Evo jedan unpopular opinion. Ne volim Engine Building.
Zapravo imam pomijesane osjecaje. Da objasnim bolje. Mehanika sama za sebe mi je super, tko ne voli graditi svoj engine. Ali kad se se stavi u kontekst neke kompetitivne igre, onda bi uglavnom zavrsi lose. Ono sto ne volim je sto se cesto dogodi da napravis jednu pogresku u 1. krugu, to ti postane jasno vec u 2. krugu i onda sljedecih sat vremena gledas kako se razlika izmedju tebe i vodeceg igraca samo povecava.
Najgori primjer mi je Russian Railroads. To sam igrao 2 puta i nemam apsolutno nikakvu zelju to vise ikad igrati. U prvom krugu odlucis negdje ugrabiti 2 boda (dok ostali grabe 1 bod). Onda shvatis da ce ti zbog toga u iducem krugu nedostajati 1 potez i dobit ces 20 bodova dok ce netko drugi skupiti 50. Ali jos gori je treci kad se ti brojevi jos jednom mnoze s 10.
Drugi los primjer mi je Stempunk Rally. U toj igri sasvim je legitimna taktika cijelu partiju se ne pomaknuti s pocetka i samo graditi svoj engine. Onda u zadnjem krugu napraviti mega turn koji traje 20 minuta i koji te odvede 10 polja preko granice mape. Apsolutno ubija svaki osjecaj utrke i zelje za sljedecim igranjem.
Treci los primjer mi je Terraforming Mars. Gradis engine a ne znas koje kartice ce ti doci. Zanista ti svo planiranje ranije kad u nekom krugu ne dobijes u ruke nijednu korisnu karticu, a putem gledas nekoga s druge strane stola kako samo gomila korisne stvari.
Ok, dosta s primjerima, ocito imam nerazrjesenih emocija.
Obicno u igrama volim kad, bez obzira jesam li pobijedio ili izgubio, imam osjecaj da sam nesto saradio ili da sam nesto dobro radio, ali taj osjecaj mi kompletno bude unisten kad na pola partije znam da sam ostatak partije tu samo statist.
) 
). Uglavnom, nije da mi je neka draga mehanika, ali sam skuzio da nije sama mehanika to sto mi smeta nego druge stvari koje obicno prate tu mehaniku.
Pogotovo ako su ti prokleti patuljci toliko gladi da te svaki food token košta pola zarade u bodovima! 
