kockica je napisao/la:Vi koji igrate ovu igru, jeste li je igrali sa ljudima koje ne zanima hladnoratovska tematika, opcenito povijesna, pa bi se "navukli"? Mene vec duze zanima TS, ali stalno si mislim kako bi zeni bilo dosadno.
Evo da se nadovežem na kolegu @stoka.
Niti moju bolju polovicu ne zanima nimalo hladnoratovska tematika, a ni generalno neka povijesna tematika. Ono što joj se jako sviđa kod ove igre, kao i meni, je ta mehanika da svaku rundu vučeš određen broj karata, od toga u većini slučajeva 50% svojih i 50% protivničkih i sada ti pametno to odigraj da maksimiziraš svoje, a umanjiš utjecaj protivničkih. Plus kako je Miljenko rekao u jednoj drugoj temi, ti sa svakom kartom imaš na raspolaganju 5 mogućih akcija za koje ju možeš iskoristiti. Tako da mjesta za strategiziranje ima pregršt. Mi smo tek zagrebli površinu igru, a već smo ostali zapanjeni mogućnostima i raznim kombinacijama odigravanja karata, kada koje ne odigrati, koje čuvati, koje blokirati protivniku itd. Igra se u cijeloj svoj većinom sivoj nijansi boja na prvu ne doima nešto vizualno prelijepo, ali to ide u paketu sa tematikom igre koja isto tako je bila sve samo ne blistava. Bilo bi smiješno da igra prezentira jednu tako ozbiljnu tematiku, a ima u sebi šarolik spektar boja. Tu je još i svima nama omražena kocka koja dodaje određenu nepredvidljivost igri. Eh sad mada cijenim i sviđa mi se ideja da ništa nije 100% sigurno, opet poludim i dođe mi da šiknem igru kroz prozor kada npr. Slavica dobije upravo traženu šesticu na kocki koja joj jedino može pomoći u datom trenutku i totalno mi ruinira planove, ili da se cijelu igru zahvaljujući kocki ne uspijem pomaknuti s prve pozicije na svemirskoj traci, dok Slavica za to vrijeme šiba naprijed bez imalo frke i uspije doći svega dva polja do kraja. Opet s druge strane Slavica poludi kao npr. sada u zadnjoj partiji kada ja zaredam dva vojna udara za redom na svojem potezu i u obja slučaja sam dobio 6, čime se njezina dotada dobro utaborena utvrda u Argentini i Brazilu dobrano zacrvenila. U takvim slučajevima vidim i njoj u očima da bi najradije bacila stol skupa s igrom kroz prozor. Moram priznati kako se niti oko jedne igre nismo još toliko nervirali kao oko ove. Naigrali smo se podosta igara gdje kocka ima veliki utjecaj na igru i nikad se nismo iznervirali niti oko čega, no u slučaju ove igre kada kocka može, ali i ne mora imati utjecaja na igru, kada se ovakve situacije nenormalne sreće zaredaju, pa osjećaj po drugu stranu nije baš prelijep. Dodaj tome da ti pođe za rukom pa u jednoj rundi uspiješ povući ama baš sve gadne protivnikove karte u ruku i nekako ti dođe da odmah prouzročiš taj nuklearni rat i završiš s time. Tako da na momente igra zna biti i igra živaca, što opet nekako ide zajedno s temom igre. Možemo si i zamisliti koliko su Sovjeti i Ameri nervirali jedni druge svojim zakulisnim igrama i nenadanim prevratima u raznim državama, no opet su se morali obuzdavati i držati prst podalje od nuklearnog okidača. Mislim da teško da kocka može odlučiti o pobjedniku igre, jer će igrači u većini slučajeva imati 50-50 success/fail ratio. Mogu konstatirati samo na kraju da je igra pravo strateško remek djelo i nije ni čudo da je toliko dugo bila broj jedan na BGG-u.
Naša zadnja partija od jučer navečer. Krenulo je Sovjetima (moi). Iznimno borbena partija, svako malo smo izvodili prevrate i igrali se s Defconom malo ga povećavajući pa smanjujući. Mislim da je presudilo što sam se dosta rano uspio utaboriti na nekim ključnim mjestima pa me Slavica ni na koji način nije uspjela izbaciti iz njih. S druge strane u jednom trenutku sam kontrolirao u Europi gotovo sve zemlje osim Poljske i nekih manje bitnih, pa vidite i sami na što je na kraju ličila Europa.
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon