Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Tekstovi, podcastovi i ostali materijal kojeg objavljuju razne boardgame zajednice u Hrvatskoj.
Pravila foruma
Svaki korisnik otvara svoju temu u kojoj će opisivati zanimljivosti i crtice iz vlastitih igraćih događanja
Svoje blogove možete nam slati i putem obrasca na naše stranice kako bi bili vidljivi i van ovog foruma
Avatar
sadistiko
Reactions:
Postovi: 4954
Pridružen/a: 15 ožu 2013, 08:04
Lokacija: Petrinja
Ima zahvala: 3569 puta
 pohvaljen: 3665 puta
Kontakt:

Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Post Postao/la sadistiko »

PROLOG

Biti će ovo priča koja bi se stvarno mogla jednog dana prepričati svojim unucima. Prvo se moram zahvaliti svima vama koji ste pomogli da uopće ova priča krene, oni koji su naručili insert za određenu igru, pa i one koji su naručili moj prvi dice tower, card holder, nebitno što, ali sve to je pomoglo da ja mogu u svoju ponudu, u ponudu moje firme, uvrstiti određene stvari, a da u startu nisam u velikom gubitku, nego da već prvi proizvod prodam i na taj način vratim barem dio uloženog vremena i materijala. Hvala Danijelu iz Osijeka koji mi radi preglede mojih inserata i snima sve na svom youtube kanalu pa se tako polako zavrtila i priča o web shopu moje firme, što me pozvao na Olympus gdje smo Dam Dam i ja po prvi puta zapravo prodali toliko robe da nam se isplatio put do Osijeka. Bio sam ja i na Table top danu u Zagrebu u udruzi Igranje, ali drugo je to kad imaš pravi štand gdje ljudi mogu razgledati što je sve u ponudi i onda padnu prve prodaje ili narudžbe što bi dalje trebalo raditi. Uglavnom, hvala vam svima što je taj sam početak prošao motivirajuće, što i sad imam još nekih narudžbi koje čekaju. Ujedno se i ispričavam ljudima kojima sam obećao neke stvari do kraja 8. ili 9. mjeseca ali su bile postavljene u drugi plan jer sam enormno puno vremena potrošio na dizajniranje i konačno na izradu naše krilatice - kutije Scythe Big Bad Box, kutiju gdje stanu sve moguće ikad izdane stvari za igru Scythe (osim playmata koji je preogroman da bi igdje stao).

2. MJESEC 2019.

Sve je krenulo tamo krajem 1. mjeseca, početkom 2. Najveći “krivac” što sam se odlučio na ovaj veliki korak je moj prijatelj Damir, poznat ovdje kao Dam Dam, naš Petrinjski AP-ovac, barem ga svi ovdje poznate po tom ;-)
Mislim, da nije bilo njega i da me malo pogurne (jedne večeri nakon par rakija i bambusa ;-) ), točno se sjećam kao da je danas bilo kad je rekao: “Dobro Iva, što se čeka, prijavljuj nas na Essen i idemo”. Tada smo pričali o toj mogućnosti da idemo kao naša firma. Ali znate i sami koliki je trošak kad se ide gore, a kamo li još kad i unajmiš štand gdje najjeftiniji dođe 1000 eura. Bio je to taman toliko dovoljno da prevagne u mojoj glavi i da se odvažim na ovo ludo putovanje. Hvala Damire, ne znam kako ću ti se ikad odužiti, ne samo za taj početak nego i sve kasnije tokom priprema i samom Essenu!
Tada smo unajmili i stan u Duisburgu, naravno, najjeftiniji što se dalo, a da bude za 5 osoba pošto nas treba biti barem 3 na štandu (prema uputama od organizatora, s obzirom na pojavu krađa na sajmu u prethodnim godinama).

