Sjajni stari klasici

A ne, ne, ne… ako ste mislili da ću vas nakon malo kritiziranja starih igara odmah baciti u vatru s novim igrama, varate se! Među tim starim klasicima ipak ima i dobrih, pravih svjetlucavih dijamanata koje bi bilo šteta propustiti. Stoga ću vas u ovom tekstu provesti kroz neke pomalo zaboravljene igre koje i danas s prilično ushita možete igrati sa svojim najmilijima.

Prije nego vas provedem kroz malo ozbiljnije naslove sjećate li se Tablića? Vrsnu malu kartašku igru koju s lakoćom igraju i djeca i koja će ih malo i matematički zdrmati jer će ih natjerati na malo računaljke. Tek poneko zbrajanje. Tablić se igra s jednim običnim špilom karata i reći ćemo da je to “igra na štihove” (Englezi će reći “trick taking”, a mi – vrsni Nijemci – “na štihove”). Zašto to spominjem? Zato jer je to jedna od mnogih mehanika u igrama. Sjećate li se prošlog članka? I tamo sam vam uši napunio s mehanikom Baci kocku i idi. Moram vas malo izgnjaviti s mehanikama jer ih danas ima oko pedesetak koje se kombinirano koriste u svim društvenim igrama, kako onim klasičnim tako i u modernim i čine motor, kostur neke igre. Neke ćete mehanike zavoljeti više, a neke manje, pa je dobro da znate da postoje.

Vratimo se Tabliću. Glavna fora u ovoj igri je da s kartom iz ruke uzimate istu kartu s kupa u sredini ili više karata koje čine zbroj jednak karti iz ruke. Zatim taj “štih” uzimate ispred sebe. Na kraju se karte koje igrači imaju ispred sebe zbrajaju i upisuju u tablicu. Pobjedu nosi onaj koji je prešao prag od 101 boda. Tablić je zaista jednostavan i mogu ga igrati i djeca koja znaju zbrajati malo preko 10. Znači već od nekih 7, 8 godina pa nadalje (naravno, ako klinci znaju zbrajati i ranije – samo naprijed, neka se onda bruse s ovom igrom).

piatnik-karte.jpg Doba mog djetinjstva obilježile su dvije famozne kartaške igre koje su se kod nas igrale gotovo svakog vikenda, stoga nema razloga da ih i vi ne zaigrate sa svojim klincima. Radi se o Remiju i Kanasti. Obje se igraju s dva špila standardnih karata, pa si ih potražite u ladicama i ormarima, sigurno ste negdje imali bar jedan takav komplet. Obje igre će moći igrati osnovnoškolci u prvim razredima. Statistike kažu da se Remi može igrati već od 8 godina, a Kanasta od 10. No, probajte s klincima pa ćete i sami vidjeti. U Remiju igrači slažu serije karata istih vrijednosti i nizove “skala” koje idu od niže prema višoj vrijednosti. Dapače, Remi je doživio i svoju verziju s pločicama umjesto karata koja se može nabaviti i u našim trgovinama i zove se Rummikub.

Kanasta je meni kao klincu bila puno veći izazov od Remija zbog samog tijeka igre. Zahtjeva malo više taktike, a kod nje se slažu stupci karata iste vrijednosti. Neke karte imaju i specijalna značenja i s njima se može drugim igračima malo zagorčati život. A kako klinci vole raditi spačke, onda je i Kanasta kao živahnija verzija Remija za njih bolja. Probajte te igre, nećete zažaliti. Ako i nemate dvostruke špilove standardnih karata, danas ih možete vrlo jeftino pronaći bilo gdje. Dobro se i danas sjećam da od trenutka od kada smo sestra i ja od svog tate naučili ove dvije igre, od tada za nas nije postojao niti Čovječe ne ljuti se niti Monopol. Igre s kartama vam daju mogućnost izbora i aktivnog sudjelovanja u igri. Sjetite se što sam vam pričao u prošloj kolumni.

Kad već pričamo o kartaškim igrama koje mogu lijepo ispuniti vrijeme jednoj obitelji, trebalo bi spomenuti i Belu (Belot), koja se kod nas Hrvata puno igra. Bez daljnjega je to sasvim dobra igra, no meni nikada nije “sjela”. Ona mi nekako ne ide u duh obiteljskih igara, premda se, naravno i te kako može igrati u krugu obitelji, doduše ne s manjim klincima. S kim god da sam igrao tu famoznu Belu netko se uvijek na nekoga ljutio, a meni to onda više nije igra. Pa ne igramo se valjda da bi se na nekoga ljutili?!

