Print & forget

[kockica]

Na stranu moji dojmovi, ne bih rekao ništa da mu se igra ne sviđa iz tog i tog razloga, ali eto da karikiram, voli je i ne voli se zbog toga

[vedran87]

Jel imaš primjer neke igre iz 1990 za koju misliš da je sigurno top 100 po tebi, ili blizu, a nije po BGG? Nakon toga je usporedi s najsličnijom igrom koja je u top 100.

Ma nisam ja odigrao baš toliko naslova da bih bio mjerodavan raditi takve objektivne usporedbe. Pritom je to što sam igrao je većinom iz zadnjih 20ak godina, a najbolja iz 90ih koju sam igrao se još uvijek dobro drži, El grande.

Po svemu sudeći stvarno živimo u zlatnom dobu društvenih igara i logično je onda da dominiraju novi naslovi, to sam i ja u startu napisao. Ali pazite, kult novoga je ipak izražen, jer napisao sam da je 8 od 10 Top10 igara godišta 2015. i mlađeg. Mislim da je produkcija već početkom ovog desetljeća bila na kvalitativnoj i kvantitativnoj razini na kojoj je danas, ne vjerujem da ima po tom pitanju bitnije razlike u naslovima izašlim 2017. u odnosu na one izašle 2012.

Kad zbrojimo naslove od 2015. naovamo, ima ih 43 (koji više manje ako mi se omaknuo) u Top100. Dakle skoro pola u zadnje 4 godine.

Edit: još malo statističke analize. Dakle izbacimo 2018. koja je još svježa i koja ima 3 naslova. U rasponu 2015.-2017. ima 40 igara iliti 13,33 po godini. U rasponu 2010.-2014. imamo 35 igara, odnosno 7 po godini, što je skoro duplo manje.

sviđa mi se analiza .

No fali nam jedan podatak do kojeg je vjerojatno teško doći.

Koliko je ukupno board gejmova izdano u rasponu od 2010-2014 godine, a koliko u rasponu od 2015-2017. Ako je odgovor duplo manje sto bi lako moglo biti onda ti je to vrlo je jednostavan odgovor za taj disrepancy .

Treba nać taj podatak. A ako nije tako onda možda i je marketing/influencery al opet ak su igre dobre imo nije bedara.

[Vatanen]

Dobro kockica ti si manijak te igre, valjda je ukupno najveći broj postova na forumu tvojih o toj igri.
Ustvari sam želio autoironijski pokazati kako moj fetiš na starije i dublje igre o kojima sam drvio u prvom dijelu nije baš održiv, nekmoli objektivan.
Ja mislim da TS i TTA i TerraM/Gaia objektivno jesu remek djela i objektivno jesu veći dosezi te neke ljudske djelatnosti game designa od Scythea ili TMa, što ne znači da su i veći dosezi ukupnog proizvoda.
Također mislim da objektivno BGG rating NIJE voice of the people i nikada nije bio - u top 10 su uvijek bili teškaši, baš kao što su i danas. S babom ne bi bio igrao ni Agricolu ni TS niti danas GWT, TerruM I Gaiju, Rebellion ili Gloomhaven. To su sve igre za hobiste. BGG ima samo 2 milijuna korisnika. Dakle gotovo pa da je irelevantan kvantitativno za tržište.
Dakle promjena u top 10 govori o promjeni u hobističkom /enthusiast dijelu tržišta - i tu fetišizam plastike i plitkost nešto negativno mogu značiti jer su pomak prioriteta kod najzagriženijih. Babe i Codenamesi su sasvim druga priča.
Ja sam samo bacao i nagađao zašto top 10 izgleda kako izgleda, nisam nudio svoj top 10 (osim možda između redova).

