Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Opisi druženja s kućnih igranja...
Pravila foruma
Svaki korisnik otvara svoju temu u kojoj će opisivati zanimljivosti i crtice iz vlastitih igraćih događanja
Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 1991
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1158 puta
 pohvaljen: 1075 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 30 pro 2017, 13:41

Deni je napisao/la:
30 pro 2017, 08:31
ovo jos nisam vidio. puna mapa i bodovi debelo preko 100
mother of mars! pogle kolko ste karata odigrali :o

svaka cast
Hehe vjeruj šokirali smo sami sebe :-D .
kockica je napisao/la:
30 pro 2017, 08:40
Vi ne igrate standardne projekte?
Igramo, ali gotovo uvijek pred sam kraj igre. Jer se do zadnjega nadamo da će nam doći neka bolja i jeftinija karta projekta.
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

kockica
Član udruge
Postovi: 1368
Pridružen/a: 09 vel 2015, 13:55
Lokacija: Zagreb - Rakovica
Ima zahvala: 856 puta
 pohvaljen: 515 puta
Status: Offline

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la kockica » 30 pro 2017, 14:15

Ma ok, ali koliko mogu iscitatu iz tvog izvjestaja, slavica je trebala lupati po tome da se ti ne razmases na karticama, pogotovo jer si ti usporavao igru.

Primjerice jucer, zena mi ima super produkciju topline, ja mucak, a pred njenim nosom onda platim dva dizanja temp i jos dobijem bonus oceana. A to je samo jedan primjer naseg taktiziranja.( ipak izgubio za 2 boda)

I ja volim onako laganini sve izgraditi, ali na kraju se to pretvori u utrku :-)

Btw, preporucam uvodjenje solarne faze. Svidjelo nam se u venus next, a mislim da bi moglo u standardnu igru.

Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 1991
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1158 puta
 pohvaljen: 1075 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 30 pro 2017, 19:27

Eh da, to je ta tricky situacija. Kada je položila pravo na terraform rating i graditelj milestone, temperatura je bila na -16, a trebalo je spustiti još i 4 oceana. Još uvijek u tom trenutku nismo generirali previše novaca, pa mislim da bi bila u stanju povećavati max. dva stupnja po generaciji, ili položiti jedan novi ocean. I to naravno ako računamo da uopće ne uzima nove karte projekata da zadrži. To naravno govorimo da je išla preko standardnih projekata. Mislim da bi do trenutka kad bi rushala igru na ovaj način, bih ja već preko karata projekata, imao ispred sebe puno bolje karte i benefite na njima. Ja sam uvijek doživljavao standardne projekte zbog svoje visoke cijene, kao nužnost i za korištenje u iznimnim situacijama.
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 1991
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1158 puta
 pohvaljen: 1075 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 10 sij 2018, 18:21

Povratak klasicima… ili ne… Risk Legacy

slika
07.01.2018. će zauvijek ostati zapamćen u analima i sjećanjima kao dan kada je započeo Veliki rat. U dalekoj budućnosti na umjetno stvorenoj novoj Zemlji, pet frakcija se našlo u sukobu za kontrolu novog planeta.

Die Mechaniker – frakcija teško naoružanih kiborga. Primarno su defenzivno nastrojeni no ne boje se upotrijebiti silu protiv onih koji se udostoje zakročiti na njihov teritorij.
The Saharan Republic – frakcija nomadskih naroda ujedinjenih u jedinstvenu Republiku. Služe se gerilskim taktikama u borbi s protivnicima.
Enclave of the Bear – frakcija genetski modificiranih ljudi koji su poprimili karakteristike raznih divljih životinja. Užasavaju protivnike svojim bijesnim ratnim pokličima.
Imperial Balkania – frakcija „čistih“ ljudi okupljenih pod vodstvom diktatorskih vođa. Žele ujediniti planetu pod svojom čizmom i očistiti od onih koje smatraju manje vrijednima.
Khan Industries – tehnološki napredna no slabo istrenirana frakcija ljudi čija glavna snaga leži u njihovoj mnogobrojnosti.
slika
Budući da smo igrali u četiri igrača, u prvoj partiji su igrale sljedeće frakcije - Enclave of The Bear (Slavica), Khan Industries (Marko aka Mado), Saharan Republic (Miljenko) i Imperial Balkania (Mislav).

Risk Legacy je prva originalna igra svoje vrste. Pojavila se na tržištu društvenih igara 2011. u uvela dotad neviđen koncept. Naime igra se sa svakom daljnjom igrom modificirala u odnosu na odluke koje su igrači donosili, kao i o raznim drugim parametrima. Razne naljepnice se u tu svrhu lijepe na kartice i ploče, piše se po istima, te se u nekim situacijama karte i druge komponente uništavaju. Kampanje u ovim igrama imaju fiksni broj partija koliko se igraju, nakon čega vam ostaje unikatna igra modificirana prema vašim izmjenama.
slika
Kada se svatko ponaosob potpisao na izjavu da smo svjesni odgovornosti za ratove koje ćemo započeti, te odluka koje će utjecati na budućnost i kako će nas povijest pamtiti, mogli smo započeti.
slika

*****Upozorenje: tekst sadrži blage spoilere*****


Prva partija nam prošla u klasičnom Rizik stilu, uz iznimku da je svatko na početku nalijepio na igraću ploču svoje frakcije jednu prednost, dok je drugu podrapao. Također drukčije je i to što postoji i sekundarna ploča na kojoj izlaze karte raznih teritorija. Izvlači ih se po 4, te nakon svakog igrača uđe nova, dok ona prijašnja ode u špil odbačenih karata. Kada pobijedite u nekoj bitci i osvojite teritorij, možete uzeti s ove trake određeni teritorij koji kontrolirate. Ako pak nema na traci niti jednog teritorija koji kontrolirate, a vi ste svejedno osvojili taj krug neki od protivničkih teritorija, tada uzimate jedan generični teritorij vrijednosti jedan. Caka je u tome što će većina unikatnih teritorija na traci, imati puno veću vrijednost od ovih generičnih. Veća vrijednost pak znači da te karte možete na početku svojeg poteza mijenjati za više jedinica. Npr. karte teritorija s ukupnom vrijednošću 2 za 2 jedinice, 3 za 4 jedinice, 4 za 7 jedinica, 5 za 10 jedinica, itd. Također sve karte teritorija možete mijenjati za pobjedničke bodove, u omjeru 4 bilo koje karte teritorija za 1 bod. No o tome ćemo više kasnije.

Kampanja slijedi određenu priču o sukobu, a koju ćete malo pomalo otkrivati kako će igra napredovati.
slika
S odmakom partija s vremenom ćete moći i povećati vrijednost određenih teritorija. Tako da ako na početku ima vrijednost 1 kao i svaki generični teritorij, do kraja kampanje ga možete unaprijediti do vrijednosti 6.
slika

slika
Bacali smo nakon toga kocke i onaj koji je dobio najveći broj je prvi krenuo s postavljanjem svoje metropole i 8 jedinica, na jedan od teritorija. Glavna ploča je inače klasična karta iz Rizik serijala na koju smo svi naviknuli, s potpuno istim bonusima za kontroliranje pojedinih kontinenata.

Slavica je tako igru započela u Argentini, Mado u Indiji, Miljenko na Madagaskaru, i ja na Greenlandu. Svatko je na početku također igru započeo i s jednom kartom oznake koju je mogao na svojem potezu nalijepiti na kartu. Ove karte su varirale od podizanja obrambene vrijednosti određenog teritorija izgradnjom bunkera, ili smanjivanjem obrambene vrijednosti teško branjivim teritorijem. Poslije će se ove oznake moći i poništiti tako da se nalijepi nova naljepnica preko već postojećih.
slika
Cilj igre je raznim kombinacijama skupiti 4 bodova za pobjedu. Svačija metropola već u samom početku nosi jedan bod, dakle svatko starta već s jednim bodom. Također u prvoj partiji svatko starta s jednom oznakom boda. Što znači da je za prvu pobjedu zapravo potrebno osvojiti još samo dva boda. Kako smo već bili rekli, na početku poteza, svatko može mijenjati karte teritorija za bodove, u omjeru 4 karte za 1 bod. No možda bi ste voljeli radije te karte potrošiti za postavljanje dodatnih jedinica. Zavisno o situaciji morat ćete procijeniti što će za vas biti korisnija solucija. Kasnije će u igru ući i razne misije koje će nositi bodove.
slika
Prvu partiju smo igrali dosta oprezno i prvi sukobi su započeli tek kad više nije bilo praznih teritorija za osvojiti. Borbe se vode u klasičnom Risk stilu, napadač baza tri kocke, branitelj dvije. Uspoređuju se dva najjača rezultata na kockama, izjednačenja idu u braniteljevu korist. Za svaku veću vrijednost na kocki od protivnikove, eliminira se po jedna protivnička jedinica iz teritorija koji se napao. Napad traje dok god igrač ima dovoljno vojnika da može zauzeti suparnički teritorij, ili dokle god može doći do protivničkog teritorija bez da ostane zablokiran vlastitim. Nakon toga kreće faza manevra gdje se mogu uzeti sve jedinice iz jednog teritorija i premjestiti ih na drugi povezani teritorij. Jednom kada osvojite neki teritorij ne možete ga ostaviti praznim, uvijek na njemu mora ostati barem jedna vaša jedinica.

