Šta ste zadnje igrali?

[Vukozec]

Pax Pamir je isto to - u suštini maksimalno taktička igra reagiranja i meandriranja između špijuniranja, rata, take thata i ekonomije koja je, ajmo se ne lagati, često i bolesno random.

A igračima poput mene ovo gore zvuči kao pjesma

(Pogotovo u suvremenoj konkurenciji preuzetnih multiplayer solitaire workerplacer + deckbuilder + <name your mechanic> naslova, u kojima svaki igrač bulji u svoju ploču, ali pustimo sad to.)

Mislim da sam baš od Vatanena kupio igru ovdje preko foruma i nisam požalio, a također - kao potpuno drugačije iskustvo od Magovog - igra je odmah kliknula i kod drugi igrača (raznih profila) kojima sam ju predstavio. Nedavno sam slušao i podcast sa Wehrleom u kojem je i on komentirao nešto u tom stilu: da je pomalo iznenađen koliko puno ljudi (od kojih mnogi inače ne igraju takav tip igara) lako ulazi u Pax Pamir.

Ali kužim što pričate i potpuno mi je jasno kako igra može izazvati i takav dojam.

Ps: Wehrleu su glavne inspiracije za Pamir bile Pax Porfiriana i Kings is Dead (King of Siam). Prva je složenija, druga je minute to learn, no nijednu ne bih preporučio nekome kome nije legao Pamir - svaka na svoj način različite vrste frustracija iz Pamira još više potencira

[Vukozec]

A zadnje što sam ja igrao je ovo:

[Lourdin]

Ajoj.. sad si mu spomenuo The King is Dead.. bit će belaje

[Vatanen]

Vidiš nisam imao pojma da mu je King is Dead bio inspiracija. Da jesam, prištedio bih novce. Sjajna informacija - to je dakle taj isti enraging genom (naravno da duboko prezirem TKiS, kao što Lourdin dobro zna pa je uzeo kokice nadajući se da ću sad ja tu nešto rogoboriti protiv tog sodomiziranja teleskopskim štapom - užasno me, uz sve prethodno navedeno za Pax, ljuti i neizravnost, tematska izglobljenost te igre - ali ta barem kratko traje). No svašta čovjek ovdje pametnog nauči - da više čitam, a manje se mašujem kartice nakon brzog nabrijavanja slijedom bgg tv prodaje bio bih bogatiji, sretniji i mudriji čovjek.

[Vukozec]

Onda ni u ludilu nemoj nabaviti Turncoats (aka "Ties, the Game").

https://boardgamegeek.com/boardgame/352238/turncoats
https://boardgamearena.com/gamepanel?game=turncoats

PS: Ovakve rasprave sigurno potiču znatiželju - tko želi probati Pax Pamir protiv botova, voila: https://durraniledger.com/

[Lourdin]

Opa! Pa ovo je sjajna informacija! Zahvaljujem.

[sim4]

Pax Pamir je isto to - u suštini maksimalno taktička igra reagiranja i meandriranja između špijuniranja, rata, take thata i ekonomije koja je, ajmo se ne lagati, često i bolesno random.

A igračima poput mene ovo gore zvuči kao pjesma

(Pogotovo u suvremenoj konkurenciji preuzetnih multiplayer solitaire workerplacer + deckbuilder + <name your mechanic> naslova, u kojima svaki igrač bulji u svoju ploču, ali pustimo sad to.)

Mislim da sam baš od Vatanena kupio igru ovdje preko foruma i nisam požalio, a također - kao potpuno drugačije iskustvo od Magovog - igra je odmah kliknula i kod drugi igrača (raznih profila) kojima sam ju predstavio. Nedavno sam slušao i podcast sa Wehrleom u kojem je i on komentirao nešto u tom stilu: da je pomalo iznenađen koliko puno ljudi (od kojih mnogi inače ne igraju takav tip igara) lako ulazi u Pax Pamir.

Ali kužim što pričate i potpuno mi je jasno kako igra može izazvati i takav dojam.

Ps: Wehrleu su glavne inspiracije za Pamir bile Pax Porfiriana i Kings is Dead (King of Siam). Prva je složenija, druga je minute to learn, no nijednu ne bih preporučio nekome kome nije legao Pamir - svaka na svoj način različite vrste frustracija iz Pamira još više potencira

Meni npr. Pax Pamir nije nešto legao, a Pax Renaissance mi je super.

[Stips]

King is Dead mi je ok, pogotovo jer je u biti filler pa mu ne zamjeram previše.

Za Pax Pam se u principu slažem s Vatanenom. To je dosta kaotična priča, poprilično ovisna o sreći. Nema tu baš nekih stabilnih struktura i potezi su često više reakcija na okolnosti nego rezultat nekog plana. Ono što je izvlači jest koliko je sve to tematski izbrijano. Cole je špreher extraordinaire - sve je to temeljito proučeno, objašnjeno, narativ je sasvim vodonepropusan (čovjeku je tema doktorskog "The Narrative Dimensions of Empire: Time and Space in the British Imperial Imaginary, 1819–1855".)*

Koliko god sam Pax Pam želio voljeti, a zbilja jesam, nakon kobne partije u 5, u kojoj je pobjedu odnio jedini lik za stolom koji zapravo nije znao što radi niti je imao neku konkretnu ideju što želi postići (potezi su mu, ajmo reći, bili prilično nasumični), meni se Pax Pam nekako svela na aktivnost. Malo čitamo flavor text, gledamo slikice, izgovaramo sva ta imena i te riječi i u biti smo korak do roleplaya, ali same igračke agencije mi tu nekako fali.

Zabavna aktivnost, zanima me povijest pa mi je gušt baviti se takvim aktivnostima, ali i dalje aktivnost. Osim poznavanja decka, moraš skupljati novčeke, braniti se od taxationa, ima tu i neke tehnike pa radiš ovo i ono, ali nažalost nisam siguran da je išta od toga konzekventno. Nakon partije vrtimo neke narative – kad se što dogodilo, čiji je potez odlučio pobjedu, kako se sve zakotrljalo – ali na kraju mi se čini da tu ne odlučuje ni timely betrayal ni neka druga velika odluka, nego prije svega kartice koje na kraju kao da same odigraju igru.

Zabavan mi je Pax Pam, mind you, samo mi kao igra ne funkcionira baš najbolje. CDG jesu nepredvidljivi po svojoj prirodi, i ne smeta mi ako se dogodi ponekad crni niz jer tak je to u životu, ali mi smeta ako je baš skroz kaotično i random. Znači kad sjedaš za stol sa Pax Pam opusti se, zaboravi na agenciju, i uživaj u vožnji. Dobit ćeš tijekom partije jedno 20 zagonetaka, koje ćeš riješiti bolje ili gore, i na kraju će netko pobijediti. Ako si nabrijan na kontrolu, hmm, bolje igraj nekaj drugo.

Btw, evo da promoviram Colea, da nas može i dalje zašprehavati:
Spremite novčeke, u 10. mjesecu ide crowdfunding za Infamous Traffic (da trilogija bude kompletna).

Pax Ren nisam igrao.


* https://en.wikipedia.org/wiki/Cole_Wehrle