili pomoći organizatorima događaja u raspakiravanju igara i pripremanju svečanog otvorenja. Treba napomenuti kako su organizatori na raspolaganju imali preko 400 igara, tako da je posla oko raspakiravanja i abecednog slaganja igara po stolovima bilo i više nego dovoljno. Događaj se kao i prošle godine održao u jednoj od dvorana hotela „Jure“ u prekrasnom kamp resortu – Solaris. Kako se polako bližio početak ceremonije, tako su i prvi gosti iz inozemstva počeli pristizati. Dok se čekalo na službeni početak događaja, vrlo brzo su tako uslijedila prva poznanstva i prve partije igara. Prve igre koje smo zaigrali su bile brze party igre – Parade i Pickomino.
U igri Pickomino od Reinera Knizie, 2-7 igrača pokušavaju skupiti što je više moguće crvića za svoje gladne kokoši. To čine bacajući kocke i ovisno o tome sakupljajući određen broj crvića ukoliko ostvare potreban uspjeh na kocki. Što se veći broj ikona crvića na kocki uspije dobiti to se vrijednije pločice s bodovima uspiju osvojiti. No oprez, jednom dobivene pločice s bodovima se lako mogu i izgubiti ako jedan od protivnika također uspije ostvariti potreban rezultat na kocki.
U drugoj igri – Parade, likovi iz knjige Alisa u Zemlji Čudesa ; kao što su Ludi Klobučar, Bijeli Zec i ostali vas pozivaju da se pridružite njihovoj pomalo čudnoj paradi. U ovoj igri, igrači na svom potezu odigravaju po jednu od pet mogućih karata iz svoje ruke i polažu na stol na početak tzv. „parade“ sastavljene od ostalih karata koje su se nasumično podijelile na početku igre. Vaša karta tako može imati pozitivan ili negativan utjecaj na paradu. Zavisno o tome će i igrač snositi pozitivne ili negativne bodovne posljedice svoje igre. Mehanika igre se vrti oko duljine parade karata, te oko toga kojeg lika na karti odigrate i koji broj se nalazi na karti. Ako je broj na karti manji od broja karata koje su poredane po duljini i čine paradu, tada dobivate određene karte iz parade i stavljate ih u svoj prostor ispred sebe (tablou). Na taj način možete dobiti sve karte koje su iste boje, to jest isti lik kao i vaša karta koju ste odigrali, ili sve karte koje imaju isti ili manji broj od karte koju ste igrali. Igra završava kada se špil karata istroši ili kad jedan od igrača uspije skupiti svih šest boja u prostoru ispred sebe.
Službeni početak događaja počeo je u 21 h riječima dobrodošlice od strane naših organizatora uz pregršt hrane i pića koje nam je servirano. Nakon toga uslijedilo je „casual“ igranje pa smo ostatak večeri proveli družeći se i igrajući raznorazne igre, od koje nam je zadnja bila For Sale u kojoj smo se nadmetali što jeftinije kupiti pojedine nekretnine, a zatim ih skupo prodati.
Sljedeći dan 31. kolovoza održao se Ticket To Ride turnir u kojem se igralo u 
parovima. Onaj par koji je uspio zajedno skupiti više bodova od drugog para je pobijedio. Da partije ne postanu previše monotone igralo se sa različitim verzijama igre Ticket To Ride. Tako smo osim već dobro nam poznatog Ticket To Ride: Europe, uspjeli zaigrati i Ticket To Ride: USA 1910, Ticket To Ride: Asia i Ticket To Ride: India. Ovaj zadnji nam se činio najtežim iz jednostavnog razloga što je mapa dosta teška i većina linija se sastoji samo od jedne moguće rute kojim je gradove moguće povezati. Tako da ukoliko vas netko blokira na samo jednoj od vama potrebnih ruta, morat ćete ići puno duljom rutom kako bi ste došli do zadanog vam grada. U igri također postoji i meh
anika nagrađivanja dodatnim bodovima ako povežete dva grada dvjema različitim rutama, tzv. mandala. Što više vaših zadanih gradova povežete na dva moguća načina to ćete više bodova dobiti. Također kao i u Ticket To Ride: Europe, igrač koji ima najdulju rutu osvaja dodatnih 10 bodova na kraju igre. Turnir je osvojio par iz Velike Britanije – Janice i David 🙂 .