4. MJESEC 2019.

Negdje u 4. mjesecu su krenule prijave (barem mi) za prijave na Essen. Prijavio sam se i dobio račun gdje se prvi dio iznosa mora platiti do 15.5. (ako se dobro sjećam). Negdje tu sam se prijavio u gradu za potporu, kao i našu Petrinjsku obrtničku komoru. U gradu su me u čudu gledali, što ja to mislim raditi i prodavati, kad oni znaju samo za uzgoj žitarica, kukuruze i stoke, kakvi sad inserti, kakve društvene igre, koji K? Za razliku od njih iz Komore su skroz drugačije reagirali. Bili su oduševljeni što netko iz našeg gradića želi ići van, pokušati se probiti u svoj toj sili firmi koje se bore za komad kolača unutar EU. Dobio sam prvu potporu od Komore u roku mjesec-dva, ali to i dalje nije pokrivalo ni pola troška samog najma štanda. Ali, bolje i to nego ništa.
Tu sam negdje krenuo i s pozivom za volontere koji bi pomogli na štandu, a za uzvrat da im “platim” u insertima ili nekim drugim stvarima koje ja mogu napraviti. Nažalost taj dio nije prošao baš dobro i nismo imali sigurnu ekipu osim Damira i mene.

6. MJESEC 2019.

U međuvremenu je u našoj županiji pokrenut natječaj za potporu odlaska na sajmove i za divno čudo, po prvi puta smo i mi mogli prijaviti svoj odlazak kao mikro poduzetnici bez zaposlenog (e to je već druga priča o apsurdima u Hrvatskoj, o kojoj ne bih sad) pa nam je odobreno 3000 kn iako smo tražili 5000 kn. Eh, to su bila slikanja i snimanja za TV i radio kao da smo dobili barem 3 000 000. Nevjerojatno! Da bi na kraju ispalo da i dan danas nismo dobili tu mizeriju, ali, kad dođe dobro dođe, tako ćemo pokriti, uz onaj dio od komore, dobar dio najma štanda na sajmu.

8. MJESEC 2019.

Krajem 8. mjeseca krenule su žešće pripreme za sajam i krenuo sam u masovnu proizvodnju inserata i ostalih stvari koje sam planirao nositi na sajam. Kad je krenula škola, morao sam unajmiti drugog frenda koji je s vremena na vrijeme ulijetao kad zagusti, našeg Mireka. On mi je također pomogao da sve ovo bude izvedivo, a kasnije mi je riješio i veliki problem oko lakiranja kutija, pa hvala i njemu!
Malo nas je "zezalo" što se i prodaja na web shopu malo pokrenula, pa se događalo da taman pripremimo par inserata, a onda se ti isti prodaju unutar tjedan-dva pa radi opet ispočetka. Da se razumijemo, to nije loše, ali eto, malo malo pa smo morali dorađivati inserte za Xia igru koji za sad najbolje idu.
Tu se također lagano iskristaliziralo da oni na koje sam najviše računao i nadao se da će ići s nama nisu mogli tako da smo na kraju ostali Dam Dam i ja sami što mi se nikako nije sviđalo, pogotovo radi puta, a i teško je sjediti cijele dane na štandu, a oko tebe ludnica, a ti je ni ne možeš doživjeti.

9. MJESEC 2019.

Eh, tu je krenulo već žestoko s pripremama, radio sam u školi, a sve ostalo slobodno vrijeme sam bio u radioni, tako da je znalo biti da u danu odspavam samo 3 sata. Radio sam kao lud kako bi stigao pripremiti 6 kutija za koje sam koliko toliko bio siguran da će stati u auto uz sve ostale stvari koje sam namjeravao ponesti. U jednom trenutku, Mirek nije mogao dolaziti radi klinaca doma, pa je uljetao najčešće Dam Dam, bez ikakve naknade, jednom je čak i Čaks došao na kratko. To je dobro kad imaš takve prijatelje!
Jednu stvar sam zaboravio. Uspješno sam zeznuo prijavu namještaja koju sam ja obavio još u 2. mjesecu. Stolove koje sam htio iznajmiti su naravno iznajmili drugima tako da sam se morao snaći kako znam i umijem. Srećom imao sam dobar kontakt s Alexandrom iz Bochuma sa Dice & Mysticsa koji mi je uspio srediti da posudim stolove u njihovoj župi, ali problem je bio što sam morao onda još i u Bochum prije nego krenemo s postavljanjem štanda u Essenu, ali ajd, bolje i to nego ništa.
Ono što nas je iznenadilo, bio je poziv 2 ili 3 tjedna prije sajma, od Luke (Avtomatika) kad je pitao imamo li mjesta za jednog njegovog frenda iz Zadra kojem je propao smještaj pa je od cijele ekipe ostao samo on. Čovjek je nazvao i brzo smo se dogovorili da će biti na smještaju s nama. On se odmah ogradio da ne želi raditi na štandu jer je imao napornu turističku sezonu i da se želi samo odmoriti gore, a nama je dobro došlo da podijelimo barem trošak za apartman. Nedugo zatim se i sam Luka okrenuo i odlučio da ide s nama i to s autom, tako da smo sad dobili trećeg u autu što je bilo super, tako da jedan može spavati dok druga dvojica voze, a i dijeljenje troška puta nije za bacit. Također, Luka je pristao odraditi nešto i na štandu tako da smo Dam Dam i ja mogli računati na malo rasterećenja na Sajmu. Na kraju nam se pridružio još jedan član s Lošinja, opet frend od Luke koji neće biti sve dane u Essenu ali će pripomoći malo na štandu, podijelit ćemo spavanje na 5, umjesto na dvojicu, što je stvarno ispalo super. Sve se to odvijalo tjedan dana prije puta, tako da su se stvari slagale sve bolje za boljim. Za svaki slučaj sam nazvao Duisburg da provjerim jel sve ok i je li ok što nas dolazi više nego sam najavio u 2. mjesecu što je čovjek s tečnim engleskim potvrdio.
Što se tiče priprema za sajam, radio sam dan i noć i već sam bio na kraju snaga. Tu me još izmrdao štrajk u školi koji mi je oduzeo 2-3 dana na sjedenje u školi, pa smo imali i Kestenijadu gdje smo također žena i ja išli sa štandom, pa i izložba naših proizvoda u gradskoj knjižnici. Ma sve se posložilo da poludiš.