Već nakon dvadesetak minuta sukoba i Marko je izašao kao prvi pobjednik.
slika
Kao nagradu je dobio mogućnost nalijepiti na kartu naljepnicu svojeg grada veličine 2, a u kojem će moći započeti iduću partiju, ili imenovati neki kontinent, što mu pak donosi mogućnost +1 modifikacije na bonus koliko trupa može dobiti ako u potpunosti kontrolira taj kontinent. Pobjednik partije također ima kao opciju promijeniti modifikator bonusa za kontroliranje kontinenta +/- 1, uništiti neku od već postojećih oznaka na karti, uništiti neku kartu teritorija, ili utvrditi neki od postojećih gradova na karti. Također pobjednik dobiva i projektil koji može koristiti od iduće partije. Pomoću oznaka projektila možete u borbama bilo koji iznos na kocki pretvoriti u 6.

Svi ostali igrači koji nisu eliminirani, to jest i dalje se barem jedna njihova jedinica nalazi na karti u trenutku završetka igre, imaju mogućnost postavljanja i imenovanja jednog svojeg novog grada veličine 1, ili unaprjeđivanja neke kartice teritorija, poboljšavajući vrijednost tog teritorija.
slika
Budući da je prva partija bila svojevrsno zagrijavanje, odlučili smo odmah zaigrati i drugu. Svi smo ponovno odabrali iste frakcije, izuzev Marka koji je ovoga puta zaigrao s Die Mechaniker frakcijom. Započeo je također igru s jednim projektilom, no bez jedne oznake boda, budući da je prošlu partiju pobijedio.

Marko je za svoju bazu odredio svoj novi grad u Indiji, a koji bio postavio kao nagradu. Miljenko je svoju bazu postavio u Venezuelu, Slavica u Južnu Europu, a ja na Madagaskar.
slika
Miljenko se sa svojim nomadima brzo proširio po Južnoj Americi što mu je nosilo kao benefit dodatne dvije jedinice svaki krug. Istodobno je ušao i u Sjevernu Afriku i tu se utaborio izgradivši bunker, spriječivši tako mene od posjedovanja cijele Afrike. Slavica se za to vrijeme mučila sa zauzimanjem Europe, budući da se radilo o podosta teritorija za osvajanje, a Marko se proširio po Australiji, Južnoj Aziji i Kini. Ubrzo se Miljenko neometano počeo širiti i po čitavoj Sjevernoj Americi, stekavši ogromnu produkcijsku moć. Slavica i ja smo se pokušali utaboriti, no bilo je prekasno. Prvo se obračunao s Markom kojeg je uspio u potpunosti eliminirati s karte. Kada igrač izgubi i svoju posljednju jedinicu, može se na svojem idućem krugu pojaviti s 4 jedinice na bilo kojem ne-okupiranom teritoriju. No budući da se Miljenko pobrinuo da svi teritoriji budu okupirani, Marko je ušao u anale kao prvi eliminirani igrač. Tako smo zadovoljili uvjet da otvorimo prvi od tajnih pretinaca, o čijem sadržaju vam radi kvarenja doživljaja ne smijemo pričati što smo otkrili i što se dogodilo.
slika

slika

Nakon Markovog eliminiranja posvetio se ponovno Slavici i meni, te je u jednom blitzkrieg manevru uspio nam oboje osvojiti baze, osiguravši si pobjedu.

Sada smo se već toliko nabrijali da smo morali odigrati još jednu partiju. Slavica i ja smo ponovno igrali s istim frakcijama, Marko se vratio svojim Khan Industries, a Miljenko je odabrao Die Mechaniker frakciju. Od početnih pozicija Miljenko je startao na Aljasci, Marko u Brazilu, Slavica ovoga puta u Sjevernoj Europi, a ja u Južnoj Aziji.
slika
Marko je mudro kopirao Miljenkovu strategiju iz prijašnje partije i brzo zauzeo cijelu Južnu Ameriku i Sjevernu Afriku. Miljenko i Slavica su se mučili sa sporim zauzimanjem svojih pripadajućih kontinenata. Marko ih je svako malo zafrkavao upadima na njihove teritorije, kako bi ih onemogućio u kontroliranju svatko svojeg kontinenta. Ja sam za to vrijeme zauzeo cijelu Australiju, Indiju i Južnu Aziju, no ovoga puta sam ja bio taj koji je dio udaljen od glavnine bitnih zbivanja. Marko je s lakoćom skupio u 4 pobjede 4 kartice teritorija, te na koncu osvojio Miljenkovu i Slavičinu bazu prije nego što sam im ja uspio priskočiti u pomoć.

Bilo je već dosta kasno, pa smo igranje odgodili do sutra kada smo se ponovno okupili u isto vrijeme, oko 19 sati. Uskočili smo ponovno svatko u svoju frakciju iz prijašnje partije. Uvidjevši da je Južna Amerika obećana zemlja, ovoga puta sam ja startao u Brazilu, Miljenko u Indoneziji gdje je bio postavio jedan od svojih gradova veličine 2, Marko na Kamčatki, a Slavica je ponovno okušala svoju sreću odredivši Sjevernu Europu za svoju početnu poziciju. Vjerojatno razlog tome leži što je u dosadašnjim partijama čak tri svoja manja grada postavila u Europi.
slika
Scenarij partije se odvio po istom uzorku kao i onaj zadnji jučerašnji, uz iznimku što sam ovoga puta ja slavio kao pobjednik. Kao nagradu veličanstvene pobjede, odlučio sam se za preimenovanje kontinenta Južne Amerike u Jugoslavija.

Peta partija je ostala nepromijenjena po pitanju odabira frakcija. Miljenko je započeo partiju u Brazilu, Marko u Južnoj Aziji, Slavica u Istočnoj Australiji, te sam ja ovoga puta odlučio okušati u kontroliranju Europe smjestivši se na Islandu.

Inače baze se ne smiju postavljati na teritorije koji na sebi imaju barem i jednu već nalijepljenu naljepnicu, izuzev ako to nije oznaka vašeg velikog grada (grada veličine 2).

Slavica je brzo požalila što se išla s Markom kačiti oko Australije, te ju je Marko vrlo brzo izbacio s tih područja uništivši joj sve jedinice i osvojivši bazu. Ja sam za to vrijeme vodio gorke borbe s Miljenkom oko zadržavanja kontrole nad Europom.

Ipak me uspio na kraju nadvladati vojnom nadmoći, zamijenivši svoje kartice teritorija za čak dodatnih 17 jedinica. U tom krugu dopro je do moje baze i zauzeo ju, te se obračunao i s Markom, koji mu je bio jedina prijetnja, no on se previše proširio po karti i nije imao spremne obrambene linije. Peta partija je tako pripala Miljenkovoj pobjedi.
slika
Ratovi su se nastavili i sutradan 09.01.2018. Nova mehanika je od šeste partije ušla u igru. Umjesto bacanja kocaka tko će ići prvi i odmah utvrđivanja po redoslijedu tko će gdje postaviti bazu, sada su se vršile određene pripreme prije započinjanja igre. Na stol smo položili četiri stupca kartica početnih benefita. Jedan stupac je bio redoslijed postavljanja baza i jedinica, drugi je bio redoslijed igranja, treći je bio veličina vojne snage s kojom se počinje igra i četvrti stupac je broj resursa s kojim se počinje. Peta opcija je bio odabir frakcije s kojom će se igrati. Zavisno o dobivenom rezultatu na kockama, svatko je po redoslijedu dobio priliku odabrati jednu od ponuđenih opcija. Kada je došlo do zadnjeg igrača, on je birao dvije. Zatim je opet unatrag krenulo prema prvom igraču, i sada je on imao priliku izabrati dvije. Tako je išao odabir sve dok svatko nije odabrao jednu karticu početnog benefita, ili odabrao frakciju s kojom će igrati.

Od ove partije u igru su ušle i misije za čije ispunjenje su se dobivali bodovi, i karte događaja koje su se okretale i imale utjecaja na igru u slučaju da novo okrenuta karta teritorija na traci dostupnih teritorija, ima parni broj novčića vrijednosti na sebi.

