Ne znam je li vise drze do svog jezika ili jednostavno manje znaju engleski.
Ali evo da se ja javim kao netko tko ce uvijek radije kupiti englesku verziju nego hrvatsku. Cak i kad hrvatska verzija manje kosta. Evo mojih razloga:
1. Hrvatski prijevodi su losi.
Necu nikad zaboraviti pojmove iz Pictionaryja poput "sanduk za jastuk" (pillow case ilitiga jastucnica). Ali ovdje ne govorim samo o igrama. Titlovi u filmovima, knjige, strucna literatura... hrpu puta sam naletio na neki tekst koji nema smisla dok ga ne pokusam prevesti doslovno unazad na engleski i skuzim gdje je nastao problem.
Jedina igra koju mi je zao sto nisam kupio hrvatsku verziju je Codenames. Mozda mi ne bi bilo zao da sam je vidio, ali kad smo igrali englesku verziju, iako smo svi dobro znali engleski, bilo je ocito da su te razine razlicite. Imam jednog prijatelja koji je daleko bolji od nas ostalih i cesto bi znao povezati rijeci na nacin da nismo imali nikakve sanse skuziti sto je htio reci jer nismo znali sve sinonime i homonime koje je on znao.
2. Ocekujem da lokalizirana verzija ima losiju produkciju
Ovo moze biti potpuna predrasuda, ali nikome se ne isplati uloziti u prijevod, printati mali broj primjeraka i onda staviti neku kompetitivnu cijenu na proizvod. A cijena cesto i bude manja. Zato ocekujem da se stedilo na produkciji.
3. Hrvatski jezik kasni s prijevodima
Svakodnevno se u jeziku pojavljuju novi pojmovi: selfie, streaming, software, firewall, upload, server... i da ubacim i pokoji bg: board game, worker placement.
Onda se ti pojmovi (takvi na engleskom) ustale u razgovoru pa kazemo da cemo "uploadati nesto na server". Onda prodje 5 godina i netko se sjeti da bi bila dobra ideja te rijeci i prevesti i onda se pojave rijeci poput: podignuti i posluzitelj pa cemo sad "podignuti nesto na posluzitelj". I onda to netko procita tko zna sto je i server i upload i ne zna o cemu se tu radi. A s obzirom da su to sad sluzbene hrvatske rijeci, pocnu se pojavljivati u svoj literaturi. Na kraju dodje do toga da mi je jednostavnije procitati nesto na engleskom jer tako bar znam sve rijeci sto znace.
S obzirom da se ovo pretvorilo u neku vrstu ranta (opet rijec koju mi je jednostavnije reci na engleskom) evo i zakljucak.
U danasnjem svijetu interneta informacije putuju brze nego to jezik moze popratiti. I smatram da nema smisla prevoditi strane pojmove nego ih treba naturalizirati. Tako computer moze biti kompjuter, a ne racunalo (iako je racunalo jedan od boljih prijevoda). Nekad te stvari nisu bile problem. Zato imamo rijec šećer koja dolazi od turske seker i mnoge druge turcizme, germanizme, talijanizme...
Ukratko, jezik bi trebao biti sredstvo sporazumijevanja, a mislim da je trenutno sredstvo nesporazumijevanja. U nastojanju da se svaki novi pojam prevede ulaze se aktivan trud kako bi se odrzalo nesporazumijevanje s ljudima koji pricaju druge jezike. Ja smatram da nove pojmove ne treba prevoditi nego da treba pustiti da stvari idu svojim tokom pa da za 100 - 200 godina imamo jezike koji zvuce ko da su dijalekti istog jezika. U neku ruku obrnut proces nego sto je bilo npr. razdvajanje slavenskih jezika.
I kad je nastala cijela drama oko dvojezicnih ploca u Vukovaru jedino sto sam ja mislio je da svugdje trebaju biti dvojezicne ploce: Na hrvatskom i na engleskom jer je ocito da cijeli zapad (a mozda i svijet) gravitira prema engleskom jeziku.
Zato ne vidim nikakvu vrijednost u ocuvanju hrvatskog jezika, kao sto ne vidim nikakvu vrijednost u ocuvanju bezbroj dijalekata nasih otoka i sela (govorim kao otocanin koji prica jedan od tih dijalekata). Neka se napravi rjecnik, snime lokalni ljudi da se cuje jezik i sve dokumentira i pusti ljude da pricaju istim jezikom i razumiju se.
Eto