Ovo je dok se Mirek još patio i lomio glavu kako što lakše i brže polakirati kutiju

Na kraju sam sve uspio pripremiti, tu je pred kraj Mirek uspio doći još par dana, a kak je lud, uvijek on nešto izmisli pa je i riješio dosta zeznuto lakiranje kutija. Dam Dam je također bio još par puta.



Ovih 5 kutija je već više od Dam Dama, a vozili smo ih 7 komada

Pripremio sam dukse za Dam Dama i mene i kratke majice za sve koji će pomoći na štandu.



Tu su spremne i akreditacije za štand.



Uspio sam sve to utrpati u auto čak dva dana prije puta i onda odmoriti dva dana prije tako da budem za put što smireniji i odmorniji. Žena je također već lagano bila na rubu živaca, jer je sve morala sam u kući i oko djece i oko kuće, ali tako je to ako želiš nešto postići, nečeg se moraš i odreći.

PRVI DAN (malo utorka i srijeda)

I došla je ta večer kad se trebalo kretati. Pokupili smo Luku oko 21 u Zagrebu i krenuli za Njemačku. Bio sam tako dobre volje i dobro naspavan da sam uspio odvesti oko 9 sati, naravno s par kratkih stajanja za točenje goriva i protezanje. Tek pred jutro je preuzeo volan Luka, a Dam Dam otišao na zasluženi san. Luka me nagovorio da nazovem lika za sobu jer smo došli čak sat i pol ranije od predviđenog pa ako nas može pustiti ranije u stan da se odmorimo prije odlaska u Essen na sajam.
I onda je nastupio šamar kakav rijetko dobiješ! Čovjek na istom broju koji sam zvao prije tjedan dana kaže da se mi nismo nikad čuli, da on nema slobu za nas, da on uopće ne radi s agencijom preko koje sam bukirao apartman! Ala, svi znate što je Essen i smještaj u krugu 100 km oko Essena za vrijeme Essen Spiel sajma! Tu me skroz presjeklo. Čovjek nas je glatko otkantao i ostalo nam je da zovemo agenciju. Nažalost, agencija preko koje sam bukirao (Expedia.com - BTW izbjegavajte u širokom luku!!!) ima sjedište u Americi, a tip me stavio na čekanje na dobrih pol sata, a kaže ne smijem prekinuti jer onda odustaješ od pomoći, a zovem F##king Ameriku, preko mobitela iz Njemačke. Moš si mislit koliki će me račun izaći za to. Stali smo na odmorište da vidimo što se da riješiti. Tip nas je htio otkantati da mi samo vrate pare, ali nama ne trebaju pare, mi moramo negdje spavati! Prepustio sam Damu telefon jer sam ja tad već bio skroz izvan sebe, a on je nastupio malo žešće, ali ni to nije pomoglo i najbolje što smo mogli izvući je smještaj u 3 puta skupljem hotelu i to samo za dvojicu jerbo je prijava u startu bila samo za dvojicu, ali i to bi mi morali nadoplatiti. Tako da smo nakon skoro sat vremena navlačenja ipak pristali na povrat novca. Dam Dam je preko druge agencije za čudo naći neku sobu u Dortmundu za 4 osobe, ali to nama sad više nije dovoljno pa je pokušao doći do lika vezano za tu sobu ako ima bilo što da možemo petero prespavati. Tu smo malo laknuli i otišli u Essen.
Nažalost, to nije bilo sve. Lik kojeg smo našli otkaže Damu sobu i tu počinje nova drama! Nevjerojatno, dva puta u jednom danu!
Svi smo bili umorni (pogotovo ja jer nisam spavao preko 26 sati) i utučeni. Tada se pojavio naš Josip (pod nadimkom Šiljo) iz Zadra i čovjek došao tako dobre volje a mi svi u gnjurcu, ma veli on, budemo mi to sve riješili, glavno da smo tu :-)