Također svatko je ovu partiju započeo s jednom novom nasumično izvučenom karticom naljepnice koju se moglo nalijepiti na kartu. Jedna od ovih novih naljepnica su bili plaćenici, čijim lijepljenjem na neku od teritorija, donosi tom teritoriju jednu dodatnu jedinicu na kraju poteza igrača koji kontrolira taj teritorij. Druga naljepnica je bila ona zatrovanosti određenog teritorija, onaj igrač koji kontrolira taj teritorij gubi jednu jedinicu na kraju svojeg poteza.
slika
Opet smo svi igrali s istim frakcijama. Marko je svoju bazu i jedinice postavio na Kamčatku, također je tu na svojem potezu odmah zalijepio naljepnicu plaćenika. Slavica je svoju bazu postavila u Brazil i postupila isto kao i Marko nalijepivši oznaku plaćenika na ovaj teritorij na svojem potezu. Miljenko je započeo u Indoneziji, a ja na Madagaskaru. Slavica se brzo proširila po Južnoj Americi, Miljenko po Australiji i Južnoj Aziji, ja sam brzo zauzeo cijelu Afriku, a Marko je svoje krakove pustio po Aziji na sve strane, te je čak preko Beringovog prolaza došao do Sjeverne Amerike. Dok su Marko i Miljenko ušli u sukobe oko Azije čim su došli u dodir preko susjednih teritorija, Slavica se utaborila u Brazilu i počela širiti po Srednjoj Americi. Ja sam za to vrijeme neometano zauzeo čitavu Europu, stekavši tako veliku produkcijsku premoć u proizvodnji jedinica. Kada su Marko i Miljenko to uvidjeli i obustavili sukobe, bilo je već prekasno. Svejedno Miljenko mi je devastirao Madagaskar nalijepivši svoju naljepnicu zatrovanog teritorija. Ja sam mu na svojem potezu uzvratio uslugu nalijepivši svoju na njegovu Novu Gvineju. Nakon toga sam se s velikom vojnom silom uputio preko Europe na Bliski Istok, u Afganistan, Indiju, Južnu Aziju, te očistio skoro cijelu Australiju od Miljenkovih jedinica, zauzevši mu bazu. Ostavio sam mu svega devastiranu Novu Gvineju, na kojoj je polako izumro. Svoju novu pobunjeničku vojsku od 4 jedinice postavio je u Sjevernu Ameriku između Marka i Slavice.
slika
Budući da sam u Sjevernoj Africi ostavio tek manji kontingent vojnika u obrani, Slavica je odlučila iskoristiti priliku i okušati svoju sreću. Sa silom od 13 jedinica je krenula na 4 moje u Sjevernoj Africi. Međutim utvrđenja koja su tamo bila postavljena, davala su +1 na branjenikov najveći rezultat na kocki. Ovo se pokazalo ključnim jer je Slavica izgubila skoro sve svoje jedinice na račun svega dvije moje.

Marko je uvidio svoju priliku sada oslabljenoj Slavici i previše raštrkanim Balkanskim carstvom. Zamijenio je sve svoje stečene kartice teritorija za jedinice, mobiliziravši 17 jedinica, plus 3 koje je dobivao od kontroliranja teritorija. Nakon toga se spustio sa stepa Azije i poput pravog Džingis Khana pomeo i Slavicu i mene, osvojivši nam baze i ispunivši misiju da u jednom svojem potezu osvoji +9 teritorija, što mu je donijelo još jedan bod za ukupnih četiri potrebnih za pobjedu.

Iduću partiju Marko i ja smo zaigrali s istim frakcijama, dok su se Slavica i Miljenko zamijenili za frakcije. Slavica je tako sada po prvi put igrala s Die Mechanikerima, a Miljenko s Enclave of The Bear. Početne pozicije su bile Sjeverna Afrika za Marka, Yakutsk za Miljenka, Južna Azija za Slavicu i Argentina za mene.
slika
Sretnim nizom okolnosti zaredala su se dva događaja koja su uvelike pomogla Miljenku u jačanju svoje vojne moći. Partija je bila gotova već u dvadesetak minuta igre, čak i zajedničko udruženim snagama, nismo imali šanse.
Budući da je igra brzo završila, odlučili smo zaigrati još jednu partiju. Marko je odabrao Khan Industries, Miljenko Imperial Balkania, Slavica Enclave of The Bear i ja Die Mechaniker frakciju.

Marko je startao na Aljasci, Miljenko u Indoneziji, Slavica u Sjevernoj Europi i ja u Argentini.

Ovoga puta sam ja bio taj koji se vrlo brzo na početku igre domogao cijele Južne Amerike, a zatim i Afrike. To mi je omogućilo daljnju ekspanziju u Sjevernu Ameriku i Aziju. Marko me pokušao potisnuti sa sjevera Amerike, Miljenko iz Azije, a Slavica je pokušala izvesti diverziju i upasti mi preko Sjeverne Afrike u Južnu Ameriku. Iznimna sreća na kocki mi je omogućila da izbjegnem rasulo i odlučno sam odbio sve njihove napade uz minimalne žrtve. U borbi za Sjevernu Ameriku gdje je Marko spustio i doveo 9 jedinica, uspio mi je zauzeti svega jedan teritorij koji je branila jedna moja jedinica, dok mu se ostalih 8 razbilo na Alberti, koju je uspjela obraniti samo jedna jedinica.

Sada je uslijedio moj protunapad. Zamijenio sam četiri kartice teritorija za 1 bod, a dvije prodao za pojačanja. Broj osvojenih teritorija i bonusi na kontrolu Južne Amerike i Afrike mi je također dovelo vrijedna pojačanja. Razmjestio sam snage u Sjevernoj Americi i na Bliskom Istoku. Iz jednog pravca sam jurnuo na Miljenka, doprijevši i osvojivši mu bazu, a isto se ponovilo i s Markom donijevši mi pobjedu.
slika[/img]
Usprkos jednostavnosti, kao u većini slučajeva enormnoj sreći s kartama događaja, i pogotovo kockama, igra nam se jako dopala. Došli smo do pola, još nam fali svega 7 partija do završetka kampanje. Nakon tako velikog broja odigranih raznoraznih kompleksnih igara, kao pravo osvježenje nam je došlo igranje jednog ovako modificiranog jednostavnog klasika. Već smo si tri godine obećavali kako ćemo zaigrati prvu Legacy igru, i sada nam se napokon pružila prilika. Vidjet ćemo još što će se sve otkriti i kojim tokom će ići igra.
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post (ukupno 10):
dlakardadosmurfORnotsadistikoSpectremiljenkokockicaAnwikibokystoka
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

kockica
Član udruge
Postovi: 1368
Pridružen/a: 09 vel 2015, 13:55
Lokacija: Zagreb - Rakovica
Ima zahvala: 856 puta
 pohvaljen: 515 puta
Status: Offline

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la kockica » 12 sij 2018, 00:17

Igra koja me nimalo ne privlači, ali i dalje je fora čitati izvještaje, i lijepo je vidjeti da ste spremni zakačiti se na nove stvari :thumbs

Avatar
Stipsonov
Postovi: 635
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 298 puta
 pohvaljen: 334 puta
Status: Offline

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Stipsonov » 12 sij 2018, 13:58

Od svih rizika jedini mi je Risk 2210, ali prije koju godinu kad sam ga opet zaigrao sam totalno kužio kako su mehanike u međuvremenu otišle dalje: u Risk 2210 svatko ima svoj potez, koji onda prolazi kroz sve faze. Danas bi bilo (bolje) valjda bi svaka faza imala sve igrače da odigraju svoje. Tamo je mini igra postavljanje karte, jer se stavlja prvo po jedna jedinica pa po tri, pa tako ima politike prije same igre. Kad bi bilo po fazama, ta bi politika bila na početku svakog poteza (da se pojačanja stavljaju igrač po igrač, komad po komad).

Avatar
Spectre
Postovi: 38
Pridružen/a: 15 stu 2017, 13:19
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 33 puta
 pohvaljen: 32 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Spectre » 13 sij 2018, 20:15

Hijack teme (oprosti Mislave), no ako želite isprobati totalno drugačiji rizik nabavite si računalnu igru Risk 2 iz 2000. te igrajte Same-time mod. Sve odluke se odvijaju u isto vrijeme za sve igrače, od pojačanja do odabira napada, nešto što je nemoguće bez digitalne verzije igre. Totalno mijenja standardnu igru. :)

Vezano za Risk Legacy, super napisano (kao i inače), lijepo da ste se zabavili i u lakšoj igri u kojoj sreća igra veliku ulogu. :thumbs

Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 1991
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1158 puta
 pohvaljen: 1075 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 14 sij 2018, 23:48

kockica je napisao/la:
12 sij 2018, 00:17
Igra koja me nimalo ne privlači, ali i dalje je fora čitati izvještaje, i lijepo je vidjeti da ste spremni zakačiti se na nove stvari :thumbs
Same here. Prvotna reakcija je bila: "OK let's get this over with." Kad su se kocke počele okretati i teritoriji počeli osvajati odjednom je potekla vrela krv u žilama. I onda se svi urote protiv tebe i satraju te. Ali ti si OK s tim, jer već planiraš osvetu za iduću partiju sbatine .
Stipsonov je napisao/la:
12 sij 2018, 13:58
Od svih rizika jedini mi je Risk 2210, ali prije koju godinu kad sam ga opet zaigrao sam totalno kužio kako su mehanike u međuvremenu otišle dalje: u Risk 2210 svatko ima svoj potez, koji onda prolazi kroz sve faze. Danas bi bilo (bolje) valjda bi svaka faza imala sve igrače da odigraju svoje. Tamo je mini igra postavljanje karte, jer se stavlja prvo po jedna jedinica pa po tri, pa tako ima politike prije same igre. Kad bi bilo po fazama, ta bi politika bila na početku svakog poteza (da se pojačanja stavljaju igrač po igrač, komad po komad).
Igrao jedanput davno (mislim da je bilo 2006. ili 2007.), ali ostao mi je u jako lijepom sjećanju. Jest da se nije znalo za ništa bolje, ali opet.
Spectre je napisao/la:
13 sij 2018, 20:15
Hijack teme (oprosti Mislave), no ako želite isprobati totalno drugačiji rizik nabavite si računalnu igru Risk 2 iz 2000. te igrajte Same-time mod. Sve odluke se odvijaju u isto vrijeme za sve igrače, od pojačanja do odabira napada, nešto što je nemoguće bez digitalne verzije igre. Totalno mijenja standardnu igru. :)

Vezano za Risk Legacy, super napisano (kao i inače), lijepo da ste se zabavili i u lakšoj igri u kojoj sreća igra veliku ulogu. :thumbs
Samo kradi, nema zamjerki, glavno da se piše :) .

