Najbolje društvene igre 2020?

[Minsc1610]

Nisam puno igrao novih igara ali znam da mi je ovu godinu obilježio Marvel Champions. Odigrao sam hrpu igara u dvoje, nešto sitno solo i u troje. Znam da je igra iz 2019. Ali je izašlo puno malih ekspanzija te jedna velika: The rise of Red Skull. Moram priznati da mi je gotovo svaka partija bila odlična.

Druga na listi je svakako Altar Quest kojeg smo odigrali nekih 6-7 partija i samo smo jednu pobijedili ali sam jako zaražen tom igrom. Činilo se da će biti fiddly no ispala je strašno veliki gušt. Samo smo igrali u dvoje.A nisam neki veliki ljubitelj dungeon crawla.

Uz to igrao sam još i Wingspan Oceania, no uz nju sam uzeo i Wingspan koji nije iz 2020. no whatever. Wingspanom smo još uvijek zaluđeni. Baš uživamo u toj igri.

Probali Fort. Na prvu loptu je bio wow! Poslije par partija niš posebno. Nemaš šta istraživati u toj igri. Vrlo je bazična i jednostavna, sve se svede na to tko će prije upgradeati fort a to ne volim. Ne znam, što sam više igrao to mi je bila sve više meh.

I na kraju krenuli smo JotL igrali 6-7 scenarija i baš guštali a onda malo stali. Došle neke nove. Pa još novih. I nismo se vratili igri. To mi je baš žao pa ne mogu je svrstati u neki redoslijed. Nadam se da ćemo ju preko praznika nastaviti.

Eto.

[Deni]

igrao sam nekoliko igara iz 2019. koje vidim da YouTuberi stavljaju na listu za ovu godinu., ali evo, uz neke izuzetke par 2020. naslova koje sam imao priliku igrati:

In the hall of the mountain king - poliomino tile placement s resource mgmtom koji je konacno dovoljno drukciji od svih poliomino igara. nemam zamjerku za ni jedan mehanizam u igri, sve se lijepo nadopunjava, daje dovoljno izbora, a opet ne boli glava.

trekking the world - a ono, mozda za obitelji ili ddi novake, ali nema tu puno mesa

coatl - abstraktna igra koja ostaje u kolekciji uz azul i reef. drago mi je da sam nasao jos nesto sa slicnim osjecajem, duzinom i kompleksnoscu a opet dovoljno razlicito

Margraves of Valeria - sve vec vidjeno, ispolirano, bez inovativnosti i uzbudjenja. rekao bi jos jedna dobra igra u nizu, ali takvih ima najvise

parks - jos jedno pozitivno iznenadjenje, ali cijena je pretjerana za ono sto igra nudi. dobar filler nakon nekog heavy gamea. ne vjerujem da ce postati filler klasik, ali ima desetak zanimljivih partija u igri

circadians first light - odlican i nepravedno zanemaren dice placement. nazalost samo sam ju solo imao priliku igrati ove godine, ali i solo mode je jako dobar. u vise igraca ocekujem puno vise kaosa i iznenadnih promjena planova, ali ne vjerujem da moze unistiti iskustvo igranja.

trials of tucana - meni je igra dovoljno uzbudljiva za flip n write. rado zaigramo, jer ima dobar balans racea, srece i taktike

jos bi volio probati: gloomheaven lion, calico, praga, alma mater, paris i red cathedral

[marge]

eto, Praga Caput Regni nam je i dalje "hot", a izgleda da se malo i popravljamo, u zadnje tri odigrane partije (1x2p i 2x3p) pobjednik imao uvijek 143+ bodova.. i dalje se gubimo u moru mogućnosti, ali i dalje nam je zanimljivo..

[mljeko]

Calico - Interakcije nema puno, ali je jako ugodno slaganje uzoraka i boja. Doza razmišljanja je taman za jedno relaksirano, ali ne i dosadno iskustvo.

The Castles of Tuscany - Nemam veće zamjerke. Ugodan, relativno brz Feld dobre dinamike. Malo na nekim mjestima 'visi', tj. neki potez se može činiti prazan, ali je svejedno napeto.

Decktective: The Gaze of the Ghost - Jednako lagan i glup kao i prvi dio (Bloody-Red Roses). Pod tim mislim da je ono prvoloptaško točno, a objašnjenja su na nekim mjestima apsurdna. Na svu sreću igra je bar simpatična i ima koju dobru ideju, samo kad bi ih bolje izveli. Vjerojatno bi mlađima bilo zanimljivije.

Oathmark: Battles of the Lost Age - Wargame s minijaturama, moj prvi gdje je sukob između dviju vojski s dosta figurica. Preporučam svakom koga tako nešto interesira, a budući da figurice nisu nužne za igru (dovoljno je izrezati si kartonske baze), nije ni skupo za probati.

Project L - Igrao sam na prošlom Essenu, zanimljiva slagalica, meni malo previše ogoljena.

Ride the Rails - Efektno utrkivanje uz dozu nadmudrivanja. Rekao bih da ti treba i nešto sreće, ali igra je dosta relaksirana i lijepa.

Scooby-Doo: Escape from the Haunted Mansion - Ugodno iznenađenje, nije za one koji vole glavolomke jer su zagonetke jednostavne, ali je svejedno faktor zabave velik. To je do simpatičnih likova koje igrači kontroliraju, ali i do otkrivanja igraćeg prostora kao u Betrayalu.

Sleeping Gods: Primeval Peril - Print and Play uvod u punu igru dok se čeka da dođe zbog kašnjenja. Nije me se pretjerano dojmila, usudio bih se reći u dobroj mjeri jer je kooperativna. Laukatovi narativni elementi dolaze do izražaja u kompetetivnim igrama gdje je takvo nešto raritet, ali u kooperativnim je to već viđeno. Sama glavna igra je siguran sam bolja, ali iz ovog uvoda nisam vidio da je Laukat nadišao svoja dosadašnja ograničenja, kako bi se igra istaknula.

Super Fantasy Brawl - Prekaotično za moj ukus i previše nepotrebne plastike. Vrlo prosječan ostvaraj žanra arene, nit kreativan, nit originalan.

[Butch]

Igrao sam samo the crew i Raiders of scythia.

The crew je ok igrica, s lošom produkcijom.

Scythia mi nikako nije sjela. Worker placement sistem je fora, ali mi je potpuno nepotreban.
Tema je nepovezana, ikonografija očajna, ploča ružna, a kutija očajno mala i bez inserta.
To je valjda Shamov trademark, osrednja igra sa zanimljivom mehanikom.