U drugom dijelu dana od 21 h održavala se „alea iacta est“ tematska večer. Tu poznatu frazu koja u doslovnom prijevodu znači „kocka je bačena“, izgovorio je Gaj Julije Cezar kada je na čelu svoje vojske prešao rijeku Rubikon protivno volji Senata i započeo dugi građanski rat protiv Pompeja. U igri kockama – Roll Through the Ages: The Bronze Age, slično poput Cezara smo se i mi našli u ulogama velikih vođa koji vode svoje civilizacije kroz brončano doba ljudske povijesti i pokušavaju ostvariti što veća postignuća mudrom strategijom i vještim bacanjem kocaka. Igra nas je oduševila svojom jednostavnošću i osjećajem građenja određenih postignuća jednostavnim bacanjem kocaka.
Druga igra kockama te večeri koju smo igrali bio je Qwixx. U ovoj jednostavnoj i brzoj igri za 2-5 igrača, svaki igrač ima svoj papirić za zapis bodovnog stanja s brojevima od 2 do 12 u crvenim i žutim redovima i od 12 do 2 u zelenim i plavim redovima. Kako bih ste dobili bodove bacate 6 kocaka (dvije bijele i četiri u jednoj od boja redova), zatim gledate koje brojeve želite prekrižiti u tablici na svojem listiću. No imajte na umu da sljedeći put nećete smjeti prekrižiti sve brojeve koji se nalaze desno od broja kojeg ste prethodno prekrižili. Tako npr. ako prekrižite u crvenom redu broj 6, ukoliko jedan od igrača ili vi sljedeći put dobijete 7, nećete smjeti prekrižiti taj broj, to jest biti će blokiran za vas. Svaki igrač može koristiti vaš zbroj od dvije bijele kocke i prema tom rezultatu križati brojeve u svojim tablicama, no samo igrač koji baca u tom trenutku kocke može kombinirati jednu bijelu boju i jednu neke druge boje i prema tom zbroju zabilježiti jedan od brojeva u svojoj tablici. No treba biti oprezan jer ukoliko se ne može prekrižiti zbroj dobiven na kockama, jer je već prekrižen ili je broj blokiran, tada se mora zabilježiti jedan od četiri kaznenih kvadratića. Kada netko prekriži 5 brojeva u jednom redu, taj red se zaključava za sve igrače i nitko ga više ne smije koristiti. Igra završava kada netko ima popunjena sva četiri kaznena kvadratića ili netko uspije zaključati dvije boje. Svaki igrač zbraja sve brojeve u pojedinom redu koje je prekrižio i tko na kraju ima najviše bodova je pobjednik.
Prvog rujna održao se turnir u igri 7 Wonders. Natjecatelji, nas 19, smo bili podijeljeni na tri stola s tri igre, s time da su se na početku za dva stola igrale partije u 6 igrača, a za jednim u 7 igrača.
Prva partija je bila svima uvodna i ona se normalno odigrala. Nakon druge partije su krenule eliminacije. Tako su na kraju druge partije za svakim stolom otpala po dva igrača koji su imali najmanji ukupni zbroj bodova koji su ostvarili u te dvije partije. Sada
su se dakle za dva stola igrale partije u četvero igrača, a za jednim u petero. Nakon naredne dvije partije ponovno su za svakim stolom otpala po dva igrača koji su imali najmanji ukupni zbroj bodova koji su ostvarili u svim partijama koje su odigrali dotad, osim za stolom s petero igrača gdje su zbog neparnog broja otpala tri igrača. Dakle sa svakog su stola po dva igrača otišli u polufinale. Jedan od finalista je bio i vaš nimalo skroman autor ovog članka koji iako je katastrofalno loše odigrao treću partiju, u četvrtoj se ipak uspio izvući i za tri boda izbjeći eliminaciju 🙂 .