Vidiš vidiš, nisam znao. Imao sam davno neku staru Risk PC igru iz 1996.

slika

slika
Spectre je napisao/la:
13 sij 2018, 20:15
Vezano za Risk Legacy, super napisano (kao i inače), lijepo da ste se zabavili i u lakšoj igri u kojoj sreća igra veliku ulogu. :thumbs
Hvala kolega slika .
Definitivno nije loše se ni klasika podsjetit.
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 1991
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1158 puta
 pohvaljen: 1075 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 03 ruj 2018, 18:17

There and back again, a Zagorje's Tale

Evo nas natrag nakon dosta neaktivnosti po pitanju igranja društvenih igara. Bili smo stalno u nekoj gužvi s poslom, a krenuli smo napokon od kraja 4. i početka 5. mjeseca i u autoškolu. Ispit iz prometnih znakova i prva pomoć su riješeni, a u trenutku dok ovo pišem Slavica je na dvadeset i devetom satu vožnje, a ja na dvadeset i četvrtom. Zanimljivo iskustvo i priča za sebe. Spas da se napokon nešto zaigra došao je u obliku zaslužnog godišnjeg odmora.

Budući da smo se prošle godine zaista super proveli u Zagorju, odlučili smo i ove godine ponoviti iskustvo. Na našu nesreću prvi izazov se već pružao u samom početku. Naime dva dana prije završetka poslovnih radinosti, skužili smo da od ove godine više niti jedan željeznički vagon ne prevozi bicikle od Zagreba do Zaboka. Naprosto su ukinuli tu opciju na toj liniji. Odlazak bez bicikala nije nam bila nimalo prihvatljiva opcija. Jedan od razloga lijepog provoda prošle godine je bilo avanturističko bicikliranje po par desetak kilometara do određenih destinacija.

Došli smo tako na brutalnu ideju da nas prvo ujutro Slavičina mama prebaci sa stvarima, vrati u Zagreb, pa ćemo nakon toga krenuti na biciklima ponovno do vikendice do mjestašca Švaljkovec pokraj Sv. Križa Začretja.

Tako je i bilo. Spakirali smo se i krenuli na put ujutro u subotu 28.07. Kao i prošle godine i ove smo poveli sa sobom i našu zečicu Bongu. Put po autocesti je potrajao nekih tridesetak minuta. Ostavili smo stvari, zalihe sijena i vode našoj životinjici, pripremili WC gdje obavlja nuždu (zečevi se poput mačaka daju naučiti da nuždu obavljaju u kutije u koje se prosipa pijesak), te nas je nakon toga mama odbacila natrag do stana u Zagrebu. Imali smo nažalost tu nesreću pa smo zaboravili na povratku zaobići autocestu, jer je put prema moru bio u totalnom kolapsu. Uletjeli smo u odvratnu gužvetinu gdje smo izgubili podosta vremena, dok se nismo iskobeljali na sljedećem izlazu s autoceste.

Kada smo se vratili, spremili smo stan za naše dugo odsustvo, nakon čega smo oko 15 sati bili spremni krenuti. Sunce je dotad već pošteno peklo. No bili smo već mentalno spremni da odradimo pošteni put, pa nas ništa nije moglo pokolebati od odustajanja. Na početku Mosta slobode susreli smo instruktora vožnje, koji je isto bio u vožnji, ali ne autom već isto biciklom. Shvatili smo ovaj predznak kao dobar blagoslov našem putovanju :D .
slika
Najgori dio puta je bio sam izlazak iz grada. Nismo htjeli zaći na cestu s biciklima kao što neki rade, pa smo se vrtjeli po malim nepoznatim uličicama tražeći najsigurniji izlaz iz grada. Sunce je neumoljivo peklo, a asfalt bio svojevrsna pećnica za sebe. Voda je nakon svakih par sto metara tekla niz grlo, samo da bi se istom tom brzinom cijedila s čela u obliku znoja.

Negdje poslije Vrapča smo izbili na Aleju Bologne i tu dalje vozili ravno sve do izlaska iz grada. Dalje smo krenuli za Zaprešić, pa zatim za Veliko Trgovišće, pa Zabok. Taj put je bio puno podnošljiviji i ugodniji za vožnju. Nove biciklističke tajice s postavom, kao i gel uložak za sjedalo, pružali su i više nego zadovoljavajući komfor prilikom vožnje.

Taman negdje par kilometara pred Sv. Križ Začretje, skrenuli smo navodeći se Google Mapsom na ogromno brdo i tu ispustili dušu. Zaboravili smo poučeni primjerom od prošle godine, da vražji pokazivač pokazuje najbliži put kako se može doći do nekog odredišta, ali ne i najlakši.

Bilo je blizu osam sati navečer kada smo došli do Roses Fashion Outleta i tu odlučili stati i prezalogajiti nešto. Putovali smo dotad nekih četiri sati. Pojeli smo gotovo cijele dvije pizze i nakon toga se osjećali kako bismo najradije tu stali i prespavali na nekoj livadi. Posljednja tri kilometra su se činila dalekim poput cijelog puta koji smo prošli dotad. Ipak, premostili smo i tu što psihičku, što fizičku barijeru, i dovezli se do vikendice taman spremni da zaspemo snom pravednika.

Sutradan 29.07. su nas već posjetili prijatelji iz Zagreba – Ivana i Igor. Nakon dugo vremena zaigrali smo ponovno Terra Mysticu sa Fire & Ice ekspanzijom. Od rasa igrali su:

Swarmlings (Slavica)
Shapeshifters (Ivana)
Yetis (Igor)
Witches (ja)

Partija je bila iznimno napeta zato što smo se svi smjestili u neposrednoj blizini jedni drugih, pa je tako bilo svakakvih taktika blokiranja. Iz cijelog tog sukoba i nadmudrivanja Igor je s Yetijima izašao kao najuspješniji, ostvarivši 120 bodova. Uslijedio sam ja sa Witches ravno 100, zatim Ivana sa svojim Shapeshifterima 92 i na kraju Slavica sa Swarmlingzima 83 boda.

Nakon toga smo zaigrali pet partija Lovecraft Lettera - https://boardgamegeek.com/boardgame/198 ... aft-letter .
Riječ je o inačici dobro poznatog Love Lettera, ali smještenog u svijetu H.P. Lovecrafta. Uz par sitnih razlika, igra se u pravilu odigrava na jednaki način kao i klasični Love Letter.

Na kraju našeg druženja odigrali smo i jedan Gloom - https://boardgamegeek.com/boardgame/12692/gloom .
Gloom je morbidna crnohumorna igra u kojoj je cilj igre učiniti članove svoje obitelji što je nesretnijim moguće, te ih takve na koncu umoriti. Što su nesretniji umrli to više bodova nose na kraju igre. Mi smo tako ubili Igora u pojam u toj igri. Svaki put kad je uspio unesrećiti nekog od svojih članova obitelji i spremao ih se nekako umoriti, mi smo ih sa svojim karticama spašavali, pa čak i vraćali u život.

Konačno bodovanje na kraju igre je bilo:
Slavica (Purple) – 125 bodova
Ivana (Orange) – 100 bodova
Igor (Red) – 95 bodova
Mislav (Green) – 70 bodova

Još smo kratko ugodno razgovarali i zbijali šale, prije nego što je došlo vrijeme rastanka. Slavica se tom prigodom s Ivanomi i Igorom vratila u Zagreb, jer je sutradan imala ispit iz prve pomoći.

Ostavši tu večer sam u velikoj kući, spravio sam si ručak, povukao se u potkrovlje u veliki bračni krevet, i tu odgledao Evil Dead trilogiju na 10,1” tabletu. Kad sam bio mlađi na telki sam jedino bio gledao treći nastavak – Vojsku tame (Army of Darkness). Tako da sam odlučio ispraviti tu nepravdu i napokon odgledati i prva dva kultna filma. Ne treba ni govoriti da sam bio oduševljen crnohumornom horror komedijom. Ipak ako bih trebao birati, rekao bih da mi se drugi nastavak najviše svidio.

Nakon cjelonoćnog gledanja nekako sam se uspio već u 9 ujutro probuditi iz blaženog sna. Bilo je pravo osvježenje probuditi se prirodnim putem bez iritantnih zvukova budilice. Odlučio sam stoga iskoristiti dan i otići u Krapinske toplice Aqua Vivae. Put od 12 kilometara nije nimalo težak, izuzev tzv. Hršak brega koji se prostire na 3 kilometra prije toplica. Jednom kada se ta barijera svladala uz žrtvu hektolitara znoja, većinu dana sam proveo u apsolutnoj opuštajućoj idili masažnih naprava i ugodnih bazena. Bilo je jedino dosadno biti sam tamo.

Nešto prije 18 sati je bilo vrijeme za povratak, budući da se Slavica vraćala vlakom, pa smo se dogovorili da se nađemo na kolodvoru u Sv. Križu Začretju. Umalo sam zakasnio jer sam tražio neki poprečni put kako bih izbjegao već spomenuti mrski brijeg, pa sam na kraju završio na nekom divljem puteljku s još gadnijom uzbrdicom. Nije bilo druge nego uprijeti muški. Barem je spust zato bio za pamćenje.

