Udruga Igranje

Gaia mi je sljedeca, zajedno s Castles of Burgundy sto nabavljam
Makar kao nije wow za 2p, nije ni "losa" po pročitanom. Dok je Castles kao best with 2p.

Castles je super za dvoje, sa više igrača naprosto postaje preduga i tada bih igrao samo sa iskusnima.

Terra Mystica je savršena upravo kakva jest i nakon detaljne analize GP-a, ne pada mi napamet nabavljati ju, a nemam ju potrebu ni probati. Neke igre jednostavno ne treba poboljšavati.

Sent from my SM-A715F using Tapatalk

Ja sam terru mysticu odigrao 2 puta (oba puta prije nego je Gaia uopće izašla), i oba igranja su mi bila meh, ništa me nije vuklo da opet igram. A Gaia Project sam 8 puta igrao i jedna od dražih igara mi je, i uvijek bi ju mogao igrati.

Ja sam TM odigrao oko 150 puta (40ak na stolu, ostalo online) i sve je bolja.. 15-ak godina probavam igre ali nisam naisao na igru koja bi mi bila priblizno toliko dobra.


Sent from my SM-A715F using Tapatalk

Gaia Project i TM su obje fenomenalne igre - blasfemija je misliti da je GP poboljšana TM. TM je "zločestija" i ima veću mogućnost blokiranja odnosno interaktivnosti i leaner je u odnosu na GP. TM je neigriva u 2, dobra u 3 i odlična u 4 (i 5), dok je GP najbolji u 3 ali igriv u 2.

Uporno TM čitam kao Terraforming Mars.
Mislim da trebamo novi thread za usustavljivanje akronima.

TfM na bgg

Igrali smo Ludnicu na tribinama. Očekivanja su bila niska - i dobro da su bila takva.

Najprije, ono na što sam osobno najviše osjetljiv, pravila su loše napisana. Tu prije svega mislim na konfuzna pojašnjenja nekih termina ili pak posvemašnju neobjašnjenost. Što je niz? Također, iako nikad nećemo igrati dovoljno da to bude relevantno, igra nudi jedno desetak varijanti igranja koje biraš i miješaš po izboru. To se ne radi. Ovo je finalni proizvod, a ne prototip pa da ga testiram petljajući po njemu. Očekujem da su autori odgonetnuli kako igra najbolje funkcionira, a ne da ja to moram dokučiti.

Proces odgonetanja toga što je pisac htio reći se nastavlja kroz tematiku, koja jednostavno nema smisla. Ovo je suhoparna igra kombinatorike, ne očekujem da mi priča priču ili šta ti ja znam, ali da ti je bar jasno o čem se radi. Igrač se nalazi u ulozi zaposlenika koji raspoređuje ljude po tribinama na temelju njihove osobnosti i preferencija. Istina u životu sam svega nekoliko puta bio na nekakvoj utakmici, ali kad bih kupio ulaznicu, nisam morao napraviti pritom psihotest. Često su uvjeti zadovoljenja navijača apsurdni do komičnosti, npr. da neki optimist želi da pokraj njega sjedi netko neljubazan, a s druge strane netko uredan, a s treće globalist. Kaj to uopće sve znači?

Najveći krimen igre je međutim uzimanje inspiracije iz Monopolyja. Da. Postoje kartice događaja koje su skroz nebalansirane. Suba je tako izvukao karticu koja mu je dala 30 bodova, što je dosta, dok je Matej izvukao karticu kojom je izgubio potez. Pa sad ti reci.

Sam proces igranja je Matej opisao kao programerski zadatak. Pritom nije toliko mislio na mehaniku, jer to bi se moglo reći za mnogo igara, već na osjećaj. Čovjek se osjeća kao da rješava domaću zadaću, a ne da se igra. To je posljedica ne samo teže kombinatorne naravi igre, već i svega prije navedenog.

Gle, igra je igriva, mjestimično i zanimljiva, čak bih rekao da se vidi da ju je netko radio s ljubavlju, ali svejedno je loša. Loša je ipak na neki treš način, kao Walk to Jesus npr. pa nam je ipak bilo i zabavno smijući se njenim nedostacima, otkrivajući njene nebuloze.

Odličan opis Mateja. Baš kao da rješavaš težak programerski problem. No, to je nešto što s vremena na vrijeme volim odraditi na našim web stranicama, ali definitivno NE u igrama!
Mi smo je doma odigrali jednom i baš su nam sve te kombinacijske mogućnosti bile nekako pretjerane, pa se izgubiš po pitanjima svih tih mogućih kombinacija i zaboraviš da je to igra. Tematika nam je još povrh svega potpuno nezanimljiva, pa je to još samo pojačalo dojam. Nekako mi je ostavila dojam kao: ima tu potencijala, ali ga mi nismo uspjeli naći.
No, možda nekome sjedne, tko zna...