Finali mada nisu bili ni izbliza ozbiljni kao prošle godine, za što smo mogli zahvaliti jednom od finalista koji radi u kazalištu kao komičar, i dalje su bili igrani u dobrom kompetitivnom duhu. Nad svakom kartom su se izvodile neopisive kalkulacije. Što bi netko drugi mogao odigrati, a što ne; tko će sigurno ići na tehnologije, a tko na rat; tko je dobar trgovac, a tko bankar; hoće li mi u zadnjem dobu doći baš ona ljubičasta karta s kojom bih mogao napraviti dobru kombinaciju i skupiti puno bodova, da li je onaj treptaj u protivnikovu oku koji mi je s lijeva bio tik da će odigrati kartu s vojskom ili je to od klime. Bila su to samo neka od pitanja koja su nam prolazila kroz glavu dok se mozak pošteno kuhao na siguran sam ne baš prirodnim temperaturama. Nije ni čudo da se toliko razmišljalo kad je doslovno svatko od polufinalista mogao ispasti na kraju te partije ukoliko ima najmanji zbroj ukupnih bodova.
Igrali smo tako sve dok nas za stolom od početnih šestero nije ostalo samo troje – spomenuti komičar po imenu Dave, Daniel iliti moj smrtni protivnik od prošle godine kojeg sam tada izbacio iz polufinala s jednim bodom prednosti, i ja kao najlošiji s osam bodova zaostatka za njima. Mada sam dao sve od sebe, sudbina je htjela da me Daniel izbaci iz finala s jednim bodom prednosti. Koje su šanse da se ovako nešto dogodi prepuštam matematičarima.
Budući da je Dave dosad nakupio već popriličnu ukupnu bodovnu prednost (samo 23 boda razlike), Daniel je bio odlučio ne odigrati zadnju partiju u dvoje i časno prepustiti protivniku pobjedu i naslov pobjednika 7 Wondersa All A-Boarda 2014. Nagrada za ovo veliko postignuće, osim vječne slave naravno je i super igra – Concept.
Drugog rujna se išlo na jednodnevni izlet na Krku. Budući da smo išli prošle godine, ove godine smo odlučili provesti taj dan u predivnom okruženju Solarisa kupajući se i sunčajući na plaži. More je bilo mirno za plivanje i ugodno za rashladiti se, a na plaži je sunce grijalo na temperaturi taman da čovjeku bude lijepo toplo.
U 21 h kada se vratila ekipa s izleta mogla je započeti tematska večer igranja igara u kojima je cilj bio skupljanje “dragog kamenja” – dragulja, rubina.
Na savjet Stephana, jednog od naših stranih gostiju, odlučili smo s još dvoje gostiju iz Irske isprobati i zaigrati novu hvaljenu igru od Rüdigera Dorna – Istanbul.
Glasine i hvalospjevi su bili istiniti jer nas je igra naprosto oduševila. U igri, 2-5 igrača igraju u ulogama spretnih (ili manje spretnih 😛 ) trgovaca u Istanbulu.
Svaki igrač uz oznaku svog trgovca u odabranoj boji, dobiva i četiri oznake njegovih pomoćnika koji ga prate. Svih pet oznaka u svojoj boji svaki igrač posloži jednu na drugu, s time da oznaka glavnog trgovca mora biti na vrhu. Zatim svi igrači svoje oznake postavljaju na početnu lokaciju igre (Fountain). Osim oznaka, svaki igrač na početku dobiva i početnu karticu s određenom sposobnošću koju može iskoristiti tijekom igre, određeni broj početnih novčića zavisno o tome koji je po redu na potezu, te pločicu koja predstavlja drvena kolica za vuču, na kojoj igrači skupljaju resurse hodajući kroz grad, koje kasnije naravno prodaju za novac. Cilj igre je, zavisno o broju igrača, skupiti određeni broj rubina prije svih ostalih.