Kada smo došli doma tu večer smo jako rano otišli spavati.

30.07. smo odlučili provesti dan u ugodi kuće. Ponijeli smo tom prigodom ponovno previše igara. Uzeli smo Arkham Horror LCG zajedno s ekspanzijama prve dvije kampanje, Terraforming Mars, Wir Sind Das Volk, Castles of Burgundy i Hannibal: Rome vs. Carthage. Marko (Mado) nam je ostavio tu igru prilikom zadnje posjete, pa sam ju odlučio pošto poto proučiti i zaigrati sada kada se pružila prilika. Riječ je o inačici izdanoj 2007. godine. Prošle godine negdje u ovo vrijeme otkad sam čuo da izlazi nova inačica, sada već izašli Hannibal & Hamilcar, želio sam zaigrati prijašnju verziju kako bih dobio bolji uvid u igru. Osim unaprijeđenog i osvježenog dizajna i nekoliko pojednostavljenih mehanika, praktički je i dalje riječ o istoj igri. Tako da ako mi se svidi jedna verzija, sigurno će i druga.

Ipak Slavica je inzistirala da prvo započnemo sa spašavanjem svijeta u Arkham Horror LCG-u. Prošle godine osim te igre, praktički ništa drugo nismo ni igrali. Odlučili smo započeti ponovno sve ispočetka s novim likovima, kako bismo se podsjetili na radnju i zbivanja.

Slavica je zaigrala u ulozi Sefine Rousseu, jednog od novijih likova koja je bila dobra s magijom i istraživanjem, a ja sam izabrao starog dobrog detektiva Roland Banksa, koji je bio super za borbu i istraživanje. Odabrali smo standardnu normalnu težinu. Prvi scenarij prve kampanje – The Gathering, nam je ostao u najboljem sjećanju, tako da smo prvu igru doslovno rasturili. Slavica je stekla 8 iskustva (experiencea), a ja 7. Bodovno iskustvo se poslije može trošiti između partija na kupovinu jačih i boljih karata.

Drugi scenarij prve kampanje – The Midnight Masks, je prošao isto dosta dobro. Uspjeli smo uhvatiti 4/6 kultista. Iskustvo stečeno prošle godine nam je dosta poslužilo pri ponovnom igranju, čak i s razmakom igranja od godinu dana. U drugom scenariju smo oboje stekli 6 bodova iskustva.

Tu smo morali napraviti pauzu i pobrinuti se za ručak, ipak smo dotad uložili poštena 4 sata u igru.
Nakon ručka došlo je vrijeme da se udovolji mojoj želji igranja Hannibala. Kako Slavica nije baš neki wargamer, nije joj baš lako ni drago pao traženi zadatak, ali meni za ljubav ipak je pristala. Jedino se ljutila na mene što sam svako malo morao zavirivati u pravila prilikom objašnjavanja, pa čak i kad smo jednom krenuli igrati. U moju obranu pravila su užasno ne intuitivno pisana, a ima toliko velik broj iznimaka i sitnica koje treba zapamtiti, da nema šanse da se može sve upamtiti od jednog čitanja pravila. Pa čak i od jednog igranja.
slika
Igra se odigrava slično kao Twilight Struggle, i na tu igru me ponajviše asocira. Imate prelijepu mapu koja se sastavlja poput puzzlea, a na kojoj svatko započinje igru na svojoj strain karte i sa svojim područjima koje već politički kontrolira. Postoji nekoliko područja koja su neutralna. Igra se odigrava u krugovima, a u svakom krugu svaki igrač povuče određeni broj karata (određen tim krugom), nakon čega igrači naizmjenično odigravaju karte. Igraće karte se povlače iz zajedničkog špila u kojem su ispremiješane karte od Rimskog i Kartaškog igrača, kao i neke neutralne. Poznato?

Karta Mediterana, Italije, dijela južne Francuske, Pirenejskog poluotoka i sjeverne Afrike ispremrežena je poljima koja ili vi kontrolirate, ili vaš protivnik, ili su neutralna. Igraće karte možete iskoristiti na više načina. Možete ih odigrati za širenje svoje političke moći na prazna polja na mapi, možete ih odigravati za pomicanje generala s vojskom po mapi, ili možete odigrati za aktiviranje određenog povijesnog događaja. Tu nažalost sva sličnost s jednom drugom poznatom igrom prestaje, jer čak i ako koristite protivničku kartu za OPs, to jest postavljanje i širenje političkog utjecaja ili pomicanje generala, protivnikov događaj na karti se neće aktivirati. Kao netko tko se naviknuo Twilight Struggle gdje je jedna od glavnih čari igre to da balansirate s odigravanjem što svojih, što protivničkih karata koje imate u rukama. Taj dio mi je jako nedostajao u Hannibalu, jer nije uopće bilo nikakvog osjećaja napetosti da morate previše paziti kako odigravate karte.

Druga stvar koja jako iritira je prevelik utjecaj kocke, jer doslovno oko gotovo bilo koje stvari u igri baca se D6 kocka. Želiš pokušat izbjeći protivničku vojsku - bacaj D6, želiš pokušati preuzeti inicijativu u borbi - bacaj D6 kocku, želiš se povući iz bitke – bacaj D6 kocku, želiš se pokušati uspješno iskrcati u određenu luku kao Kartažanin – bacaj D6 kocku, koliko jedinica pogiba nakon bitke – bacaj D6 kocku, koliko dodatnih jedinica gubi gubitnička strana – bacaj D6 kocku, itd.

Sustav borbi je zato dosta zanimljiv. Ovisno o određenim parametrima (iskustvo generala, broj jedinica, broj saveznika…) vuče se određeni broj taktičkih karata. To su karte određenih strateških manevara i ima ih nekoliko vrsta, od svake vrste određeni broj koji se vuče iz zajedničkog špila. Svaki igrač, počevši od igrača koji je inicirao borbu, odigrava po jednu kartu. Npr. napadač odigra jednu taktičku kartu, pa branitelj mora odgovoriti s identičnom kartom, pa opet napadač odigra neku kartu, pa mu branitelj mora odgovoriti istom. Između svakog kruga borbe, nakon što odgovori svojom kartom na napadačevu, branitelj može bacati kocku da preuzme inicijativu, te time on postaje napadač, a suparnik branitelj. Time zapravo dobiva mogućnost da bude sljedeći igrač koji će diktirati koja će se taktička karta odigrati. I tako se odvija borba u krugovima, sve dok jedan igrač ne može odgovoriti na taktičku kartu onoga koji ima inicijativu. Borba tada završava, gleda se tablica žrtava koliko je bilo poginulih, zavisno o broju krugova koliko je bitka trajala. Što bitka dulje traje, to će biti više žrtava. Nakon inicijalnih gubitaka, igrač koji je izgubio bitku baca ponovno kocku dodatnih gubitaka, te nakon toga mora povući svoje preostale jedinice do nekog prijateljskog teritorija. Ako nema mogućnosti to izvesti, ili je put povlačenja predug, tada gubi i preostale jedinice.

Odigrali smo četiri kruga, nakon čega smo odustali. Jednostavno to nije to. Povijesna točnost je na zavidnoj razini i samo srce mi zatitra na to, shvaćam koncept i mehaniku, ali mi fali nešto. Fali mi taj osjećaj rizika, nedoumice i odmjeravanja želiš li odigrati tu kartu u ruci, jer time ujedno i protivničkom igraču omogućiš neke stvari. U Twilight Struggleu se grizu zubi nad svakom odigranom kartom, protivničkom, ali i svojom ako postoji rizik da ne uspije ono što se naumilo. Razmišljao sam kako bi igra funkcionirala kada bi ju igrali Twilight Struggle style, tako da ako odigrate protivničku kartu za OPS, događa se protivnikov event na karti. Pa čak i da taj dio bude implementiran u igru, jednostavno je previše utjecaja kocke. Tu igra nažalost pokazuje svoju starost. Prvo izdanje potječe iz sada već davne 1996. godine, a drugo izdanje iz 2007. kada je ponovno uz minorne preinake. A budući da je najnovije izdanje iz 2017. Hannibal & Hamilcar ponovno izdano uz minorne preinake, zaista sam skeptičan da se tu išta bitno promijenilo.

Prvi dan 8. mjeseca odlučili smo provesti kraj prelijepog jezerca u podnožju dvorca u Začretju. Mada je vani pošteno gorjelo, veliko hrastovo drveće tvorilo je poštenu hladovinu, a i blizina jezerca, pružali su ugodnu temperature za boravak. Ponijeli smo sa sobom i tablet na kojem je instaliran Through The Ages: A New Story of Civilization.
slika
Jedno i pol satni boravak u prirodnoj idili, dok se kroz povijest gradilo i razvijalo virtualno carstvo, poremetio je poziv od Tompe koji se našao u prolazu kroz mjesto, pa nam se odlučio javiti i posjetiti nas. Kako smo mi dotad već pomalo i ogladnjeli, odlučili smo otići u restoran “Hills” u sklopu Roses Fashion outleta. Uz ukusnu pizzu i pivu, Tompa je podijelio s nama svoj plan da za godišnji ode biciklirati u Njemačku i pritom posjećuje male modernom arhitekturom neokrhnute gradiće.

Nakon ručka obišli smo površno nekoliko dućanćića, nakon čega smo se rastali s Tompom koji se zaputio natrag za Zagreb, a mi našoj kućici na brežuljku.