Dam je ostao na sajmu a nas tri smo krenuli za Bochum

Tu sam odrijemao kojih 15-20 minuta jer je vozio Luka. Nađemo Alexandra i preuzmemo stolove i pojadam mu se kako smo sad ostali ne samo bez stolova, nego i sobe! I čovjek nam da par kontakata i slušaj sad ovo, naš Šiljo, pošto tečno priča njemački (kad je rođen u Njemačkoj) na prvom pozivu za jedan obližnji hostel počne pričat na naškom :-) Viče on na slušalicu: “Ti iz Zadra, pa i ja sam iz Zadra!” Luka i ja se gledamo i nije nam ništa jasno. Ispostavilo se da ženska koja drži hostel je rodom iz Zadra i pozove nas da vidimo smještaj, ali da nema sve dane slobodno. Kad smo došli pogledati sobu, na kraju je žena rekla da će se ona snaći i da možemo ostati do nedjelje! Uh koje olakšanje! Trk u Essen, postavimo stolove, postavimo stalaže koje smo nosili, ali nismo više ništa drugo htjeli slagati. Sad se više ne sjećam točno kad nam se pridružio Siniša s Lošinja, prije Bochuma ili poslije, ali čovjek je došao vlakom i od tad smo bili svi na okupu.
Dobar pokazatelj na moguć uspjeh na sajmu su bili pogledi ostalih izlagača koji su pripremali svoje štandove kad smo vozili hrpu Scythe BBB kutija na svojim kolicima. ;-)
Htjeli smo čim prije otići na zasluženi odmor i nešto popiti za opuštanje. Nakon što smo se smjestili u hostelu, gdje smo za razliku od nekih drugih hostela imali svoju kupaonu. Malo je skuplje od one sobe u Duisburgu, ali ovo je bilo super jer naći dana na početak Essena sobu po toj cijeni je bilo više nego super, a i bolje nam je odgovaralo radi obaveza u subotu na Dice & Mysticsu..
Navečer smo Dam, Šiljo i ja otišli potražiti nešto za jelo i pilo. Pojeli smo, vjerojatno, najmanju malu pizzu na svijetu u nekoj, tobože talijanskoj pizzeriji, koju drže turci, nema to t od talijanskog.. Nakon toga smo prešli preko puta u jednu birtiju. Fino nas je krenulo, Šiljo je tukao po bijelom vinu, a Dam Dam i ja po domaćoj točenoj pivi. Gazdarica je prepoznala dobre mušterije pa nas je čak i počastila (nakon par rundi) nekim likerom. Tako da smo se dobrano “opustili” :-) . Žena se šokirala kad smo tražili zajednički račun, a ona ima na papiriću za svakog posebno što je popio. :-)
Kad smo ušli u sobu, mislim da sam instant zaspao (čak nisam ni navukao presvlaku na poplun), dok su neki još malo rikali u noć. :-)

DRUGI DAN (četvrtak)



Postavljen štand - možemo početi!

