Daniel iz Zagorja, mnogima poznat u Oglasima.
Kak je započelo:
Ovaj mjesec je, također, i 4 godine što sam u ovom hobiju.
Sve je počelo kad su mi za rođendan kupili Puerto Rico i Codenames Pictures, tada nisam uopće mario za to i ostavio igre zapakirane, te smo se nakon par mjeseci kasnije okupili nas 4 i ajmo probati Puerto Rico - svi od reda prvi put igramo modernu društvenu igru (ne računam Belu i slično). Skupa smo punchali igru, čitali pravila i nismo mogli skužiti kak uopće započeti, pa gledali videe na youtube i mic-po-mic skužili i lagano krenuli. Trajalo je nekih 5 sati, do 3 ujutro i tak nam je dobro bilo da smo odigrali još jednu (jedan nas je napustio, pa u 3 i to je trajalo nekih sat i pol). Nakon kaj smo se probudili smo diskutirali igru i razgovarali kak idemo ponovo igrat. Ovo je kao da pričam svima idealnu situaciju koju si svi tajno priželjkuju, ali onda... Uglavnom trajalo je par tjedana gdje smo se svako malo ukupljali, igrali samo Puerto Rico i onda je nastupio Covid i time se sve promjenilo. Sad em se rijetko okupljamo da se družimo, a onda još rijeđe da nešto igramo.
Kao i kod svakog novopečenog ovisnika, počeo sam istraživati, pregledavati, čuditi se ovoj i onoj igri, moram ih skupiti sve, kupovati, pa još malo kupovati (To je još sve pojačao spomenuti Covid) i na kraju postati samo kolekcionar koji si tu i tamo nešto odigra.
Srećom prošle godine sam naletio na jednu ekipu s kojom se u prosjeku par puta mjesečno nađem, pa se otvori pokoja kutija i to je skoro jedini razlog da mi je još ovaj hobi živ. Ako netko slučajno traži ekipu u Zagorju (nalazimo se okolici Zaboka), uvijek nam je dobrodošao netko novi.
Osvrt na trenutno:
Kako prolazi vrijeme, sve manje istražujem, tj. da me neki naslov zainteresira/intrigira, skoro ni jedan novi naslov me ne zanima (možda jedan godišnje, npr. prošlogodišnji ni jedan nisam kupio). Većinu igara sam nabavio što me zanimalo, pa sam i nakupio dosta naslova u "shelf of shame", pa samim time treba malo stati na loptu. Trenutno si razmišljam da smanjim kolekciju za barem na pola, odnosno da ostavim samo esencionalno, s obzirom kolko igram i kolko toga imam.
Kako sam probao podosta novih igara (zahvaljujući ovoj ekipi), skužio sam što volim, a što ne. Uglavnom volim - stare/ije, provjerene naslove koju su preživjeli test vremena, malo pravila - puno igre, puno interakcije, cijenim kratko trajanje, itd. (uvijek postoje iznimke svemu tome).
Novi trendovi su mi smiješni -> KS/Gamefound igre (pogotovo gdje imaju hrpetinu sadržaja, odmah nekoliko ekspanzija, dobivanje ljudi na FOMO), visoka produkcija maskira osrednje igre, stavljanje hrpetinu mehanika u igru, reprint starih naslova u deluxe edicijama, itd.
Mini TOP Lista:
1. Eufrat i Tigris - Omjer dubine i trajanja igre (oko 1-1:15h) je bez premca. Vrhunski dizajn u kojem sve ima smisla i zašto je u igri (da, da, uvijek će biti trn u oku uzimanje pločića iz vreće).
2. Inis - prvo sam se zaljubio u art, a onda i u igru.
3. Skull King / Capital Lux - male kartaške igre koje uvijek rado odigram. Svaku sam odigrao preko 30 puta i dalje su fenomenalne. Imaju jednostavan ali zarazan gameplay loop.
Budem za koji dan uslikal kolekciju - moram to malo posložiti da k nečemu izgleda.
P.S. čekam već duže vrijeme za ovo kad sam skužio koji je datum
a kad ono vršnjaci smo po igranju - i ja sam prvu igru odigrao početkom 2020., doslovno par dana nakon NG.