Posjetili smo potom susjede i dobre obiteljske prijatelje, te uz obilje gemišta zbijali šale, pa opet u određenim intervalima vodili ozbiljne političke razgovore.

Po povratku doma nastavili smo s kampanjom Arkham Horror LCG-a.

Na red je došao posljednji scenarij iz prve kampanje – The Devourer Below. To je ujedno i najteži ako se ne uspijete pripremiti kako treba. Sreća je i ovoga puta bila na našoj strani, pa se gadni Umordoth nije dobio priliku ni probuditi iz svog stoljetnog sna.

02.08. smo se ponovno vratili na mjesto zločina – Roses Fashion Outlet. Slavica si je zaželjela kupiti sandalice, a ni meni nije bilo mrsko baciti oko na što se ima za ponuditi. Ako se dobro potraži, zna se naći zaista super stvari za i više nego OK cijenu. Slavica je tako našla za sebe dvije lijepe sandalice, obje za ukupno 89kn, a ja sam u Adidasu kupio sportsku majicu s kratkim rukavima i pripadajuće hlačice. Tako da sljedeći put kada mi prijatelj Marko uputi izazov u tenisu, dočekat će ga i vizualno pravi pravcati Federer.

Svratili smo ponovno na ručak u restoran “Hills”, a doslovno pet minuta kako smo se smjestili nebo se doslovno sručilo na zemlju s obiljem kišnih kapi. Uživali smo u hrani u sigurnosti objekta, dok su se vani izmjenjivale scene kao iz kakvih filmova katastrofe.

Kada se primirilo zaputili smo se u posjet mojem kumu, ali ne prije nego što sam naišao na izgubljeni Huawei P10 mobitel koji je ležao pošteno namočen na travnjaku parkirališta gdje smo zavezali bicikle. Uzeli smo mobitel, koji je bio naravno zaključan šifrom, ali je i zvuk bio ugašen. Tako da kada smo došli kod kuma držali smo ga na stolu kako bismo vidjeli kada će netko zvati. Nakon tri sata ugodnog razgovora uz obilje kumovog gemišta, i to se napokon dogodilo. Srećom bio je netko od mještana iz okolice, tako da je dečko došao do nas već za petnaestak minuta. Uz uvjerljivo odbijanje bilo kakve nagrade uspio nam svejedno ugurati 200 kuna u ruke, nakon čega se odvezao dalje. Vratili smo se natrag u kuću i nastavili s ugodnim razgovorom s kumom i kumovom ženom.

Idući dan smo ponovno proveli kod kuće, budući da smo se sinoć do pošteno u noć zadržali kod kuma, a i popilo se malo više. Tako da kada smo se probudili bilo je već nešto prije 11 sati.

Nastavili smo tako s našim horor avanturama. Slijedila je druga po redu kampanja – Dunwich Legacy.

Za prvi scenarij smo odabrali “The House Always wins”. Doktor Armitage, zabrinut za nestanak svojih kolega Dr. Francis Morgana i profesor Warren Ricea, poslao nas je u potragu za njima. Krenuvši prvo u potragu za doktorom, trag nas je odveo u Clover klub. Na površini bio je to još jedan kockarski klub, ispod površine bilo je to okupljalište opasne O’Bannion bande. Zvijezde su nam bile naklonjene pa smo s lakoćom pronašli Dr. Francis Morgana i izbavili ga iz gangsterskog gnijezda.

U sljedećem scenariju – Extracurricular Activity, krenuli smo u potragu i za doktorom Warren Riceom. Prilikom istraživanja sveučilišta, umjesto na doktora, naišli smo na gadnu neman, kreaciju nekog ludog laboratorijskog pokusa koji je pošao jako u krivu. Imali smo tri opcije, obračunati se s gadnim čudovištem, spasiti i izbaviti studente, ili dati petama vjetra. Odlučili smo se na ovo prvo, ako ni zbog čega onda zbog toga što me svrbjelo odigrati kartu dinamita. Uz nadljudske napore uspjeli smo svladati čudovište, ali dobrom doktoru nije bilo ni traga ni glasa, još gore doznali smo da je otet.
Tam-tam-taaaam. Nastavit će se…

04.08. smo dan ponovno provodili kraj jezerca u Začretju, odmarajući se i igrajući Through The Ages: A New Story of Civilization na tabletu.
slika
Kada smo ogladnjeli otišli smo ovoga puta do obližnjeg restorana Dunav. Ja sam naručio Bečki pileći odrezak s pečenim krumpirom, a Slavica je svojim glasnim razmišljanjem oko toga što bi mogla naručiti, zbunila mladu konobaricu, koja joj je onda donijela i vegetarijanske lazanje i kuhano povrće.

Došavši doma nakon ručka, nastavili smo sa sljedećim scenarijem Dunwich Legacy kampanje – The Miskatonic Museum.

Stari professor Armitage poslao nas je u poznati Mickatonic muzej u potragu za Necronomiconom. Knjiga je bila u muzeju na čuvanju kod profesorovog dugogodišnjeg prijatelja, ujedno i upravitelja muzeja, no sada više nije bio siguran da je knjiga tamo na sigurnom.

Uistinu otkad smo stupili nogom u muzej proganjala nas je gadna reptilska leteća neman koja je prolazila kroz dimenzije. Tako da nikad nismo bili sigurni otkud će i gdje iskrsnuti. Nije nam trebalo dugo da pronađemo profesorovog prijatelja mrtva na podu u lokvi krvi. Nije bilo uopće dileme da neke nečiste sile se pokušavaju domoći knjige. Stoga kada smo ju napokon uspjeli pronaći, napravili smo jedinu stvar koja se činila logičnom. Polili smo ju s litrom benzina i zapalili.

Za 05.08. smo se dogovorili s Marijanom da dođe do nas, pa da zajedno odemo u terme Tuhelj. Po klasičnoj našoj prirodi kada je došao, mene je zatekao s punim ustima hrane koja se brzo žvakala, a Slavicu u brzom hodu iz jedne prostorije u drugu u potrazi za stvarima. Srećom po nas pa je Marijan poznat po iznimnoj strpljivosti i toleranciji :) .

Oko 10:40 smo bili ispred ulaza na blagajnama. Cjelodnevna ulaznica za nedjelju je bila nemalih 95 kuna. Usprkos tome već je u to vrijeme sve bilo doslovno krcato ljudima, jedva smo uspjeli naći svoj mali djelić hladovine.

Prije kupanja odlučili smo nabaciti jednu partiju Deusa koji je Marijan ponio sa sobom. Marijan i ja kao najgorljiviji protivnici u ovoj igri smo se previše usredotočili jedan na drugoga, tako da smo ostali skroz zatečeni kada je Slavica na kraju odnijela pobjedu. Bodovanje na kraju igre je izgledalo ovako:

Slavica (Blue) – 86 bodova
Marijan (Orange) – 81 bodova
Mislav (Black) – 76 bodova

Razmišljali smo kratko o još jednoj igri, no kako nam je Sunce sada već pošteno zašlo u hladovinu, odlučili smo da je kucnulo vrijeme za bućnuti se u bazenima.

Glavni vanjski kompleks je bio vijugajući splet kanalića gdje su strujanja vode polagano gurala kupače na luftićima prema naprijed. Vodeni kanalići su u krug povezivali više manjih bazena gdje se moglo uživati u masažerima. Na tim račvanjima je često znao nastati kolaps kada se više ljudi na luftićima zaglavilo jedni među drugima. Na pojedinim mjestima preko kanalića je vodio maleni mostić do podija na samoj sredini elipsaste tvorevine. Tu su sa svojeg povišenog mjesta pod suncobranima DJ-i puštali razne remikseve, dok je osoblje zaduženo za zabavu izvodilo razne zabavne akrobacije uz glazbu.

Smjestili smo se u jednom od pokrajnjih bazenčića i uživali u masažerima. Kada nam je dosadilo Slavica i ja smo otišli malo protegnuti mišiće i otplivati koju turu u Olimpijskom bazenu. Obilje djece u bazenu nas je spriječilo da pošteno zagrijemo mišiće.

Nakon toga smo otišli na dvadesetak minuta potpune idile u Jacuzzi, a nakon toga smo naišli na napušteni luftić koji se iznajmljivao, pa smo se otisnuli po vanjskim kanalićima.

Poslije smo otišli u vodeni bar na piće, zatim na veliki vanjski bazen gdje su se puštali umjetni valovi, i na kraju se ponovno našli na masažerima. I tako je dan prošao dok čovjek ni ne trepne.

06.08. smo odlučili ponoviti iskustvo odlaskom u terme Stubaki, ovoga puta na biciklima.
slika

slika
Prva ruta vožnje nam je bilo do dvadesetak kilometara udaljenog Oroslavlja. Zaista prekrasan mali gradić. Prošle godine smo samo prošli kroz gradić na putu do muzeja Seljačke bune, no ovoga puta smo se odlučili malo zadržati i obići gradić. Posjetili smo oronuli dvorac Vojkffy. Zdanje okruženo velikim hrastovim drvećem je zaista veličanstveno za vidjeti, čak i u svojem ne reprezentativnom izdanju.