Da ubrzamo malo priču. Prvi dan sajma za posjetitelje je krenuo tako da smo malo kasnili pa smo Dam Dam i ja jedva stigli pripremiti štand prije nego su prvi posjetitelji krenuli u obilazak. Bili smo u Hall 5 pa nismo bili odmah pri ulazu tako da smo imali i malo više vremena za pripremu nego neki tamo bliže vratima. Malo sam se bojao koliko će ljudi uopće prolaziti kraj nas s obzirom na dosta nepovoljan položaj na cijelom sajmu, ali nije bilo puno problema. Puno ljudi se informiralo i za Scythe BBB, ali i za inserte. Pale su i prve prodaje, ali ništa pretjerano. Dam Dam si je zacrtao da će baš on prodati prvu Scythe BBB kutiju i trudio se i lomio ljude cijeli dan, ali nismo uspjeli. Igre koje smo osvojili na aukcijama su nam ljudi donosili po cijeli dan tako da smo non stop imali nekog na štandu. A nekako, čim ima ljudi na štandu odma i ostali pristanu da vide što se to događa. :-)
Jedna zanimljivost, nisam siguran jel prvog ili drugog dana. Došao mi je lik donest igru s aukcije i kaže da mi njegova žena šalje kolače. Ja se zbunim i veli on, evo je ovdje i onda se ona predstavi da mi je bila Secret Santa prošle godine pa sam ih počastio rakijom pošto ja kolača nisam imao. BTW, kolači su bili stvarno super!
Malo smo se uplašili što ćemo ako ne prodamo niti jednu veliku kutiju jer onda nećemo imati gdje staviti svoje igre koje nakupujemo na sajmu.



Luka je došao na fora ideju (pošto smo imali dvije litre rakije) da ponudimo čašicu rakije svakome tko kupi robe za €50+, tako da smo sa svojim natpisom izmamili puno zanimljivih pitanja od prolaznika :-D

Jedan je čak pitao, gdje obavljamo taj secret, gdje nam je sobica? :-)
Nakon drugog dana u Essenu smo svi 5 otišli u onu našu birtiju “Sonneneck” i dobili svoj stol, koji se čak da raširiti i zaigrali Architects of the West Kingdom.



Naša bertija, viš nismo se sjetili slikat s gazdaricom

Za razliku od naših prilika, ljudi koji su trenutno bili u birtiji su sa zanimanjem gledali koju to igru igramo, čak su nas tražili da vide koja je to igra i jedna starija žena išla gledati pravila. Ovaj puta smo manje popili, ponijeli smo svoj kikiriki iz Lidla i grickali i pijuckali. Nakon odigrane partije bili smo već jako umorni i otišli na spavanje.

TREĆI DAN (petak)

Od jutra je krenula malo jača prodaja i pala je prva kutija! Dam Dam je uspio i svi smo bili sretni, a najviše on. :-)



Pale su prve fotke s kupcem prve kutije, a i rakija naravno!

Danijel iz Osijeka je imao bazu kod nas za prikupljanje svojih igara i svaki dan od 14 do 16 je bio kod nas na štandu i prikupljao ili prodavao sve igre. Non stop smo imali nekog na štandu tako da nije bilo dosadno :-) Kako su nam se pridružili Luka i Siniša, čak smo Dam Dam i ja uspjeli odvojiti dva sata malo za sebe pa prošvrljati po sajmu. Moram priznati da me nije toliko vuklo koliko sam mislio da bude, jer smo ipak bili non stop umorni. Cijelo vrijeme žlabrat na engleskom izgleda ipak troši više energije nego kad pričaš i ne razmišljaš što pričaš. :-)
Zanimljivost tog dana je bila dvojica likova koji su kupili valjda sve vrste meeplova koje smo imali. Jedan je prvak Njemačke ili možda i svijeta u Carcassonneu. Dogovorili daljnju suradnju jer trebaju neke towere za pločice kad idu na turnire i slično.



Iako sam sve transakcije sa aukcija obavljao na svom štandu, ipak sam morao otići po dvije igre jer je jedna ženska bila u invalidskim kolicima, a drugi par je rekao da ima jako puno igara, a zapravo baš i nisu imali neš pretjerano, al dobro. Evo slike Math Trade-a od ove godine u Hall 7 za one koji još nisu vidjeli ovaj kaos

Problemi sa mjestom u autu su krenuli već u petak. Luka je nakupovao HRPETINU X-Wing minijatura, a boga mi nakupilo se već i igara i njegovih i naših. Bili smo prisiljeni naći neko rješenje pa je Luka odvezao sve do sad skupljene igre kod nekog svog čovjeka s prikolicom.



