Trudim se pratiti kolekciju društvenih igri na BGG-u pa ujedino obilježavam sve igre kojih se riješim (najviše kada postanem senilan pa se ne budem sjećao da li sam imao igru ili ne
).Ovo sam zamislio kao mentalnu vježbu, navest ću sve igre kojih sam se riješio i probati u nekoliko natuknica navesti zašto sam se riješio igre.
Slobodno se pridružite sa svojim popisom, komentarima ili ako hoćete znati duže objašnjenje zašto sam se riješio pojedine društvene igre.
51st State: Master Set - interakcija između igrača previše kažnjava napadača, nezadovoljavajući engine builder
Alhambra - nakon 10-tak partija izgubili interes za igrom, premalo interakcije
Architects of the West Kingdom - ne fukncionira 3 igrača (ako se 2 igrača kolju oko jedne stvari, treći radi što hoće), igra bitno ovisi o assistant (?) kartama, vrlo brzo izgubila početni sjaj
Ave Roma + KS ekpanzije - pokušaj povezivanja nekoliko mehanizama, ali se čuje škripa zupčanika
Battlestar Galactica: The Board Game - nikada odigrana, social deduction nije naš žarn
Caverna: The Cave Farmers - samo OK igra, tipični Rosenberg koji nagrađuje kada odigraš igru više puta, odigrali više partija, jednom u 6 igrača i prodali igru nakon toga
Citadels - dosadila nakon nekoliko odigranih partija, Love Letter daje sličan osjećaj u kraće vremena
Concordia - jednostrani prekid sa moje strane, bio pobjedio ili izgubio igru osjećaj (negativne) frustracije i nezadovoljstva, cijenim dizajn, nije za mene
Council of 4 - problemi sa balansom
Deception: Murder in Hong Kong - premalo se igrala, nikada dovoljno ljudi
Elder Sign - odigran samo jednom 10 minuta solo, rađe se igra King of Tokyo
First Class: All Aboard the Orient Express! - zauzme mjesta na stolu više nego veći boardgameovi, inače super igra, ali se nije igrala
Five Tribes + 2 exp - nestao interes za igrom, teža nego što izgleda na prvu
For Sale - otišla kao rođendanski poklon dragim frendovima
Forbidden Island - prelagana, slabo igramo gateway igre
Gold West - nakon par odigranih partija nestao interes
El Grande - čisti area control nije naš stil
Hanabi - odigrana jednom i prodana, dojam o igri je kasnije popravio frend koji je objasnio "skrivene nijanse igre"
Le Havre: The Inland Port - odigrana jednom, dovoljno da se vidi što igra nudi
Heroes of Terrinoth - odigrana dva puta, dosadno i zaboravljivo, premalo smislenih izbora
Jaipur - ne igramo više 2 player only igre, platio glavom
Jamaica - dosadila nakon nekoliko igri, prespora u 5+ igrača
King of New York - King of Tokyo je bolja igra
Mice and Mystics - ni jednom odigrana, otišla u bolje ruke
Mint Delivery - nakon 2 partije vidjeli što igra nudi i prodali
Mint Works - fora koncept, slabo igramo filere
Monopoly - pojela ga vlaga i gljivice nakon godina neigranja, kao što i treba
Monster Fluxx - bio fora 2 partije, onda dosadio
Munchkin Fu + exp - nije se više igrao
Mysterium + exp - prvi dio igre super, drugi dio igre koma, rađe Dixit
Pandemic + On the Brink - dosadio
Paper Tales - gora igra nego 7 Wonders, problemi sa balansom, prejake pojedine karte
Patchwork - ne igramo više 2 player only igre, platio glavom
The Pillars of the Earth - jedina igra koje sam se riješio a ponovo je nabavio, ok igra, ali ima boljih
Power Grid - klasik koji je dosadio, nagrađuje više igranja da se zna koliko se mora bidati na pojedinu stvar, ali se premalo igrao za takvo nešto
Puerto Rico - nije se igrao
Risk - ista sudbina kao Monopoly, završio u smeću
Root + Riverfolk - nezadovoljavajući način razrješavanja borbe, neke frakcije se lakše igraju, jednostrani prekid sa moje strane, društvu se sviđala
Saint Petersburg (Second Edition) - jednolična igra, svaka partija izgleda skoro isto
San Marco - mehanizam "i split, you choose" izgleda super na papiru, previše frustrira u igranju
Sheriff of Nottingham - totalni promašaj, ipak smo mi euro gameri
Small World + Cursed - prestao se igrati
Sons of Anarchy: Men of Mayhem + 2 exp - nije za naše društvo, nije nam funkcioniralo pregovaranje
Summoner Wars: Master Set - nikada igran
T.I.M.E Stories + expanzije - nakon što smo završili prvi ciklus, riješili se svega, može se ionako igrati samo jednom
Tainted Grail: The Fall of Avalon - razočaranje, previše kažnjava, klasu ispod sličnih igri
Takenoko - rađe igram Stone age
Targi - ne igramo više 2 player only igre, platio glavom
Ticket to Ride Map Collection: Volume 2 India & Switzerland - dosadio, Indija nije zanimljiva, Švicarska je kao poker aparat naprema drugim mapama, jedino mapa na kojoj se potroše sve destinacije
Ticket to Ride: Nordic Countries - platio glavnom u rezanju Ticket to ride kolekcije, ne igramo Ticket to ride u 2 ili 3
Tides of Time - fora nekoliko puta, onda dosadio
Troyes - online se igra puno brže igra, dosadio sa vremenom
Unlock!: Mystery Adventures - može se jednom odigrati
Viceroy - gradnja piramide super, igru ubije sustav aukcija
World of Warcraft: The Boardgame - nikada igrano
Yamatai - slično kao Five Tribes, izgubljen interes sa vremenom
Najviše me bole igre koje nismo ni jednom odigrali. I sada imam na policama igri koje se ne igraju, ali sam prije imao drukčiju filozofiju; nabavljalo se dosta igri, ono što nije dugo igralo i nije ostalo u sjećanju kao super je išlo na prodaju, sada jednostavno trudim ne nabavljati nove igre dok na policama imam odlične igre koje ne igramo. Naglasak na trudim
.
, nešto mi je bolji od AH-a, ali ne mogu reci da mi AH baš kaska za njim. U biti nam je u jednom trenu postao malo lagan gejm kad smo postali bolji u njemu. Mislim ima dosta lucka i sve to, ali je fun. S novim društvom jednostavno nije dolazio na stol pošto nisu bili zainteresirani za njega, te je otišao iz kolekcije.