Kruljenje u želucu je učinilo svoje, pa je sljedeća postaja bio restoran “Bibi”. Za svega tridesetak kuna guštao sam u bogatoj porciji lignji i pomfrita, dok je Slavica uživala u kuhanom povrću i pečenom krumpiru.
slika
Kratki predah nakon ručka potražili smo u obližnjem parku Vraniczany. U sklopu parka je nekad bio I istoimeni dvorac, koji je nažalost sasvim nestao u požaru 1949. godine.
slika

slika

slika
Nakon toga nastavili smo put prema termama Stubaki, gdje smo i stigli oko 14 sati. Cjelodnevni ulaz je iznosio svega 50 kuna, a to je pokrivalo i korištenje sauna. Budući da nikad nismo bili u saunama, odlučili smo da je sad prava prilika da isprobamo. Prvo smo pokušali one gdje je temperature iznosila oko 40-50 stupnjeva, što je bilo mačji kašalj. Onda su došle na red one prave Finske saune gdje temperature varira oko 95 stupnjeva. Dvanaestak minuta u paklenoj vrućini je bilo sasvim dovoljno da zaključimo kako ovako nešto nije za nas. Vratili smo se toga onome što jest bilo za nas, plutanje u bazenu i uživanju u masažerima. U jednom trenutku smo još jedino otišli na ručak u restoran u sklopu kompleksa. I tako smo dočekali 20 sati i sumrak, kada smo polagano krenuli prema doma.

07.08. smo se ponovno uglavnom odmarali u hladovini kod jezerca u Začretju uz tablet i partiju zaraznog Through The Ages: A New Story of Civilizationa.
slika
Po završetku igre ručali smo u restoranu Dunav, svatko si naručivši svoj omiljeni specijalitet, ja zagrebački od piletine s pečenim krumpirom, Slavica štrukle.

Ostatak dana smo proveli doma nastavivši s našim horor avanturama. Idući scenarij u nizu je bio The Essex County Express. Našli smo se u vlaku na putu za grad Dunwich, a gdje nas očekuju odgovori na sva naša pitanja, kada je neka misteriozna sila preuzela nadzor nad lokomotivom i vagonima. Na nebu iznad nas otvorio se procijep u drugu dimenziju, koji je počeo usisavati sve oko sebe u svoje crno ništavilo. Valjalo se što prije domoći lokomotive i ubrzati, ako smo se mislili izvući ružne sudbine. Da stvar bude teža, na putu su nam se ispriječila razna gadna čudovišta, a nisu nam pomagali niti ostali uspaničeni putnici koje je valjalo spašavati. U jednom trenutku su se počeli i krajnji vagoni otkvačivati i letjeti prema crnom otvoru na nebu. Uz nadljudske napore uspjeli smo stići do lokomotive, pokrenuti ponovno stroj i staviti u najveću brzinu, čime smo uspjeli izbjeći ružnu sudbinu. U daljini smo gledali kako se portal polako zatvorio.

08.08. smo krenuli biciklima na put za Krapinu. Plan je bio razgledati glavni grad Krapinsko - zagorske županije, ali i posjetiti Muzej krapinskih neandertalaca. To nam je bila velika želja i prošle godine, ali u nedostatku vremena nismo stigli.
slika
Put do Krapine je prošao iznimno lagano, nije nam se ispriječio nikakav veliki gadni brežuljak na kakve smo već bili navikli.

Obišli smo prelijepi gradić na biciklima, a zatim sjeli u jedan od kafića u ulici Ljudevita Gaja, jedne od glavnih Krapinskih ulica. Popili smo još jednu jutarnju kavu i pojeli piroške koje smo si kupili u obližnjoj pekari.
slika
Kada smo došli do muzeja bilo je oko 11 sati. Zadnji put kad sam bio ovdje s djedom i bratom kada smo bili klinci, tada je bilo otvoreno svega skromni maleni muzejski postav u jednoj kući. Od 27.02.2010. otvorio se novi moderni kompleks, nedaleko od prvoga, a bliže samom nalazištu. Prvo što sam pomislio kada smo ugledali novu zgradu, je bilo da se radi o bunkeru. Ovalno betonsko stakleno zdanje stoji ukopano u brijegu nedaleko od nalazišta. Ni unutrašnji goli betonski zidovi nisu ostavili bolji dojam. Nisam nimalo ljubitelj modernističkih pristupa velebnih betonskih građevina.
slika
Na samom ulazu se nalazila velika dvorana s mnoštvom sjedala i platnom na kojem se prikazivao filmić života krapinskih neandertalaca.
slika

slika
Prva postaja muzeja je svijet u doba otkrića nalazišta, dakle riječ je o 1899. Pa tako imamo priliku vidjeti poimanje svijeta u to doba, kao i to kako je Kramberger došao i pronašao nalazište.

Nakon toga postav nas vodi na putovanje kroz teorije o stvaranju svijeta, te kozmičku i biološku evoluciju, sve do pojave i evolucije hominida.
slika

slika

slika
Muzej je zaista sjajno koncipiran i iznimno interaktivan. Na kraju svakog segmenta muzeja nalaze se paneli na kojima se može provjeriti svoje znanje o tome što se sve upravo naučilo iz tog dijela postava. Ovisno o ostvarenim rezultatima, možete kod suvenirnice na samom izlazu poslije isprintati diplomu s brojem ostvarenih bodova. Ili se možete glupirati i na svakom panelu okinuti par šašavih fotki gdje je vaše lice umetnuto u neku drugu fotku, pa to isprintati kod izlaza.
slika
U muzeju smo proveli oko tri sata a da nismo ni osjetili. Ostali smo i sami šokirani kada smo izašli i bacilli pogled na sat. A ni to ne bi gledali da nismo osjetili previranja u trbusima.
slika
Vadimo mobitele i gledamo gdje ima neki najbliži restoran. Nailazimo na restoran Preša niti dva kilometra udaljen od nas. Odlično! Krećemo prema restoranu i dolazimo do skretanja koje vodi na brijeg. Dobro, neće nas jedno skretanje na brijeg spriječiti u finoj klopi. Dolazimo do zavoja iza šume i drugog zavoja, opet oštro prema gore. Idemo dalje. Dođemo do otvorenog dijela i pred nama se ukazuju još dva niza redova ceste koji vode po brijegu. Tvrdoglavo nastavljamo dalje kad smo već dogurali dotud. Savladavamo i tu udaljenost, sada već lijepo oznojeni. Dolazimo do sljedećeg oštrog zavoja koji vodi još više i čim ga prolazimo vidimo da nas na udaljenosti od nekih dvjestotinjak metara čeka još jedan oštri zavoj prema gore. Sada nam se znoj već pošteno slijevao niz lica, ruke i noge. Nakon ovoga uslijedio je i još jedan oštri uspon, i nakon toga smo napokon ugledali restoran. Pogled na Krapinu i okolicu s ove visine je bio zaista nešto posebno.
slika
Konobar je stajao na samom ulaznom pragu restorana, i činilo se kao da nas očekuje. Mora da smo bili nesvakidašnji prizor kada smo banuli onako iznemogli i znojni, kao da smo propješačili Saharu. Negdje bi nas se vjerojatno dočekalo kao neke prosjake i zadnje jadnike, no ovdje nas se zaista lijepo primilo i ugostilo. Konobarov smisao za humor i velike čaše hladne vode s ledom su nam brzo povratili životnu snagu.

Ja sam naručio specijalitet kuće, paniranu puretinu punjenu šunkom, sirom, šampinjonima i kiselim krastavcima. Slavica je naručila svoje standardne Zagorske štrukle.

Do 19 sati smo se odmorili i od obilnog ručka i bili spremni za povratak doma. Spust je bio čisti adrenalin.

09.08. smo nakon što smo savladali teško savladivi Hršak breg, vrijeme ponovno provodili u Krapinskim toplicama Aqua Vivae.

Nakon kupanjca, odigrali smo i jedan Through The Ages: A New Story of Civilization na tabletu, ležeći u hladovini na ležaljkama. Slavica je bila ovaj put ta koja me skroz rasturila, usprkos što se na početku i do sredine igre činilo da ću ja odnijeti apsolutnu pobjedu.

Od kupanja, plivanja i uprezanja sivih moždanih stanica, ogladnjeli smo poput vukova. Restoran u sklopu toplica je odličan spas za gladna usta, samo da su cijene još primjerenije porcijama, i bilo bi super.

Ostatak vremena smo proveli obilazeći bazene i uživajući na masažerima.

10.08. je bio dan odmora i rekuperacije, a to je značilo nastavak naših Arkham Horror LCG avantura u udobnosti doma.

Odlučili smo odlunjati malo od primarne kampanje na side quest scenarij – Curse of the Rougarou. New Orleans i okolicu je zahvatio val neobjašnjivih užasnih umorstava. Po pričanju nekolicine svjedoka, za umorstva je zaslužan strašan vukodlak Rougarou. Gospa Esprit, vudu čarobnica koja živi u močvari u osami znala je nešto više o cijelom slučaju. Pronaći čarobnicu i nije bio tako težak zadatak, ispuniti njezinu misiju je jedna sasvim druga priča. Trebalo je ili uništiti zvijer, ili je osloboditi začarane kletve koja ju je tjerala na krvožedne pohode.

Koju god opciju odabrali, nismo došli dalje od narednih dvadesetak minuta. Prvo sam ja izgubio pamet, a onda je i Slavica poginula.

