Ajde da ispravim sam sebe, od ovoga što imamo doma nije mi uzbudljivo igrati udvoje Kada sam bio u najvećem zanosu kupovanja igara baš sam se bio fokusirao na igre koje dođu do izražaja onako u četvero barem i to barem što se naše (bivše?) gaming grupe tiče. Npr Scythe. Voljeli je ili ne (ja je jako volim), udvoje je jednostavno meh čak i sa modularnom pločom reduciranom na jedan tile. Jednostavno znamo strategije jedan drugome i to je to. Ista stvar i sa Terraforming Mars. Toliko smo ukalupljeni u neke svoje strategije obojica da gotovo uvijek znamo ishod već u prvoj trećini. Nedostaju nam treći i četvrti igrač da unesu disbalansmado je napisao/la: ↑10 pro 2020, 15:17pa jesi ikad igrao Twilight Struggle, War of the Ring, Hands in the Sea ili bilo koju drugu igru samo za 2 igrača, kad gledaš protivnika u oči, blefiraš, preznojavaš se i nadaš da neće shvatiti što radiš
Meni su osobno igre za 2 igrača najbolje, najuzbudljivije, čisto 1 protivnik i ja u nadmudrivanju, backstabanju, napetim okršajima do zadnjeg časa
Kaj se budžeta za igre tiče, nekako sam pregorio na novitete prije par godina pa sporadično pratim novitete. Nekad sam slušao 10tak boardgame podcasta, sada samo 1. Godišnje kupim igru dvije za sebe zadnjih par godina, a ostalo za poklone većinom.
Ali da se nadovežem na ostale što su rekli, baš to, i sam sam se nekako isprofilirao i više ne vrištim za svakim novim naslovom, ne kupujem stihijski, oduprem se tom refleksu. A budget... Sustav nagrade i ja također primjenjujem. "Pa nisam si već mjesecima ništa kupio!" ili "Kad ću uživati u životu ako ne sad, neću valjda sa osamdeset tek kupiti igru koja je izašla 2016.?" i tako... Nekad upali, nekad nađem na Linksu u Svijet Medija pa ipak potegnem na rate... (ta vražja Carta!)