halma.jpg Jedna od meni vrlo zgodnih igara s figuricama (i bez kocke!) je svakako Halma. Nećete vjerovati ali ona je česti gost onih kompleta društvenih igara koji obavezno sadrže šah, damu, čovječe ne ljuti se i još poneku klasičnu igru. Dugo nisam niti znao da se ta igra tako zove. Uglavnom, riječ je o igri na ploči koja ima oblik višekrake zvijezde. Igrači počinju s jednog kraja i vode svoje figure na suprotni krak zvijezde. Onaj tko prvi prevede svoje figurice s jednog kraka na suprotni pobjeđuje. Ali, to nije sve! Trik je u načinu prebacivanja figurica s kraja na kraj. Figurice možete pomicati i po jedno polje, ali to je i najgora opcija. Puno je bolje preskakati figurice i to tako da je taj niz preskoka što dulji, jer tako brže napredujete, a možete preskakati i svoje i tuđe figure. Stoga, ovo je definitivno dobra igra zapažanja i stvaranja svojih malih strategija kako bi što brže prebacili svoje figure. Pogledajte po svojim ormarima, možda tu igru i imate, a da niste ni svjesni.

scrabble.jpg Scrabble. Definitivno odlična i poučna igra. Da je mlađarija danas više igra ne bi po kojekakvim društvenim mrežama na internetu osvajali biseri nepoznavanja osnova hrvatske gramatike. 🙂 Da, to je igra s riječima. Svaki igrač pred sobom ima određeni broj slova i pokušava, kao u križaljci složiti riječ sa što više bodova. Ne boduju se sva slova jednako, a postoje i posebna polja na ploči koja udvostručuju i “višestručuju” vaše bodove. Ma igra je famozna i kvalitetno će ispuniti slobodne trenutke obitelji u bilo kojoj kombinaciji igrača. Ne bi vjerovali koliko slaganje riječi može biti zabavno i izazovno. Za baš male juniore postoji i verzija Scrabble junior.

yamb.jpg A sad, za pred kraj jedno iznenađenje – igra s kockicama koja uopće nije loša! Radi se o igri s čak pet kockica pod imenom Jamb (Yamb). Igra je dobra jer vi odlučujete što ćete raditi s ishodom koji daju te kockice. Tako se u Jambu skupljaju jedinice, dvojke, trojke… pa minimalni i maksimalni iznosi, skale, trisevi itd. I to u nekoliko kolona, pa na taj način testirate svoju sreću pravovremenim odlukama koju ćete kombinaciju kockica upotrijebiti u nekom trenutku igre. Igra je dobra, ali ima individualni karakter, odnosno svaki igrač igra za sebe i ne upliće se u igru ostalih igrača što vremenom zna dosaditi. Zato vam ovdje stavljam jednu igru koju si možete sami napraviti upotrijebivši kockice i figurice iz drugih igri, a ploču za igranje si ili precrtajte ili ispišite pisačem. cant-stop.png Radi se o igri Can’t Stop (Ne mogu stati). Slično kao i u Jambu i u njoj bacate kockice (njih četiri) te od njih stvarate po dva para čije ishode zbrajate. Ti zbrojevi predstavljaju brojeve stupaca na ploči po kojima podižete svoje oznake. Tako možete igrati dok ne odlučite prestati. Pri prestanku oznake zamjenjujete svojim figuricama. No, ukoliko ste se malo preračunali i vaš zadnji potez više ne može polučiti pomicanje oznaka, morate ih sve maknuti i gubite mogućnost da svoj trenutni uspjeh osigurate sa svojim figuricama. Znači – morate znati kada je dosta. 🙂 Nakon vas igra slijedeći igrač itd. Pobjeđuje onaj igrač koji je uspio prvi osvojiti tri stupca. Zgodna igra za čitavu obitelj, a ništa vas ne košta.

Da, bilo je tu još igara koje sam možda nepravedno izostavio kao što su Sedmice ili Domino. No, ako vam je ovo spomenuto premalo, onda si pogledajte kod nas cijelu zbirku klasičnih igara koje imamo u opisima skupa s pravilima. 😉

I za kraj, sve ove lijepe stare igre nastale su u periodu od kraja 19. do prve polovice 20. stoljeća, pa ih s razlogom smatram klasicima. Zapravo prava renesansa u društvenim igrama počinje pred sam kraj 20. stoljeća, a o tome ćete imati priliku puno čitati u mojim idućim kolumnama, jer svijet modernih društvenih igara je toliko veliki i stalno raste da se o njemu jednostavno niti ne može prestati pisati.

Da ne zaboravim, ako trebate pravila svih ovih navedenih igara, samo kliknite na poveznicu od igre i na našim stranicama imate uz opis igre i daljnju vezu prema pravilima. Dapače, imamo cijelu hrpu pravila igara, pa si za klasične igre možete pronjuškati ovdje. 😉

Žurim dalje jer ljeto dolazi i moram vam složiti malu kompilaciju igara za plažu i kofer.