Igrači na svojem potezu pomiču svojeg glavnog trgovca, zajedno sa svim pomoćnicima koji ga prate, za jedan do dva mjesta po lokacijama koje nude izvršavanje raznoraznih akcija. Da bi ste izvršili akciju pojedine lokacije, npr. napunili svoja kola do vrha jednom vrstom resursa, ili prodali određeni broj resursa na tržnici, morate izdvojiti jednog od svojih pomoćnika i ostaviti ga na toj lokaciji (on obavlja papirologiju na toj lokaciji za vas J ). Ako ponovno želite pokupiti tog pomoćnika, ili koristiti akciju te lokacije, morate se vratiti natrag do te lokacije kako bi ste to izvršili. Prema tome, u igri morate neprestano planirati kojeg pomoćnika čete ostaviti na kojoj lokaciji, te akcije kojih lokacija su vam u datom trenutku potrebne, a koje nisu. Ukoliko vam se trgovac nađe sam, bez pomoćnika koji ga slijede, tada ne možete koristiti akcije lokacija na koje stanete, sve dok ne pokupite barem jednog pomoćnika. Jedina iznimka u ovom slučaju je početna pozicija (Fountain). U tom slučaju svi vaši pomoćnici, ma gdje god se nalazili vračaju vam se na početnu poziciju i možete ih ponovno koristiti. Također ukoliko dođete na lokaciju na kojoj se već nalazi jedan igrač, morate mu platiti dva novčića kako bih ste koristili akciju te lokacije. U igri postoji i vaš član obitelji kojeg možete poslati na bilo koju lokaciju da izvrši akciju na toj lokaciji. No oprez. Ukoliko drugi igrač dođe na polje na kojem se nalazi vaš član obitelji. može ga uhvatiti i poslati u policijsku stanicu jer trguje na njegovom području. Pri tom će dobiti dva novčića ili karticu specijalne akcije kao nagradu, a vi ćete morati otići na lokaciju policijske stanice kako bih ste ga izvukli i ponovno mogli koristiti.
I sad se nak
on ovoliko opisa igre sigurno pitate, pa dobro gdje su tu ti rubini u cijeloj priči. Rubine je moguće skupiti na tri načina. Prvi je otići na lokaciju distributera dragog kamenja i kupiti za poveću svotu novca od njega, drugi je mijenjanjem određenog broja resursa u sultanovoj palači. Treći način je izvršavanjem određenih radnji. Na primjer, dođete na lokaciju na kojoj možete za sedam novčića unaprijediti svoja kolica tako da mogu skupljati više resursa odjednom. To možete uraditi do maksimalno tri puta budući da je to limit veličine kolica, i kada napravite tu akciju po treći put dobit ćete kao nagradu i jedan rubin. Tko prvi skupi na ova tri načina pet rubina pokreće kraj igre. Svi imaju još jednu rundu za odigrati nakon čega se gleda tko ima najviše rubina. U slučajevima izjednačenja gleda se kome je ostalo više novca.
Ima tu još podosta toga za ispričati, no za to bi mi trebale još barem četiri stranice. Igra je zabavna, brza, jednostavna za objasnit, a opet ima mehaniku koja joj daje na određenoj dubini planiranja poteza unaprijed. Iz ovih razloga je idealan kandidat za našu igraonicu jer vjerujem da bi se mnogima svidjela te se nadam i apeliram da ju se što prije nabavi.
U srijedu 03. rujna održao se turnir u Agricoli. Zbog manjka igraćeg iskustva u ovoj igri, odlučili smo ju propustiti i baciti oko na bogatu kolekciju igara koju su nam naši organizatori pripremili. Igre su bile na stolovima abecedno poredane uz zid oko cijele dvorane. Nakon poduljeg razgledavanja, čitanja pozadina kutija i otvaranja istih, odlučili smo zaigrati u dvoje A Study in Emerald. Kako nitko od prisutnih nije znao igrati igru, bacili smo se na proučavanje pravila i nakon sat vremena čitanja bili smo spremni zaigrati.
Igra je to za 2-5 igrača smještena u svijet kratke priče Neil Gaimana, koji je stilistički spojio svijet fikcijskog detektiva Sherlocka Holmsa i horor priče stvarnog pisca H.P.Lovecrafta. U njegovoj priči najgore se dogodilo. „Drevni stari“ su uspjeli preko portala uči i osvojiti naš svijet te ljudsku rasu porobiti. No Nobelov izum dinamita je promijenio “status quo” i ljudska rasa je dobila šansu suprotstavit se okupatorima. Na čelu snaga otpora su stali tzv. Obnovitelji koji se bore protiv čudovišta iz druge dimenzije koja su nas porobila, vrše atentate na njih te pokušavaju podignuti ljudsku rasu na opću pobunu i otpor protiv okupatora. S druge strane su Lojalisti, izdajnici ljudskog roda koji su se pomirili sa sužanjstvom i okupacijom „Drevnih starih“, te im vjerno služe. Između ove dvije frakcije se vodi tajna bitka za spas ili sužanjstvo ljudskog roda.