Ovo je samo dio igara koje smo redovno morali voziti kolicima do auta. Ovog puta su Luka i Šiljo vozili igre. Srećom pa sam imao dvoja kolica :-)

Ali smo se bojali što će biti još sutra i prekosutra. Navečer smo bili gladni pa smo otišli u Azijski restoran na večeru.



Ovo je mislim bilo jedino "pravo" toplo jelo u ovih 5 dana

Nakon toga smo svratili do naše domaćice gdje nas je dočekao isti kikiriki koji je ona jučer vidjela da smo jeli. Blizu je bio LIdl pa je valjda otišla kupiti. Baš se trudila oko nas. Popili po dvije runde i na spavanje.

ČETVRTI DAN (subota)

Odvezao sam Sinišu rano na vlak i tu smo izgubili jednog člana našeg tima.
Ako je do subote bila gužva, nismo očekivali da će u subotu biti još veća.



Ovaj kao da je pobjegao s naše slike na kutiji ;-)

Zapravo, znali smo, ali nismo znali da će i u Hall 5 biti gužva.



Već u petak smo ostali bez letaka, moramo drugu godinu ponest puno više

Prodali smo još dvije kutije, bili smo presretni.



Još jedan kupac

A počelo se događati da više nemamo dice tower-a, prodali neke inserte, čak smo vadili igre van i prodavali one koji su bili za pokazivanje. Malo smo spustili cijene za neke drke koje smo također imali pa smo i hrpu tih flexi životinja prodali.





Popodne smo imali izvlačenje za našu nagradnu igru i okupilo se dosta ljudi. Iako je Šiljo rekao da ne želi dodatni posao na štandu povučen našim entuzijazmom (a malo i rakijom :-D ) unesao je neke promjene na štandu, počeo pomagati, pa je čak preuzeo vođenje izvlačenja nagradne igre. Svi smo imali neku funkciju. Luka je snimao film, Dam Dam pokazivao nagrade kao hostesa, ja sam izvlačio nagradne listiće, a Šiljo govorio narodu. Zanimljivost prije samog izvlačenja - neki od zatečenih na štandu su pitali što se događa pa smo im rekli da svi koji nešto kupe sudjeluju u nagradnoj igri pa je palo par transakcija, ljudi nude novce, daj ovo, prvo što mu padne pod ruku :-) Nažalost nisu se pojavili svi brojevi koje smo izvukli, a ovaj puta smo to dozvolili, pa da ljudi mogu doći još u nedjelju po nagrade. Drugi puta će se izvlačiti samo za one koji dođu na izvlačenje i bok.



Kako na našem štandu nakon što uđu posjetitelji sajma nije bilo interneta morali smo izlaziti van iz Halle kako bi odradili nešto na internetu. Već smo si rezervirali ovaj kontejner kao naš ured i tu sam često obavljao što je trebalo preko interneta. Trenutno tu smo slali emailove onima koji se nisu pojavili na izvlačenju a osvojili su nagrade.

Mislim da je u subotu Luka morao odvesti još jednu turu igara jer se ne bi inače mogli smjestiti svi petero u auto, pa je i prijevoz igara porastao. Naravno Luka je u međuvremenu nakupovao još dvije-tri vreće X-Winga. Moram priznati da sam i ja uzeo za svoje dečke par brodova jer i oni obožavaju Star Wars, a ovo su bile cijene stvarno ispod svake normalne. Mali brodovi po €3, veći po €7, a Korvetu sam uzeo za €12 i to su išle samo s vremena na vrijeme tako da sam ja imao sreće, a Luka nije uspio kupiti.
Navečer smo bili krepani ko mački, malo smo se i porječkali radi nedostatka mjesta u autu, pa su Šiljo i Luka ostali u sobi, a Dam Dam i ja smo se uputili na Dice & Mystics jer smo tamo bili kao sponzori. Luka se kasnije uputio do tamo, ali na kraju ipak nije ušao jer je već počela tombola. Taj događaj se svake odvija u župnom dvoru u Bochumu i imaju 4 sobe sa stolovima, neke skroz male, a ona glavna bome ima oko 15-20 stolova i pošto smo stigli dosta kasno jedva smo našli mjesto za sjesti, a igrati nismo uspjeli jer smo bili krepani da idemo nešto sami zaigrati, ali smo malo popratili kako se igra Mechs & Minions.