Viš nemam emotivni problem s TMom isred TSa jer razumijem taj proces a i na drugačiji način volim obje igre. Mislim ono volim i 2001 Odiseju u svemiru i Transportera. Nisam u dilemi koji je filmsku umjetnost više zadužio ali nastojim ih i ne uspoređivati jer nisu dovoljno bliski (povezuje ih samo to da su filmovi), svaki je na svoj način pošten i postoji s razlogom. Ali imam itekakav emotivni problem s Gloomhavenom i Legacyjem ispred TSa jer to ili ne razumijem ili duboko u sebi odbijam razumijeti. A meni ustvari to ne šteti nego čini dobro - ja toliko mrzim fantasy, pa još generički, pa još takav kojega svaka naracija služi samo grinding combatu, da u životu nisam niti bih igrao dungeon crawler ni da meni netko da 130 eura, pa ni na računalu. Dakle svakako me se ne tiče pa mi ne bi trebalo smetati. Ali živciraju me stvari koje ne razumijem

No možda ih i razumijem. Jednostavno treba prihvatiti da današnja djeca ne čitaju kao novu paradigmu postojanja. Trebamo odbaciti svako njurganje o tome i naviknuti se - to je sadašnjost i to je budućnost u kojoj treba preživjeti. Nikakvo njurganje neće to promijeniti - mi smo fosili i fosilima se postaje sve brže.

[sadistiko]

Zato se ne treba s tom listom zamarati. Ispočetka sam dosta gledao koja je igra na kojem mjestu, ali sam (po mogao bi reći kroz ovaj forum) evoluirao i počeo ne gledati puno na broj mjesta nego me više zanima o čemu je igra, koje su mehanike, za koliko igrača te koliko traje. Tako da kad sam bio u Essenu jeftino sam nakupovao igara koje su daleko izvan top 1000 i za većinu mi nije žao jer su ipak dovoljno dobre igre da ih zaigramo par puta godišnje, a one koje mi je žao što sam kupio sam ionako kupio za smješne novce od 1 do 3€ po komadu.
Za razliku od tebe @Vatanen meni je GWT odlična igra (mada nisam imao prilike probati Mombasu pa ih ne mogu usporediti), Scythe isto volim igrati, meni je igra jako dobra, al da je epska, nažalost nije. Možda kad se igra u 6-7 igrača, ali ni tada ne traje dovoljno dugo da bi meni bila u domu spic igara. Ali da su mehanike fora, minijature su plus, ali meni nisu prevaga da je igra dobra. Ima dosta indirektne interakcije među susjednim igračima i treba dobro znati igrati kako bi se izbjeglo da netko pobjegdne s hrpom bodova. Sad ćemo vidjeti kako će se Fenris pokazati, baš smo krenuli u kampanju ovaj tjedan.
I onda, kako tebe fantasy ne zanima niti malo, mene zanima osrednje i volim odigrat moje dungeon crawlere ako se nađe netko tko isto voli takav tip igara, ali sam lud za SF-om i tu moram imati sve "glavne" (glavne po mojoj procjeni ) igre. Jednostavno SF volim i čitati knjige (zapravo samo to i čitam), volim i filmove (mada kako sam odrastao, tako mi sve manje filmova odgovara, pa čak i oni koji su mi dok sam bio mlađi bili kultni filmovi, sad izgledaju osrednje), a igre volim još više. TI3 obožavam mada ga moja ekipa baš ne preferira, Eclipse volim, ali nešto manje. Xia još nisam probao ali mi se jaaako sviđa, dok Hegemonic je totalno jedna luda priča, skroz različit pristup, nije klasično klanje na ploči uz kockice. I gle mene koliko sam se raspričao, a niko me nije niš ni pitao
Šta ćeš, nek se vidi da nas ima svakakvih, i dok ne podnosim nikako one lajt igre tipa Codenames, Avalon i čići-mići kako god se zvale, ako ljudi to vole nek igraju i nek uživaju, ja srećom imam ekipu koja voli uglavnom "jače" naslove i nije nam problem ostat budni do 2-3 u noć kako bi završili partiju neke žešće igre. Eto, oprostite na puno teksta, al morao sam.