Igrači na početku dobivaju tajno karticu za koju stranu igraju, te određen broj oznaka tajnih špijuna za koje samo oni znaju da im služe. Igra ima zanimljivu mehaniku da čak i ako skužite kroz određene sumnjive radnje koji igrač vam je protivnik, nikad niste u potpunosti sigurni možete li vjerovati i svojim agentima s kojima upravljate i koje primate u svoje redove. Da li je upravo pridobiveni Sergei Kravchinsky zaista ono za što se izdaje, ili je Lojalistički sluga koji će vam zabiti nož u leđa u ključnom trenutku igre i prijeći na drugu stranu.
Eh da, jesam li rekao tek da se u igri pojavljuju likovi kao što su Sherlock Holmes, profesor Moriaty, kao i brojni drugi što fikcijski što stvarni likovi iz povijesti.
Igra kombinira zanimljivu mehaniku kontroliranja područja sa svojim agentima, sa slaganjem svojih špilova karata (deck building) kao i mehanikom izdaja i podvaljivanja te nepovjerenja među igračima. Zanimljivost i neobičnost koja odlikuje igru je ono što nas je ponajviše oduševilo, te bih smo ju preporučili svim igračima.
Nijemac Stephan je na kraju večeri izašao kao pobjednik turnira u Agricoli 🙂 .
U četvrtak 04. rujna održao se turnir u Race For The Galaxy-ju. Skupilo nas se 12 igrača i igrala se bazna igra. U prvoj rundi je svatko odigrao po šest partija. Male sive stanice su se pošteno naprezale nad svakom kartom u ruci kao i fazama koje je valjalo ili nije valjalo odigrati u datom trenutku.
Na kraju, četvero najvještijih je dospjelo u polufinale. To su Slavica, Mislav (ego 😎 ), Eva i Dave (pobjednik 7 Wonders turnira). Nasumičnim odabirom svaki od polufinalista je dobio svoj par i borba, to jest utrka za polufinale je mogla početi.
Svaki par natjecatelja je dobio priliku odigrati tri partije, s time da bi na kraju pobijedio onaj igrač koji bi pobijedio u dvije od tri partije. Izuzetak bi naravno bio ukoliko bi jedan igrač pobijedio dva put zaredom.
I tako, nakon tri odigrane partije, i još više razmišljanja, promišljanja i naprezanja malih sivih stanica u finalu su se našli dvoje najboljih – Slavica i Mislav.
Epska završnica je mogla započeti. Kao i u polufinalu, tako su se i u finalu igrale tri partije na dvije dobivene.
Prvu partiju je povela Slavica uvjerljivom pobjedom od 8 bodova razlike. Međutim na samom početku druge partije došlo je do pogreške koja je moguće odlučila o ishodu zadnje dvije partije. Naime budući da je bilo već dosta kasno (prošlo je 21 h, turnir je počeo u 13 h), Mislav je od umora i pada koncentracije pri odabiru i otkrivanju prve faze zaboravio odbaciti dvije od početnih šest karata u ruci 🙄 . Srećom Slavica je imala razumijevanja za ovakav gaf njenog protivnika pa su karte i novi svjetovi ponovno podijeljeni, umjesto da je Mislav zaslužno diskvalificiran zbog ovakvog propusta. Na kraju druge partije ispalo je da je Mislav pobijedio s dva boda razlike.
Treća i posljednja partija je bila ključ odluke pobjednika turnira. Oboje su dobro poveli od početka. No na doslovno samom kraju partije sreća je presudila jer je Mislav dobio kartu Rebel Homeworld te ga je pomoću Colony Ship-a i Contact Specialista uspio spustiti na stol što mu je na kraju donijelo puno bodova i pobjedu.
Poslije turnira se održao kviz u kojem su se čitala pitanja vezana za određene situacije u igrama kao i pitanja vezana za pravila igara, na koje je trebalo što prije podići ruku i točno odgovoriti.
Pobjedu je uvjerljivo odnio Nijemac Stephan odgovorivši najbrže na gotovo sva pitanja točnim odgovorom. Svaka čast 🙂 .