Kreće tombola, a ovaj lik ispred nas je objašnjavao Mechs vs Minions

I dok sam ispočetka mislio da je ta igra skroz glupa i bezveze, sad sam malo izmijenio mišljenje jer sam vidio neke zanimljive mehanike, a volio bih je svakako probati da vidim iz prvog lica kakva je.
Onda je krenula tombola, tu se okupilo dosta ljudi iz industrije, izdavači, dizajneri igara, youtuberi itd. Bio je tu i Tom Vasel, eto, preživjeli smo pod istim krovom bez izgreda. :-)
Bili su tu i Osjećani, a tombola je krenula sa sitnim malim nagradicama da bi na kraju među prve tri bila i naša glavna nagrada Scythe BBB, ali i druge dvije su bile sjajne nagrade. Nama je bilo bitno da se InMyBox spominjao par puta jer smo mi ukupno dali 5 nagrada tako da se čulo za nas. I to je jedna promocija. Kako smo bili stvarno preparirani, otišli smo doma oko 23:30.

PETI DAN (nedjelja)

Malo smo duže odspavali jer se pomaknuo sat tako da smo sat vremena više opalili, a stvarno je dobro došlo jer nas je čekao put. U nedjelju nam je ostala još jedna Scythe kutija i borili smo se kako bi je se riješili dok popodne nije došao jedan lik i samo rekao, ovo je moje i gotovo. Nismo ga trebali ništa nagovarati. Čovjek, platio, uzeo, popio rakiju, slikao se sa mnom i ode. :-)



E to je taj



Pošto je to bila zadnja kutija popili smo sa cijelom ekipom jednu

Rasprodali smo skoro sve inserte, jedino inserti za Arhitekte samo jedan, a baš sam se nadao da će oni ići ko ludi. Srećom, sve veće stvari smo rasprodali tako da smo u autu imali dosta mjesta za povratak kući.



Spustili smo cijenu na €99 za zadnju kutiju kako bi je riješili. Šiljo si je dao truda napisati novi lijepi natpis za cijenu i popust. A na kraju smo stavili i mi natpis da smo rasprodali sve

Da spomenem samo da je Luka dogovorio na par mjesta da uzme ljudima stolove, jer dosta tih izlagača kupi namještaj u IKEA-i i onda ili proda za jeftino ili pokloni nekome samo da ljudi uzmu da ne moraju plaćati nekome da se to odveze iz sajma jer se ne smije ništa ostaviti na izlagačkom mjestu.



Treba to sve sad odtegliti do auta

Tako da smo imali još duplo posla, te stolove voziti u grad do, vratiti posuđene stolove iz Bochuma i tek onda put kući. Krenuli smo već iza 21.20 iz Essena. Ja sam bio prvi na spavanju, a Luka je vozio. Nakon 4 sata Luka je išao na suvozačko mjesto a Dam Dam na spavanje. Ja sam opet odvalio dobrih 8 sati sve do Hrvatske. Na kraju je Luka odvezao do Zagreba, a onda opet ja do doma.
Nakon što smo došli u Petrinju, sjeli smo s našim Mattom na jednu pivu i brže doma na spavanje.

EPILOG

Ono što je bitno iz svega toga je da je bilo i dosta prodano i dolazili su ljudi na razgovor s poslovnim ponudama, ne da sam ja morao ići k njima, zato se nadam da bi od svih tih razgvora trebalo nešto i biti. Nekoliko ponuda za suradnju za dodatne stvari u KS kampanjama, neki rusi bi suradnju i uzajamnu prodaju, neki shopovi se zanimaju za prodaju nekih stvari koje smo imali na štandu, tako da sam baš zadovoljan sa svime time. Imao sam super ekipu na štandu i rado bih sve ponovio, ako izostavimo onaj dio sa najmom apartmana :-)
Ovi su korisnici zahvalili autoru sadistiko za post (ukupno 29):
LourdinShichdendarii42StipskockicaDalegardPsyBurnBojan1983mljekodado i još 19 korisnika
slika
Avatar
dendarii42
Reactions:
Postovi: 700
Pridružen/a: 24 sij 2018, 13:37
Ima zahvala: 811 puta
 pohvaljen: 677 puta
Kontakt:

Re: Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Post Postao/la dendarii42 »