[Vatanen]

Samo da repliciram na GWT vs Mombasa. To je čisto osobna pref. Mombasa je vrlo sporo rasla za mene i mogu joj nabrojati bar 3 velike mane, ali periodično bih je poželio igrati opet i opet. Ima neku napetost koju stvara najbanalnijim /najstandardnijin worker plaacementom (koji je naravno pfisterovski jedna od 36 mehanika u igri) a ustvari ključnim pitanjem tajminga koje je ipak šire. To mislim objektivno stvara više interakcije od GWTa koji se malo i lažno reklamirao kao najinteraktivniji Pfister (bar do Hong Konga o kojem ne znam dovoljno) jer tuđa kuća dva novca koju uostalom zaobiđem ili je svejedno jer para nemam i preskačem tvoj vlakić na željeznici nisu baš neka interakcija (which is ok - nemam ništa protiv multiplayer solitairea). Čisto subjektivno je da mrzim hand management-deck building toga tipa, mrzim hladiti deck i obavljati ostale MTG i Dominion radnje s kartama. To je zato što nisam u bg došao s kartaškim zaleđem - kad vidiš okorjelog međikovca kako se opsesivno igra s hendom bilo čega, makar salveta ili čačkalica, jasno ti je da njemu takvo što mora leći. Naposljetku u igrama obožavam biti kolonijalni eksploatator, renesansni papa ili Hitler. Igre u tom smislu ne lažu i smiješna izmotavanja o tome o čemu one zapravo jesu ne mogu sakriti što prikazuju i kakvo očišćenje od osjećaja time omogućuju.

[dlakar]

Vidiš, meni je fantasy ok ali se moram složit sa vatanenom da se dungeon crawleri svode na izvođenje jedne te iste akcije non stop. Oduzmi im radnju i što dobiješ? Kužim kako ekipa voli interaktivnu priču ali mislim da isključivo euro gejmeri ne mogu baš uživati u takvoj vrsti igara. Ja osobno mogu odigrat sve, jer bitnije mi je druženje od samog igranja

[kockica]

Vatanen, ma pusti moje manijaštvo vezano za Mars (premda u zadnje vrijeme rokamo samo po auztraliji), jednako bih se osvrnuo da si tako opisao, što ja znam, rizik

Inače ja se osobno i ne vodim rang listom nego prosječnom ocjenom. Primjerice kada čujem za neku igru, gledam je li ocjena od 7 naviše, ali i to u zadnje vrijeme sve manje, neću reći da me popustio hobi jer i dalje volimo igrati, ali popustila me manija da moram imati sve i svašta pogotovo kada skužimo da bismo barem mi komotno mogli pasti na najviše 5 naslova, i svejedno nam ništa ne bi falilo. Premda da se ne lažemo, moram pak posjedovati svaku ekspanziju za postojeće igre, ali opet ne iz razloga jer popravlja igru, već jer je toliko igramo da dobro dođe svježiji osjećaj.

[Stips]

Print & forget je druga strana novčića gdje se pojavila eksplozija novih i različitih naslova. U ne znam kakvom svemiru bi bilo moguće imati toliko različitih naslova _I_ velike naklade.


offtopic:
Znate gdje _ja_ nalazim korisne komentare o igri? Klik na ocjenu igre (tipa 7.7.). Klik na 2 ocjene ispod (u ovom slučaju je to i 5 i 6). Walla! Tu je popis svega što je u igri loše ali ju ne lomi.

[sadistiko]

e upravo to, samo znam pogledat i par komentara s ocjenom 10 i 1

[CrazyBunnyGuy]

offtopic:
Znate gdje _ja_ nalazim korisne komentare o igri? Klik na ocjenu igre (tipa 7.7.). Klik na 2 ocjene ispod (u ovom slučaju je to i 5 i 6). Walla! Tu je popis svega što je u igri loše ali ju ne lomi.

Mislim da je ovo dobra metoda i primjenjiva i van board gameova. Npr, kada se nećkam oko neke knjige na Amazonu, odem na reviewove s tri zvjezdice i tu točno možeš pročitati što valja i što ne valja i donijeti koliko-toliko dobru procjenu isplati li ti se ili ne trošiti vrijeme.