U petak 05. rujna smo išli na izlet na poluotok Gradine kraj Rogoznice, nekih tridesetak kilometara jugoistočno od Šibenika, gdje smo posjetili prirodni fenomen – morsko jezero. Pomislit ćete kako nešto može biti i more i jezero istovremeno! Zmajevo Oko ili kako ga neki još zovu Rogozničko jezero, stvarno je jezero morske vode koja je u stalnom kontaktu s okolnim morem kroz pukotine u vapnenačkim stijenama koje ga okružuju.
Ljude rogozničkog kraja oduvijek je čudilo neobično jezero u njihovoj blizini pa je tako nastala legenda o zmaju i braći koja su na mjestu jezera imala polje. Polje je bilo plodno te su urod pravedno dijelili. Međutim, jedan je od braće oslijepio i prilikom sljedeće diobe upozorio je brata da i dalje bude pravedan. Jer, rekao je on, ako prevariš, zemlja će se provaliti, polje potonuti u vodu, a iz nje će iskočiti zmaj koji će te progutati. No brat nije izdržao iskušenje i prokletstvo se ostvarilo, zmaj se pojavio i progutao nepoštenog brata. Od tada se zmaj nastanio u jezeru i povremeno svojim dahom trovao živa bića u njemu.
Bez obzira na strašnu legendu i strah od visine kod nekih, doživljaj neobičnog jezera i okolice oko njega je bio neopisiv. Nakon fotkanja i razgledavanja prelijepog okruženja razjapljenih usta, brzo smo se svukli u kupaće i tko ekspresno bacivši se s litice, a tko polako i oprezno spuštajući se niz stijene ušli u jezero. Temperatura jezera je bila slična onoj toploj kupki u toplicama. Netko se sjetio ponijeti i lopticu pa smo se kratko i dodavali prije nego su neki odlučili izaći, dok su drugi osjetili neki avanturistički duh u sebi i odlučili malo proplivati jezero te ga pobliže proučiti. Tako su hrabra šestorica avanturista naišla na jednu poveću pukotinu u stijeni koja bi se slobodno mogla nazvati i malom špiljicom.
No avanturistički duh je brzo splasnuo od pogleda na nebo i nadolazeće tamno-sive oblake. I uza svu žurbu oko izlaska iz jezera, ekspresnog sušenja i brzog hoda prema parkiralištu i autima; oblaci, a s njima i kiša su bili još brži.
Nakon toga smo otišli na ručak u restoran „Gušti“, koji se nalazi uz cestu na relaciji Šibenik – Primošten. Ručak je prošao izvrsno, u vedroj i društvenoj atmosferi i uz odličnu hranu i koju čašu pive 🙂 .
Po povratku u dvoranu gdje se održavao događaj odigrali smo još jedan Istanbul nakon čega je u 21 h uslijedila ceremonija zatvaranja događaja. Organizatori su nam se svima zahvalili na dolasku u nadi da nam se svidjelo kako bi smo se vidjeli i sljedeće godine. Nakon toga su uslijedile podjele nagrada i diploma posjetiteljima koji su ostvarili određene rezultate u igrama. Uz srdačan pljesak svih prisutnih svaki prozvani sudionik je izašao pred organizatore primiti svoju diplomu i nagradu, što je i ovjekovječeno s fotkom. Na kraju smo se svi skupili za jednu grupnu fotku poslije čega je uslijedilo druženje uz čašice finog šampanjca te obilje lijepo narezanog voća.
U ostatku večeri smo odigrali još Jaipur u dvoje igrača, te urnebesno zabavni Camel Up. U toj igri igrači se klade na utrku deva koja će prije stići na cilj. Igrač koji točno pogodi koja deva će stići prva, a koja zadnja osvaja najviše bodova, te time i veće mogućnosti za pobjedu.
S posjetiteljima i organizatorima smo se oprostili i pozdravili negdje oko ponoći kada smo zbog umora odlučili zaključiti naš doživljaj All A-Boarda 2014.
I što reći na kraju. Pa, svatko tko je pročitao sve ovo dosad će zaključiti da je bilo fenomenalno i da smo se nezaboravno i lijepo proveli. S takvim zaključkom nadam se da se vidimo sljedeće godine u još većem broju na All A-Bordu 2015.
Željeli bih smo se na kraju u ime udruge Igranje zahvaliti Jurici i ekipi što su omogućili našim članovima da imaju besplatan upad na događaj.