Nismo se dali pokolebati pa smo odmah odigrali i drugu partiju ispočetka. Bilo je i više nego na knap, ali ovoga puta smo uspjeli zatući gadnu zvijer, stavši tako na kraj njenim krvožednim pohodima.

11.08. smo ponovno dan provodili doma budući da je bilo ružnjikavo vrijeme. Na red je došao peti scenarij iz Dunwich kampanje Arkham Horror LCG igre.

Stigli smo napokon do gradića Dunwicha gdje su nas na željezničkoj stanici dočekali dvojica mještana – Earl Sawyer i Zebulon Whateley. Sproveli su nas kroz grad, nakon čega smo se smjestili u jednoj kućici kako bi odahnuli od putovanja. Kada smo se probudili doznali smo da su dvojica naših domaćina nestali, a od nekolicine prijateljski nastrojenih mještana smo doznali da to i nije nimalo neuobičajena pojava ovdje u Dunwichu. Na nama je bilo da razotkrijemo misteriju koja je stajala iza vala neobjašnjivih nestanaka.

Nakon dugotrajne detaljne pretrage grada, naišli smo na skrivenu prostoriju u crkvi, a u njoj u polumraku vezana lancima bila je ogromna tjelesna masa sastavljena od mnogobrojnih usta. Većina su bila krvava, kao i cijela prostorija. Sada je sve bilo jasno.

Uz velike napore uspjeli smo uništiti odvratnu neman, ali ne i prije nego je Earl Sawyer postao i njenom posljednjom žrtvom. Tu smo napokon naišli i na profesora Warrena Ricea, te ga oslobodili okova. On nam je uzvratio gestu tako da nam se pridružio u našoj misiji.

Poslije dvosatne igre bilo je vrijeme za spraviti si ručak, a poslije smo izašli malo i u šetnju po okolici, budući da je kiša popustila.

Tu večer smo otišli ranije spavati, sutra je bio veliki dan i dug put pred nama.

12.08. smo odlučili otići na posljednji veliki oproštajni put prije kraja godišnjeg odmora. Tom prigodom odabrali smo Veliki Tabor, udaljen nekih 43 kilometara od nas.
slika

slika
Krenuli smo već u sedam ujutro da izbjegnemo vrućinu, iako je dan prije padala kiša.

Usprkos udaljenosti put je prošao dosta lagano, sve dok nismo došli do Desinića gdje nas je dočekalo prvo veće brdo. Do Velikog Tabora morali smo prevaliti još dva.
slika

slika
Kod dvorca smo bili nešto prije 12 sati. Zadnji put kad sam bio u posjetu dvorcu kao tinejdžer, bio je otužno poluraspadajuće zdanje. Bio sam stoga i više nego ugodno iznenađen ugledavši ga nakon toliko godina u svom novom lijepom sjaju. Dvorac je prolazio kroz nekoliko faza obnova otkad je potpao pod upravu Muzeja Hrvatskog zagorja. U prvoj fazi od 2001.-2005. godine sanirani su dvorišni trijemovi. Do jeseni 2007. dovršeni su i restauratorski radovi na pročeljima i unutrašnjosti palasa. Krajem 2008. godine započela je i druga faza obnove uređenjem vanjskih pročelja svih renesansnih kula i kurtina, te obnovom svih krovišta. Zbog opsežnosti radova dvorac je ponovno otvoren tek od 13. studenog 2011. godine.
slika
Imali smo nažalost tu nepriliku da smo došli taman kada su glazbeni umjetnici održavali isprobavanja svoje eksperimentalne glazbe. Zamislite razgledavanje prelijepog dvorca, uživanja u ambijentu i čitanja poruka na dokumentarnim pločicama, kada se zrakom odjednom prolomi zvuk nalik škripi krede po ploči koji pokušava odsvirati neku melodiju. Ili zvukovi razbijanja stakla koji pokušavaju imitirati neku glazbu, ili puštanje više različitih nasumičnih zvukova koji bi kao trebali tvoriti neku glazbu.
slika

slika
Usprkos tome proveli smo dva sata u razgledavanju dvorca, otkrili sve pojedinosti vezane za njegovu povijest i gradnju, njegovu mračnu tajnu, a naišli smo čak među dokumentima koji su bili na prikazu kao eksponati i jedan dokument u kojem se spominje jedan moj davni predak. Riječ je o namiri, dokumentu koji se izdavao nakon što su dužnici otplatili svoja dugovanja prema osobi od koje su posudili novac. Tako je i moj štovani Franjo Mikša 26. studenog 1907. godine namirio svoja dugovanja prema jednom grofu.
slika
Nakon razgledavanja dvorca otišli smo na ručak u Grešnu Goricu. Riječ je o ugostiteljskom obrtu I seoskom turizmu obitelji Podboj. Cijeli brijeg je preuređen raznim sadržajem u stilu starih Zagorskih kućica i staja. U prekrasnoj prirodi, okruženi vinovom lozom i šumom s jedne strane i prelijepim pogledom s brijega koji puca na dvorac i okolicu s druge strane, uživanje u domaćoj hrani nikad nije bila u boljem ambijentu. A koliko me sjećanje držalo hrana je tu uvijek bila izvrsna, a drago mi je da me sjećanje nije prevarilo. Smjestili smo se na jednoj od terasa koje su gledale prema dvorcu i uživali svaki u svojem jelovniku. Ja u zagrebačkom pilećem odresku s pečenim krumpirom, a Slavica u Zagorskim štruklama.
slika

slika

slika
Kada smo završili prošetali smo malo po okolici i obišli sve sadržaje koje je imanje imalo u ponudi. Bio je tu i svojevrsni mali zoološki vrt s nekoliko koza, divljih svinja, jelena i raznih ptica.

Naišli smo i na nekoliko bačvi s tako velikom zapremninom da ih se preuredilo u male kućice.

Zadnje minute smo proveli u velikoj ljuljački polako se odgurujući nogama i gledajući prekrasnu veliku livadu ispod nas. Sjene su polako, poput podmuklog lopova, krale sve više mjesta Suncu. Bilo je vrijeme za povratak.
slika

slika
Zadnji dan našeg boravka u Zagorju 13.08. proveli smo doma opuštajući se uz knjige. Okušali smo se i u šestom scenariju Dunwich Legacy kampanje - Undimensioned and Unseen. Dotle smo i stigli igrajući prošle godine, tako da nismo imali pojma što nas očekuje. Sukladno tome smo neslavno i izgubili nakon sat i pol vremena grčevite borbe.

14.08. smo proveli u pospremanju kuće i stvari i oko popodnevnih sati se vratili natrag u Zagreb okončavši godišnji odmor.
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post (ukupno 8):
dadosadistikoSatarashsebo555dgalesic2000fpolsmurfORnotmiki0102
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

Avatar
Valsim
Redovni član udruge
Postovi: 1991
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 1158 puta
 pohvaljen: 1075 puta
Kontakt:
Status: Offline

BGG logo

Re: Boardgame adventures of Mislav, Slavica and friends

Post Postao/la Valsim » 23 ruj 2018, 23:06

Zadnja dva tri tjedna povremenom igramo samo Terraforming Mars s dodatnim mapama - Hellas i Elysium. Uglavnom igramo u dvoje, jer se zbog mojeg rasporeda s poslom ne stignemo vidjeti s nikim drugim, ali tu i tamo uspije uletiti neki dogovor za više igrača.
slika
Zadnjih nekoliko partija nam je tako ovako izgledalo:

15.09.
Original map
Mislav - Ecoline (Black) 87
Marko - Saturn Systems (Green) 76
Slavica - Helion (Blue) 74

17.09.
Elysium map
Mislav - Mining Guild (Green) 146
Slavica - Inventrix (Blue) 106

19.09.
Elysium map
Slavica - Mining Guild (Blue) 131
Mislav - Helion (Green) 122

23.09.
Hellas map
Mislav - Thorgate (Green) 146
Slavica - Ecoline (Blue) 137


slika

slika
Zadnju smo sinoć opet rasturili. Ostala nam je svega jedna prazna pločica oceana, koja se jedino mogla spustiti tako da se odigrala specifična karta postavljanja Greenery pločice. Završili smo u 17 generaciji i razbili mit o nepobjedivosti Ecoline frakcije za koju neki igrači na Boardgame Geeku tvrde da je prejaka u odnosu na ostale i da u društvu podjednako iskusnih igrača, pobijedit će upravo onaj s tom frakcijom. Mada se postavljanje Greenery pločica s popustom od -1 u odnosu na druge frakcije (7 umjesto 8), te s početnom proizvodnjom trave u iznosu 2 i 3 početna resursa ovog dobra čini dosta jako. Mislim da se svaka frakcija može pokazati u svojem najboljem svijetlu, ako se zna pošteno igrati s njom. Ne legne svaka frakcija podjednako svakom igraču, a o odabiru jasno uvelike odlučuje i početni set od 10 karata. Jasno uvijek će se događati situacije gdje će igrači igrati s frakcijom za koju skoro uopće neće dolaziti do karata koje idu ruku uz ruku s njihovom frakcijom. Dok će u drugim partijama prikladne karte stizati kao naručene, ali to je takva igra.
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post (ukupno 4):
dadoDeniPapaverstoka
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon

Odgovori

Natrag na “Mala kućna igranja”

Online

Trenutno korisnika/ca: Nema prijavljenih korisnika/ca. i 0 gostiju.