jučer su nažalost mirne forumske uživatelje zvuka cvrčaka prekinuli zvukovi borbenih aviona, lakih oklopnih vozila, teške artiljerije i ostalog borbenog oružja. skupilo nas se napokon troje raspoloženih muškaraca u najboljim godinama, tako da je dežurni lokalni hsp-ovac odmah ugrabio vođenje nacističke strane, kolega je uzeo kapitaliste, a meni su naravno ostali komunisti. nažalost, marijane, ne znam koliko će ti moje iskustvo pomoći, iz razloga što ne volim nakon jedne odigrane partije stvarati neke zaključke, iz iskustva vidim da su prve partije najčešće potpuno drukčije od ostalih, puno se pravila previdi, a bilo kakva iole kompliciranija strategija često je nemoguća prilikom prvog igranje neke ozbiljnije igre.
tome je ovaj put doprinijela užasna taktika kapitalističkog igrača, koji je cijelo vrijeme pokušavao napraviti A bombu, ali nažalost nije uopće shvatio princip rađenja tehnologija i postupnog pravljenja bombe...uz to je taman kad se na granici sa beneluksom natrpalo gomila njemačke vojske krenuo u besmisleni pohod na španjolsku, što je uvelike dalo ton tijeku igre. na kraju smo imali situaciju da mu je njemac uzeo pariz, ja indiju, a u londonu (koji bi donio drugi capital city i pobjedu) su se našle tri vojske, te nakon što sam ja pobijedio britance, nismo znali trebamo li nastaviti dalje dok neko od nas dvoje preostalih u londonu ne ostane sam.
tako, igra je bila dosta zbunjujuća u nekim segmentima, teško je kad prvi put igraš i nisi siguran za neke od pravila, a još moraš učiti dvojicu, a da ne pričamo da fog of war dosta otežava kontorliranje njihovih poteza...iz tog razloga me na kraju dosta umorila cijela ta partija, ali vidim dosta potencijala u igri i mogu zamisliti da tri iskusna igrača imaju epske partije, pune akcije i preokreta. nažalost, tehnologije smo potpuno zanemarili, a prava ratna zbivanja su nastupila tek negdje 1942, i mogu reći da ima svojih čari, bacaju se karte, za svaku sezonu po jedna, tj za lito, jesen i proljeće, i uvik moraš kalkulirati i gledati jel ti bolje da igraš prije nekoga ili posli, jer svaka karta ima oznaku slova, koja određuje prvog igrača, a, barem mi se čini, najbolje je akcije izvoditi na način da igraš zadnji u recimo proljeće, i ionda baciš kartu sa šta nizim slovom, recimo b, i onda si prvi liti, tako da spojiš dva svoja poteza zaredom, bez mogućnosti protivnika da reagira...
kažem, ne mogu reći da je bila ultimativna zabava, kapitalist je nakon sat vremena pita imam li možda rizik pa da to odigramo (došlo mi je da ga trisnem
), ali ja i nacist koji je dosta iskusniji od ovog drugog smo imali zanimlijvih peripetija, tako da se nadam da ćemo zamjenom igrača (ima ovaj s kojim često igram, ali jučer nije bija tu) postić još veću zanimljivost i izjednačenost.
uglavnom, kad odigram još par partija napisat ću nešto više, izvještaj igre ili možda čak recenziju, ali ako imaš još dva lika koja su ljubitelji ratnih igara, mislim da nećeš faliti ako uzmeš igru.
