Vjerujem da nije lagan zadatak pred tobom, biranje nečega što će se svidjet mlađim suigračima koje još uvijek treba „pridobivati“ svakom igrom na ovaj statični način zabave. Možda je u tom slučaju najlakše krenuti od njihovih interesa u drugim stvarima – što im je inače zabavno – kakve video igre vole, koje priče/knjige/slikovnice im se sviđaju, njihovi drugi interesi i hobiji i sl. Tu već možeš saznati koji tip igre im se sviđa: preživljavanje, borbe, zombiji, svemir, istraživanja, magija, priroda, avantura, brzina/spretnost.. A jednom kad skupiš te informacije bit će ti lakše odredit koju igru kupit i kako im je prezentirat da bude nastavak na nešto što je već sad za njih zanimljivo

Naravno prije bilo kakve kupnje youtubirat „how to play“ da vidiš koliko je kompleksna mehanika, to bi barem meni bio drugi kriterij nabave igre za djecu. Ako je igra kooperativna onda se i složenije mehanike od zadane dobi mogu savladat zajedno sa odraslim i tu nema problema jer im možeš pomagati i uskakati bez tako očitog „daj-da-ti-pomognem“. Mislim da je veća pogreška ako uzmeš pretešku kompetitivnu igru jer bi ih prepreka težine igre mogla obeshrabrit i izazvat kod njih osjećaj neuspjeha i krivnje što nisu sposobni savladat nešto što očekuješ od njih ili drugi brat/sestra to može bez poteškoće. Mislim da su nekad opravdani pedagoški razlozi u podlozi minimalne dobi.
Što se tiče Wingspan - Sleeping gods dileme... po meni je Wingspan više zabava za odrasle i pridobivanje odraslih u ovaj svijet, no vjerujem da može bit zanimljiv i djeci. Možda bi ipak trebali imat barem neki početni interes za prirodu, ako već ne i ptice, da mogu uživati u njoj. Tad se može skinut ona app sa ptičjim pjevom i prolaziti s njima pomalo kroz igru i komentirati svaku pticu, pretvoriti to u „izviđačko-poučnu“ sesiju, školu u prirodi ako vole učiti nove stvari. Ali… realno gledajući, mislim da to, barem iz perspektive djeteta u meni, nije oblik zabave koji bi mene zadovoljio. U toj priči mi nedostaje faktor „nečeg novog i divljeg“ i ovu igru prije zamišljam na stolu staračkog doma nego škole (sori wingspan lovers

). Tako da u toj dilemi, Sleeping gods ima taj element istraživanja, donošenja odluka, avanture, borbe, koji na kraju tvori određenu napetost i izazov koji će zvati na ponovno odigravanje. Mislim da je Tom Vasel snimio s kćerkama neki video gdje su one komentirale igru pa možda da poslušaš i tako nešto da vidiš što je njima kao djeci bilo zabavno u igri.
Al gle, mislim da se na kraju svodi na tebe, koliko zabavno i poticajno prezentiraš igru klincima, i najdosadnije igre mogu biti top u dobrom društvu