Ovu priču staviti na fejsbukove, blogove, internetove i novine.
Zaslužuje biti viđena i čuta.
Ovi su korisnici zahvalili autoru dendarii42 za post:
sadistiko
slika
Stips
Reactions:
Postovi: 954
Pridružen/a: 09 kol 2011, 15:34
Ima zahvala: 587 puta
 pohvaljen: 576 puta

Re: Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Post Postao/la Stips »

Super je!
Ovi su korisnici zahvalili autoru Stips za post:
sadistiko
kockica
Reactions:
Postovi: 2519
Pridružen/a: 09 vel 2015, 13:55
Lokacija: Zagreb - Rakovica
Ima zahvala: 2064 puta
 pohvaljen: 1344 puta
Kontakt:

Re: Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Post Postao/la kockica »

Koja priča, koje drame, svaka čast.
Ovi su korisnici zahvalili autoru kockica za post:
sadistiko
Avatar
stoka
Reactions:
Postovi: 786
Pridružen/a: 09 pro 2014, 19:17
Ima zahvala: 731 put
 pohvaljen: 545 puta
Kontakt:

Re: Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Post Postao/la stoka »

:thumbs
Ovi su korisnici zahvalili autoru stoka za post:
sadistiko
Avatar
dlakar
Reactions:
Postovi: 842
Pridružen/a: 22 vel 2016, 16:46
Ima zahvala: 677 puta
 pohvaljen: 664 puta
Kontakt:

Re: Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Post Postao/la dlakar »

Uf, da se meni to desilo sa smještajem...nebi ostalo rakije za štand.
Samo još jedna stvar....ne možeš uzimat Dam Damovu visinu kao referencu za veličinu kutije. Netko bi mogao pomisliti da je kutija još veća nego što je.
Ovi su korisnici zahvalili autoru dlakar za post (ukupno 2):
sadistikoBuffybot
For a while, I thought of myself as an atheist until I realized it was a belief, too.
Avatar
Valsim
Reactions:
Postovi: 3120
Pridružen/a: 12 tra 2013, 23:20
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 2291 put
 pohvaljen: 2358 puta
Kontakt:

Re: Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Post Postao/la Valsim »

Koji doživljaj, koji opis, svaka čast majstore :thumbs .
Čitam onaj dio s iznajmljivanjem i toliko se udubim u događanja kao da čitam najnapetiji triler. Bogme situacija nije bila nimalo laka, pa onda još jedanput ista priča. Super kako je sve na kraju ispalo u najboljem redu.
Pohvale Mireku i ostaloj ekipi, a posebno Dam-Damu na entuzijazmu i energiji da pogura i tebe kada malo posustaneš. To su pravi prijatelji kakve bi svatko mogao poželjeti.

I da, ako bi ti se dalo. Ja bih svakako da staviš i na naše stranice i da sheramo dalje na Facebooku :thumbs .
Ovi su korisnici zahvalili autoru Valsim za post:
sadistiko
Možete otkriti više o osobi u sat vremena igre, nego u godinu dana razgovora. - Platon
Avatar
priroda15
Reactions:
Postovi: 325
Pridružen/a: 09 sij 2012, 20:21
Lokacija: Zagreb
Ima zahvala: 468 puta
 pohvaljen: 266 puta
Kontakt:

Re: Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Post Postao/la priroda15 »

Baš sam uživao čitajući ovo. Imao sam na trenutke osjećaj kao da sam bio s vama tamo

Sent from my SM-G935F using Tapatalk

Ovi su korisnici zahvalili autoru priroda15 za post:
sadistiko
slika
Avatar
Bolindus
Reactions:
Postovi: 561
Pridružen/a: 12 svi 2014, 21:41
Lokacija: Varazdin
Ima zahvala: 85 puta
 pohvaljen: 410 puta
Kontakt:

Re: Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Post Postao/la Bolindus »

Bravo Sadistiko! Samo vrti ti te kotačiće :)
Ovi su korisnici zahvalili autoru Bolindus za post:
sadistiko
Avatar
sadistiko
Reactions:
Postovi: 4954
Pridružen/a: 15 ožu 2013, 08:04
Lokacija: Petrinja
Ima zahvala: 3569 puta
 pohvaljen: 3665 puta
Kontakt:

Re: Essen 2019 - Sadistikova priča za unuke

Post Postao/la sadistiko »

a viš, a ja mislio bit će dosadno jer sam natuko hrpetinu teksta
slika
Odgovori

Natrag na “Blogovi iz boardgame svijeta”